Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: P-72/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji pojedincu Sanjani Zorinc, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Vjekoslava Kovačevića, u pravnoj stvari tužitelja SEBASTIJAN d.o.o. u stečaju, OIB 62337692509, [adresa], koga zastupa punomoćnica Patricia Đurić, odvjetnica u Zagrebu, Nova cesta 1, protiv tuženika K., OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Zlatko Gregurić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15b, radi 46.695,00 eura (četrdesetšesttisućašestodevedesetpeteura), 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te se nalaže tuženiku K., OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju SEBASTIJAN d.o.o. u stečaju, OIB 62337692509, [adresa], iznos od 38.191,79 eura (tridesetosamtisućastodevedesetjedaneurosedamdesetdeveteurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 17. srpnja 2023. do 14. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 15. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan za iznos od 8.503,21 eura (osamtisućapetstotrieuradvaedesetjedaneurocent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 17. srpnja 2023. do 14. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 15. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naknaditi mu zakonske zatezne kamate tekuće:

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. studenog 2020.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. prosinca 2020.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. siječnja 2021.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. veljače 2021.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. ožujka 2021.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. travnja 2021.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. svibnja 2021.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. lipnja 2021.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. srpnja 2021.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. kolovoza 2021.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. rujna 2021.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. listopada 2021.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. studenog 2021.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. prosinca 2021.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. siječnja 2022.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. veljače 2022.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. ožujka 2022.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. travnja 2022.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. svibnja 2022.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. lipnja 2022.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. srpnja 2022.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. kolovoza 2022.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. rujna 2022.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. listopada 2022.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. studenog 2022.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. prosinca 2022.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. siječnja 2023.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. veljače 2023.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. ožujka 2023.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. travnja 2023.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. svibnja 2023.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. lipnja 2023.,

- na iznos od 1.415,00 eura od 1. srpnja 2023.,

a sve do 16. srpnja 2023., kao neosnovan.

IV Nalaže se da tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.341,96 eura (desettisućatristočetrdesetjedaneurodevedesetšesteurocenti) sa zakonskom zateznom kamatom od 24. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj, SEBASTIJAN d.o.o. u stečaju navodi da je vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br.: [broj ZK uloška], z. kč. br. [katastarska čestica], (dvorište u [adresa] površine 11.387 m², poslovna građevina u [adresa]²) ukupne površine 12.167 m² te da tuženik, K. obavlja svoju djelatnost u nekretnini. Napominje da je nad tužiteljem 5. lipnja 2020. otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru pod posl. br. St-424/2020 te da je stečajna upraviteljica više puta pozivala tuženika da ili plaća najam/zakup za nekretninu ili da preda posjed iste, a da tuženik do danas besplatno koristi nekretninu odnosno u njoj posluje i odbija plaćati najamninu/zakupninu te nekretninu odbija predati u posjed tužitelju. Pojašnjava da su tužitelj kao najmodavac, zastupan po tadašnjem direktoru KK i tuženik kao najmoprimac, također zastupan po tadašnjem direktoru KK, sklopili ugovor o najmu prostora od 1. prosinca 2018. ovjeren od javnog bilježnika Nataše Kranjec iz Grubišnog polja, pod brojem OV-2027/2019 od 13. rujna 2019. te da su 13. rujna 2019. sklopili i Aneks ugovora o najmu prostora ovjeren u potpisu od javnog bilježnika Nataše Kranjec iz Grubišnog polja, pod brojem OV-2028/2019 od 13. rujna 2019. Navodi da je tužitelj zastupan po stečajnoj upraviteljici 30. rujna 2020. poštom preporučeno uputio tuženiku izjavu o otkazu Ugovora/Aneksa o najmu prostora. U predmetnoj izjavi tužitelj je odredio tuženiku rok od 30 dana da preda navedenu nekretninu u neposredni posjed stečajnoj upraviteljici te da ju oslobodi od osoba i stvari, jer odbija sklopiti ugovor o zakupu i plaćati zakupninu za nekretninu. Također, navodi da je Trgovački sud u Bjelovaru presudom zbog ogluhe posl. br. P-109/2021-2 od 12. listopada 2021., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-5929/2021-3 od 12. travnja 2022., presudio u korist tužitelja i naložio tuženiku iseliti iz predmetne nekretnine te istu predati tužitelju u posjed slobodnu od osoba i stvari u roku od 15 dana. Međutim, nakon što je donesena pravomoćna presuda, tužitelj je pozivao tuženika na sklapanje ugovora o zakupu i plaćanje zakupnine, a na što se tuženik oglušio. Budući da tuženik koristi nekretninu nakon što mu je pravomoćnom sudskom odlukom naloženo iseljenje i nakon što mu je otkazan ugovor o najmu te na taj način stječe korist neovlaštenom uporabom tuđe stvari, tužitelj smatra da navedeno postupanje tuženika predstavlja stjecanje bez osnove utemeljeno na odredbi članka 1111. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima slijedom čega tužitelj sukladno članku 1115. ZOO-a ima pravo na povrat stečenog bez osnove, a stečeno odgovara visini tržišne cijene najamnine za nekretninu uz što postoji i obveza na isplatu zakonske zatezne kamate na dužni iznos. Tužitelj navodi i da je tuženik nepošteni posjednik nekretnine te je sukladno članku 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima obvezan tužitelju kao vlasniku vratiti stvar odnosno nadoknaditi mu sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja. Također, navodi da tužitelju pripada pravo na naknadu koristi sukladno članku 1120. ZOO-a jer kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, neovisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Kako je tuženik u posjedu nekretnine i istu ne želi vratiti u tužiteljev posjed, tužitelj smatra da se tuženik na taj način neosnovano obogatio u visini najamnine koju bi inače morao mjesečno plaćati tužitelju za korištenje navedene nekretnine te se procjenjuje da bi najamnina iznosila mjesečno 1.061,78 eura/8.000,00 kuna. Stoga tužitelj zahtjeva da mu tuženik isplati novčanu naknadu za korištenje predmetne nekretnine u mjesečnom iznosu od 1.061,78 eura s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 1. u mjesecu za svaki prethodni mjesec, počevši od 1. studenog 2020. zaključno do 1. srpnja 2023. zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik ne spori da se tužitelj još uvijek vodi kao vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru prema podacima koji su navedeni u tužbi, kao ni to da trgovačko društvo tuženika obavlja svoju djelatnost u istoj nekretnini. Također, ne spori ni to da je nad tužiteljem 5. lipnja 2020. otvoren stečajni postupak i to rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St- 424/2020., niti da je tuženik nastavio obavljati djelatnost na nekretnini koja je opisana u tužbi. Međutim, navodi da predmetnu nekretninu nije nastavio koristiti bez pravnog osnova, već ju je nastavio koristiti u skladu s uvjetima iz ugovora o najmu koji je imao sklopljen s tužiteljem koji je bio vlasnik nekretnine, a u statusu zakupodavca. Pojašnjava da iz ugovora proizlazi da su stranke ugovorile besplatan najam, ali uz uvjet da tuženik o svom trošku na objektu izvede sve preinake potrebne za obavljanje djelatnosti te da podmiruje sve troškove redovnog i investicijskog održavanja kao i sve režije koje terete nekretninu vezano uz poslovanje, a koje je obveze tuženik uredno izvršavao. Naglašava da je tijekom stečajnog postupka koji se vodi u spisu broj St-424/2020 doneseno rješenje o prodaji predmetne nekretnine te je oglašena prodaja nekretnine putem FINA-e, a tuženik se kao ponuditelj javio na dražbu i nekretninu izlicitirao. Kako je nekretnina dosuđena tuženiku kao kupcu, tuženik smatra da u činjenici da nekretninu posjeduje nema protupravnosti. Tuženik opreza radi osporava i visinu tražbine. Naime, tuženik navodi da se sporna nekretnina nalazi na području Grubišnog Polja te da se na području grada Grubišnog Polja takva nekretnina ne može iznajmiti. Zbog toga smatra da iznos mjesečne najamnine od 1.061,78 eura nije bilo moguće ostvariti na području na kojem se nalazi nekretnina koja je opisana u tužbi. Zbog navedenog tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju plaćanje parničnog troška.

3. U svom podnesku od 6. svibnja 2024. tužitelj navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje (Elaborate) Damira Milobare, dipl. inž. građ. i stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od ožujka 2023. Sukladno utvrđenju vještaka da mjesečna naknada za korištenje predmetne nekretnine u utuženom razdoblju iznosi 1.415,00 eura i činjenici da tužitelj nije u sustavu PDV-a, tužitelj navodi da kao jedini vlasnik nekretnine u vremenskom periodu obuhvaćenom tužbom uređuje odnosno povećava tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 1.415,00 eura za svaki pojedini mjesec od 1. studenog 2020. zaključno do 1. srpnja 2023. odnosno ukupno 46.695,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od svakog 1. u mjesecu.

4. Tuženik u svom podnesku od 11. rujna 2024. navodi da je prije održavanja rasprave pronašao oglase radi iznajmljivanja poslovnih prostora u [adresa] koji su aktivni barem šest mjeseci te da niti jedna nekretnina nije iznajmljena. Stoga, smatra da postoje poredbene cijene nekretnina na području Grubišnog Polja po traženim cijenama koje su niže od cijene koje je utvrdio vještak, ali iste nisu ostvarive jer nema nikakve potražnje za istima.

5. Sud je raspravnim rješenjem od 11. rujna 2024. unatoč protivljenju tuženika sukladno članku 190. stavku 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbe tužitelja s obzirom na to da je smatrao da bi preinaka tužbe bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

6. U svom podnesku od 23. listopada 2024. tužitelj osporava navode tuženika da su sukladno dostavljenim oglasima s javnog oglasnika „Njuškalo“ cijene najma poslovnih prostora u [adresa] niže nego one utvrđene u Dopuni nalaza i mišljenja vještaka. Ističe da je iz dostavljenih fotografija razvidno da se radi o nekretninama značajno manje vrijednosti od nekretnine koja je predmet Nalaza i mišljenja te Dopune nalaza pa samim time ne mogu biti usporedive sa profesionalno izrađenim Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka korištenjem komparativne (poredbene) metode vještačenja. Također, ističe da su u nalazu i mišljenju vještaka kojim se procjenjuje nekretnina iskazane cijene najma/zakupa koje su stvarno ugovorene te kao takve prijavljene u nadležnoj poreznoj upravi, te da se njihovom komparacijom dobiva iznos najma u vještačenja pa predlaže navode tuženika zanemariti. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik stekao nekretninu rješenjem o dosudi koje je postalo pravomoćno 11. rujna 2023. godine, što je razvidno iz stečajnog spisa naslovnog suda broj St-424/2020, ali da neće potraživati iznos najma za kolovoz 2023. koji mu nesporno pripada. U odnosu na Dopunu nalaza vještaka od 24. rujna 2024. tužitelj navodi da radi bržeg okončanja spora ne ulaže primjedbu na izračunate iznose iako smatra da je vrijednost najma/zakupa veća s obzirom na posebna obilježja nekretnine koja je u konačnici prilagođena poslovanju tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj u podnesku specificira odnosno smanjuje svoj tužbeni zahtjev na način da potražuje mjesečne iznose zakupa/najma sporne nekretnine navedene na stranici 2. i 3. Dopune nalaza vještaka, za svaki pojedini mjesec od 1. studenog 2020. zaključno do 1. srpnja 2023. te potražuje ukupno 38.191,79 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od svakog 1. u mjesecu.

7. Podneskom od 28. listopada 2024. tuženik se protivi ponovnoj preinaci tužbenog zahtjeva te nadalje ustraje kod svih istaknutih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik napominje da nekretnine koje se nalaze u [adresa], a koje je opisao vještak u svojem nalazu, kao i nekretnine koje je kao potencijalni predmet zakupa naveo tuženik, niti do danas nisu iznajmljene. Stoga tuženik i nadalje ustraje kod tvrdnje da procjena pretpostavlja teoretsku mogućnost iznajmljivanja, ali da ista u praksi ne postoji. Tuženik se ne slaže s navodom vještaka da on prilikom procjene vrijednosti nije vezan uz konkretne nekretnine na konkretnoj lokaciji. Navodi da je predmet ovog parničnog postupka tužba radi naknade štete zbog navodno izgubljenog prihoda, a u tom slučaju upravo tužitelj mora dokazati izvjesnost mogućnosti sklapanja ugovora o zakupu sa bilo kojom trećom osobom. Konkretno tužitelj mora dokazati da su istovrsne ili barem usporedive nekretnine na području grada [adresa] u utuženom periodu i iznajmljene. Stoga, smatra izrađeno vještvo, koja se svodi na utvrđivanje potencijalne visine zakupnine, ostvarive bilo gdje (dakle, ne i na području općine [adresa]) nije dokaz osnove, niti dokaz visine tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potencijalnu mogućnost ostvarivanja zakupnine za nekretnine koje je u posjedu držao tuženi. Tuženik navodi da je u parničnom postupku tužitelj dužan učiniti izvjesnim da bi nekretnina koje je bio vlasnik bila izdana u zakup, a da isti nije pružio niti predložio dokaz na tu okolnost. Također, navodi da ni tužitelj niti vještak nisu pružili dokaz da je neka ista – istovrsna nekretnina, bilo proizvodna bilo poslovno – stambena, bila izdana u zakup te da su za to jedino relevantni podaci Ministarstva financija – Porezne uprave, obzirom da bi sve takve transakcije – Ugovori o zakupu, morale biti prijavljene Ministarstvu financija – Poreznoj upravi.

8. Budući da se tuženik izričito protivio smanjenju povećanog tužbenog zahtjeva od 6. svibnja 2024. godine, sud sukladno članku 193. stavku 3. ZPP-a nije usvojio prijedlog tužitelja za djelomičnim povlačenjem tužbe iz podneska od 23. listopada 2024.

9. Na ročištu od 17. prosinca 2024. zakonska zastupnica tužitelja (list 183-184 spisa), stečajna upraviteljica GK, saslušana kao stranka u postupku navodi da je stečajni postupak nad tvrtkom Sebastijan d.o.o. [adresa] otvoren 5. lipnja 2020. i da je još uvijek u tijeku. Također, navodi da je u stečajnom postupku gore navedena nekretnina na adresi [adresa] koja se sastoji od zgrade i dvorišta prodana tuženiku K. za iznos od 1.650.000,00 kn. Ističe da tada nekretnina nije imala kućni broj te da je možda u međuvremenu isti pribavljen. Kada je imenovana za stečajnu upraviteljicu tužitelja kao i uobičajeno prikupila je sve dostupne podatke o tužitelju, te je poslala ranijem zakonskom zastupniku, odnosno KK, dopis u kojem je tražila predaju imovine (pokretnine i nekretnine). Napominje da je pisano poslala dopis na adresu stanovanja ranijeg zakonskog zastupnika tužitelja KK i na adresu sjedišta tužitelja, te koliko se sjeća jedno pismeno joj se vratilo, a za drugo pismeno je dobila povratnicu da je preuzeto. Kako ju nitko nije kontaktirao otišla je u sjedište tužitelja te se susrela s gospodinom KK. Navodi da je tijekom sastanka pokušala gospodinu KK objasniti stečajni postupak i radnje koje trebaju uslijediti tijekom stečajnog postupka, međutim isti ju nije shvaćao te prema njenom uvjerenju gospodin KK nije razumio razliku između pravne i fizičke osobe. Također, navodi da je prilikom navedenog susreta pozvala usmenim putem KK da preda spornu nekretninu na što joj je odgovorio da je to njegova nekretnina. Nakon navedenog sastanka ističe da mu je poslala e-mail u kojem mu je ponovno priložila dopis u kojem je bilo navedeno što joj treba sve dostaviti, a vezano za spornu nekretninu upozorila ga je da je istu potrebno predati u posjed. Napominje da je tijekom razgovora gospodin KK izrazio interes za nastavak korištenja nekretnine te da unatoč njenom pozivu ni na jednom sastanku nije bila prisutna direktorica tuženika, ĐK. Obzirom na to da joj se gospodin KK predstavio kao opunomoćenik tuženika navodi da je o svemu vezano za korištenje gore navedene nekretnine razgovarala s njim. Navodi da je točno da prilikom razgovora s gospodinom KK nije mu mogla točno reći koliko bi iznosio mjesečni najam nekretnine, ali je naknadno saznala elemente za određivanje mjesečnog najma, te ga je o tome obavijestila prvo putem telefona, a nakon toga putem e-mail adrese na koju ju je gospodin KK uputio. U navedenom e-mailu dostavila mu je prijedloge Ugovora o zakupu nekretnine i Ugovora o najmu pokretnina. Sukladno prikupljenim podacima navodi da je u prijedlogu Ugovora o zakupu nekretnine stajala mjesečna naknada u iznosu od 8.000,00 kn. Nakon toga se je čula putem telefona s gospodinom KK i on joj je rekao da je cijena najma previsoka. Stoga je korigirala cijenu najma na iznos od 6.000,00 kn i dostavila mu novi ugovor o zakupu na e-mail i zamolila ga da potpisivanje ugovora odrade za dan 14. kolovoza 2020. Kako ugovor nije bio sklopljen, niti joj se gospodin KK javljao na mobitel, otišla je 17. kolovoza 2020. u [adresa] te joj tom prilikom isti rekao da neće potpisati ugovor jer su to njegove nekretnine i pokretnine, a čak joj je prijetio da je hrvatski branitelj. Ističe da ga je i tom prilikom tražila da preda nekretnine i pokretnine u posjed, a što isti nije učinio. Nakon toga je pokrenula postupak raskida ugovora o najmu nekretnine, te nakon što gospodin KK nije odgovorio i sudskim putem zatražila predaju sporne nekretnine u posjed. Napominje da je nadležni sud odredio presudom predaju nekretnine u posjed, ali da po toj presudi nije postupljeno zbog izjavljene žalbe, te da ona kao stečajna upraviteljica sve do prodaje nekretnine tužitelja nikada nije bila u posjedu iste. Navodi da je s gospodinom KK komunicirala usmeno i putem e-maila koji joj je on dao, a koji je ujedno i službeni e-mail tuženika. Također, navodi da je prekinula komunikaciju s gospodinom KK kada su prodane pokretnine u vlasništvu tužitelja kao stečajnog dužnika kada je zbog nemogućnosti predaje pokretnina kupcu intervenirala i policija. Navodi da je u stečajnom postupku priznato potraživanje tuženiku K. u iznosu od 267.000,00 kn, a koji se odnosi na iznos koji je K. uplatio HBOR-u s osnove vraćanja kredita. Napominje da prilikom razgovora s gospodinom KK vezano za plaćanje najma gore navedene nekretnine nije oglašavala istu nekretninu radi najma i to prvenstveno iz razloga što je gospodin KK iskazao interes za nastavak korištenja nekretnine, ali je imala usmene upite za najam sporne nekretnine i to od jednog poduzetnika iz Daruvara.

10. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu o izvršenoj transakciji od 12. svibnja 2023. godine (list 6 spisa), z. k. izvadak od 17. srpnja 2023. godine (list 7-9 spisa), ugovor o najmu prostora od 1. prosinca 2018. godine (list 10-11 spisa), Aneks ugovora o najmu prostora od 13. rujna 2019. godine (list 12-13 spisa), izjavu o otkazu Ugovora/Aneksa o najmu prostora od 30. rujna 2020. godine (list 14 spisa), presliku koverte s povratnicom (list 15-16 spisa), e-mail korespondenciju od 15. srpnja 2022. godine (list 17-18 spisa), presudu zbog ogluhe Trgovačkog suda u Bjelovaru broj: P-109/2021-2 od 12. listopada 2021. (list 19-22 spisa), presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj: Pž- 5929/2021-3 od 12. travnja 2022.(list 23-28 spisa), sudsku praksu (list 29 spisa), e- mail korespondenciju od 10. kolovoza 2020. godine (list 30 spisa), z.k. izvadak od 10. siječnja 2024. godine (list 51 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 5. ožujka 2024. (list 59-99 spisa), iskaz vještaka na ročištu 11. rujna 2024. (list 127 spisa), oglase s Njuškala (list 131-141 spisa), dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 24. rujna 2024. (list 142-146 spisa), iskaz vještaka na ročištu 30. listopada 2024. (list 157-158 spisa), oglase s Njuškala (list 165-174 spisa), iskaz svjedoka KK na ročištu od 17. prosinca 2024. (list 181-182 spisa), i iskaz z.z. tužitelja, stečajne upraviteljice, GK na ročištu od 17. prosinca 2024. (list 183-184 spisa).

11. Na prijedlog tuženika kojem se nije protivio tužitelj, sud je odustao od dokaznog prijedloga da se ispita zakonska zastupnica tuženika, ĐK.

12. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) utvrdio da je korigirani tužbeni zahtjev od 6. svibnja 2024. djelomično osnovan.

13. Među strankama nije sporno da je u utuženom razdoblju od 1. studenog 2020. do 1. srpnja 2023. tužitelj bio vlasnik nekretnine upisane u Zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], oznake zemljišta Dvorište u [adresa], poslovna građevina u [adresa], ukupne površine 12.167 m² te da je tuženik u tom razdoblju posjedovao navedenu nekretninu i u njoj obavljao svoju djelatnost.

14. Nije sporno ni to da su stranke sklopile Ugovor o najmu prostora od 1. prosinca 2018. i njegov Aneks od 13. rujna 2019., kao i to da je tužitelj zastupan po stečajnoj upraviteljici, GK **.**.2020. poštom preporučeno uputio tuženiku Izjavu o otkazu Ugovora/Aneksa o najmu prostora i u istoj odredio tuženiku rok od 30 dana da preda navedenu nekretninu u posjed stečajnoj upraviteljici.

15. Također, nije sporno da je bivši direktor tvrtke Sebastijan d.o.o., KK nakon otvaranja stečajnog postupka nad istom tvrtkom na temelju punomoći koju je dobio od svoje supruge i direktorice tuženika, ĐK bio ovlašten poduzimati sve radnje u ime tuženika osim prodaje društva.

16. Među strankama nije sporno da je Trgovački sud u Bjelovaru presudom zbog ogluhe posl. br. P-109/2021-2 od 12. listopada 2021., koja je nakon izjavljene žalbe od strane tuženika potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-5929/2021-3 od 12. travnja 2022., presudio u korist tužitelja i naložio tuženiku iseliti iz predmetne nekretnine te istu predati tužitelju u posjed slobodnu od osoba i stvari u roku od 15 dana.

17. Među strankama je sporno je li tuženik obaviješten o raskidu ugovora Ugovor o najmu prostora od 1. prosinca 2018. i njegovog Aneksa od 13. rujna 2019. te je li tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetnu nekretninu bez pravne osnove kao i visina tražbine tužitelja, odnosno mjesečna najamnina/zakup za spornu nekretninu za razdoblje od 1. studenog 2020. do 1. srpnja 2023.

18. Prema članku 18. stavku 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, 94/17.; dalje: ZVDSP), posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed.

19. Prema članku 164. stavku 1. ZVDSP-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koju je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

20. Prema članku 165. stavka 1. ZVDSP-a, nepošteni posjednik tuđe stvari mora ju predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koju su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

21. Prema članku 219. stavku 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom 221.a ZPP-a propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22. Prema članku 492.a. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

23. Iz iskaza svjedoka, KK, bivšeg direktora Sebastijan d.o.o. i opunomoćenika tuženika, saslušanog na ročištu od 17. prosinca 2024. (list 183-184 spisa) proizlazi da su tvrtka Sebastijan d.o.o. i tvrtka K. odnosno tuženik imali sjedište na istoj adresi [adresa]. Negdje 2019. nakon otvaranja stečajnog postupka nad tvrtkom Sebastijan d.o.o. stečajna upraviteljica tužitelja, GK ga je obavijestila o predaji imovine. Ističe da ga je stečajna upraviteljica pozvala na predaju imovine i to kamiona i njegove prikolice, ali da ga nije pozvala na predaju zgrade i hale na adresi [adresa]. Koliko se sjeća između tvrtke Sebastijan d.o.o. i tuženika bio je sklopljen ugovor o najmu poslovnog prostora za koji tuženik nije plaćao najam s obzirom na to da je tuženik plaćao kredit od HBOR-u podignut za građenje hale i poslovnog prostora na istoj adresi. Navodi da ga je prilikom drugog susreta stečajna upraviteljica obavijestila da je potrebno od strane tuženika plaćati mjesečni najam s obzirom na to da tuženik koristi poslovni prostor u vlasništvu tužitelja Sebastijan d.o.o. u stečaju, a da je on na to odgovorio stečajnoj upraviteljici da to ne dolazi u obzir jer tuženik još uvijek plaća gore navedeni kredit HBOR-u za zgradu i halu u vlasništvu tužitelja. Koliko se sjeća ni on niti njegova supruga, ĐK, nisu dobili obavijest ili dopis od stečajne upraviteljice tužitelja prema kojem je ugovor o najmu trebao biti raskinut te napominje da mu nije poznato je li se pred ovim sudom vodio postupak radi predaje u posjed nekretnina na adresi [adresa]. Navodi da tijekom trećeg susreta sa stečajnom upraviteljicom tužitelja nije dobio točnu informaciju koliko bi trebao iznositi najam gore navedenog poslovnog prostora samo da mu je rečeno da može isti koristiti uz naknadu ili da je poslovni prostor potrebno osloboditi kako bi se mogao dati u najam nekoj drugoj tvrtki. Također, navodi da je na kraju stečajnog postupka tužitelja tuženik kupio spornu nekretninu na gore navedenoj adresi za iznos cca. 1.600.000,00 kn, a da je kredit HBOR-a iznosio oko 1.500.000,00 kn, a u stečajnom postupku sporna nekretnina je kupljena za iznos od cca. 1.600.000,00 kn. Koliko mu je poznato tuženik K. je prijavljivao tražbine u stečajnom postupku koji se vodio nad Sebastijan d.o.o. jer je tuženik za vrijeme poteškoća u poslovanju tužitelja podmirivao obveze tužitelja vezane za korištenje nekretnine (struja, voda, plin i dr.), te da jedan dio stečajna upraviteljica tužitelja priznala. Navodi da mu stečajna upraviteljica tužitelja u razgovoru nije navela konkretnu pravnu ili fizičku osobu kojoj bi mogla iznajmiti gore navedenu nekretninu te da zbog slabe gospodarske aktivnosti na području Grubišnog Polja postoje slobodni poslovni prostori koji se ne iznajmljuju. Napominje da je stečajna upraviteljica tužitelja GK vezano za korištenje sporne nekretnine razgovarala isključivo s njime, te da nije o istoj temi razgovarala s direktoricom tuženika ĐK, odnosno njegovom suprugom. Navodi da nije od početka osnivanja tuženika njegov opunomoćenik, već je to postao od otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem i to na temelju punomoći koju je dobio od svoje supruge i na temelju te punomoći bio je ovlašten poduzimati sve radnje u ime tuženika osim prodaje društva. Napominje da nije čitao službenu e-mail poštu tuženika s obzirom na to da se nešto s njom čudno događa, ali da primaju preporučenu poštu na adresi sjedišta društva tuženika. Navodi da je u početku korisnik kredita HBOR-a bila tvrtka Sebastijan d.o.o., a da je kasnije kredit preuzela tvrtka K.

24. Na temelju e-mailova tužitelja upućenih na službeni e-mail tuženika i ostale dokumentacije koje prileži spisu te iskaza zakonske zastupnice tužitelja, stečajne upraviteljice GK pa čak djelomično i iz iskaza svjedoka KK, jasno proizlazi da je tužitelj po stečajnoj upraviteljici pravovremeno i pravilno obavijestio tuženika odnosno opunomoćenika tuženika o raskidu ugovora o najmu predmetne nekretnine i pripadajućeg aneksa te pozvao tuženika na predaju nekretnine koja nije u njegovom vlasništvu. Navedeno potvrđuje i presuda Trgovačkog suda u Bjelovar posl. br. P-109/2021-2 od 12. listopada 2021. koja je nakon izjavljene žalbe od strane tuženika potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-5929/2021-3 od 12. travnja 2022. Sud nije prihvatio iskaz opunomoćenika tuženika, KK evidentno zainteresiranog za uspjeh tuženika u sporu u djelu kada isti navodi da se ne sjeća jesu li on ili njegova supruga i zakonska zastupnica ĐK znali za raskid ugovora odnosno da ih tužitelj poziva na predaju nekretnine jer je to u suprotnosti s njegovim kasnijim izričitim navodima da mu je zakonska zastupnica tužitelja rekla da može koristiti nekretninu uz naknadu ili da je potrebno osloboditi poslovni prostor kako bi se dao u najam nekoj drugoj tvrtki. U vezi s navodnim neznanjem tuženika za raskid ugovora odnosno s pozivom tužitelja na predaju nekretnine nisu uvjerljivi niti logični navodi opunomoćenika tuženika KK da ga je nakon otvaranja stečajnog postupka stečajna upraviteljica tužitelja pozvala samo na djelomičnu predaju imovine i to samo pokretnina (kamiona i prikolice), ali ne i na predaju puno vrijednije imovine odnosno predmetne nekretnine.

25. Dakle, od trenutka kada tuženik po usmenom i pisanom pozivu zakonske zastupnice tužitelja nije joj predao predmetnu nekretninu on je sukladno članku 18. ZVDSP-a postao nepošteni posjednik nekretnine. Za naglasiti je da pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, a što je tužitelj tijekom ovog postupka dokazao, jer je tuženika na odgovarajući način pozvao na predaju stvari prije podizanja tužbe.

26. Iako je tužitelj kao pravnu osnovu svog zahtjeva naznačio stjecanje bez pravne osnove sukladno članku 1111. i 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO), sud prema članku 186. stavku 3. ZPP-a nije vezan za pravnu osnovu koju je tužitelj u tužbi ili tijekom postupka naveo, već je na utvrđeno, konkretno, činjenično stanje dužan pravilno primijeniti materijalno pravo. Također, sud nije vezan niti za pravnu osnovnu koju je naznačio tuženik u podnesku 28. listopada 2024. odnosno da je predmet ovog parničnog postupka tužba radi naknade štete zbog navodno izgubljenog prihoda tužitelja.

27. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. i 14. studenoga 2013. ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbu članka 165. stavka 1. ZVDSP-a prema kojoj je nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Prema istom shvaćanju, tek u slučaju ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet radi čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano njeno vraćanje, valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

28. Budući da tijekom postupka nije bilo sporno da predmetna nekretnina tijekom posjeda tuženika u utuženom razdoblju odnosno sve do prodaje iste uporabljena tako da nije promijenila identitet, sud je u predmetnoj pravnoj stvari primijenio odredbu članka 165. stavka 1. ZVDSP-a, kojim odredbama je reguliran pravni položaj nepoštenog posjednika.

29. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da je tuženik kao nepošteni posjednik tužiteljeve nekretnine dužan sukladno članku 165. stavku 1. ZVDSP-a naknaditi tužitelju za utuženo razdoblje sve koristi koje je imao za vrijeme nepoštenog posjedovanja nekretnine. Kako je tuženik u spornom razdoblju od predmetne nekretnine stekao korist barem za iznos zakupnine/najma koju bi inače za nju trebao plaćati to je u konkretnom slučaju sud utvrdio kao iznos naknade koji je prema članku 165. ZVDSP-a dužan platiti tužitelju.

30. Radi utvrđenja konkretnog iznosa naknade za korištenje odnosno najma/zakupnine predmetne nekretnine koju je tuženik dužan platiti tužitelju zbog nepoštenog pojeda sud je izveo dokaz vještačenjem koje je obavio stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina, Damir Milobara, dipl.inž.građ., iz Križevaca. U svom nalazu i mišljenju od 5. ožujka 2024. vještak navodi da se prema članku 54. Zakona o procjeni nekretnina ("Narodne novine" broj: 78/15.) iznos naknade za ustanovljenje zakupa procjenjuje na temelju podataka iz poredbenih nekretnina u visini iznosa zakupnine iz ugovora o zakupu te da skladno tomu, osnovica za vrednovanje najma nekretnina je vrijednost najma poredbenih nekretnina, a sama vrijednost se određuje prema propisanim metodama za procjenu vrijednosti nekretnina. Nadalje vještak navodi da prema članku 23. i 35. Pravilnika o metodama procjena vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj: 105/15.) za zadani zadatak procjene iznosa mjesečnog najma poslovnog prostora za usporedbu koristio poredbenu metodu procjene vrijednosti iznosa mjesečnog najma poslovnog prostora jer postoji dovoljan broj nedavnih i pouzdanih transakcija najma poslovnih prostora dovoljne sličnosti s karakterističnom predmetnom nekretninom. Pri tom je vještak procjenjivanje ukupne vrijednosti najma poslovnog prostora obuhvatio kroz dva odvojena postupka odnosno kroz posebnu procjenu vrijednosti najma proizvodne hale sa otvorenim skladištem i posebnu procjenu vrijednosti najma uredskog odnosno upravnog prostora jer je iz prakse poznato da se vrijednosti najma proizvodnih pogona bitno razlikuju od namjene uredskih odnosno upravnih prostora. Nadalje u svom nalazu vještak navodi da su podaci iz baze e-nekretnine bili raspoloživi samo u slučaju poslovnih prostora uredskog tipa pa su podaci za procjenu vrijednosti najma proizvodne hale s vanjskim skladištem uzeti s oglasnih stranica na kojima je oglašen najam sličnih građevina i to u okolici promatrane građevine. S obzirom na takav način preuzimanja podataka, oglašene vrijednosti umanjio je za 50 %. Radi dodatne kontrole, obzirom na specifičnost izračuna vještak je uzeo i statističke podatke državnih institucija RH. Kako u zbirci kupoprodajnih cijena eNekretnine ne postoji dovoljan broj nedavnih i pouzdanih transakcija za proizvodne poslovne zgrade, vještak je za analizu koristio druge izvore podataka uz odgovarajuće umanjenje ponuđenih cijena najma u opsegu za koji je smatrao da su primjerene predmetu i lokaciji nekretnine. Slijedom navedenog, vještak je poredbenom metodom procjene vrijednosti mjesečnog najma/zakupa za proizvodnu halu s otvorenim skladištem utvrdio usklađenu neto vrijednost od 1,52 eura po m² odnosno za 449 m² ukupno 682,48 eura , dok za uredsko-društveni prostor usklađenu neto vrijednost od 3,87 eura po m² odnosno za 230 m² ukupno 890,10 eura.

Vještak napominje da je iz priloženih podataka vidljivo da je najniža cijena drugih zakupa/najma nekretnina 4,70 eura/m², a što je znatno više od cijene prethodnog izračunatog najma/zakupa te da valja uzeti u obzir da je u razdoblju od kraja 2022. godine pa do datuma vrednovanja (veljača 2024. godine) došlo do značajnog porasta cijena najma te da to sve zajedno čini izračunatu vrijednost mjesečne i ukupne naknade za korištenje prostora realnom i prihvatljivom. Vještak u nalazu još ukazuje da ne postoji baza podataka s vrijednostima i koeficijentima za prilagodbu koje propisuju Zakon o procjeni nekretnina i Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina pa je na temelju poznatih odnosa na tržištu zemljišta koristeći opće poznate pokazatelje tržišta Bjelovarsko – bilogorske županije i okolnih županija te dugogodišnje iskustvo u praćenju prometa svih vrsta nekretnina kao i opisana obilježja procjenjivane nekretnine i njenog okruženja odredio koeficijent prilagodbe Tf = 0,90.

Slijedom navedenog, vještak je utvrdio kao ukupnu mjesečnu vrijednost naknade za korištenje predmetne nekretnine u utuženom razdoblju, u iznosu od 1.415 eura (682,48 eura x 0,90 + 890,10 eura x 0,90).

31. Na ročištu održanom 11. rujna 2024. godine vještak navodi da je utvrdio mjesečnu vrijednost najma/zakupa nekretnine iz nalaza i mišljenja u iznosu od 1.415,00 eura dobivena na dan vrednovanja koji je istovjetan danu izvršenog očevida, a to je 20. veljače 2024. godine. U daljnjem usmenom izlaganju vještak navodi da se prema indexu cijena stambenih nekretnina Državnog zavoda za statistiku u periodu od 2020. godine pa do drugog tromjesečja 2023. godine bazni indeks mijenjao sukladno tablici koja je u prilogu nalaza (stranica 30 nalaza i mišljenja) te da bi se sukladno navedenom indexu cijena stambenih nekretnina cijena najma/zakupa nekretnine mijenjala kao i to da je moguće napraviti korekciju cijene prema indeksima Državnog zavoda za statistiku. Slijedom navedenog, vještaku je naloženo da dopuni nalaz i mišljenje tako da točno odredi mjesečnu zakupninu poslovnog prostora i to počevši od 1. studenog 2020. godine zaključno s 1. srpnja 2023. godine.

32. Vještak je u svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 24. rujna 2024. primijenio indeks cijena stambenih nekretnina Državnog zavoda za statistiku od 17. rujna 2024. u odnosu na izračunatu vrijednost mjesečnog najma/zakupa predmetne nekretnine iz nalaza i mišljenja od 5. ožujka 2024. izračunatu na dan vrednovanja nekretnine te izračunao vrijednost mjesečnog najma/zakupa promatrane nekretnine (proizvodne hale i poslovnog prostora) u zadanom razdoblju. U dopuni svog nalaza i mišljenja vještak je osim korigiranog izračuna naveo da tvrdnje tuženika nisu osnovane i ne predstavljaju osnovicu za promjenu nalaza i mišljenja. Ističe da je u svojem nalazu i mišljenju, koristio upravo oglase koje navodi i tuženik, a da je kod odabira poredbene metodologije i načina izračuna mjesečnog najma proizvodne hale s otvorenim skladištem, detaljno je opisao razloge i zakonsku osnovu takvog načina izračuna te da je prema uobičajenoj metodologiji, cijene iz oglasa koje navodi tuženik u nalazu i mišljenju umanjenje za 50 %. Također, vještak ističe da je iz nalaza i mišljenja vidljivo da nakon interkvalitativnog izjednačenja sa statističkom obradom vrijednost jednog m² najma/zakupa preračunate površine poslovnog prostora iznosi 1,52 eura po m², a što je iznos manji od svih iznosa najma iz oglasa koje je priložio tuženik te da bi se za taj iznos, da je određena takva cijena najma, promatrane nekretnine iznajmile s velikom vjerojatnošću. Napominje i to da procjenitelj odnosno vještak, u izradi procjene i odabiru poredbenih nekretnina, nije vezan lokacijom promatrane nekretnine u odnosu na lokaciju poredbenih nekretnina. Stoga, smatra da tvrdnja tuženika da na području Grubišnog Polja ne postoje nekretnine za iznajmljivanje, ne odgovara istini, ali, čak kad bi i bilo tako, vještak naglašava da nije vezan teritorijalnim okruženjem već smije koristiti i nekretnine u širem okruženju iz interkvalitativno izjednačenje vrijednosti.

33. Na ročištu održanom 30. listopada 2024. vještak na pitanje punomoćnika tužitelja navodi da su na stranicama 19 i 20 nalaza i mišljenja od 5. ožujka 2024. navedene nekretnine koje su poslužile za izradu nalaza i mišljenja u dijelu koji se odnosi na proizvodnu halu s otvorenim skladištem te da se tri od četiri promatrane nekretnine nalaze u [adresa]. Što se tiče baze podataka e-nekretnine Ministarstva prostornog uređenja i graditeljstva i državne imovine, vještak navodi da su korišteni podaci za nekretnine u Bjelovaru, Kladarama i Virovitici, budući da u bazi podataka e-nekretnine nije bilo ostvarenih transakcija, odnosno zakupa na području Grubišnog Polja u proteklih pet godina koliko je maksimalni rok za uzimanje podataka. Također, vještak navodi da nema saznanja da je na području Grubišnog Polja bio realiziran bilo koji Ugovor o zakupu, a što smatra da nije bilo niti potrebno za izradu nalaza. Ističe da kod izrade nalaza i mišljenja nije tražio podatke od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Bjelovar, Ispostava Grubišno Polje jer isti nisu potrebni te je od ranije imao dovoljno prikupljenih podataka za izradu nalaza i mišljenja, a podaci iz Porezne uprave nisu sastavni dio metodologije za izradu nalaza i mišljenja. U odnosu na pitanje punomoćnika tužitelja vještak navodi da mu je samo poznata jedna metoda utvrđivanja vrijednosti najma zakupa nekretnine odnosno poredbena metoda, a ukoliko bi se i koristila neka moguća druga metoda ne može unaprijed reći da li bi se iznos mijenjao na više ili na niže, ali smatra da izračunata vrijednost zakupa iz dopune nalaza i mišljenja više nego realna.

34. Imajući u vidu gore navedeno, sud smatra da je vještak dao dostatna objašnjenja svog nalaza i mišljenja te da je nakon dopune nalaza i mišljenja prikazao i pojasnio sve objektivne okolnosti koje su bile od utjecaja kod izračuna mjesečnog iznosa najma/zakupnine nekretnine u utuženom razdoblju, kao što su specifičnosti same nekretnine, cijene mjesečnog najma/zakupa usporedih nekretnina u okolici, koeficijent prilagodbe te indeks cijena stambenih nekretnina Državnog zavoda za statistiku. Budući da su nalaz i mišljenje vještaka te njegova dopuna obrazloženi, jasni i razumljivi, sud ih je prihvatio te je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio iznos naknade u ukupnom iznosu od 38.191,79 eura na ime mjesečnog najama/zakup nekretnine koju je tuženik kao nepošteni posjednik nekretnine dužan platiti tužitelju za utuženo razdoblje.

35. Stoga je djelomično prihvaćen korigirani tužiteljev zahtjev da mu tuženik kao nepošteni posjednik na ime naknade predmetne nekretnine plati ukupno 38.191,79 eura te je o tužbenom zahtjevu odlučeno kao u izreci presude pod točkama I i II izreke presude.

36. Međutim, nije u cijelosti osnovan tužiteljev zahtjev za plaćanje zateznih kamata. Naime, sukladno shvaćanju prihvaćenom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 16. lipnja 2021. tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku naknade koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu. Budući da tužitelj u mailovima od 11. srpnja do 10. kolovoza 2020. (list 30 spisa) nije naznačio iznos predmetne naknade, dok se iz proslijeđenog e-mail od 15. srpnja 2022. (list 17-18 spisa) ne može zaključiti kome je dostavljen zahtjev za plaćanje predmetne naknade, tužitelj u smislu odredbe članka 219. ZPP-a nije dokazao da je prije ove parnice od tuženika tražio plaćanje predmetne naknade. Kako je zahtjev za plaćanje zateznih kamata osnovan danom podnošenja tužbe, odnosno od 17. srpnja 2023. pa do isplate po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, sud je odbio tužiteljev zahtjev za plaćanje zateznih kamata u razdoblju koje prethodi podnošenju tužbe te odlučio kao u točki III izreke presude.

37. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz članka 151. stavka 1., članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a, odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje: OT) i odredbi Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP)

38. S obzirom na to da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj tužbom zahtijevao isplatu iznosa od 35.038,74 eura, dok je podneskom od 6. svibnja 2024. povećao tužbeni zahtjev na iznos od 46.695,00 eura, a podneskom od 23. listopada 2024. djelomično povukao tužbu do iznosa od 38.191,79 eura jer je u tijeku ove parnice vještak izmijenio nalaz i mišljenje, a na koje povlačenje tužbe tuženik nije pristao, u ovoj parnici je bilo potrebno odrediti uspjeh stranaka u sporu odnosno u kojem omjeru postoji međusobna obveza stranaka na naknadu troškova parničnog postupka do trenutka povećanja tužbenog zahtjeva i nakon povećanja tužbenog zahtjeva s time da se sukladno Tbr. 7. i 8. OT nije mijenjao iznos nagrade u iznosu od 500,00 bodova odnosno 1.000,00 eura za odvjetničke radnje u postupku jer je vrijednost predmeta spora tijekom cijelog postupka bila u rasponu od 33.181,01 eura do 66.361,00 eura.

39. Slijedom gore navedenih utvrđenja sud je prihvatio konačni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa na ime mjesečne naknade za korištenja nekretnine u iznosu od 38.191,79 eura, a odbio tuženi zahtjev za isplatu iznosa od 8.503,21 eura. Zbog navedenog, tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 100 % do povećanja tužbenog zahtjeva, a nakon povećanja tužbenog zahtjeva u pogledu osnove zahtjeva u omjeru od 100 % i 81,79 % u pogledu visine zahtjeva, odnosno 90,9 % (100 % osnova + 81,79 % visina = 181,79 % podijeljeno s 2 = 90,90 %) tužbenog zahtjeva, a tuženik nakon povećanja tužbenog zahtjeva u omjeru od 0 % u pogledu osnove zahtjeva i u omjeru od 18,21 % u pogledu visine zahtjeva odnosno 9,11% (0% osnov + 18,21% visina= 18,21% podijeljeno s 2 = 9,11%) tužbenog zahtjeva. Stoga je sud primjenom članka 154. st. 2. ZPP-a odnosno nakon prijeboja stranci koja je u većoj mjeri uspjela u sporu, ovdje, dakle tužitelju, dosudio troškove u omjeru od 81,79 % (90,9% - 9,11 % = 81,79%), dok je stranka koja je u manjoj mjeri uspjela u postupka, dakle tuženik dužan sam snositi svoje troškove postupka.

40. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz članka 155. st. 1. ZPP-a u vezi stavka 2. istog članka, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe od 17. srpnja 2023. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.7. t.1. OT) i trošak zastupanja na ročištu od 10. siječnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. t.1. OT) i trošak PDV-a u iznosu od 500,00 eura (Tbr.46. OT) te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 187,80 eura i trošak sudskog vještačenja u iznosu od 1.100,00 eura u cijelosti, dok trošak sastava podneska od 6. svibnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. t.1. OT), trošak sastava podneska od 23. listopada 2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. t.1. OT), trošak sastava podneska od 16. prosinca 2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.8. t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 11. rujna 2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9. t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 30. listopada 2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9. t.1. OT), zastupanja na ročištu od 17. prosinca 2024. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr.9. t.1. OT), trošak PDV- a u iznosu od 1.500,00 eura (Tbr.46. OT) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 513,40 eura u skladu s uspjehom tužitelja u sporu od 81,79 % nakon povećanja tužbenog zahtjeva. (8.013,40 eura x 81,79%).

41. Slijedom navedenog, tužitelju u ovom postupku pripada ukupni parnični trošak u ukupnom iznosu od 10.341,96 eura (3.787,80 eura + 6.554,16 eura) te je odlučeno kao u točki IV Izreke presude.

U Bjelovaru 24. siječnja 2025.

Sudac

Sanjana Zorinc

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 8 dana računajući od dana primitka ili objave presude na e-Oglasnoj ploči suda, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u 3 primjerka.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik Vjekoslav Kovačević.