REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-466/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja PALACE d.o.o., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB: 71999757503, kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Lovro Zovko i Antonija Šimunković u Zagrebu, Ulica kneza Branimira 71D, protiv tuženika RIVEN d.o.o., Kukuljanovo, Kukuljanovo 411, OIB: 72605845478, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, Školjić 8, radi isplate 117.652,17 EUR s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, prokurista tuženika i punomoćnika tuženika, 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 117.652,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. prosinca 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 9.855,42 EUR u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate 117.652,17 EUR s kamatama. Radi se o iznosu koji je tuženik neosnovano naplatio temeljem zadužnice koju je izdao tužitelj kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku. Tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj sklopili su 8.11.2018. Ugovor br. 1/2018. o izvođenju građevinskih radova izgradnje poslovnog objekta u Kukuljanovu na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: Ugovor). Odredbom članka 14. Ugovora ugovoreno je jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku, na način da tužitelj kao izvođač za izvedene radove jamči kvalitetu u trajanju od 24 mjeseca od uspješno obavljene primopredaje i odgovoran je za sve nedostatke građevine u smislu Općih uvjeta ugovora o građenju i važećih zakonskih propisa. Za otklanjanje nedostataka koji bi se eventualno mogli pojaviti u jamstvenom roku tužitelj kao izvođač se obvezao tuženiku kao naručitelju na dan primopredaje radova predati bankarsku garanciju ili bjanko zadužnicu kao jamstvo za otklanjanje nedostataka na iznos od 5% (pet posto) ukupno ugovorenih radova bez PDV-a, na rok od 24 mjeseca od dana uredno izvršene primopredaje. Tužitelj i tuženik sklopili su 5.12.2018. 1. Dodatak Ugovoru (dalje u tekstu: Dodatak Ugovoru). Sukladno odredbi članka 2. Dodatka Ugovoru, ugovoreno je da je naručitelj dužan za one podizvoditelje koje je on osobno nominirao dati izvođaču recipročna osiguranja za dobro izvršenje posla u vidu bankarske garancije na prvi poziv, ukoliko ti isti podizvođači to ne učine. Za te nominirane podizvođače naručitelj i izvođač solidarno odgovaraju za obavljeni posao. Dana 30.9.2019. izvršena je primopredaja građevinsko obrtničkih radova izvedenih temeljem Ugovora te je sastavljen Primopredajni zapisnik sa okončanim obračunom kojim je utvrđeno da je nakon usmenih i pisanih primjedbi od strane nadzorne službe i investitora, izvođač sve vidljive nedostatke otklonio. Tužitelj osporava da postoje nedostaci u izvođenju radova. Osporava svoju odgovornost za nedostatke jer je neke podizvođače normirao sam tuženik pa za iste odgovara solidarno s tužiteljem. Tvrdi i da tuženik nije pravovremeno obavijestio tužitelja o nedostacima, i nije dostavio popis svih nedostataka čije otklanjanje traži niti je pokrenuo postupak radi osiguranja dokaza u kojem bi bilo nedvojbeno utvrđeno da li je uopće bilo nedostataka izvođenih radova, o kojim se točno nedostacima radi, koliki bi bio trošak uklanjanja tih nedostataka i eventualno način uklanjanja nedostataka. Naprotiv tuženik je protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima koji izričito propisuju postupak obavijesti o nedostacima i protivno ugovornim odredbama podnio na naplatu zadužnicu bez da je prethodno između stranaka utvrđeno da li uopće postoje nedostaci i o kojim bi se nedostacima radilo kao i njihova visina a stručno mišljenje vještaka Leo Kurilić je zatražio nakon što je podnio na naplatu zadužnicu. Dakle, u trenutku podnošenja zadužnice na naplatu 30.9.2021. uopće nije bilo jasno o kakvim je nedostacima riječ i da bi za iste postojala odgovornost tužitelja kao izvođača radova čime se može zaključiti da je tuženik protupravno namirio eventualno neke buduće troškove otklanjanja nedostataka bez da je iste sam prethodno otklonio ili da je na račun tužitelja iste otklonila treća osoba što je sve protivno izričitim zakonskim i ugovornim odredbama. Ukazuje se na činjenicu da opisano postupanje tuženika, odnosno neovlašteno podnošenje Zadužnice na izravnu naplatu, predstavlja nezakonito postupanje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obveznih odnosa te se takvim postupanjem ostvaruje biće kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ) i prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. KZ-a. Imajući na umu da je tuženik trgovačko društvo koje se u svakodnevnom poslovanju služi raznim instrumentima plaćanja, istome nije moglo biti nepoznato da opisanim postupanjem ostvaruje biće navedenih kaznenih djela i djeluje na štetu tužitelja. Sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da je tuženik bez pravne osnove stekao iznos od 117.652,17 EUR / 886.450,26 kuna čime je došlo do povećanja imovine na strani tuženika, uz istovremeno smanjenje imovine (osiromašenje) tužitelja. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbeni zahtjev. Istaknuo je prigovor zastare odnosno proteka prekluzivnog roka u kojem je tužitelj trebao ustati tužbom. Tvrdi da je tužitelj svoje pravo mogao ostvarivati kroz institut proglašenja ovrhe nedopuštenom, a ne tužbom. Nije sporno da je tuženik, kao ovrhovoditelj, pokrenuo postupak izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice od 22. 01. 2020., koju je ovdje tužitelj kao izvođač, izdao tuženiku, kao naručitelju, za jamstveni rok prema Ugovoru br. 1/2018 sklopljenom između stranaka 8. studenog 2018.. U postupku izravne naplate tužitelj kao ovršenik je podnio prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Sud je rješenjem posl. br. Ovr-3172/2021 od 25. studenog 2021. odbio ovršenikov prijedlog za odgodu, što je potvrdio Županijski sud u Puli rješenjem Gž Ovr-687/2021 od 20. siječnja 2022. Istovremeno je Općinski građanski sud u Zagrebu zaključkom posl. br. Ovr-3172/2021 od 25. studenog 2021. izričito uputio ovršenika da u prekluzivnom roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog razloga propisanog odredbom čl. 50. st.1.t.7. Ovršnog zakona. Tužitelj međutim, prema saznanjima tuženika nije pokrenuo parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate po zadužnici nedopuštenim, već 30. kolovoza 2022. ustaje ovom tužbom. Tuženik tvrdi da je predmetna tužba nedopuštena i neosnovana, podnesena po proteku prekluzivnog roka. U konkretnom slučaju prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženika ostvaren je na temelju valjanog pravnog posla - zadužnice, s učinkom rješenja o ovrsi, u postupku izravne naplate, u kojem su svi prijedlozi tužitelja kao ovršenika odbijeni. Prijelaz imovine izvršen je dakle na temelju valjane pravne osnove, koja nije ničim dovedena u pitanje i nije kasnije otpala, jer tužitelj u prekluzivnom roku nije poduzeo potrebne pravne radnje u tom smislu te ne postoje zakonom predviđene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove. Već iz tog razloga, jasno proizlazi da je tužbeni zahtjev u cijelosti nedopušten i neosnovan te ga treba odbaciti odnosno odbiti bez daljnjeg raspravljanja. Tužitelj u tužbi upućuje na odredbu čl. 2 Dodatka Ugovoru kojom je ugovorena solidarna odgovornost naručitelja i izvođača za radove koje izvedu podizvođači nominirani od strane naručitelja – tuženika. Ova odredba ni na koji način ne oslobađa tužitelja kao solidarnog dužnika od odgovornosti za nedostatke zbog radova podizvođača. Tuženik je pravovremeno obavijestio tužitelja o nedostacima. Primopredaja radova formalno je izvršena 30. rujna 2019., ali samo zbog rokova vezanih uz ugovoreni dovršetak radova. Odmah nakon primopredaje, u prisutnosti predstavnika tužitelja, utvrđeni su brojni nedostaci u izvršenim radovima koji su se trebali naknadno otkloniti. Tuženik je uredno, u niz navrata usmenim i pisanim putem pozivao tužitelja da dođe utvrditi i otkloniti nedostatke, kako bi sve probleme riješili na miran način. U više navrata je čak predstavnik tužitelja, GĐ, u prisutnosti ovlaštene osobe tuženika UĐ i nadzornog inženjera NĐ, bio na građevini kako bi zajedno evidentirali i popisali nedostatke, no nakon takvih zajedničkih izvida tuženik, unatoč traženju, nikad nije dobio povratnu informaciju odnosno zapisnik s popisom nedostataka niti je tužitelj išta poduzeo kako bi iste otklonio. Tuženik je dakle, kroz cijelu godinu, sve u jamstvenom roku ugovorenom i trajanju od 24 mjeseca od primopredaje, ukazivao tužitelju na brojne nedostatke i pozivao ga na otklanjanje istih, ali bez uspjeha. Slijedom toga, potpuno su netočni i neosnovani svi prigovori tužitelja glede rokova za obavijest o nedostacima i saznanja za iste. Najveći udio u nedostacima odnosi se na podove koje je radio isključivo tužitelj i njegov podizvođač Beton pod d.o.o. . Tužitelj je osiguravao beton, koji je očito bio loše kvalitete, na što ga je još tijekom radova upozoravao njegov podizvođač Beton pod d.o.o., armaturnu mrežu je postavio nedovoljno duboko uslijed čega izlazi van iz betona i podovi su popucali poput paukove mreže kako na prizemlju tako i na katu, uz pojavu pukotina duljine i do 7 metara, podovi su neravni itd. Keramičke pločice uz rubove, „sokl“, su se na više mjesta odvojile od podloge i pale, jer tužitelj nije stavio odgovarajuću impregnaciju. Postoje i nedostaci u okolišu, poput loše postavljenih rubnjaka, mrvljenja betonskih pasica itd, što je sve posljedica loše izvedenih radova od strane tužitelja. Kako se bližio istek jamstvenog roka, a tužitelj nije pokazivao namjeru ispuniti svoju obvezu, tuženik je angažirao neovisnog sudskog vještaka Lea Kurilića, dipl. inž. građ., kako bi se od strane stručne osobe objektivno evidentirao barem dio nedostataka, o čemu je obavijestio tužitelja i dostavio mu nalaz vještaka. Tužitelj je mogao i morao u bilo kojem trenutku doći i sam evidentirati nedostatke, o svemu je bio obaviješten i višestruko pozivan i upozoren, mogao je sudjelovati i u izradi nalaza, te su njegovi prigovori na nalaz vještaka Kurilića paušalni i neutemeljeni. Iz Stručnog mišljenja sudskog vještaka jasno proizlazi da su troškovi otklanjanja postojećih nedostataka daleko veći od iznosa na koji glasi zadužnica i da će isti pasti na teret tuženika, a da se ne govori o šteti koju će isti pretrpjeti s osnova izmakle dobiti zbog nemogućnosti adekvatnog korištenja poslovnog prostora uslijed nedostataka za koje je odgovoran tužitelj. Konačno, obzirom na tužiteljevo ustrajno ignoriranje poziva tuženika i njegovu očitu namjeru izbjegavanja otklanjanja nedostataka u jamstvenom roku, tuženik je bio prisiljen aktivirati zadužnicu, izdanu upravo u tu svrhu. Slijedom toga tužbeni zahtjev se ukazuje u cijelosti neutemeljenim. Tuženik ističe i da je pogrešno označena visina tužbenog zahtjeva, jer je tuženik od tužitelja naplatio temeljem zadužnice iznos 881.450,26 kn, a ne utuženi iznos od 886.450,26 kn. Od toga iznos od 792.615,49 kn predstavlja glavnicu, iznos od 83.834,77 kn zateznu kamatu i iznos od 5.000,00 kn trošak koji je tuženi platio za izravnu naplatu, što sve zajedno iznosi 881.450,26 kn, a razvidno je iz priložene specifikacije uz tužbu. Obzirom da je sve bilo bezuspješno tuženik je bio prisiljen dati naplatu na zadužnicu obzirom na predstojeći istek zastarnog roka. Predložio je da sud odbaci, odnosno odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za vraćanje iznosa od 117.652,17 EUR (886.450,26 kuna) s kamatama jer je tuženik neosnovano naplatio taj iznos temeljem zadužnice koju je tužitelj izdao kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku.

4. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu iz Ugovora o izvođenju građevinskih radova izgradnje poslovnog objekta u Kukuljanovu na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 8.11.2018. u kojem je tužitelj bio izvođač a tuženik naručitelj. Nije sporno da je tuženik temeljem zadužnice 1.12.2021. (str. 101 spisa- specifikacija FINA-e) naplatio procijenjenu vrijednost nedostataka jer tužitelj nije otklonio nedostatke koje je pozvan otkloniti. Nije sporno da tuženik nije otklonio nedostatke ni prije podnošenja zadužnice na naplatu, ni tijekom postupka (iskaz prokurista tuženika na ročištu - str. 194 spisa).

5. Među strankama je sporno da li je tuženik osnovano naplatio utuženi iznos za otklon nedostataka, da li je uredno obavijestio tužitelja o nedostacima te ga pozvao na otklon istih sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Sporno je tko je od izvođača ili podizvođača odgovoran za koje nedostatke te koji nedostaci su postojali u trenutku podnošenja zadužnice na naplatu te njihova visina. Sporno je koji su ti nedostaci da bi opravdali naplatu po zadužnici i da li je uopće tužitelj za išta odgovoran.

6. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica, sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, saslušanjem prokurista tuženika UĐ (str. 194-195 spisa) i svjedoka CĐ (str. 200-202 spisa). Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), te je na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Na temelju isprava u spisu sud je zaključio da su stranke sklopile 8.11.2018. Ugovor br. 1/2018. o izvođenju građevinskih radova izgradnje poslovnog objekta u Kukuljanovu na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Primopredaja tih radova je bila 30.9.2019. (zapisnik na str. 21 spisa). Nakon toga u periodu od 2020. do kraja 2021. tuženik je pozivao tužitelja na otklon nedostataka koje je popisao između ostalog i na način da je angažirao stalnog sudskog vještaka Lea Kurilić koji je podnio stručno mišljenje u lipnju 2021. (str. 61-73 spisa). U stručnom mišljenju stalni sudski vještak graditeljske struke je utvrdio nedostatke i procijenjenu vrijednost sanacije koja iznosi 1.032.200,000 kuna. Odnosi se na sanaciju pukotina (962.500,00 kuna), sanacija sokla i ostalih površina – keramike (4.200,00 kuna), sanacija kanalizacijskog sustava (25.000,00 kuna) te ostali radovi u okolišu – prometnica i ivičnjaci (10.900,00 kuna). S obzirom da tužitelj osporava svoju odgovornost za nedostatke te da zbog toga nedostatke nije imao namjeru otkloniti, tuženik podnosi na naplatu zadužnicu 30.9.2021. (str. 23 spisa) koju je dobio sukladno ugovoru kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku sukladno čl. 14. ugovora. Temeljem zadužnice konačno naplaćuje 1.12.2021. iznos od 797.615,47 kuna glavnice i 83.834,77 kuna kamate, a od tužitelja FINA naplaćuje i naknadu od 5.000,00 kuna što ukupno iznosi 886.450,26 kuna / 117.652,17 EUR.

8. Na temelju svega sud zaključuje da tuženik nije na ugovorni niti zakonski način naplatio otklon nedostataka na temelju zadužnice. Tuženik nesporno ima prava s osnova otklanjanja nedostataka ali je ta prava dužan ostvarivati sukladno ugovoru i čl. 16. istog (str. 15 spisa), i sukladno odredbama čl. 604. -611. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.). Odredbom čl. 608. ZOO-a propisano je naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjereni rok (st. 1.). On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga (st. 2.). Odredbom čl. 610. ZOO-a propisano je kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kada posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni te mu može odrediti primjereni rok za to (st. 1. i 2.). Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor. 9. Nije sporno da tuženik nije sam otklonio nedostatke čiju bi visinu troškova uklanjanja u tom slučaju imao pravo naplatiti temeljem zadužnice. Tuženik nije postupao niti po ugovoru (čl. 16. na str. 15 spisa) niti po odredbama zakona već je u svom postupanju te odredbe preskočio i izravno zahtijevao naplatu od tužitelja kao da je nedostatke otklonio po trećim osobama odnosno drugim izvođačima a to nesporno nije učinio. Tuženik sam priznaje da nije uopće otklonio nedostatke (iskaz na ročištu na str. 194 spisa). Tuženik je i sam svjestan svoje dužnosti prethodnog uklanjanja nedostataka po trećim osobama pa tako u primopredajnom zapisniku na str. 22 spisa se navodi da ukoliko se izvoditelj ne odazove naručitelj će pozvati novog izvoditelja, a sve o trošku neodazvanog izvoditelja; i u mailu od 5.5.2021. na str. 30 spisa zakonski zastupnik tuženika UĐ navodi da će angažirati drugog izvođača. Isto proizlazi iz maila od 29.1.2021. na str. 143 spisa i iz maila od 25.10.2021. na str. 145 spisa. U svim tim mailovima tuženik navodi da će angažirati drugu građevinsku tvrtku da otkloni nedostatke, a tužitelja teretiti za sve nastale troškove. Unatoč tome tuženik to ne čini, već naplaćuje procijenjenu vrijednost nedostataka temeljem zadužnice.

10. Sud smatra da to što tuženik ima zadužnicu mu ne daje ovlaštenje da zaobiđe odredbe zakona i ugovora, već mu samo olakšava naplatu nakon što prethodno postupi po zakonu i ugovoru. Dakle, sukladno ugovornom odnosu, tuženik je imao pravo i dužnost sam otkloniti nedostatke na račun tužitelja i troškove naplatiti temeljem zadužnice, čime bi omogućio rješavanje odnosa. Zaključno, da bi tuženik mogao iz zadužnice osnovano naplatiti trošak otklanjanja nedostataka prema čl. 610. st. 3. ZOO-a, dužan je ne samo dokazati da tužitelj nije otklonio nedostatke u primjerenom roku koji mu je dao (što je dokazao e mailovima), nego i da su nedostaci otklonjeni i koji su mu troškovi time nastali (što nije dokazao).

11. Kako je sud zaključio da je tuženik protivno zakonu i protivno ugovoru naplatio vrijednost nedostataka koje do zaključenja glavne rasprave nije otklonio, to radi ekonomičnosti postupka nije utvrđivao odgovornost tužitelja za nedostatke i ostale sporne činjenice.

12. Slijedom navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev i pozivom na odredbe čl. 1111. st. 1. (za 881.450,26 kuna/116.988,55 EUR) i čl. 1045. st. 1. (za 5.000,00 kuna/663,61 EUR) ZOO-a donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

13. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a, a teče od dana stjecanja prema specifikaciji FINA-e na str. 102 spisa.

14. Sud je rješenjem na ročištu 10.12.2024. odlučio da neće provoditi druge dokaze predložene po tužitelju (saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja BĐ, i VĐ, zakonskog zastupnika tuženika IĐ i RĐ, te građevinsko i financijsko vještačenje, te dokaza predloženih po tuženiku (pribava i uvid u cjelokupni spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-3172/2021, saslušanje svjedoka HĐ, očevid na licu mjesta, vještačenje po vještaku građevinske struke i po potrebi ostalih odgovarajućih struka) iz razloga suvišnosti. Dokumentacija u spisu i saslušanje prokuriste tuženika i svjedoka su dostatan dokaz za utvrđivanje odlučnih činjenica ovog predmeta.

15. Sud je tuženikove prigovore da je tužiteljev jedini dopušteni pravni put bio podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ocijenio neosnovanim. Ne postoji zapreka za pravni put koji je tužitelj izabrao, odnosno za podnošenje tužbe radi stjecanja bez osnove.

16. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u postupku u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je mu je priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav tužbe od 30.8.2022. od 1.772,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- zastupanje na ročištima 4.9.2024., 3.12.2024. i 10.12.2024., u iznosima od po 1.772,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 5.316,00 EUR;

- PDV (25%) od 1.772,00 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 8.860,00 EUR. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe za tužbu od 331,81 EUR i presudu od 663,61 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

17. Slijedom navedenog sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 9.855,42 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

18. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 24. siječnja 2025.

sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.