REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-306/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 1.006,52 EUR odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-123/2024 od 6. prosinca 2024., 24. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-123/2024 od 6. prosinca 2024. u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.514,82 EUR.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-123/2024 od 6. prosinca 2024. u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na troškove parničnog postupka u iznosu od 2.514,82 EUR od 14. prosinca 2018. do isplate i sudi:
Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 2.514,82 EUR od 6. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-123/2024 od 6. prosinca 2024. Trgovački sud u Zagrebu odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 1.006,52 EUR / 7.583,66 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naložio tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.514,82 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. prosinca 2018. do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine. U žalbi je, u bitnom, naveo da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan pogrešno se pozvavši na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Ukazuje na to kako je u spis dostavio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1177/23 iz koje proizlazi kako o pitanju materijalnog prava nema prakse revizijskog suda. Smatra da je tužitelj dokazao visinu štete priloženim obračunom mirovinskih primanja i da je Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 i dr. dalje: ZOMO), lex specialis pozvavši se i na načelo lex posterior derogat legi priori. U prilog navedenih tvrdnji pozvao se ne odluku ovog suda poslovni broj Pž-5462/20 od 22. travnja 2022.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 1. i 2. („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presuda je u pravilna i zakonita, osim u dijelu tijeka zateznih kamatama na troškove parničnog postupka.
6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti žalitelj ukazuje na neku od njih.
7. Predmet spora je zahtjev za naknadu 50% invalidske mirovine isplaćene tužiteljevoj osiguranici FH, u razdoblju od 1. ožujka 2014. do 31. listopada 2016. u iznosu od 1.006,52 EUR.
8. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tuženog zahtjeva, ukazujući da ne postoji obveza tuženika da tužitelju isplati utuženi iznos. Pojasnio je da se primjenjuje odredba čl. 27. st. 3. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) prema kojoj obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu.
9. Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku nakon ukidne odluke ovog suda poslovni broj Pž-4188/2023 od 12. prosinca 2023. proveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem iz kojeg je utvrdio da je za utuženo razdoblje iznos isplaćene invalidske mirovine niži od iznosa invalidske mirovine kada bi bila obračunata zbog ozljede na radu. Stoga je zaključio da tužitelj nije dokazao da trpi štetu te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. U žalbenom stupnju postupka ostala je i dalje sporna primjena materijalnog prava.
11. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o tužiteljevom pravu na naknadu štete odlučio primjenom Zakon o obveznim osiguranjima u prometu
12. Naime, navedeno shvaćanje sukladno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka (primjerice: odlukama poslovni broj Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021., Rev 1235/21-2 od 22. veljače 2022, Rev-90/23-2 od 4. travnja 2023., Revd- 819/2024-2 od 3. rujna 2024. i dr.), u kojima je između ostalog, navedeni sud izrazio pravno shvaćanje da kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon.
13. Činjenica je da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kasniji zakon, ali kako je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2013. godine izmijeni odredbe Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koje nisu usklađene s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju u pogledu odgovornosti osiguratelja. Zbog navedenog razloga neodlučno je tužiteljevo pozivanje na odluku ovog suda poslovni broj Pž-5462/20 od 22. travnja 2022. jer navedena odluka odstupa od ustaljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
14. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
15. Stvarnom štetom u smislu odredbe stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.).
16. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
17. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu budući da je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada.
18. Kako je na temelju provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja prvostupanjski sud utvrdio da je iznos isplaćene mirovine u utuženom razdoblju niži od iznosa invalidske mirovine kada bi bila obračunata zbog ozlijede na radu, pravilno je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan budući da tužitelj u konkretnom slučaju ne trpi štetu.
19. Odluka o naknadi parničnog troška pravilno je zasnovana na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Međutim, odlučujući o tijeku zateznih kamatama na odmjereni parnični troška prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo budući da tužitelju pripadaju zatezne kamate na odmjereni trošak od dana donošenja prvostupanjske odluke u ponovljenom postupku odnosno 6. prosinca 2024., a ne od 14. prosinca 2018. kao dana donošenja prvostupanjske odluke koja je ukinuta odlukom ovog suda poslovni broj Pž-4188/23 od 12. prosinca 2023. Stoga tuženiku na dosuđeni parnični trošak teče zatezna kamata po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) koje se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.
20. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjski odluku onako kako je to opisano u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke, a primjenom čl. 373. točke 3. ZPP-a preinačiti je onako kako je to opisano u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.
Zagreb, 24. siječnja 2025.
Sudac
Ružica Omazić
