Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4430/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja UŠ, rođen **.**.1973., u mjestu Alep, Sirijska Arapska Republika, državljanin Sirijske Arapske Republike, trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, kojega zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 17. siječnja 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 24. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/57053, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 7. listopada 2024. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku Zoran Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 28. listopada 2024. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/57053, URBROJ: 511- 01-212-24-8 od 7. listopada 2024. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kojeg je podnio BŠ, rođen **.**.1973. u mjestu Alep, država Sirijska Arapska Republika, državljanin Sirijske Arapske Republike, alias: SŠ, rođen **.**.1973. u mjestu [adresa], državljanin Sirijske Arapske Republike, i ŽŠ, rođen **.**.1973., dok je prema točki II. izreke u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja BŠ dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi ističe da je pobijano rješenje nezakonito, te na činjenicama u cijelosti neutemeljeno, uz pogrešnu primjenu međunarodnih priručnika, te ga se pobija u cijelosti. Tužitelj izričito traži da ga se sasluša u ovom predmetu. Naime, tuženik u svom rješenju zaključuje da nije utvrđeno postojanje osnovanog straha u slučaju da se mora vratiti u zemlju podrijetla. Tužitelj navodi da je to netočno, te je nejasno kako bi tuženik mogao izvući takav zaključak iz iskaza koji mu je tužitelj dao. Tužitelj je u svom iskazu jasno naveo da je u gradu u kojem je tužitelj živio u zemlji podrijetla sve razrušeno, te da je radio u bratovoj tvornici, a koja je isto tako razrušena, te da je ujedno uništen i tužiteljev dom. Tužitelj ističe da je situacija u Alepu i dalje opasna, da vlada bezakonje, te da su bande česte na ulici, a da ljudi nestaju bez ikakva traga, te da se ne može normalno živjeti. Nadalje, tužitelj je napustio Alep, te se preselio u Latakiu, a gdje isto tako nije mogao normalno živjeti, sve to iz razloga što je bilo opasnosti da ga se mobilizira u rat. Kako bi upravo spriječio da se tako nešto dogodi, tužitelj je prvo obitelj, pa potom i sebe premjestio u Tursku, a gdje je pak doživio diskriminaciju koja je s vremenom prerasla i u fizička maltretiranja, a kako je to točno tužitelj opisao, te je ostanak na takvom mjestu tužitelju dalje bio nemoguć. Kao prvo tužitelj ističe da je Sirija u cijelosti razrušena, naročito se to odnosi na grad Alep, a koji je grad koji je tužiteljevo mjesto podrijetla. Nadalje, ističe da tužitelj može podržavati štogod ga volja, međutim tužitelj je pobjegao od rata, nije želio pristupiti režimskoj vojsci, te to svakako nije bilo dobro primljeno kada se radi o tužitelju i njegovu povratku u zemlju podrijetla. Nejasne su tvrdnje tuženika o pretpostavkama da bi otac tužitelja platio 20000 dolara, jer je to izvedenica koju je zaključio sam tuženik temeljem vlastite interpretacije tužiteljeva iskaza. Od takve opasnosti u slučaju povratka tužitelja neće zaštititi niti boravak u Latakii ili Salhinu, ili pak bilo gdje u Siriji, jer će se na njega gledati kao na osobu koja se nije odazvala pozivu u redovnu vojsku, dezertera, a ne kao na izbjeglicu iz rata. Poglavito kada se zna da mu je brat imao tvornicu cipela, te da je u tom pogledu mogao pridonijeti i ratnim naporima redovne vojske, a to nije učinio. Nadalje, treba upozoriti da Turska nije zemlja koju bi u ovom slučaju trebao ocjenjivati kroz listu sigurnih zemalja, s obzirom da je tužiteljeva zemlja podrijetla Sirija, a ne Turska. Prema tome, to što se Turska smatra sigurnom zemljom podrijetla nema nikakve veze s tužiteljem. I sam tuženik je prihvatio u slučaju tužitelja primjenu Dublina, pa tu nema nikakvog spora tko bi trebao tužitelju pružiti međunarodnu zaštitu. Stoga je tuženik pogrešno primijenio zakon u odnosu na gore navedeno u ovom postupku. Tuženiku svakako tužitelj nije prvi tražitelj iz Sirije, a koji bježi od ratne situacije i kaosa, pa valjda znade i stvorio je određenu praksu u tome da dokumente iz tog područja gotovo nikako nije moguće pribaviti. Tim više što je tužitelj bio na području koje dugo nisu kontrolirale vladine snage, tj. „službena vojska Sirije”, pa na tom području svakako nije funkcionirala državna vlast, te se dokumenti nisu izdavali, barem ne oni koje bi tuženik htio vidjeti, iako nije niti tužitelju jasno koji bi to bili. Dakle, kada se poziva na dostavu nekih materijalnih dokaza, tada bi mogao tuženik barem navesti koje bi to dokaze po njegovu mišljenju tužitelj tuženiku trebao i mogao dostaviti.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/57053, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 7. listopada 2024. godine, odnosno da promijeni predmetno rješenje, te odobri međunarodnu zaštitu tužitelju u Republici Hrvatskoj. Osim toga, tužitelj predlaže da sud odobri besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu, te naloži tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev, a s obzirom na to da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17. i 33/23.) i Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22. i 151/22.), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona. Tijekom postupka utvrđeno je da tužitelj tijekom najvećih borbi nije bio mobiliziran, a trenutno u tužiteljevoj zemlji podrijetla nije mobilizacija da bi mu ista prijetila. Nadalje, sam tužitelj je naveo da bi se povratkom u zemlju podrijetla mogao vratiti i raditi s bratom u njegovoj tvornici. Pored toga, tužitelj se u tužbi poziva na zemlju podrijetla, odnosno da se ne treba Republika Turska uzeti u obzir kao sigurna zemlja s obzirom da navedena nije njegova zemlja podrijetla. Tužitelj je u Republici Turskoj živio od 2016. godine, a tamo mu trenutno boravi i obitelj. Nadalje, članovima obitelji kao i samom tužitelju odobrena je privremena zaštita u Republici Turskoj, iz čega proizlazi da je tužitelju osiguran siguran život.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/57053, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 7. listopada 2024. godine (stranica 6-12 spisa), zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 23. listopada 2024. godine (stranica 13-16 spisa), zapisnik od 5. lipnja 2024. godine, zapisnik od 26. veljače 2024. godine povodom zaprimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, potvrdu o stjecanju prava na rad od strane tužitelja od 4. lipnja 2024. godine, izjavu o imovinskom stanju tražitelja međunarodne zaštite od 26. veljače 2024. godine, e-mail od 16. veljače 2024. godine o transferu tužitelja iz Njemačke, službenu bilješku od 16. veljače 2024. godine, te službenu bilješku od 18. veljače 2023. godine o izraženoj namjeri tužitelja za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 7. listopada 2024. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kojeg je podnio BŠ, rođen **.**.1973. u mjestu Alep, država Sirijska Arapska Republika, državljanin Sirijske Arapske Republike, alias: SŠ, rođen **.**.1973. u mjestu [adresa], državljanin Sirijske Arapske Republike, i ŽŠ, rođen **.**.1973., dok je prema točki II. izreke u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja BŠ dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a. Naime, BŠ (u daljnjem tekstu: tražitelj) je dana 18. prosinca 2023. godine u Policijskoj upravi karlovačkoj, Policijskoj postaji Karlovac s ispostavom Vojnić, pod osobnim imenom SŠ, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, te je dana 26. veljače 2024. godine podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Prihvatilište) Sarajevska cesta 41, Zagreb. U zahtjevu je naveo da se zove BŠ, a preziva BŠ, rođen **.**.1973. u mjestu Alep, Sirijska Arapska Republika, da je državljanin Sirijske Arapske Republike, te da drugih državljanstva nema. Po nacionalnoj pripadnosti je U, a po vjerskoj pripadnosti je musliman. Materinji jezik mu je arapski jezik. U bitnome je naveo da je zemlju podrijetla napustio zbog rata, te da je sve uništeno. U ratu su uništili njegov dom, bratovu tvornicu cipela, a u Alepu je bio grozan i krvav rat. Na okolnosti povratka izjavio je da je u zemlji podrijetla rat i nesigurnost, te da je ostao bilo bi opasno i bio bi mrtav. Nadalje, navodi da bi povratkom u Republiku Tursku sigurnost bila još gora po njega, jer je još veći nacionalizam i rasizam. Odgovornost Republike Hrvatske za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu utvrđena je sukladno odredbama članka 20. stavka 5. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka). Tražitelj je zemlju podrijetla napustio 2016. godine. Supruga i djeca su već ranije napustili Sirijsku Arapsku Republiku i otišli u Republiku Tursku. U Republici Turskoj je živio i radio do 7. studenog 2023. godine, kada ju napušta ilegalno uz pomoć agenta. Preko Bugarske, Republike Srbije i Bosne i Hercegovine odlazi do granice s Republikom Hrvatskom u koju ulazi ilegalno, gdje biva zatečen od strane policije. Nakon izražene namjere za međunarodnu zaštitu biva upućen u Prihvatilište gdje nije otišao već na ilegalan način odlazi u Saveznu Republiku Njemačku, iz koje je sukladno dublinskom postupku vraćen u Republiku Hrvatsku. Iz navedenog je razvidno da Republika Hrvatska nije bila ciljana zemlja tražitelja već zemlja s ciljem sekundarnog kretanja prema Saveznoj Republici Njemačkoj, kao ciljanoj zemlji. U konkretnom slučaju, tražitelj posjeduje presliku osobne iskaznice Sirijske Arapske Republike u koju je izvršen uvid. Tražitelj u tijeku postupka nije bio dosljedan u navođenju osobnih podataka, ali za potrebe ovog postupka prihvaćene su tražiteljeve izjave o identitetu i državljanstvu s obzirom na posjedovanje preslike osobne iskaznice Sirijske Arapske Republike, kao i poznavanje arapskog jezika, službenog jezika Sirijske Arapske Republike, a na kojemu je komunicirao prilikom zahtjeva i saslušanja. Tužitelj navodi da je sve uništeno, nije bilo škole, te je odlučio napustiti Siriju. Obitelj je već bila u Republici Turskoj, a nakon što se tražitelj oporavio i on je došao u Republiku Tursku. Navodi da se u Republici Turskoj susretao s rasizmom i mržnjom prema strancima, posebice B, koje S optužuju za sve nedaće. Tijekom postupka utvrđeno je da je tražitelj za vrijeme najvećih borbi u Alepu boravio i radio u bratovoj tvornici, te da su se nakon toga preselili u siguran dio Alepa i potom u Salhinu i Latakiu. Tražitelj i sam navodi da je njegova obitelj podržavala režim UŠĐ, te da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao nastaviti raditi u bratovoj tvornici, koja je ponovno u Alepu. Nadalje, navodi da su njegove zapreke u zemlji podrijetla vezane uz ekonomske razloge, a ne samu sigurnost. Tražitelj je zemlju podrijetla napustio prije više od osam godina iz Latakije, koja se prema posljednjem izvješću Agencije Europske Unije za azil (EUAA) za Siriju, uz dijelove poput Damaska, Tartous, Sweida, Homs, smatra područjem za koje ne postoji opravdani rizik za civilno stanovništvo u smislu povrede članka 15. Direktive 2011/95/EU Europskog Parlamenta i Vijeća. Nadalje, sama sigurnosna situacija u Sirijskoj Arapskoj Republici nakon 2016. godine uvelike se promijenila. Većina teritorija sada je pod kontrolom vladinih snaga, koje i sam tražitelj podupire, te se sukob preselio na sjeveroistočnu regiju. Brojni međunarodni akteri, poput Ruske Federacije, Sjedinjenih Američkih Država, Republike Turske, Države Izraela i ostalih, bili su od početka aktivno uključeni u sukob, dok je sada sukob većinom usmjeren na turske i kurdske snage u zemlji. Nadalje, tražitelj je i sam naveo da je zemlju podrijetla napustio iz Latakije u kojoj ne postoji prijetnja za civilno stanovništvo u smislu povrede članka 15. Direktive 2011/95/EU, a zbog čega je moguća i primjena unutarnjeg preseljenja u mjesto gdje je izrazito mali broj sigurnosnih incidenata. Nadalje, država se čak otvorila i za turističke posjete, što je još jedan od pokazatelja da su pojedine regije, kao što je glavni grad Damask, ostvarile značajan napredak u odnosu na period intenzivnih borbi. Tražitelj do donošenja ovog rješenja svoje navode nije potkrijepio materijalnim dokazima, a koji bi ukazali na konstantnu diskriminaciju i kršenje odredbi privremene zaštite u Republici Turskoj. Nadalje, tražitelju je osigurana privremena zaštita u Republici Turskoj unutar koje mu je omogućeno pravo na rad i medicinsku zaštitu. Također, tražitelj je tijekom postupka naveo sukob sina sa susjedovim sinom kako oblik rasizma, te ako je primjerice na cesti zaustavljen bez kimlika, odnosno boravišne iskaznice, tada će ga policija ispitivati četiri ili pet sati. Prema odredbama privremene zaštite u Republici Turskoj sirijski državljanin može biti vraćen u zemlju podrijetla jedino na vlastiti zahtjev te su im zajamčena sva prava. Nadalje, prema mišljenju međunarodnih organizacija, među kojima i Ujedinjenih naroda, sirijske vlasti postale su otvorene za razgovore o postizanju mira i stabilnosti u zemlji. S obzirom na to da i sam tražitelj navodi ekonomske probleme kao najveće probleme u zemlji porijekla, a ne proganjanje na temelju odredbi propisanih člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Pored toga, od materijalnih činjenica prihvaćena je kao vjerodostojna jedino materijalna činjenica identitet i državljanstvo, koja nije dovoljna za zaključak da će tražitelj zbog situacije u zemlji podrijetla biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu. Tijekom zahtjeva tražitelj je naveo da bi po povratku u Republiku Tursku bio suočen s nacionalizmom i rasizmom, a da bi se povratkom u zemlju podrijetla njegovi sinovi trebali javiti u vojni odjel te bi bili poslani u vojsku. Od tražiteljevog napuštanja zemlje podrijetla, situacija u Sirijskoj Arapskoj Republici se uvelike promijenila, te su sirijske vlasti usvojili zakonodavne promjene kojima se omogućuje otkupljivanje služenja vojnog roka, kako za vojno sposobne osobe unutar tako i izvan zemlje podrijetla. Nadalje, prema izvješću EUAA povratnici koji su zatražili međunarodnu zaštitu u nekoj drugoj državi ne snose nikakve posljedice povratkom u zemlju podrijetla. Tijekom provedenog istraživanja utvrđeno je da povratnici nisu kažnjavani nakon povratka u zemlju, osim u slučaju kada se radi o poznatim političarima ili vojnim oponentima. Svakako prilikom procjene rizika mora se uzeti u obzir i činjenica da je tražitelju odobrena privremena zaštita u Republici Turskoj prema kojoj tražitelj ne može biti vraćen u Sirijsku Arapsku Republiku bez da on sam to zatraži. Nadalje, tražiteljeva supruga i djeca i dalje neometano borave u [adresa] na temelju odobrenog privremenog boravka, što je i samom tražitelju omogućeno. Također, temeljem Odluke o Listi sigurnih zemalja u postupku odobrenja međunarodne zaštite od 13. svibnja 2016. godine („Narodne novine", broj: 45/16.) Republika Turska se smatra sigurnom zemljom podrijetla u smislu članka 44. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Navedeno dovodi do zaključka da u odnosu na situaciju u Republici Turskoj ne postoji razuman stupanj vjerojatnosti da će povratkom u Republiku Tursku tražitelj biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu. Strah koji tražitelj osjeća od rata ne može se smatrati osnovanim strahom od proganjanja na temelju rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Prihvaćene materijalne činjenice nisu dovoljne za zaključak da postoji opravdani rizik da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem, te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Prema posljednjem izvješću EUAA za Siriju u velikim broju pokrajina, koje uključuju i Latakiju gdje je i sam tražitelj živio do napuštanja zemlje podrijetla, ne postoji opravdani rizik za civilno stanovništvo u smislu povrede članka 15. Direktive 2011/95/EU Europskog Parlamenta i Vijeća. Također, kao osobi kojoj je odobrena privremena zaštita u Republici Turskoj, zemlji s najvećim brojem primljenih sirijskih izbjeglica, moguć je siguran povratak u Republiku Tursku u kojoj bi nastavio živjeti sa svojom obitelji. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. ni uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. S obzirom na to da tražitelju danom izvršnosti ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 183. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima, u svezi s člankom 184. stavcima 1. i 3. odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjana shodno članku 20. ZMPZ, jer strah koji tražitelj osjeća od rata ne može se smatrati osnovanim strahom od proganjanja na temelju rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Nadalje, ne postoji opravdani rizik da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućem postupanjem ili kažnjavanjem, te ozbiljnom individualnom prijetnjom zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Jer, u Siriji došlo do pada Assadovog režima, pa više ne vrijede razlozi zbog kojih bi sirijske izbjeglice ostale u Europi zbog njihovog prvotnog bijega. U konkretnom slučaju se neće na tužitelja gledati kao na osobu koja se nije odazvala pozivu u redovnu vojsku (kao na dezertera), budući da isti zbog starijeg godišta nije mobiliziran u tadašnju redovnu vojsku, iako je cijelo vrijeme od početka rata (2011. godine) pa do 2018. godine živio i radio u Siriji, da bi legalno kao izbjeglica otišao u Tursku, a gdje je već od 2016. godine i njegova obitelj. U slučaju povratka u Siriju tužitelj bi mogao raditi u tvornici obuće, koja je u vlasništvu njegove braće, a koja je tvornica s obzirom na intenzitet rata po dijelovima zemlje mijenjala sjedište poslovanja, koje je prvotno bilo u Alepu. Osim toga, tužitelju je odobrena privremena zaštita u Republici Turskoj, pa je moguć siguran povratak istog u Republiku Tursku, u kojoj bi nastavio živjeti sa svojom obitelji, kojoj je, također, odobrena privremena zaštita u Republici Turskoj.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelja proizlazi iz Izjave o imovinskom stanju tužitelja kao tražitelja međunarodne zaštite od 26. veljače 2024. godine, odnosno činjenice da isti ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Osim toga, isti ne ostvaruje prihode. Navedeno proizlazi i iz priloženog zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći, s time da za točnost podataka iz tih zahtjeva tužitelj snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.

11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, te zastupanje na ročištu dana 17. siječnja 2025. godine – 500,00 eura, te PDV-a – 250,00 eura.

U Zagrebu 24. siječnja 2025. godine

Sudac:

Ivan Levak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis