Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 1
44320 Kutina
Poslovni broj: P-315/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini, po sutkinji toga suda Andrei Dujmenović Iveljić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici GZ, dipl.iur., protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, zastupan po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rašica & partneri iz Zagreba, radi isplate, 24. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, koji glasi:
" Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.307,84 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 24.04.2023. sve do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, te iznos od 6.445,95 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja ove tužbe do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, te iznos od 4.119.,56 EUR sa zateznim kamata koje na taj iznos teku od dana 05.11.2024. u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, te naknadi mu troškove parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana. "
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci , broj spisa 24667 od **.**.2016. NZ priznato pravo na obiteljsku mirovinu, kao udovici pokojnog osiguranika ZZ. ZZ smrtno je stradao od posljedica prometne nezgode koju je 5.8.2016. skrivio MZ upravljajući teretnim vozilom marke MAN, reg. oznake i broja [registarska oznaka], vlasništvo Autoprijevoznika Daria Ljubasa, a osigurano kod tuženika po polici broj: [broj police]. Povodom spomenute prometne nezgode pred Općinskim sudom u Rijeci vođen je kazneni postupak pod poslovnim brojem: K-23/2017 koji je okončan pravomoćnom presudom 28.6.2018., a kojom je MZ oglašen krivim. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete sukladno članku 161., u vezi s člankom 164. Zakona o mirovinsko osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015.., 93/2015, 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022. – dalje: ZMO) i to u punom iznosu stvarnih isplata obiteljske mirovine izvršene osiguranici NZ, a što je tuženik uredno podmirivao temeljem postavljenih odštetnih zahtjeva te je tako podmirio sva potraživanja tužitelja zaključno s isplatom mirovine za ožujak 2022. Tužitelj je i nakon navedenog razdoblja nastavio s isplatom obiteljske mirovine te je tuženiku dostavio odštetni zahtjev kojim potražuje naknadu štete za isplaćene iznose obiteljske mirovine u razdoblju od 1.4.2022. do 31.3.2023. u iznosu od 5.307,84 EUR koji tuženik nije podmirio jer smatra da se u konkretnom slučaju ima primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj je i nakon postavljanja navedenog odštetnog zahtjeva nastavio s isplatama obiteljske mirovine te je u razdoblju je 1.4.2023. do 31.3.2024. isplatio iznos od 6.445,95 EUR. Stoga potražuje ukupnu štetu, a primjenom odredaba članka 161., članka 164. i članka 170. ZMO, a koja šteta se sastoji u stvarnim isplatama obiteljske mirovine izvršenim osiguranici NZ za razdoblje od 1.4.2022. do 31.3.2024. u iznosu od 11.753,79 EUR.
2. U podnesku od 5. studenog 2024. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev navodeći da je i nakon podnošenja tužbe nastavio s isplatama obiteljske mirovine te je u razdoblju od 1.4.2024. do 31.10.2024. osiguranici NZ isplatio iznos od 4.119.56 EUR. Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od ukupno 15.873,35 EUR. Kako se takvoj preinaci tužbe tuženik protivio u podnesku od 13. studenog 2024., sud je raspravnim rješenjem od 10. prosinca 2024. dopustio preinaku tužbe, s obzirom da je tužitelj povisio tužbeni zahtjev po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ali za drugo razdoblje, odnosno razdoblje od podnošenja tužbe do 31. listopada 2024., a isto je svrsishodno za rješavanje odnosa među strankama.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da nije sporno da je rješenjem tužitelja, Klasa: 141-02/2016-01/ OB: 03088094820, Urbroj: 341-14-05/3-2016-24667, od **.**.2016., NZ priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti osiguranika tužitelja ZZ koja je posljedica prometne nezgode od 5. kolovoza 2016. Međutim, tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužiteljevog regresnog potraživanja s osnove obiteljske mirovine navodno isplaćene u razdoblju od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2024. godine u visini od 11.753,79 EUR, i to prvenstveno jer je sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene pojedine isplate mirovina. Tužitelj se u tužbi neosnovano poziva na odredbe članka 161.-170. ZMO jer u predmetnoj pravnoj stvari upravo ZOOP predstavlja lex specialis koji uređuje odnose između stranaka budući da tuženik predstavlja osiguratelja po obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Odredbama članka 27. stavak 1.-3. ZOOP propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, pri čemu se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se sukladno izričitoj zakonskoj odredbi određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Navedeno stajalište potvrđeno je i u sudskoj praksi parničnih sudova u Republici Hrvatskoj, prije svega Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-108/2024-4 od 26. travnja 2024. Općinski sud u Kutini određen je kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
5. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Rijeci broj spisa: 14870 od 8. prosinca 2016. (str. 3-6 spisa), prijavu o ozljedi na radu od 24. kolovoza 2016. (str. 7- 10 spisa), presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-23/2017 od 28. lipnja 2017. (str. 11-18 spisa), odštetni zahtjev od 24. siječnja 2018. (str. 19 spisa), odštetni zahtjev od 23. travnja 2020. (str. 20 spisa), odštetni zahtjev od 6. travnja 2021. (str. 21 spisa), odštetni zahtjev od 7. travnja 2022. (str. 22 spisa), obračun isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje obiteljske mirovine korisnici NZ za razdoblje od 1.4.2022. do 31.3.2023. i za razdoblje od 1.4.2023. do 31.3.2024. te ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 23-40 spisa), odštetni zahtjev od 5. travnja 2023. (str. 41 spisa), odgovor tuženika na odštetni zahtjev od 11. travnja 2023. (str. 42-43 spisa), zapisnik o očevidu Postaje prometne policije Rijeka od 16. kolovoza 2016. (str. 44-48 spisa), sudsku praksu (str. 62-133 spisa i str. 139-142 spisa) te obračun isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje obiteljske mirovine korisnici NZ za razdoblje od 1.4.2024. do 31.10.2024. i ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 143-148 spisa).
6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, prometne nesreće dana 5. kolovoza 2016., u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja ZZ, kao i činjenica da je za navedenu prometnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika MZ. Isto tako nesporna je činjenica da je supruzi pokojnog osiguranika tužitelja NZ priznato pravo na obiteljsku mirovinu, kao i činjenica da su ozljede koje je osiguranik tužitelja ZZ zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći, uslijed kojih je preminuo, priznate kao ozljeda na radu. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete nastale isplatom obiteljske mirovine supruzi pokojnog osiguranika tužitelja ZZ u razdoblju od 1. travnja 2022. do 31. listopada 2024., koji je u prometnoj nesreći od 5. kolovoza 2016. zadobio tjelesne ozljede, koje su priznate kao ozljeda na radu, uslijed kojih ozljeda je preminuo, što rezultira time da između tužitelja i štetnika, osiguranika tuženika MZ, koji je odgovoran za predmetni štetni događaj, nastaje odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, dok su obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a. Iz navedenog razloga za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine, relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate obiteljske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje supruzi pokojnog osiguranika tužitelja obiteljsku mirovinu, nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine i svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok nisu relevantne odredbe ZMO, koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Naime, za odluku u sporu koju pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku, mjerodavan je ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. U konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori, jer da je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZMO iz 2013. godine izmijeni odredbe ZOOP-a, kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem ZMO-a 2013. godine stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO-a. Drugim riječima, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP, kao što je u predmetnoj situaciji slučaj, primjenjuje se taj Zakon jer ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZMO, koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Dakle, ZOOP u odnosu na opće odredbe ZMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali (tako: Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama: Rev-1031/2023 od 12. prosinca 2023., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020.)
9. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 27. stavka 1., 2., 3. i 4. ZOOP- a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine utvrđuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
10. Imajući u vidu da je tužitelj supruzi pokojnog osiguranika NZ u utuženom razdoblju od 1. travnja 2022. do 31. listopada 2024., a prema podacima iz spisa, isplatio obiteljsku mirovinu u iznosu od ukupno15.873,35 EUR, s time da su ozljede koje je osiguranik tužitelja ZZ zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći i uslijed kojih ozljeda je preminuo, zbog čega se i isplaćuje obiteljska mirovina, priznate kao ozljeda na radu, to dakle ne postoji stvarna šteta koju tužitelj trpi isplatom te obiteljske mirovine jer sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a stvarna šteta postoji samo ako mirovina nije utvrđena zbog ozljede na radu, u kojem slučaju je potrebno utvrditi da li postoji razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (koja dakle nije utvrđena zbog ozljede na radu) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.
11. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da tužitelju nije nastala šteta u smislu odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP, temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP u svezi s odredbom članka 27. stavak 1., 2., i 3. ZOOP-a sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
12. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. - dalje: Tarifa).
13. Tuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 19.11.2024. u iznosu od 500,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 10.12.2024. u iznosu od 500,00 EUR, trošak PDV-a u iznos od 300,00 EUR, u skladu s Tbr. 7/1, Tbr. 8/1 i Tbr. 9/1 Tarife te imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 EUR, odnosno ukupno 1.500,00 EUR. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 13.11.2024. u iznosu od 50,00 EUR s obzirom da taj podnesak, odnosno trošak nije bio potreban za vođenje parnice.
14. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.
Kutina, 24. siječanj 2025.
Sutkinja:
Andrea Dujmenović Iveljić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostavna naredba:
1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3
2. Tuženik Uniqa osiguranje d.d., po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rašica & partneri iz Zagreba
