Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-1828/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Dragičević i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tužene Opće bolnice Karlovac, Andrije Štampara 3, 47000 Karlovac, OIB: 95156346215, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 17. listopada 2024. u prisutnosti zamjenika pun. tužiteljice ŽT, odvjetničke vježbenice u OD Rožman & Oredić iz Karlovca, a u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, po objavi, 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Karlovac, Dr. Andrije Štampara 3, Karlovac, OIB:95156346215 da tužitelju JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.877,31 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 51,57 EUR od dana 16. lipnja 2016.g. pa do isplate

na iznos od 43,30 EUR od dana 16. srpnja 2016.g. pa do isplate

na iznos od 52,92 EUR od dana 16. kolovoza 2016.g. pa do isplate

na iznos od 25,31 EUR od dana 16. rujna 2016.g. pa do isplate

na iznos od 52,92 EUR od dana 16. listopada 2016.g. pa do isplate

na iznos od 53,11 EUR od dana 16. studenog 2016.g. pa do isplate

na iznos od 53,17 EUR od dana 16. prosinca 2016.g. pa do isplate

na iznos od 53,17 EUR od dana 16. siječnja 2017.g. pa do isplate

na iznos od 46,71 EUR od dana 16. veljače 2017.g. pa do isplate

na iznos od 54,23 EUR od dana 16. ožujka 2017.g. pa do isplate

na iznos od 54,23 EUR od dana 16. travnja 2017.g. pa do isplate

na iznos od 54,23 EUR od dana 16. svibnja 2017.g. pa do isplate

na iznos od 44,80 EUR od dana 16. lipnja 2017.g. pa do isplate

na iznos od 41,91 EUR od dana 16. srpnja 2017.g. pa do isplate

na iznos od 54,23 EUR od dana 16. kolovoza 2017.g. pa do isplate

na iznos od 31,27 EUR od dana 16. rujna 2017.g. pa do isplate

na iznos od 47,42 EUR od dana 16. listopada 2017.g. pa do isplate

na iznos od 50,48 EUR od dana16. studenog 2017.g. pa do isplate

na iznos od 56,69 EUR od dana 16. prosinca 2017.g. pa do isplate na iznos od 48,59 EUR od dana 16. siječnja 2018.g. pa do isplate

na iznos od 46,83 EUR od dana 16. veljače 2018.g. pa do isplate

na iznos od 42,52 EUR od dana 16. ožujka 2018.g. pa do isplate

na iznos od 54,31 EUR od dana 16. travnja 2018.g. pa do isplate

na iznos od 54,31 EUR od dana 16. svibnja 2018.g.pa do isplate

na iznos od 42,50 EUR od dana 16. lipnja 2018.g. pa do isplate

na iznos od 43,96 EUR od dana 16. srpnja 2018.g. pa do isplate

na iznos od 56,69 EUR od dana16. kolovoza 2018.g. pa do isplate

na iznos od 34,51 EUR od dana 16. rujna 2018.g. pa do isplate

na iznos od 51,02 EUR od dana 16. listopada 2018.g. pa do isplate

na iznos od 56,88 EUR od dana 16. studenog 2018.g. pa do isplate

na iznos od 56,96 EUR od dana 16. prosinca 2018.g. pa do isplate

na iznos od 56,96 EUR od dana 16. siječnja 2019.g. pa do isplate

na iznos od 56,20 EUR od dana 16. veljače 2019.g. pa do isplate

na iznos od 56,20 EUR od dana 16. ožujka 2019.g. pa do isplate

na iznos od 53,52 EUR od dana 16. travnja 2019.g. pa do isplate

na iznos od 56,20 EUR od dana 16. svibnja 2019.g. pa do isplate

na iznos od 56,20 EUR od dana 16. lipnja 2019.g. pa do isplate

na iznos od 39,34 EUR od dana 16. srpnja 2019.g. pa do isplate

na iznos od 56,20 EUR od dana 16. kolovoza 2019.g. pa do isplate

na iznos od 22,99 EUR od dana 16. rujna 2019.g. pa do isplate

na iznos od 92,81 EUR od dana 16. listopada 2019.g. pa do isplate

na iznos od 93,11 EUR od dana 16. studenog 2019.g. pa do isplate

na iznos od 93,24 EUR od dana 16. prosinca 2019.g. pa do isplate

na iznos od 93,24 EUR od dana 16. siječnja 2020.g. pa do isplate

na iznos od 70,30 EUR od dana 16. veljače 2020.g. pa do isplate

na iznos od 71,33 EUR od dana 16.ožujka 2020.g. pa do isplate

na iznos od 89,85 EUR od dana 16. travnja 2020.g. pa do isplate

na iznos od 60,65 EUR od dana 16. svibnja 2020.g. pa do isplate

na iznos od 75,30 EUR od dana 16. lipnja 2020.g. pa do isplate

na iznos od 77,81 EUR od dana 16. srpnja 2020.g. pa do isplate

na iznos od 95,11 EUR od dana 16. kolovoza 2020.g. pa do isplate

i to za razdoblje do 31.12.2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023.g. do 31.12.2023.g u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 01.01.2024. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa iz stavka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.652,03 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate sve po u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa iz stavka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto razlike plaće iz točke I. ove presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu za opću, plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju, te da je njezina plaća u razdoblju od 1.5.2016.g. do 31.12.2020.g. bila regulirana, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 149/09; dalje: ZR/09), Zakona o radu (93/2014, 127/2017, 98/2019; dalje: ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15; dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 92/19; dalje: KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12; dalje: TKU/12), te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 47/2018, 123/2019; dalje: TKU/17). Potom pobliže iznosi sadržaj pojedinih odredbi navedenih propisa, te nastavno ističe da joj je tuženik u razdoblju od 1.5.2016.g. pa do 1.7.2020.g. obračunavao dodatak za glavnu sestru na način da je uvećavao za 12%, odnosno 14% prosjek dodataka isplaćenih ostalim medicinskim sestrama i tehničarima na odjelu na kojem radi tužiteljica, umjesto da je uvećavao prosjek dodataka svih zdravstvenih radnika, što uključuje i dodatke liječnika. Naime, obrazlaže kako iz Zaključka br. 22 s 4. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od dana 24.siječnja 2014.g., proizlazi da: „..Glavna sestra, zdravstveni i nezdravstveni radnik-voditelj odjela (zavoda) ima pravo na dodatak od 12% više od prosjeka dodataka koje ostvaruju zdravstveni djelatnici na tom odjelu.“. Također je isto potvrđeno Zaključkom br. 166 s 29. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od dana 31.kolovoza 2017.g., pa obzirom je tuženik uskratio tužiteljici dio plaće koja bi joj pripadao kada bi se njen položajni dodatak računao pravilno, odnosno na način da se isti u razdoblju od 1.5.2016.g. do 1.9.2019.g. računao u iznosu od 12% više od prosjeka dodataka svih ostalih zdravstvenih djelatnika na odjelu tužiteljice (a ne samo medicinskih sestara i tehničara), a u razdoblju od 1.9.2019.g. do 1.7.2020.g. u iznosu od 14% više od prosjeka dodataka svih ostalih zdravstvenih djelatnika na odjelu tužiteljice, ovom tužbom tužiteljica potražuje isplatu navedenog iznosa naknade plaće koji joj pripada, a nije joj isplaćen.

1.1. Tužiteljica ujedno iznosi kako ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi, bez korištenja usluga vještaka financijsko knjigovodstvene struke, mogla sama precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koji joj tuženik neosnovano nije isplatio u utuženom razdoblju, niti isti može obračunati bez da joj tuženik prethodno ne dostavi dokumentaciju kojom raspolaže, i to sve Ugovore i Anekse ugovora o radu sklopljenih s koji su se primjenjivali u razdoblju od 1.5.2016.g. do 1.7.2020.g.; dalje, sve platne liste tužiteljice za razdoblje od svibnja 2016.g. do srpnja 2020.g.; kao i evidenciju rada evidenciju radnog vremena i obračuna plaća za razdoblje od 1.5. 2016.g. do 1.7. 2020.g., ali i platne liste za razdoblje od 1.5.2016.g. do 1.7.2020.g. svih zdravstvenih djelatnika na odjelu na kojemu je radila tužiteljica u utuženom razdoblju, uz izračun prosjeka dodataka koje su primali zdravstveni djelatnici na navedenom odjelu u razdoblju od 1.5.2016.g. do 1.7.2020.g. izračunato za svaki mjesec posebno. Napominje da je sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ovlaštena dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena, pa ovim putem podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186. b. st. 2. Zakona o parničnom postupku i predlaže prvenstveno da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis svu gore navedenu dokumentaciju. Odnosno, budući je riječ o dokumentaciji koja se ima smatrati zajedničkom, kako navodi, a kojom ne raspolaže, temeljem odredbi čl. 186.b st.1. i 2. ZPP-a, predlaže dakle sudu najprije donijeti rješenje kojim će se naložiti tuženiku da dostavi sve navedene isprave, a potom da se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje radi provjere tih podataka i utvrđenja visine neisplaćenih plaća i naknada plaće tužitelja za svaki mjesec u utuženom razdoblju od 1.5.2016.g. do 1.7.2020.g. Nakon provedenog postupka predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti da joj isplati iznose plaće i naknade plaće, čiju će visinu moći precizirati tek po provedenom vještačenju, te uz to potražuje troškove postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.

1.2. Nakon što je tijekom postupka provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje tužiteljica je u podnesku od 22.svibnja 2024. određeno postavila tužbeni zahtjev na način da je od tuženika potraživala isplatu predmetnog potraživanja u ukupnom iznosu od 2.877,31 eur sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka uz zakonsku zateznu kamatu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, te se protivi svim navodima u tužbi i dokaznim prijedlozima. Uvodno osporava da tužitelj ne bi imao svu potrebnu dokumentaciju na temelju koje bi mogao izračunati predmetno potraživanje i već u tužbi određeno postaviti tužbeni zahtjev. Stoga tuženik prvenstveno predlaže odbaciti tužbu, a u nastavku potom iznosi prigovor zastare za dio potraživanja tužitelja i obrazlaže kako sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. No, ističe da tuženik nije ovlašten sam utvrđivati osnovicu za izračun plaće već je to pravo pridržano samo i isključivo za Vladu Republike Hrvatske, koja svojom odlukom određuje osnovicu za izračun plaće, a što navodi i tužitelj. Prema tome, drži da se radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji, obzirom tuženik nije ni na koji način i ne može biti odgovoran za eventualan propust Vlade RH. S druge strane, obrazlaže kako je u odredbi čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.g. navedeno: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama." Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, izračunom na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja je od minimalno propisanih 2%, kako dalje navodi, te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. godine iznose 1,99948[0] /0. Stopa pak rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,15880%, a u trećem 2,84015[0] /0, što u prosjeku daje broj manji minimalno propisanih 2% realnog rasta BDP-a, pa slijedom navedenog po tuženiku se nisu se ostvarile pretpostavke ugovorene točkom III. navedenog sporazuma, te se osnovica za obračun plaće nije trebala uvećati.

2.1. Također se poziva na odredbu čl. 7. istih Izmjena i dopuna u kojoj su navedeni uvjeti nužni za primjenu propisanih odredbi, pa se tako odredbi stavka 1.1. navodi: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna. No, kako je nakon sklapanja Izmjena i dopuna, BDP RH promatran na tromjesečnoj razini (realni tromjesečni BDP-u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine), zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore navedenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o "padu realnog tromjesečnog BDP-a" (tzv. negativnom rastu) po tuženiku nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.10.2011.g. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. godine nadalje. To, prema tuženiku nadalje znači, da okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako navodi tužitelj nisu nastupile. Slijedom toga, tuženik se i dalje veže za id. propise i nastavno navodi da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29.12.2016.g., s primjenom od dana 01 .01. 2017.g., u primjeni bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini 5.108,84 kn, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13.05.2009.g. Stoga iznosi kako navodi tužitelja da je tuženik obračunom plaće s nižom osnovicom pogrešno obračunao i svaki element tužiteljeve plaće za rad u 2016. godini, u cijelosti smatra neosnovanima, jer se dakle nisu ostvarile pretpostavke za povećanje osnovice za 2016. godinu. Zaključeno još ističe, slijedom navedenog, da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani, pa tuženik predlaže sudu tužbu odbaciti, odnosno odredno odbiti i obvezati tužitelja da njemu- tuženiku naknadi troškove parničenog postupka.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u prižene zaključke sa sjednica Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja na listu 7-16 spisa, Kolektivnog ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26.03.2018., Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, NN 35/19, uvid u podnesak tužitelja na listu 115, 122 i 1426-1427 spisa, uvid u podnesak vještaka na listu 126, 127, 130 i 1421 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 28.02.2023., podnesak tuženika od 18.09.2023., podnesak tuženika od 03.04.2024., s evidencijama o radnom vremenu tužiteljice za utuženo razdoblje od svibnja 2016. do srpnja 2020., platnim listama tužiteljice za isto razdoblje te obračunskim listama svih zdravstvenih djelatnika na odjelu na kojemu je utuženom razdoblju radila tužiteljica, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D&S d.o.o. od 26.04.2024., podnesak tuženika od 15.05.2024. s prilozima u privitku, podnesak tužitelja od 22.05.2024., podnesak tuženika od 31.05.2024., podnesak tužitelja od 04.07.2024., podnesak tuženika od 16.07.2024., sa odlukom iz sudske prakse u privitku, službenu zabilježbu od 13.08.2024., pismeno Očitovanje vještaka od 01.10.2024., podnesak tuženika od 07.10.2024. s prilogom u privitku i podnesak tužitelja od 15.10.2024.

4. Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja odnosno tužiteljice u ovom postupku da joj tuženik, kao poslodavac, isplati nepravilno izračunate dodatke za utuženo razdoblje od svibnja 2016. do srpnja 2020. godine, odnosno da joj isplati pravilno obračunat položajni dodatak koji se u razdoblju od 1.5.2016.g. do 1.9.2019.g. računao u visini od 12% više od prosjeka dodataka svih ostalih zdravstvenih djelatnika na odjelu tužiteljice (a ne samo medicinskih sestara i tehničara), a u razdoblju od 1.9.2019.g. do 1.7.2020.g. isti se računao u iznosu od 14% više od prosjeka dodataka svih ostalih zdravstvenih djelatnika na odjelu tužiteljice. Naime, tvrdi da joj je isti dodatak na plaću obračunat u odnosu na prosjek dodataka na plaću medicinskih sestara i tehničara, a ne dakle u odnosu na prosjek dodataka na plaća svih ostalih zdravstvenih djelatnika na odjelu tužiteljice.

5. Radi utvrđenja osnovanosti njenih tvrdnji iz tužbe i napose radi utvrđenja visine potraživanje, u svakom slučaju, bilo je potrebno provesti financijsko- knjigovodstveno vještačenje obzirom je tuženik osporavao navedeno potraživanje tužiteljice, pa je isto provedeno na prijedlog tužiteljice, a po vještaku po izboru suda, te je id. vještačenje pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini.

6. Vještačenje je naime provedeno po vještaku D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Karlovac, Kralja Tomislava 10a, koji je nakon uvida u spis i dokumentaciju u spisu izradio Nalaz i mišljenje od 26. travnja 2024. U istom je najprije dao pregled zadatka i navoda stranaka u postupka, a potom iznio na koji je način izračunao predmetnu razliku plaće. Tako navodi da je izračun predmetne razlike plaće napravio na osnovu dostavljenih obračunskih isprava i prema zadatku suda u skladu s propisima kojima je regulirana id. materija u predmetnom razdoblju, te prilikom izračuna koristio slijedeće osnovice:

- za razdoblje 05/16 - 12/16 osnovica od 5.108,84 kn,

- za razdoblje 01/17 - 07/17 osnovica od 5.211 kn,

- za razdoblje 08/17 - 10/17 osnovica od 5.315,24 kn,

- za razdoblje 11/17 - 12/18 osnovica od 5.421 kn,

- za razdoblje 01/19 - 08/19 osnovica od 5.584,19 kn,

- za razdoblje 09/19 - 12/19 osnovica od 5.695,87 kn i

- za razdoblje 01/20 - 07/20 osnovica od 5.809,79 kn.

7. Nadalje navodi da je tužena obračunavala tužiteljici osnovnu plaću po koeficijentu 1,164 u cijelom utuženom razdoblju uz uvećanje za minuli rad, te da se stopa minulog rada mijenjala 10. listopada svake godine. Promjene stope je vještak uvažavao prilikom izračuna.

8. Također napominje da je tužiteljici isplaćivan položajni dodatak u visini od:

- 12% u razdoblju od svibnja 2016. do kolovoza 2019. godine, te u visini

- 13% u razdoblju od rujna 2019. do srpnja 2020. godine, pa je dakle već iz ovakvog očitovanja vještaka razvidno da joj nije isplaćen sav pripadajući dodatak.

9. Vještak pri tom id. razliku naknade plaće obračunava temeljem čl. 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), koji propisuje da se osnovna plaća uvećava radnicima po osnovu položajnog dodatka na radnim mjestima i poslovima glavna sestra, zdravstveni i nezdravstveni radnik — voditelj odjela (zavoda) za 12% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu, odnosno 14% više od 1.9.2019. godine (Dodatak Il KU — NN 92/19). Temeljem dostavljenih obračuna plaća utvrđuje prosjek dodatka za posebne uvjete rada koji je isplaćivan djelatnicima koji su bili zaposleni na odjelu na kojemu je radio tužitelj u utuženom razdoblju (a kojem dodatku se evidentno pribraja položajni dodatak). Postotak položajnog dodatka koji je trebao biti isplaćen tužiteljici obračunava na način da prosjek dodatka za posebne uvjete rada koji je isplaćen svim djelatnicima za odjelu uvećava za 12% u razdoblju do 31.8.2019. godine, odnosno 14% u razdoblju od 1.9.2019. Primjerice navodi da je u svibnju 2016. godine prosjek isplaćenog dodatka za posebne uvjete rada svih djelatnika na odjelu iznosio 16,24%. Vještak prosjek dodataka uvećava za 12% te tužiteljici za svibanj 2016. godine obračunava položajni dodatak u visini od 18,19%. Analogno navodi da se djelatniku UT isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada u visini od 7% od 1. do 03.05.2016. te u visini od 20,5% u razdoblju od 4. do 31.05.2016. godine. Vještak za navedeni mjesec za djelatnika UT računa ponderirani prosjek isplaćenih dodatka, odnosno obračunava mu dodatak u visini od 19,19%.

10. Potom vještaka u Tablici 2 nalaza daje tabelarni prikaz postotka dodatka za posebne uvjete rada koji je isplaćivan djelatnicima na odjelu na kojem je u utuženom razdoblju radila tužiteljica, kao i izračun postotka položajnog dodatka za tužiteljicu. Nakon izvršenih obračuna vještak utvrđuje da je u razdoblju od svibnja 2016. do srpnja 2020. godine tužiteljici isplaćen položajni dodatak u iznosu od 37.289,34 kune. Međutim, ukoliko bi se položajni dodatak obračunavao na način da se prosjek dodataka svih ostalih zdravstvenih djelatnika na odjelu tužitelja uvećao za 12%, odnosno 14% tada nalazi da bi tužiteljici trebao biti isplaćen položajni dodatak u ukupnom iznosu od 58.968,43 kune, što nastavno znači da bi tužiteljici u utuženom razdoblju pripadala razlika predmetne naknade plaće u iznosu od 21.679,09 kuna, t.j. 2.877,31 eura, odnosno da joj je za navedeni iznos isplaćena manja naknada od one koja joj pripada. Predmetni izračun prikazuje u tablici 1 u prilogu nalaza.

11. Tužiteljica je nakon tako provedenog i izračun prihvatila nalaz vještaka i u skladu s njim precizirala tužbeni zahtjev potražujući od tuženika da joj isplati ukupni iznos od 2.877,31 eur sa zakonskom zateznom kamatom, te je takvo potraživanje tužiteljice prihvaćeno kao osnovano te je donesena odluka kao u točki I. izreke ove presude iz razloga kako slijedi. Naime, nisu prihvaćeni prigovori tuženika u pogledu izračuna predmetnog potraživanja jer je vještak u Očitovanju od 01. listopada 2024. dao pobliže obrazloženje o svom (pravilnom) načinu izračuna predmetne razlike plaće i time otklonio osnovanost prigovora tuženika.

12. Naime, u pogledu propisa za istaći je da su za radnike u djelatnosti zdravstva u utuženom razdoblju a u odnosu na predmetno potraživanje, osim općeg propisa (Zakon o radu), mjerodavne bile odredbe sklopljenih kolektivnih ugovora i to:

-Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, 96/15; dalje: KU 13)

-Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18, 35/19, 92/19; dalje: KU 18)

-Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12; dalje: TKU 12)

-Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/17, 47/2018 , 123/2019; dalje: TKU 17)

-Dodatka Il Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 92/2019)

-Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) koji je stupio na snagu 1.4.2020.

13. Uvećanje plaće s osnove posebnih uvjeta rada (dodatak za otežane uvjete rada) propisano je odredbom članka 57. KU 13 i članka 55. KU18, a položajnog dodatka odredbom članka 58. KU 13 odnosno člankom 56. KU 18 te izmijenjenih odredbi temeljem Dodataka kolektivnom ugovoru.

14. Člankom 51 . st. 10. KU 13, odnosno istovjetnom odredbom članka 49. st. 10. KU 19 propisano je: „,Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati."

15. Za razdoblje do 21. prosinca 2015. u primjeni je Zaključak broj 148, a nakon 21. prosinca 2015. Zaključak broj 153. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 683/20222 od 13. rujna 2021 Rev 743/2021 od 9. studenog 2021.

16. Odredbama čl. 51. KU 13, odnosno 49. KU 18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

17. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti se sati uvećavaju u postocima kako je propisano člankom 52. KU 13, odnosno člankom 50. KU18.

18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU 13, odnosno čl. 49. KU 19. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 683/2022-2 od 13. rujna 2021., Rev 743/2021 pod 9. studenog 2021 .).

Prema članku pak 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), koji propisuje da se osnovna plaća uvećava radnicima po osnovu položajnog dodatka na radnim mjestima i poslovima glavna sestra, zdravstveni i nezdravstveni radnik — voditelj odjela (zavoda) za 12% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu, odnosno 14% više od 1.9.2019. godine prema Dodatku Il KU-a, NN 92/19, te je vještak na pravilan način izračunao takav dodatak odnosno neisplaćenu razliku dodatka prema prosjeku koji je propisan, pa je valjalo kao osnovan usvojiti tužbeni zahtjev i donijeti odluku kao u točki I. izreke ove odluke).

19. Uz glavno potraživanje tužitelju je u točki I. izreke dosuđena zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate. Napominje se da je zatezna kamata dosuđena prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i nadalje, s time sa kamata od 1.1.2023. isplaćuje sukladno Zakonu o obveznim odnosima, NN 114/22, Uredba 1256/22, po kojem je polazna osnovica za obračun zatezne kamate, kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a kako već tužitelj naznačuje u tužbenom zahtjevu, pa je i u tom dijelu prihvaćeno njegovo potraživanje. Izuzetno, tužitelju nije dosuđena kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u dosuđenom iznosu. Naime, bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i dr., te čl. 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, dr., zatezne kamate koje se isplaćuju na zakašnjele isplate plaće po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Stoga, bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijeva na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti tužitelja i donijeti odluku kao u točki III. izreke presude.

20. Dodatno se napominje da je odluka kao u izreci mogla biti donesena jer se nije mogao prihvatiti kao osnovan prigovor tuženika iznesen u odgovoru na tužbu, a koji se tiče promašene pasivne legitimaciji. To iz razloga jer je tužitelj t.j. tužiteljica u utuženom vremenu neosporno bila zaposlena kod tuženika, što ni ne spori tuženik, te je takva činjenica bila razvidna iz evidencija rada i drugih priloženih dokaza u spisu, pa je tuženik kao poslodavac isključivo odgovaran za nastale dugove neisplatom razlike plaće tužiteljici. Također nije mogao biti prihvaćen prigovor da se u pitanju usklađenja tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja radi o preinačenju tužbenog zahtjeva, jer se radi o takvoj izmjeni tužbenog zahtjeva kojoj se tuženik ne može protiviti, a što sukladno proizlazi iz odredbe članka 191. st.2 Zakona o parničnom postupku kojom je propisano: „Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti".

21. Tužiteljici je temeljem članka 154. ZPP-a dosuđen trošak parničnog postupka obzirom na uspjeh u postupku, sukladno potraživanju u Troškovniku priloženom na listu 1450 spisa. Naime, tužiteljica nije uspjela samo za neznatni dio potraživanja kao u točki III. izreke, vezano uz porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, ali se radi o sporednom potraživanju pa joj u tom smislu nije umanjeno potraživanje troškova postupka. Tužiteljica je pak potraživala trošak za sastav tužbe i četiri podneska, te trošak za zastupanje na dva ročišta, sve uz uvećanje za pripadajući pdv. i trošak vještačenja. Za svaku radnju potraživala je naknadu u iznosu od po 200,00 eur, te je zatraženi iznos naknade od po 200,00 eur priznat kao opravdan za sastav tužbe, podnesaka od 28.02.2023. i 22.05.2024. te za zastupanje na zaključnom ročištu od 17.10.2024. Za prvo ročište održano 19.09. 2023. priznata joj je 50%-na naknada ili iznos od 100,00 eur, jer se na istom samo procesno raspravljalo. Pored toga je priznat 25%-ni iznos naknade za sastav podneska od 04.07.2024. u smislu Tbr. 8. točka 3. Odvjetničke tarife, jer se istim samo očitovao u odnosu na prigovor tuženika glede povišenja tužbenog zahtjeva i podnošenja stupnjevite tužbe. Tužiteljici nije priznat jedino trošak za sastav podneska od 15.10.2024., koji se uoči samoga završnog ročište očitovao sukladno kao u ranijem podnesku, a za što nije bilo posebne potrebe tim više što je svoje navode mogao iznijet i na završnom ročištu za koji mu je priznat trošak u punom zatraženom iznosu. Ukupno je tužiteljici za naprijed navedene radnje dosuđen trošak postupka u iznosu od 950,00 eur ili imajući u vidu obračunati pdv. iznos od 1.187,50 eur, a tom trošku je pridodan trošak vještačenja u iznosu od 464,53 eur, pa je ukupno tužiteljici dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.652,03 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki II. izreke presude.

U Karlovcu 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po punom. Mladenu Dragičeviću, odvjetniku iz OD Dragičević i partneri iz Zagreba

2. Tuženiku Opća bolnica Karlovac, Dr. Andrije Štampara 3, Karlovac.