REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2025/2019-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja PĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Škarica & Partneri, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 2. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.056,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27. veljače 2019. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 337,23 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2019.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.002,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je dana 10. veljače 2019. na Mirogojskoj cesti stradao kao putnik u automobilu registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala BĐ kada je na istu na stražnji dio vozila kojim je ista upravljala svojim prednjim dijelom naletjelo vozilo kojim je upravljalo PĐJ, a koji je u trenutku štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Nadalje, tužitelj navodi kako je u prometnoj nesreći zadobio tjelesne ozljede. Tužitelj ističe kako se tuženik u mirnom postupku oglušio na podneseni odštetni zahtjev tužitelja. Nadalje, tužitelj navodi kako za pretrpljene fizičke bolove potražuje isplatu iznosa od 4.000,00 kn/530,89 eura, za pretrpljeni strah iznos od 3.000,00 kn/398,17 eura, zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 3.000,00 kn/398,17 eura, te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 500,00 kn/66,36 eura, odnosno na ime naknade neimovinske štete iznos od 10.000,00 kn/1.327,23 eura i na ime imovinske štete iznos od 66,36 eura (ukupno iznos od 1.393,59 eura), sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2019. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, prigovara uzročno-posljedičnoj vezi između predmetnog štetnog događaja i svih ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji, smatra da s obzirom da se radi o manjim oštećenjima na vozilima koji su sudjelovali u predmetnom štetnom događaju kao i u odnosu na dinamiku prometne nezgode, čime se ne ukazuje mogućim da je tužitelj zadobio navedene ozljede, predlaže provesti kombinirano sudsko-medicinsko i prometno vještačenje radi utvrđenja uzročno- posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i ozljeda iz medicinske dokumentacije tužitelja, osporava osnov kao i visinu tužbenog zahtjeva, smatra da povreda prava osobnosti nije takve prirode, težine niti jačine da bi opravdavala pravo na dosuđenje novčane naknade, osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata, te zatražene troškove odštetnog zahtjeva čime predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tuženik tijekom postupka na ročištu održanom dana 2. lipnja 2020. čini nespornim aktivnu legitimaciju pri čemu je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka BĐ, te je istaknuo kako ostaje kod prigovora uzročno- posljedične veze. Za istaknuti je kako tužitelj tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 15. siječnja 2020.) i provedenog medicinskog vještačenja uredio tužbeni zahtjev podneskom od 2. prosinca 2022. na način da na ime pretrpljenih fizičkih bolova potražuje isplatu iznosa od 570,71 eura, na ime pretrpljenog straha iznos od 756,52 eura, te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 66,36 eura, odnosno ukupno iznos od 1.393,59 eura sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2019. do isplate, čime sud ukazuje kako se radi upravo o iznosu u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe kojim je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 10.500,00 kn, a kako to stoji u točki 1. obrazloženja. Slijedom navedenog sud ukazuje kako time nije došlo niti do preinake tužbenog zahtjeva niti smanjenja odnosno djelomičnog povlačenja istog, sve u smislu čl. 191. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP).

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev s potvrdom o primitku, Izvješće o prometnoj nesreći, medicinsku dokumentaciju tužitelja, izvid štete, fotografije u boji sa lista 22-28 spisa, prijavu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti, izjavu osiguranika, potom je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, dokaz kombiniranim sudsko-medicinsko-prometnim vještačenjem po vještacima dr. Davoru Mayeru i dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, prometnim vještačenjem po vještaku ing. Igoru Jakopliću te dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Žarku Rašiću.

5. Nadalje, sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka BĐ obzirom je tuženik odustao od navedenog prijedloga kako je to navedeno u točki 3. obrazloženja.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim do visine kao pod toč. I. izreke.

7. Među strankama je sporna visina predmetnog tužbenog zahtjeva, uzročno- posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda. Sporan je i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata te trošak odštetnog zahtjeva.

8. Radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i kombiniranim sudsko-medicinsko-prometnim vještačenjem po vještacima dr. Davoru Mayeru i dipl. ing. Berislavu Šimunoviću.

9. Tako iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi kako se na dan štetnog događaja vozio u automobilu sa suprugom te je bio na suvozačkom mjestu. Promatrao je kao tipični vozač što se događa u prometu oko njih neovisno o tome što nije on upravljao vozilom. Kretali su se od Mirogoja prema Zvijezdi te su došli do jednog dijela gdje se s bočne strane račva ulica i tu je supruga tužitelja počela nešto sporije voziti da bi vidjela može li izaći na glavnu cestu budući su vidjeli kako po glavnoj cesti dolazi vozilo. Ona se zaustavila i u tom trenutku osjetili su izuzetno jak udarac u njihovo vozilo, nisu znali što se dogodilo niti otkuda je taj udarac došao. Napominje kako ih je vozilo udarilo u stražnju stranu njihovog vozila, zadržalo se na mjestu na kojem je došlo do udarca dok se njihovo vozilo pomaknulo prema naprijed. Osim tužitelja i supruge u vozilu je bio i njihov maloljetni sin koji je u tom trenutku bio u osmom razredu osnovne škole. Bili su u šoku, te je ona ubrzo počela pokazivati znakove da joj nije dobro, dok se tužitelj osjećao u početku relativno dobro što je pripisao adrenalinu. Osoba koja je sa svojim vozilom udarila u njihovo prvo je dosta agresivno i glasno reagirala, te se nakon nekih dvadesetak minuta konačno smirio. Dijete su poslali taksijem kod bake i djeda, a supruga i tužitelj su se zadržali čekajući policiju koju su pozivali nekoliko puta i koja nikako nije dolazila. Policija je preporučila u telefonskom razgovoru da se sastavi izvješće o predmetnom štetnom događaju ukoliko nema velike štete što su i učinili, izvješće je sastavljeno, potpisano i potom su se razišli. Otišli su na obiteljski ručak kod punca i punice gdje su se zapravo i bili uputili prije štetnog događaja, te je tamo supruzi postalo drastično loše dok je tužitelj osjećao sve više simptoma. Potom su otišli na pružanje liječničke pomoći gdje su suprugu odmah primili, a tužitelja obavijestili da moraju napraviti kompletnu obradu. Osjećao je bolove nekih 7-10 dana i to u predjelu vrata, posebice kod okretanja glave. Nije mogao izvršavati svoje radne obveze u tom periodu te je kao i supruga trebao tuđu pomoć i njegu koju su im pružali punac i punica koji su prvih desetak dana dolazili svaki dan, te usput im pomagali i oko djeteta, kao i oko hrane i slično, a potom su dolazili povremeno. U odnosu na vremenske prilike u trenutku štetnog događaja ističe da je vrijeme bilo lijepo, suh kolnik i rano popodne.

10. Vještak dipl. ing. Berislav Šimunović u svom nalazu i mišljenju od 10. kolovoza 2020. navodi kako je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi dana 10. veljače 2019. kao suvozač u vozilu na čiji je stražnji dio s prednjim dijelom naletjelo vozilo osiguranika tuženika kao i da je uslijed ovog naleta vozilo u kojem se nalazio tužitelj ostvarilo promjenu brzine od oko 7,1 km/h do 10,6 km/h kojom prilikom je tijelo tužitelja poletjelo unatrag.

11. Nadalje, vještak dr. Davor Mayer u svom nalazu i mišljenju od 10. kolovoza 2020. navodi kako je tužitelj sudjelovao u prometnoj nesreći kao suvozač u osobnom vozilu, u naletu drugog vozila straga kao i da je medicinskom obradom postavljena dijagnoza istegnuća vrata (trzajna ozljeda). Nadalje, navodi kako je pri dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim dijelom kombiniranog vještačenja došlo do trzajnog pokreta tijela tužitelja. Vještak navodi da kako je prometni vještak iskazao vrijednost promjene brzine koju je ostvarilo vozilo u kojem se nalazio tužitelj u obliku brojčanog raspona, da nije moguće jednoznačno odgovoriti na pitanje povezanosti štetnog događaja i dijagnoze koja je postavljena kod tužitelja. Vještak nadalje navodi kako ocjena uzročno-posljedične veze između događaja i istegnuća vrata tužitelja ovisi o stvarnoj promjeni brzine njegova vozila i to kako slijedi. Ukoliko se stvarna promjena brzine vozila tužitelja nalazila uz gornju granicu raspona vrijednosti promjene brzine određenog po prometnom vještaku, tužitelj je mogao zadobiti istegnuće vrata uz preduvjet prethodno postojećeg oštećenja kralježnice jer je njegovo tijelo tijekom naleta u tom slučaju bilo izloženo biomehaničkom opterećenju čiji je intenzitet uz navedeni preduvjet bio dostatan za nastanak ove ozljede. Nadalje, vještak navodi kako u slučaju da je stvarna promjena brzine vozila bila bliže donjem dijelu raspona vrijednosti promjene brzine određenog po prometnom vještaku, da tada nisu bili stečeni biomehanički uvjeti za nastanak istegnuća vrata, što znači da do ozljeđivanja nije moglo doći.

12. Obzirom na istaknutu primjedbu tužitelja na izrađeni sudsko-medicinski dio vještva, vještak dr. Davor Mayer dao je pisano očitovanje u kojemu navodi kako je dijagnoza istegnuća vrata objektivizirana kliničkim nalazom napetosti mišićja uz vratnu kralježnicu na pregledu dana 10. veljače 2019. kao i da ozljeda odgovara mehanizmu odvijanja prometne nesreće.

13. Nadalje, tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Berislava Šimunovića koji se povodom navedenog prigovora, očitovao pisanim putem 10. veljače 2021. kojom prilikom je istaknuo kako se s obzirom na sudarni položaj, opseg i intenzitet oštećenja na oba vozila, može procijeniti da je relativna sudarna brzina vozila osiguranika tuženika iznosila oko 10 do 15 km/h. Vještak navodi kako budući da nastala oštećenja na oba vozila (opisana u izvidima šteta i vidljiva na fotografijama) nastaju kod sudarnih brzina koje se nalaze u intervalu od 10 do 15 km/h, da nije moguće utvrditi jednoznačan iznos promjene brzine koju je vozilo tužitelja ostvarilo, a kako to tuženik zahtjeva. Navodi kako je u kombiniranom prometnom i sudsko- medicinskom vještačenju zadatak vještaka utvrditi mogućnost nastanka ozljeda kod sudionika sudara (u ovom slučaju suvozača u vozilu). Kako se relativna sudarna brzina nalazi u intervalu, za mogući nastanak ozljeda nije bitna srednja (prosječna) vrijednost sudarne brzine, već najveća. Stoga je izračun promjene brzine vozila sa srednjom vrijednošću relativne sudarne brzine pogrešan, a smatra da bi mogući jednoznačni iskaz promjene brzine u ovom štetnom događaju glasio: da je vozilo tužitelja ostvarilo promjenu brzine do najviše 10,6 km/h.

14. Nadalje, vještak Berislav Šimunović je i na ročištu održanom dana 5. listopada 2021. u usmenom obrazloženju istaknuo kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, te dopune nalaza od 8. veljače 2021. u kojem se očitovao na prigovore tuženika iz podneska od 25. siječnja 2021. Iskazuje kako ne može isključiti je li vozilo tužitelja moglo ostvariti promjenu brzine od oko 7,1 km/h, odnosno, kao što je u pisanom nalazu i mišljenju naveo, ta promjena brzine vozila se nalazila negdje između 7,1 i 10,6 km/h. Nastavno, iskazuje da se relativna sudarna brzina ne može preciznije odrediti, budući se navedena oštećenja na vozilima koja su utvrđena u izvidima šteta nalaze u navedenom intervalu. Također, iskazuje da je prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja koristio metodu koja se primjenjuje kod naleta vozila straga kojom prilikom se koristi energetska metoda gdje se gledaju oštećenja koja su nastala na oba vozila. Navodi da prilikom izrade nalaza nije koristio EES metodu (energija ekvivalentna brzini) koja je primjerenija za neke druge vrste sudara. Obje ove metode su energetske i prilikom utvrđivanja promjene brzine gledaju se oštećenja koja su nastala na oba vozila. Naknadno iskazuje da metoda EES kod ovakvih sudara nije točnija od metode kojom je izrađeno predmetno vještačenje.

15. Tuženik je predložio provođenje novog vještačenja po vještaku prometne struke slijedom čega je sud odredio provođenje istog po vještaku ing. Igoru Jakopliću koji je u svom nalazu i mišljenju od 30. studenog 2021. naveo kako je prilikom nezgode došlo do stražnjeg sudara između prednjeg dijela vozila osiguranika tuženika BMW 530 d x Drive registarske oznake [registarska oznaka] i stražnjeg dijela vozila u kojem se nalazio tužitelj kao suvozač PEUEGEOT 1007 registarske oznake [registarska oznaka]. Navodi kako je relativna razlika sudarnih brzina između vozila je obzirom na nastala oštećenja mogla iznositi oko 16 km/h. Navodi kako je prilikom sudara došlo do ubrzavanja vozila tužitelja i do polijetanja tijela tužitelja u odnosu na karoseriju vozila unazad. Vozilo PEUGEOT u kojem se nalazio tužitelj je u trenutku sudara s vozilom osiguranika tuženika zadobilo promjenu brzine u visini od oko 11,8 km/h.

16. Tuženik je u cijelosti prigovorio izrađenom nalazu i mišljenju vještaka Igora Jakoplića čime je sud na ročištu održanom dana 12. travnja 2022. proveo dokaz usmenim obrazloženjem kojom prilikom je istaknuo da je EES katalog zaštićen autorskim pravima i nije dozvoljeno nikakvo umnožavanje. Sam katalog je izrađen u elektronskom obliku i nije moguće fotografije na normalan način umnožiti osim kroz isprint ekrana. Na daljnje prigovore tuženika, a vezano za priloženi nalaz i mišljenje iz drugog predmeta koji je vođen pred ovim sudom i u kojem je nalaz i mišljenje izradio vještak Srećko Hlišć, odgovara da predmet vještaka Hlišća koji prileži u spisu nije u nikakvoj suprotnosti s njegovim nalazom i mišljenjem. Radi se o izuzetno sličnim oštećenjima koja se mogu vidjeti na prednjem dijelu vozila Fiat i stražnjem dijelu vozila VW nalaza i mišljenja vještaka Hlišća. Suštinska razlika proizlazi iz različitih masa vozila u predmetnom slučaju dok se u predmetu vještaka Hlišća radi o vozilima iste mase. U ovom predmetnom slučaju je veliko i teško vozilo udarilo u bitno lakše vozilo, zbog čega je i došlo do razlike rezultata. Kad bi parametre iz vještva vještaka Hlišća stavili u jednadžbu vještaka Jakoplića dobili bi praktički njegove rezultate i obrnuto čime u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Navodi da vještak Hlišć pri utvrđivanju relativne brzine sudara koristi nešto drugačiju metodu od njega u kojoj jednostavno zbraja EES vrijednosti koje su kompatibilne oštećenjima. U ovom slučaju takvo jednostavno zbrajanje 10+9 km/h dalo bi relativnu brzinu sudara od 19 km/h. Kako su sva oštećenja posljedica kretanja vozila BMW, bitno težeg vozila, EES vrijednosti po njegovom mišljenju je potrebno svesti na relativnu brzinu sudara kad se uvažava da su oštećenja posljedica kretanja težeg vozila. O navedenom se detaljno očitovao na početku svog pisanog nalaza i mišljenja. Nakon uvrštavanja vrijednosti u jednadžbu na dnu stranice broj 3, dobio je relativnu brzinu sudara od 16 km/h. Smatra da se jedino tako ispravno može izračunati predmetna relativna brzina. Navodi kako je predmetnu ocjenu dao na temelju fotografija koje je predao u spis, temeljem svih ostalih fotografija iz kataloga i temeljem svog iskustva koje je bazirano na analizi prometnih nezgoda u kojima su evidentirani tragovi kočenja vozila kao i drugi tragovi koji su bili od pomoći za točno utvrđivanje naletne brzine, mjesta naleta, odbačaja i promjene brzine. Pojašnjava kako je u primjeru sa lista 119-122 spisa evidentno da je vještak Hlišć koristio drugu formulu radi dobivanja rezultata EES. Navodi da čim su vidljiva oštećenja u vidu deformacija da je promjena brzine od 10 km/h.

17. Sud je potom na prijedlog stranaka proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Žarku Rašiću radi utvrđenja visine nastale neimovinske i imovinske štete koja je predmet ovog postupka, a o čemu posebno u nastavku obrazloženja.

18. Naime, nakon provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Žarku Rašiću, stranke nisu isticale prigovore na isto, no tuženik je predložio da sud pozove na dodatno očitovanje dr. Davora Mayera koji je usmenim obrazloženjem naveo kako je u međuvremenu u spis uvršteno i prometno vještačenje vještaka Jakoplića koji je promjenu brzine vozila u kojem se nalazio tužitelj ocijenio na oko 11,8 km/h pa na upit tuženika sadržan u podnesku od 27. veljače 2023. iskazuje da u slučaju da bi ova vrijednost promjene brzine bila ostvarena u predmetnom događaju da bi tada tužitelj mogao zadobiti istegnuće vrata uz preduvjet prethodno postojećih oštećenja vrtne kralježnice. Pojašnjava da se izraz prethodna oštećenja kralježnice koje je koristio u nalazu prvenstveno odnosi na degenerativne promjene koje mogu, ali i ne moraju biti vidljive na dijagnostičkoj obradi, primjerice na RTG snimci, a isto tako mogu i ne moraju biti registrirana od same osobe. Drugim riječima netko može imati degenerativno promijenjenu kralježnicu, a da to i ne zna i nema tegoba, dok će netko drugi imati korelirajuće tegobe. Za potpunije razmatranje ovog pitanja u konkretnoj situaciji dodaje da je kod osobe tužiteljeve životne dobi u vrijeme događaja prisutnost takvih promjena realna mogućnost. Navodi da prethodna oštećenja kralježnice nisu evidentirana u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji.

19. Vještak dr. Davor Mayer se također usmeno očitovao na ročištu 2. prosinca 2024. kojom prilikom je istaknuo kako ostaje kod svih navoda. Navodi kako je ozljeda istegnuća vrata mogla nastati ukoliko se prihvati promjena brzine vozila od oko 10,6 km/h uz preduvjet prethodno postojećih oštećenja vratne kralježnice čime zaključuje da je odgovor istovjetan situaciji kada se promatra promjena brzine 11,8 km/h. Ukoliko kao relevantnu vrijednost promjene brzine prihvatimo vrijednost od 7,1 km/h tada tužitelj ne bi mogao zadobiti istegnuće vratne kralježnice.

20. Stranke su potom predložile dopunsko očitovanje vještaka dipl. ing Berislava Šimunovića koji je u svom pisanom očitovanju od 24. siječnja 2024. istaknuo da nije moguće utvrditi jednoznačan iznos promjene brzine koju je vozilo tužitelja ostvarilo u predmetnom štetnom događaju kao i da je vozilo tužitelja ostvarilo promjenu brzine do najviše 10,6 km/h. Navodi kako se prema vještaku Igoru Jakopliću ova promjena brzine vozila tužitelja nalazi u rasponu od 10,6 km/h pa do 13 km/h (prosječno 11,8 km/h), pri čemu se njegova donja granica promjene brzine vozila tužitelja podudara s njegovom gornjom (što je naveo i dodatnim očitovanjem od 29. ožujka 2024.), a na što se očitovao i vještak ing. Igor Jakoplić koji je naveo kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Kako rezultat promjene brzine od 10,6 km/h proizlazi iz oba vještačenja kao prihvatljiv, predlaže da se navedena visina promjene brzine uvaži kao nesporna.

21. Nakon svih dopunskih očitovanja i usmenih obrazloženja, tuženik je ostao kod prijedloga za provođenjem novog kombiniranog sudsko-medicinsko-prometnog vještačenja, a koji prijedlog je sud odbio raspravnim rješenjem dana 2. prosinca 2024. obzirom je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Davora Mayera i dipl. ing. Berislava Šimunovića budući su isti izrađeni po stručnim osobama nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju, a nalaz i mišljenje, kako pisani tako i usmeni dio, valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima znanosti sudske medicine i prometne znanosti.

22. Naime, vještaci su detaljno opisali dinamiku nastanka štetnog događaja kao i dinamiku zadobivanja ozljeda kod tužitelja te uzročno-posljedičnu vezu između zadobivenih ozljeda tužitelja i predmetnog događaja nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji tužitelja (gdje sud ukazuje kako je dr. Davor Mayer naveo kako je ozljeda tužitelja zadobivena u predmetnom štetnom događaju objektivizirana) kao i priloženoj dokumentaciji (izvješće o prometnoj nesreći, izvid štete prijavu štete, izjava osiguranika te priložene fotografije u boji) sastavljenoj po predmetnom događaju, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo, čime sud smatra kako bi provođenje novog kombiniranog sudsko- medicinsko-prometnog vještačenja bilo u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti postupka.

23. Nadalje, u odnosu na provedeno prometno vještačenje po vještaku ing. Igoru Jakopliću, sud ističe kako na prethodno navedena utvrđenja, prihvaća nalaz vještaka Jakoplića u dijelu u kojem isti navodi kako je donja granica promjene brzine vozila u kojem se tužitelj nalazio 10,6 km/h, a što predstavlja gornju granicu vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno navedeno te je za ukazati kako se navedeni dio nalaza i mišljenja vještaka Jakoplića u suglasju sa nalazom i mišljenjem vještaka Šimunovića čime sud navedeni dio nalaza vještaka Jakoplića smatra prihvatljivim. Također, sud ukazuje da čak i da je prihvatio preostali dio nalaza vještaka Igora Jakoplić koji smatra kako je kao prosječna promjena brzina 11,8 km/h (pri čemu je donja granica 10,6 km/h, a gornja 13,00 km/h) da je i u tom slučaju prema mišljenju dr. Davora Mayera mogla nastati ozljeda istegnuća vrata uz preduvjet prethodno postojećih oštećenja vratne kralježnice.

24. Sud prvenstveno ukazuje kako je iz priložene dokumentacije u spisu kao i iz provedenog kombiniranog vještačenja jasno utvrđeno kako je tužitelj stradao kao putnik u automobilu, a što ne spori ni tuženik. Nadalje, kako je prema mišljenju vještaka Igora Jakoplića promjena brzine vozila tužitelja u rasponu od 10,6 km/h pa do 13 km/h (prosječno 11,8 km/h), pri čemu se njegova donja granica promjene brzine vozila tužitelja podudara s gornjom granicom vještaka Berislava Šimunovića i kako rezultat promjene brzine od 10,6 km/h proizlazi iz oba vještačenja kao prihvatljiv, to je sud prihvatio navedeno utvrđenje vještaka i kao utvrđenu promjenu brzine vozila tužitelja od 10,6 km/h. Nastavno na prethodno navedeno vještak dr. Davor Mayer naveo je kako je ozljeda istegnuća vrata mogla nastati ukoliko se prihvati promjena brzine vozila od oko 10,6 km/h uz preduvjet prethodno postojećih oštećenja vratne kralježnice, a što se prvenstveno odnosi na degenerativne promjene koje mogu, ali i ne moraju biti vidljive na dijagnostičkoj obradi, primjerice na RTG snimci, a isto tako mogu i ne moraju biti registrirane od same osobe čime netko može imati degenerativno promijenjenu kralježnicu, a da to i ne zna i nema tegoba, dok će netko drugi imati korelirajuće tegobe te navodi da je kod osobe tužiteljeve životne dobi u vrijeme događaja prisutnost takvih promjena realna mogućnost. Kako je sud nakon tako provedenog kombiniranog vještačenja smatrao utvrđenim da je promjena brzine vozila tužitelja 10,6 km/h, a da je tužitelj u navedenim okolnostima takve promjene brzine mogao zadobiti ozljedu istegnuća vratne kralježnice kako je to prethodno pojašnjeno i kako to ističe vještak dr. Davor Mayer, to sud smatra kako je provedenim kombiniranim sudsko-medicinsko- prometnim vještačenjem utvrđeno kako utvrđena ozljeda tužitelja stoji u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem .

25. Radi utvrđenja visine i zadobivenih tjelesnih ozljeda u predmetnom štetnom događaju, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Žarku Rašiću.

26. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka od 6. studenog 2022. proizlazi kako je tužitelj stradao u štetnom događaju kada je zadobio istegnuće mišića vrata. Nakon štetnog događaja pregledan je od strane kirurga, učinjena je odgovarajuća RTG obrada, bez prijeloma te preporučena simptomatska terapija. Vještak navodi kako je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio istegnuće mišića vrata, a da je liječenje završeno, odnosno stanje stabilizirano 1 mjesec nakon predmetnog štetnog događaja i to 10. ožujka 2022. U odnosu na pretrpljene bolove, vještak navodi kako su kod tužitelja nakon štetnog događaja bili prisutni bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 3 dana te da su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali sumarno tijekom 15 dana. Nadalje, vještak navodi kako je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) te da je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, da je sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta bio u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. Vještak nadalje ističe kako je u navedenom štetnom događaju tužitelj zadobio istegnuće mišića vratne kralježnice, a da navedena ozljeda kralješnice nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Također, vještak ukazuje kako je nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića, obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju i pregled tužitelja, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

28. Naime, vještak je detaljno opisao ozljedu koju je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu iste u medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužitelja te je na temelju nedvojbeno utvrđene ozljede dao ocjenu fizičkih bolova i straha, te potrebom i opsegom tuđe pomoći, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo, uz napomenu kako stranke nisu stavljale prigovore i primjedbe na isto. 29. Također, za istaknuti je i da je sud u cijelosti prihvatio i iskaz tužitelja kao stranke obzirom je isti iskazivao životno i logično te u suglasju sa dokumentacijom priloženom u spis kao i sa provedenim kombiniranim i medicinskim vještačenjem.

30. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istom nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO)

31. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

32. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove i strah, budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

33. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

34. Za istaknuti je kako je tužitelj nedvojbeno bio sudionikom predmetnog štetnog događaja kao putnik, da je isti zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je tužitelj zadobio ozljede koje su zahtijevale od njega mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bio prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda i pretrpljenog straha i fizičkih bolova.

35. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, te pretrpljeni strah prema utvrđenju vještaka dr. Žarka Rašića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, to sud smatra kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 990,00 eura (iznos od 420,00 eura na ime pretrpljenih fizičkih boli, te iznos od 570,00 eura na ime pretrpljenog straha), slijedom čega je odlučeno kao pod toč. I. izreke, dok je tužitelja u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 337,23 eura valjalo odbiti kao previsoko postavljenog, čime je odlučeno kao u toč. II. izreke.

36. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

37. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja s osnova neimovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 66,36 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužitelj nije dostavio račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

38. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 3,32 eura.

39. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 21 sati, a koju pomoć su istom pružali ukućani, što su stranke učinile nespornim na ročištu 4. travnja 2023., te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, no iako cijenu sata u visini od 3,32 eura sud smatra primjerenom, tužitelj je zatražio niži iznos visine cijene sata i to 3,16 eura, a što je povoljnije za tuženika, to tužitelju temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 66,36 eura, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

40. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu ukupnog iznosa od 1.393,59 eura dok je sud istom kako je to prethodno pojašnjeno dosudio iznos od 1.056,36 eura, time je tužitelj odbijen za iznos od 337,23 eura, čime je odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

41. Člankom 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

42. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

43. Da bi tuženik mogao isplatiti tužitelju naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje nadalje kako je tužitelj u spis dostavio odštetni zahtjev i potvrdi o primitku istog od strane tuženika dana 27. veljače 2019.

44. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno 10. ožujka 2022. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su- IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva kako je to prethodno navedeno, čime su zakonske zatezne kamate dosuđene tužitelju od 27. veljače 2019. čime je odlučeno kao u točki I. izreke.

45. Nadalje, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) sukladno čl. 1086. ZOO-a, dakle od trenutka nastanka štete, no kako tužitelj navedene kamate za imovinsku štetu potražuje i od kasnijeg datuma, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a o čemu je tužitelj dostavio u spis dokaz kako je to prethodno navedeno, te što je povoljnije za tuženika, to je sud predmetne kamate dosudio od 1. rujna 2020.

46. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

47. Ovaj sud smatra da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, te visine tužbenog zahtjeva sa 75% (dosuđenih 1.056,36 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 1.393,59 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu x 100%), iz čega proizlazi da je gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ukupno uspio u sporu sa 87,5% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 75% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 175% : 2), iz čega proizlazi da je uspjeh tuženika u ovoj parnici 12,5%. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužitelju prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužitelj) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tuženik). Dakle, kada se od uspjeha tužitelja od 87,5% oduzme uspjeh tuženika od 12,5%, dobije se 75%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

48. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.393,59 eura dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.002,45 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te podneska od 7.9.2020., 5.1.2020., 21.12.2021. i 2.12.2022. (maksimalno 4 obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka) potom za pristup na ročište dana 15.1.2020., 2.6.202.,

9.4.2021., 12.4.2022., 4.4.2023., 6.11.2023. i 2.12.2024. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, kao i za pristup na ročište dana 2.2.2021. i 11.11.2024. u iznosu od 50,00 eura (obzirom je isto odgođeno prije početka raspravljanja čime stranka ima pravo na 25% od zatražene visine) te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura i pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura i 39,82 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i na presudu u iznosu od 53,09 eura sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), što prema uspjehu tužitelja u sporu iznosi 3.002,45 eura, čime je odlučeno kao pod toč. III. izreke u odnosu na trošak tužitelja i u točki IV. izreke u odnosu na trošak tuženika.

49. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

50. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 8.4.2024. obzirom isti nije bio nužan za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a. Nadalje, u odnosu na osporeni trošak odštetnog zahtjeva tužitelja sud ukazuje kako iako ne postoji zakonska obveza podnošenja istog prije podnošenja tužbe i pokretanja parničnog postupka, sud smatra isti u predmetnom slučaju nužnim za postupak obzirom tužitelj prema gore navedenom sukladno čl. 12. čl. 4. ZOOP-a tužitelj ima pravo potraživati zakonske zatezne kamate upravo od dana podnošenja odštetnog zahtjeva te kako je tužitelj navedene kamate i potraživao od navedenog dana i u spis dostavio dokaz da je predmetni odštetni zahtjev podnio tužitelju i kada, to sud smatra kako je isti bio nužan u smislu čl. 155. ZPP-a, a budući je i sud odluku o zakonskim zateznim kamatama donio upravo od podnošenja istog.

Zagreb, 24. siječnja 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na tužbu i presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 24. siječnja 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja