REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-2215/2019-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Arturu Fišbahu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 12. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Artura Fišbaha i zamjenika punomoćnika tuženika HĐ, odvjetničke vježbenice Željke Radoš Radičević, odvjetnice iz Osijeka, 24. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu broj 5140030250-60010467732/2007 između tužitelja TĐ i tuženika Addiko bank d.d., a kojima se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak i dijelovi odredbi o ugovornoj kamati.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju BĐ isplati na ime razlike preplaćenih iznosa kamata iznos od 1.200,87 eura (slovima: tisućudvjestoeuraosamdesetsedamcenti) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, na iznose kako slijedi :

-12,75 EUR od 2.10.2007.,

-13,03 EUR od 2.11.2007.,

-12,61 EUR od 2.12.2007.,

-12,92 EUR od 2.1.2008.,

-12,98 EUR od 2.2.2008.,

-12,21 EUR od 2.3.2008.,

-13,10 EUR od 2.4.2008.,

-12,18 EUR od 2.5.2008.,

-12,33 EUR od 2.6.2008.,

-11,97 EUR od 2.7.2008.,

-11,98 EUR od 2.8.2008.,

-11,89 EUR od 2.9.2008.,

-11,54 EUR od 2.10.2008.,

-12,81 EUR od 2.11.2008.,

-11,54 EUR od 2.12.2008.,

-21,20 EUR od 2.1.2009.,

-21,19 EUR od 2.2.2009.,

-19,00 EUR od 2.3.2009.,

-20,55 EUR od 2.4.2009.,

-19,61 EUR od 2.5.2009.,

-28,17 EUR od 2.6.2009.,

-26,53 EUR od 2.7.2009.,

-27,19 EUR od 2.8.2009.,

-27,12 EUR od 2.9.2009.,

-25,73 EUR od 2.10.2009.,

-26,06 EUR od 2.11.2009.,

-25,21 EUR od 2.12.2009.,

-26,00 EUR od 2.1.2010.,

-25,96 EUR od 2.2.2010.,

-23,01 EUR od 2.3.2010.,

-25,62 EUR od 2.4.2010.,

-24,25 EUR od 2.5.2010.,

-24,92 EUR od 2.6.2010.,

-25,18 EUR od 2.7.2010.,

-25,22 EUR od 2.8.2010.,

-26,03 EUR od 2.9.2010.,

-24,09 EUR od 2.10.2010.,

-23,94 EUR od 2.11.2010.,

-24,10 EUR od 2.12.2010.,

-22,80 EUR od 2.1.2011.,

-21,77 EUR od 2.2.2011.,

-19,31 EUR od 2.3.2011.,

-20,51 EUR od 2.4.2011.,

-19,51 EUR od 2.5.2011.,

-20,91 EUR od 2.6.2011.,

-19,91 EUR od 2.7.2011.,

-21,35 EUR od 2.8.2011.,

-20,33 EUR od 2.9.2011.,

-18,47 EUR od 2.10.2011.,

-16,95 EUR od 2.11.2011.,

-15,86 EUR od 2.12.2011.,

-16,10 EUR od 2.1.2012.,

-15,77 EUR od 2.2.2012.,

-14,27 EUR od 2.3.2012.,

-14,59 EUR od 2.4.2012.,

-13,66 EUR od 2.5.2012.,

-13,66 EUR od 2.6.2012.,

-12,62 EUR od 2.7.2012.,

-12,51 EUR od 2.8.2012.,

-11,90 EUR od 2.9.2012.,

-10,87 EUR od 2.10.2012.,

-10,82 EUR od 2.11.2012.,

-9,97 EUR od 2.12.2012.,

-9,72 EUR od 2.1.2013.,

-9,01 EUR od 2.2.2013.,

-7,73 EUR od 2.3.2013.,

-7,99 EUR od 2.4.2013.,

-0,24 EUR od 3.4.2013.,

do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju BĐ zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatiti iznos od 3.973,46 eura (slovima: tritisućedevetstosedamdesettrieuračetrdesetšestcenti) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, na iznose kako slijedi:

-7,04 EUR od 2.3.2010.,

-19,97 EUR od 2.4.2010.,

-19,75 EUR od 2.5.2010.,

-22,19 EUR od 2.6.2010.,

-39,41 EUR od 2.7.2010.,

-35,40 EUR od 2.8.2010.,

-49,52 EUR od 2.9.2010.,

-43,58 EUR od 2.10.2010.,

-37,81 EUR od 2.11.2010.,

-55,66 EUR od 2.12.2010.,

-66,87 EUR od 2.1.2011.,

-59,86 EUR od 2.2.2011.,

-63,49 EUR od 2.3.2011.,

-56,52 EUR od 2.4.2011.,

-59,30 EUR od 2.5.2011.,

-77,55 EUR od 2.6.2011.,

-81,31 EUR od 2.7.2011.,

-101,61 EUR od 2.8.2011.,

-94,74 EUR od 2.9.2011.,

-84,30 EUR od 2.10.2011.,

-84,65 EUR od 2.11.2011.,

-84,39 EUR od 2.12.2011.,

-88,61 EUR od 2.1.2012.,

-93,84 EUR od 2.2.2012.,

-95,49 EUR od 2.3.2012.,

-92,08 EUR od 2.4.2012.,

-94,26 EUR od 2.5.2012.,

-96,11 EUR od 2.6.2012.,

-95,16 EUR od 2.7.2012.,

-95,45 EUR od 2.8.2012.,

-94,23 EUR od 2.9.2012.,

-91,87 EUR od 2.10.2012.,

-96,05 EUR od 2.11.2012.,

-98,39 EUR od 2.12.2012.,

-98,05 EUR od 2.1.2013.,

-92,73 EUR od 2.2.2013.,

-98,19 EUR od 2.3.2013.,

-98,88 EUR od 2.4.2013.,

-1.209,15 EUR od 3.4.2013.,

do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužitelju BĐ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.826,26 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 24. siječnja 2025. pa do isplate u visini kamatne stope Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. lipnja 2019. podnio tužbu u kojoj je naveo da je s tuženikom kao davateljem kredita 1. ožujka 2007. sklopio Ugovor o kreditu br. 5140030250- 60010467732/2007 prema kojem mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 28.000,00 švicarskih franaka (u nastavku:CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (u nastavku:HNB) važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate od 7 godina. Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Naime, pored iznosa glavnice, tužitelj je bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je ugovorena kao promjenjiva i koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,30 % godišnje. Tužitelj ističe da mu tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelj navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te na čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ističući da je sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Uzimajući u obzir navedeno, predložio je sudu da donese odluku kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Smatra da su tužbom trebali biti obuhvaćeni svi sudionici ugovora o kreditu tj. i sudužnik i prikriveni vlasnik, a isto tako smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe iz čl.186.b st.3. Zakona o parničnom postupku. U vezi spornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tuženik smatra da su navedene odredbe tužitelju bile lako uočljive, jasne i razumljive, a razumljivost istih proizlazi iz činjenice da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran, odnosno obrazložen tužitelju od strane javnog bilježnika. Tužitelj kao korisnik kredita je bio poslovno sposobna osoba i prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika zbog čega se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Navodi da je prilikom sklapanja Ugovora pojedinačno pregovarao s tužiteljem, posebice o valutnoj klauzuli jer je tužitelj mogao birati hoće li uzeti kredit s valutnom klauzulom u CHF ili EUR ili pak kunski kredit bez ikakve valutne klauzule. Ističe da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije posljedica njegove nesavjesnosti i poštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, pa je stoga ista mijenjana zbog opravdanih razloga, a sve sukladno uredno objavljenim i pristupačnim Općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u Ugovoru o kreditu. Ističe da tuženik do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. nije imao zakonske obveze glede izmjena ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivost, ali da su ga do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamate stope, čemu je tuženik u cijelosti udovoljio. Navodi također da se samo u postupcima za naknadu štete parnična stranka može pozvati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. Pošto je ovdje riječ o tužbi radi isplate na temelju stjecanja bez osnove, Zakon o parničnom postupku ne propisuje da bi u ovakvim situacijama sud bio vezan presudom u kolektivnom sporu. Stoga je predložio sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj: 5140030250- 60010467732/2007 (list 6-15 spisa), zahtjev za dostavu dokumentacije (list 16 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg (Rezultat d.o.o.) (list 114- 148, 168 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja TĐ (list 170- 171 spisa), te svjedoka AĐ (list 108-109 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka NĐ (javnog bilježnika).

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka EĐ (sudužnika) i VĐ (prikrivenog vlasnika) na okolnost tko je plaćao predmetni kredit iz razloga što je navedene činjenice utvrdio temeljem iskaza tužitelja kojem je sud u cijelosti povjerovao da je sam plaćao rate kredita zbog čega nije bilo potrebe na navedene okolnosti dalje ispitivati i ove svjedoke koji su tim više supruga i punica tužitelja.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev za utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 5140030250-60010467732/2007 koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF, te zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli po navedenom ugovoru.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kao korisnik kredita 1. ožujka 2007. s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu broj: 5140030250-60010467732/2007 koji je potvrđen 6. ožujka 2007. kod Javnog bilježnika NĐ Osijeku pod br. OV-5845/07, a kojim je tužitelju odobren namjenski stambeni kredit u iznosu od 28.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan korištenja kredita;

- da se tužitelj obvezao platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,30% godišnje;

- da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima;

- da se kredit otplaćuje sedam godina u jednakim mjesečnim anuitetima uvećano za obračunatu i pripisanu kamatu, plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća,

- da korisnik kredita pristaje na sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora o kreditu bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora;

- da je potpisom Ugovora tužitelj u cijelosti prihvatio odredbe poslovnih uvjeta tuženika a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge tuženika, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 5140030250- 60010467732/2007 .

6. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu broj 5140030250- 60010467732/2007 koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetne, te ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

7. Nije u pravu tuženik kada smatra da u ovome slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe pa da bi istu zbog toga trebalo odbaciti. Ovo stoga što je tužitelj već u tužbi naveo da ne posjeduje dokumentaciju vezanu za kredit zbog čega je dokumentaciju zatražio od tuženika (list 16 spisa) koji mu do podnošenja tužbe ništa nije dostavio. Stoga je tužitelj postupio sukladno čl. 186.b st.3. ZPP-a kojim je propisano da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu ili istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

8. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

9. Neosnovan je i prigovor tuženika da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 kojima je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne obvezuje stranke u ovom postupku jer da tuženik u individualnoj parnici mora posebno dokazati sva utvrđenja iz navedenih odluka na koje se poziva.

9.1. Naime, u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.3. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.4. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

9.5. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

10. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

10.1. Čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao.

10.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, tužitelj obaviješten prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Uostalom da je tužitelj samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF, iako je mogao odabrati i neku drugu valutu.

10.3. Tužitelj je iskazao da je kredit u Slavonskoj banci uzeo iz razloga što je tamo imao otvoren račun, da je kredit uzeo za adaptaciju, da se sada više ne može sjetiti zašto je baš uzeo kredit u švicarcima i da se ne sjeća jesu li mu uopće nudili kredit u nekoj drugoj valuti. Iskazao je da mu u banci nitko ništa nije objašnjavao bilo što u vezi promjenjive kamatne stope niti valutne klauzule odnosno da su mu samo dali ugovor i rekli da ga pročita, da ugovor nije pročitao, da je po struci strojarski tehničar sa završenom srednjom školom i da nije znao značenje riječi promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, da mu je početna rata bila oko 1.400,00 kuna a da je narasla na oko 2.500,00 – 2.600,00 kuna, da mu je EĐ punica, a VĐ supruga. Iskazao je da je kredit sam otplaćivao i da nitko osim njega nije platio niti jednu ratu kredita.

10.4. Svjedokinja AĐ je iskazala da ne poznaje tužitelja i da nije osobno radila na njegovom kreditu jer se na ugovoru ne nalazi njezin potpis već potpis ČĐ i UĐ. Navodi da je radila u Slavonskoj banci od 1989. do 2015., s tim da je prvo radila kao šalterski radnik, ali da je 2007. radila na kreditima. Kao kreditni referent je morala svakoj stranci detaljno ispričati i prezentirati sve opcije kredita, da su krediti s valutnom klauzulom uvijek postojali, ali da misli da kredit u kunama nije postojao, da je kod švicarca bila niža kamatna stopa u odnosu na euro, da niti jednom klijentu nisu smjeli apsolutno ništa imputirati, i da je svaki klijent slobodno odabirao koji će kredit uzeti, da je ona kao kreditni referent morala objasniti sve opcije kredita koji je klijent zahtijevao. Što se tiče promjenjive kamatne stope, da su objašnjavali klijentu da ona može ići i gore i dolje, što je značilo da je kamatna stopa mogla prvo biti 5, zatim 7 i 9%, te da su u vezi promjenjivog tečaja također sve stranci objasnili što bi stranka pitala i tražila. Svjedokinja je iskazala da su djelatnici banke inače uzimali kredite u EUR-ima.

10.5. Sud je povjerovao tužitelju cijeneći njegov iskaz istinitim iz razloga što je logično, životno i uvjerljivo iskazivao o odlučnim činjenicama, dok iskaz svjedokinje sud nije posebno cijenio iz razloga što ista nije imala neposrednih saznanja o ovom konkretnom kreditu budući da nije osobno pregovarala s tužiteljem niti je na bilo koji drugi način sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditu između parničnih stranaka.

10.6. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja i utvrđenja iz kolektivne presude, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

10.7. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

11. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 11. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO).

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dubravki Herceg (Rezultat d.o.o.) koja se očitovala na okolnost razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope kao i razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 13. ožujka 2007., da je tečaj na dan korištenja bio 4,546101, te da je rok otplate 7 godina uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,30%. Vještak je u nalazu naveo da u konkretnom slučaju postoji preplata na ime tečajne razlike u iznosu 3.973,47 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju dok preplata na ime razlike u kamati iznosi 1.200,87 eura. Vještak je također naveo da je u promatranom periodu bilo i manje plaćene razlike tečaja u kojima je srednji tečaj HNB-a za CHF na dan plaćanja/dospijeća bio niži od srednjeg tečaja HNB-a za CHF na dan korištenja kredita tzv. negativna tečajna razlika u iznosu 143,33 eura odnosno da tijekom otplate kredita nije bilo manje kamate od početno ugovorene tj. tzv. negativne kamate.

12.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke u konačnici nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

12.2. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak nalaz i mišljenje trebao napraviti uzimajući u obzir kamatnu stopu koja je vrijedila za kunske kredite u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, za napomenuti je da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući da među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora.

12.3. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplate zbog promjenjive kamatne stope potraživao iznos od 1.200,87 eura kao u točki II. izreke, a na ime preplate zbog valutne klauzule iznos od 3.973,46 eura kao u točki III. izreke.

13. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćenih kamata i tečajne razlike tužitelju dosudio iznose kao u izreci presude zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita.

13.1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

14. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku sud mu je dosudio trošak postupka na temelju čl.154. st.1. ZPP. Tužitelju je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.826,26 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 100 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav podneska od 25. listopada 2020. 100 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 27. svibnja 2022. 25 bodova prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 2. ožujka 2023., 3. svibnja 2023., 12. prosinca 2024. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 275,00 eura. Sud je priznao tužitelju i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 eura, te trošak vještačenja u iznosu 398,17 eura. Sud tužitelju nije priznao trošak zastupanja na ročištu 29. rujna 2020. jer isto nije bilo, trošak izvješća stranci po presudi jer isti također nije imao. U odnosu na podnesak od 27. lipnja 2024., sud tužitelju nije priznao trošak kao za sastav obrazloženog već za sastav tzv. "ostalog" podneska budući da se u istome tužitelj ne očituje na nalaz i mišljenje vještaka u smislu iznošenja obrazloženih primjedbi nego zapravo usklađuje (prepisuje) svoj tužbeni zahtjev sukladno matematičkom izračunu u nalazu i mišljenu vještaka. Sud tužitelju nije priznao ni trošak podneska od 20.12.2022. budući da se istim očituje na odgovor na tužbu na koji se već očitovao raniji punomoćnik u ovom postupku podneskom od 25. listopada 2020. za koji je tužitelju u cijelosti priznat trošak. Sud tužitelju nije priznao ni trošak pristojbe na presudu budući da istu nije platio, a za napomenuti je da su potrošači u postupcima koji proizlaze iz kolektivnih sporova oslobođeni plaćanja troškova sudskih pristojbi.

Osijek, 24. siječnja 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika