Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-28/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednice vijeća, te Ivice Raguža kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugotužiteljice MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćnicima Davorinu Karačiću i Tomislavu Zoriću, odvjetnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Zorić & Karačić iz Zagreba, protiv prvotuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark Egen, Paldau 40, A-8341 Paldau, Republika Austrija, OIB: 25376204437, zastupan po punomoćniku Nikoli Remenaru, odvjetniku iz odvjetničkog društva Remenar & Remanar iz Zagreba i drugotuženika ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljica TT i MT, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-687/2023-65 od 8. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tužiteljica TT i MT kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-687/2023-65 od 8. studenog 2024.

II Odbija se zahtjev prvotuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark Egen, Paldau 40, A-8341 Paldau, Republika Austrija, za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa: 546.481 od 15.04.2009. sklopljen između tužiteljica TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika ŽT, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] te tužene RAIFEISENBANK ST. STEFAN-JAGERBERG-WOLFSBERG eGen, Republika Austrija, Murecker Strasse 23, St. Stefan im Rosental, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Očitovanje od 24. travnja 2009. sastavljeno u formi javnobilježničkog akta po javnom bilježniku Jakić Branku iz Zagreba pod posl.br. OU-316/09, kojom tužiteljica TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dopušta upis založnog prava na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od k.č..br. 597/27 kuća br. 303 D u [adresa]. Pov. 34 čhv ili 123 čm dvorište pov. 99 čhv ili 255 čm (ukupne površine 133 čhv ili 478 čm) i kčbr. [katastarska čestica] vinograd pov. 143 čhv, u korist drugotužene RAIFEISENBANK ST. STEFAN – JAGERBERG – WOLFSBERG eGen, Republika Austrija, Murecker Strasse 23, St. Stefan im Rosental, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k.č..br. 597/27 kuća br. 303 D u [adresa]. Pov. 34 čhv ili 123 čm i dvorište pov.99 čhv ili 255 čhv (" ukupne površine 133 čhv ili 478 čm) i kčbr. [katastarska čestica] vinograd pov. 143 čhv, uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakva je bila prije provedbe upisa založnog pravo pod brojem Z-1820/09 (u iznosu od 50.000,00 EUR, te za iznos pripadajućih naknada, kamata i troškova ovrhe) za korist tužene RAIFEISENBANK ST. STEFAN – JAGERBERG – WOLFSBERG eGen, Republika Austrija, Murecker Strasse 23, St. Stefan im Rosental, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i Z-1942/2014.

IV. Nalaže se tuženicima da tužiteljicama solidatno nadoknade troškove ovog postupka sa kamatama tekućim od presuđenja do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od petnaest dana, pod prijetnjom ovrhe."

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Poništavaju se i bez pravnog su učinka Ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa: 546.481 od 15.04.2009. sklopljen između tužiteljica TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika ŽT, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] te tužene RAIFEISENBANK

ST. STEFAN-JAGERBERG-WOLFSBERG eGen, Republika Austrija, Murecker Strasse 23, St. Stefan im Rosental, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Poništavaju se i bez pravnog su učinka Očitovanje od 24. travnja, 2009. sastavljeno u formi sastavljeno u formi javnobilježnikčkog akta po javnom bilježniku Jakić Branku iz Zagreba pod posl.br. OU-316/09, kojom tužiteljica TT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dopušta upis založnog prava na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 303 D u [adresa] čhv ili 123 čm dvorište pov. 99 čhv ili 255 čm (ukupne površine 133 čhv ili 478 čm) i kčbr. [katastarska čestica] vinograd pov. 143 čhv, u korist drugotužene RAIFEISENBANK ST. STEFAN – JAGERBERG – WOLFSBERG eGen, Republika Austrija, Murecker Strasse 23, St. Stefan im Rosental, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se I-tužiteljici TT i II-tužiteljici MT naknaditi I-tuženiku RAIFFEISENBANK MITTLERE SÜDOSTSTEIERMARK EGEN parnični trošak u iznosu od 16.003,86 EUR (šesnaesttisućatri eura i osamdesetšest eurocenti), u roku od 15 (petnaest) dana".

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno su žalbu podnijele tužiteljice zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark Egen, je dostavio očitovanje na žalbu tužiteljica.

4. Žalba tužiteljica nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Obrazloženje pobijane presude sačinjeno u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenjem ništetnim, te zahtjev za poništavanjem Ugovora o jednokratnom kreditu broj računa 546.481 od 15. travnja 2009. i Očitovanja od 24. travnja 2009., zahtjev za nalaganjem zemljišnoknjižnom odjelu za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe založnog prava .

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da su tužiteljice postavile glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti te je kao razlog za utvrđenjem ništetnosti navedena činjenica da prvotuženik nije imao odobrenje za obavljanje djelatnosti potrošačkog kreditiranja;

- da prvotuženik nije imao odobrenje za obavljanje poslova kreditiranja potrošača u Republici Hrvatskoj;

- da ugovor koji je predmet postupka nije ništetan obzirom tužiteljicama nije bilo zabranjeno zaključenje takvog ugovora;

- da Zakonom o kreditnim institucijama (Narodne novine broj 117/08., 74/09., 153/09 – nastavno ZKI) važećim u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bila propisana ništetnost ugovora kao posljedica činjenice da je stranim bankarskim institucijama koje nisu imale odobrenje za pružanje takvih usluga u Republici Hrvatskoj bilo zabranjeno kreditiranje;

- da je posljedica ništetnosti propisana tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15.) koji je stupio na snagu nakon zaključenja ugovora;

- da je Ugovor o jednokratnom kreditu, broj računa 546.481, zaključen dana 15. travnja 2009. na iznos od 50.000,00 eura, (dalje u tekstu: Ugovor);

- da je prvotužiteljica TT Očitovanjem od 24. travnja 2009. dopustila upis založnog prava na svojim nekretninama radi osiguranja tražbine prvotuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark Egen iz Ugovora o jednokratnom kreditu;

- da je Očitovanje od 24. travnja 2009. sačinjen u formi javnobilježničkog akta;

- da je drugotuženik ŽT pravomoćnom presudom osuđen za kazneno djelo iznude na štetu tužiteljica TT i MT.

8. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljica jer zaključuje kako nije utvrđeno da bi Ugovor o jednokratnom kreditu i Očitovanje bili ništetni obzirom nije utvrđeno da bi poslovanje prvotuženika i sklapanje Ugovora o jednokratnom kreditu bilo protivno bilo kojem prisilnom propisu Republike Hrvatske, odnosno kako nije utvrđeno da bi postojao bilo koji razlog za ništetnost Očitovanja od 24. travnja 2009. Također prvostupanjski sud odbija i tužbeni zahtjev usmjeren na poništenje Ugovora o jednokratnom kreditu i Očitovanja jer zaključuje da je navedeni tužbeni zahtjev tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe već bio zastario.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka, a i u fazi žalbenog postupka, sporno je pitanje jesu li Ugovor o jednokratnom kreditu i Očitovanje od 24. travnja 2009. ništetni i pobojni.

10. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju osnovu i sadržaj dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. S obzirom na činjeničnu osnovu tužbe i da se tužiteljice pozivaju na utvrđenje ništetnosti isključivo kroz činjenicu da prvotuženik Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark Egen, nije imao odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja u Republici Hrvatskoj to je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljica. Naime, sukladno članku 322. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05. – nastavno ZOO) ako je sklapanje ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj. Dakle, i u situaciji kada je ugovor sklopljen bez prethodnog odobrenja za prvotuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark Egen, predmetni ugovor bi bio valjan obzirom tužiteljicama nije bilo zabranjeno zaključenje takvog ugovora. Dakle, u smislu odredbe članka 322. stavak 2. ZOO-a zabrane upravnog ili prekršajnog karaktera propisane posebnim propisima samo jednoj ugovornoj strani ne mogu rezultirati ništetnosti pravnog posla, osim u slučaju kada je ništetnost propisana kao posljedica postupanja protivno zabrani.

11.1. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da odredbama Zakona o kreditnim institucijama važećim u vrijeme sklapanja ugovora nije bila propisana ništetnost ugovora kao posljedica činjenice da je stranim bankarskim institucijama koje nisu imale odobrenje za pružanje takvih usluga u Republici Hrvatskoj bilo zabranjeno kreditiranje, sve do 30. rujna 2015. kada je takva posljedica propisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15.) i to za one pravne odnose nastale nakon njegovog stupanja na snagu, a Ugovor o jednokratnom kreditu zaključen je 15. travnja 2009. dok je Očitovanje sačinjeno 24. travnja 2009., tj. prije nego li je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15.).

11.2. U odnosu na zahtjev za utvrđivanjem ništetnosti javnobilježničkog akta tj. Očitovanja od 24. travnja 2009., valja navesti kako se njegova ništetnost traži zbog tvrdnje o ništetnosti pravnog posla u svezi s kojim je taj akt sačinjen (Ugovor o jednokratnom kreditu), a kako taj ugovor nije ništetan to se njegova valjanost proteže i na predmetno očitovanje.

12. Sukladno članku 2. stavak 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Dakle, u odnosu na konkretan zahtjev radi utvrđenja ništetnosti isti je isključivo zasnivan na činjenici da prvotuženik Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark Egen nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, koji zahtjev je prvostupanjski sud pravilno odbio, a za svoju odluku prvostupanjski sud dao je sigurno, opširno i uvjerljivo obrazloženje.

12.1. Kako je sud vezan za odlučivanje u odnosu na zahtjev koji je stavljen u postupku, to se navodi tužiteljicama kako iste nisu postavile zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu i Očitovanju, a koji zahtjev bi bio utemeljen na činjeničnoj osnovi postojanja pravomoćne kaznene presude zbog kaznenog djela iznude počinjenog od strane drugotuženika OT.

12.2. Točan je žalbeni navod tužiteljica da pravni posao koji je posljedica kaznenog djela je ništetan ex tunc, no u konkretnom slučaju prvostupanjski sud odbio je zahtjev tužiteljica usmjeren na utvrđenje ništetnosti. Također nesporno je da je parnični sud vezan osuđujućom presudom kaznenog suda, no u navedenom dijelu zahtjev tužiteljica nije usmjeren na utvrđenje ništetnosti zbog kaznenog djela već je usmjeren na poništenje pravnog posla tj. na pobojnost.

13. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljica usmjeren na poništenje Ugovora o jednokratnom kreditu i Očitovanja od 24. travnja 2009. imajući u vidu odredbu članka 335. stavak 2. ZOO-a. Naime, navedenom odredbom propisano je da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora. Kako je Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen 15. travna 2009., a Očitovanje je sačinjeno 24. travnja 2009., dok je tužba podnijeta 29. studenog 2016. to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljica u navedenom dijelu neosnovana. Naime, u navedenom dijelu tužiteljice su zahtijevale poništenje Ugovora o jednokratnom kreditu i Očitovanja budući su navedene isprave sastavljene pod prisilom, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2045/2020-7 od 6. rujna 2021. (prethodno Ko-428/15. od 22. rujna 2015.) kojom je drugotuženik ŽT pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iznude. Dakle, tužiteljice su podnijele tužbeni zahtjev utemeljen na odredbi članka 279. stavak 1. i 2. ZOO-a. Osim toga i iz činjeničnog djela kaznene presude proizlazi da je drugotuženik ŽT prijetio smrću tužiteljicama, kontrolirao ih, pa su iste bile u strahu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se radi o manama volje tužiteljica propisanih odredbom 279. stavak 1. i 2. ZOO-a. I u ovom dijelu navodi se žalitelju kako svoj zahtjev nije zasnovao na utvrđenju ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu i Očitovanja zbog uporabe sile odnosno postojanja pravomoćne kaznene odluke već je svoj zahtjev usmjerio na pobojnost navedenih akata.

14. Člankom 224. ZOO-a propisano je da se pravila o zastari ne primjenjuju u slučaju kada su u zakonu određeni rokovi za podnošenje tužbe ili izvršenje određene radnje pod prijetnjom gubitka prava. Dakle, rok iz članka 335. stavak 1. i 2. ZOO-a je prekluzivni rok. Prekluzivni rok je zakonom određen protek vremena s istekom kojega prestaje postojati samo pravo ako ga ovlaštenik ne ostvari u tom roku. Kod prekluzije nema niti zastoja niti prekida. Istekom prekluzivnog roka nastupa prekluzija tj. gubi se i samo subjektivno pravo i mogućnost za prisilno ostvarenje toga prava. Dakle, pravo na poništenje pobojnog ugovora može se ostvariti samo u zakonom predviđenim rokovima te stoga pravo zahtijevati poništenje pobojnog ugovora prestaje istekom roka jedne godine računajući od dana saznanja za razlog pobojnosti (subjektivni rok) odnosno u svakom slučaju istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora (objektivni rok). Obzirom Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen 15. travna 2009., a Očitovanje je sačinjeno 24. travnja 2009., dok je tužba podnijeta 29. studenog 2016. to je očito da je do podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu protekao objektivni rok od tri godine odnosno protekli su prekluzivni rokovi pa je prvostupanjski sud osnovano odbio zahtjev tužiteljica usmjeren na pobojnost Ugovora o jednokratnom kreditu i Očitovanju jer su tužiteljice izgubile pravo zahtijevati poništenje pobijanih akata. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljica da je isticanjem zahtjeva u kaznenom postupku došlo do prekida zastare obzirom se u konkretnom slučaju radi o prekluzivnim rokovima.

14.1. Iako je prvostupanjski sud imao pogrešan pravni pristup u tumačenju odredbi članka 335. stavak 1. i 2. ZOO-a, odnosno prvostupanjski sud je cijenio da se radi o zastari, a po stajalištu ovoga suda radi se o prekluziji, unatoč tomu prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica usmjeren na poništenje Ugovora o jednokratnom kreditu i Očitovanja, time da je ispravno zahtjev tužiteljica usmjeren na poništenje trebalo odbiti zbog prekluzije.

15. Činjenica da prvostupanjski sud nije posebno analizirao iskaze svjedoka i stranaka ne utječe na pravilnost odluke prvostupanjskog suda, obzirom je prvostupanjski sud odlučne činjenice detaljno analizirao i obrazložio. Naime, nesporna je činjenica da je očitovanje sastavljeno u formi javnobilježničkog akta, a što je prvostupanjski sud tijekom postupka i analizirao te su stoga neosnovani žalbeni navodi tužiteljica u dijelu kada navode da prvostupanjski sud nije ocjenjivao sačinjenu formu navedenog očitovanja. Različitost iskaza saslušanih svjedoka i stranaka nije od odlučujućeg značaja za pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda vezanih za zahtjev tužitelja radi ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu i Očitovanja, a sve iz razloga kako je ranije obrazloženo.

16. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita jer je prvostupanjski sud detaljno obrazložio za koje radnje priznaje naknade tužitelju, prema kojem tarifnom broju, a sve imajući u vidu utvrđenu vrijednost predmeta spora.

17. Stoga je valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljica kao neosnovanom i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Obzirom sastav odgovora na žalbu tužitelja sud ne cijeni nužnim i svrsishodnim jer u istom prvotuženik Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark Egen samo reproducira svoje navode iznijete tijekom prvostupanjskog postupka to je isti i odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova sastava za odgovor na žalbu.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 24. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte