REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
P-2821/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Zagreb, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 02958272670, protiv tuženog IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 13. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, uz javnu objavu 24. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 koji glasi:
"Nalaže se tuženom IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Zagreb, OIB: 02958272670 Zagreb, Mihanovićeva 3, iznos od 1.529,48 EUR na ime obveznog zdravstvenog osiguranja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 25.08.2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženom IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti parnični trošak tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Zagreb, OIB: 02958272670 Zagreb, Mihanovićeva 3, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.",
u cijelosti kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik je u razdoblju od 3. prosinca 2014. do 1. siječnja 2019. kada nije bio zdravstveno osiguran koristio zdravstvenu zaštitu te je za tužitelja nastao trošak i šteta nakon što je za liječenje tuženika plaćao zdravstvenim ustanovama troškove zdravstvenih usluga i liječenja kako slijedi prema priloženim dokazima i računima. Tužitelj je pozvao tuženika na plaćanje dopisom od 25. kolovoza 2022., ali tuženik nije uplatio iznos po pozivu. Tužitelj ima pravo u smislu čl. 136., čl. 143. i čl. 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.) tražiti naknadu navedene štete. Kako tuženik nije platio dužni iznos, a potraživanje je dospjelo, tužitelj traži od suda da donese presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu iznosa od 1.529,48 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2022. do isplate.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da se u smislu čl. 16. st. 8. Pravilnika o imovinsko-pravnim tražbinama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje sva pismena radi naplate tražbine dužnicima dostavljaju preporučeno s poštanskom povratnicom, a tužitelj uz dopis od 23. kolovoza 2022. na koji se poziva i koji je dostavljen uz tužbu nije dostavio dokaz da je isti upućen tuženiku i kada niti da mu je upućen u smislu odredbi naprijed navedenog Pravilnika. Također ističe da je tužitelj u prilog svojih tvrdnji dostavio u spis svoje rješenje od 2. prosinca 2019. kojim je retroaktivno utvrdio da je tuženiku s danom 31. prosinca 2012. prestao status obveznog zdravstvenog osiguranja, iako se u tužbi tvrdi da isti nije bio zdravstveno osiguran od 3. prosinca 2014. Tuženik smatra bitnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari utvrditi da li tužitelj sukladno prinudnim propisima ažurno i pravovremeno postupa radi utvrđenja da li osobe za koje plaća bilo kakve medicinske usluge imaju status osigurane osobe, kao i da li se za osobe koje se vode kao osigurane osobe, pravovremeno i ažurno provjeravaju podaci o tome da li su za iste podmirene obveze prema Zavodu. Tužitelj u tužbi navodi da tužbom potražuje naknadu štete na koju ima pravo u smislu čl. 136., 143. i 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Tuženik ističe da je odredbama na koje se poziva tužitelj propisano u kojem slučaju se naknada štete potražuje od osigurane osobe, što se prema tvrdnjama iz tužbe tužitelja ne odnosi na tuženika. Tuženik u konkretnom slučaju ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja i to po bilo kojem osnovu, pa i po osnovu stjecanja bez osnove. Isto tako smatra da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi uvjeti da se od strane tužitelja ukoliko je utvrdio postojanje iste tražbine, provede postupak otpisa, a sve u skladu s odredbama naprijed navedenog Pravilnika i to prije podnošenja tužbe u ovom predmetu. Traži od suda da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje tužitelja KLASA: UP/I-503-01/19-01/4912, URBROJ: 338-21- 02-01-19-04 od 2. prosinca 2019. (list 3 i 6 spisa), u uplatnicu (list 4 spisa), u zahtjev za povrat sredstava od 25. kolovoza 2022. (list 5 i 7 spisa), u izvadak o promjenama i stajnu na transakcijskom računu (list 8-64 spisa).
4. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje tužitelja KLASA: UP/I-503-01/19-01/4912, URBROJ: 338-21-02-01-19-04 od 2. prosinca 2019. proizlazi da se istim tuženom IF utvrđuje s danom 31. prosinca 2012. prestanak statusa osigurane osobe Zavoda kao osobe u radnom odnosu kod pravne osobe sa sjedištem u [adresa] KATMA TISAK d.o.o., Zagreb zasnovan 1. kolovoza 2011. Rješenje je postalo pravomoćno 31. prosinca 2019.
5. Tužitelj je tuženiku uputio dopis od 25. kolovoza 2022. kojim ga je pozvao na povrat iznosa od 11.523,87 kuna kojeg je ostvario bez osnove korištenjem zdravstvene zaštite u razdoblju od 3. prosinca 2014. do 1. siječnja 2019. u kojem nije ostvarivao status obvezno zdravstveno osigurane osobe. Tužitelj se pozivao na čl. 135. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u vezi sa čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima te čl. 142. i 143. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
6. Prema odredbi čl. 135. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. - dalje: ZOZO) osigurana osoba je dužna Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po tom Zakonu te je obvezna Zavodu, odnosno državnom proračunu naknaditi štetu ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu ili ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno sredstava državnog proračuna na osnovi neistinitih ili netočnih podataka za koje je znala ili morala znati da su neistiniti odnosno netočni ili je primanje ostvarila na drugi protupravni način, odnosno u većem opsegu nego što joj pripada.
7. Prema odredbi čl. 138. st. 1. t. 3. ZOZO-a Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne, odnosno fizičke osobe ako je isplata izvršena stoga što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika, odnosno prijava o istupanju radnika s rada ili ako je prijava podnesena poslije propisanog roka. Člankom 138. st. 2. ZOZO-a propisano je da osigurane osobe koje su obvezne same podnositi prijave ili davati određene podatke u vezi sa svojim pravima i obvezama obvezne su u slučajevima iz st. 1. same Zavodu naknaditi štetu koja je nastala jer prijava nije podnesena ili su dani neistiniti podaci. Prema st. 3. istoga čl. za štetu u slučajevima iz st. 1. istog čl. pravna i fizička osoba odgovaraju bez obzira na krivnju, a osigurane osobe u slučajevima iz st. 2. osnova čl. odgovaraju za štetu ako su znale ili moraju znati da su dani podaci neistiniti ili netočni, odnosno ako su znale ili morale znati za promjene koje utječu na gubitak ili opseg prava a te promjene nisu prijavile.
8. Odredbom čl. 142. ZOZO-a propisano je da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim tim Zakonom, bez obzira na to što je šteta nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno državnog proračuna, a čl. 143. da naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz članaka 135. i 136. te članaka 138. do 142. obuhvaća troškove za zdravstvene i druge usluge te iznose novčanih naknada i drugih davanja koje plaća Zavod.
9. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja.
10. Tražbine naknade štete, u smislu odredbi ZOZO-a zastarijevaju istekom rokova određenih odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO).
11. Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. U konkretnom slučaju, s obzirom na odredbu čl. 147. st. 1. i 2. ZOZO-a čije se odredbe u ovome slučaju primjenjuju kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a, taj je rok počeo teći od dana kada je rješenje tužitelja KLASA: UP/I-503-01/19-01/4912, URBROJ: 338-21-02-01-19-04 od 2. prosinca 2019. doneseno u upravnom postupku postalo pravomoćno, odnosno od 31. prosinca 2019.
12. Kako je od dana pravomoćnosti navedenog rješenja do dana podnošenja tužbe 6. svibnja 2024. navedeni rok zastare od tri godine protekao, prigovor tuženika je osnovan.
13. Kako zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 214. st. 1. ZOO-a), valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.
U Zagrebu, 24. siječnja 2025.
Sudac:
Andrea Grahovac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
