Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-106/2023-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Lidiji Rukavina iz OD Lacković & Rukavina d.o.o., Pisarnica Đurđevac, protiv tuženika Zavarovalnica Sava, Zavarovalna družba d.d. Slovenija, Maribor, Ulica Eve Lovše 7, za Podružnicu: Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d., Zagreb, Pisarnica Slavonski Brod, radi naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Velimira Švigir, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zavarovalnica Sava, Zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Ulica Eve Lovše 7, Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, da isplati tužitelju ĐA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete na biciklu daljnji iznos od 129,13 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.12.2021. do plaćanja, po stopi za period do 31.12.2022. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za platež iznosa od 102,96 EUR na ime naknade štete na biciklu, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.12.2021. do plaćanja.

III. Nalaže se tuženiku Zavarovalnica Sava, Zavarovalna družba d.d., Slovenija, Maribor, Ulica Eve Lovše 7, Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, da tužitelju ĐA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu nastale uslijed povređivanja, isplati daljnji iznos od 307,43 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.12.2021. do plaćanja, po stopi za period do 31.12.2022. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja radi plateža iznosa od ukupno 6.368,40 EUR na ime naknade neimovinske šteta i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i troškove puta, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.12.2021. do plaćanja.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Zavarovalnica Sava, zavarovalna služba d.d., Slovenija,Maribor, Ulica Eve Lovše 7, Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB : 45237012600, da tužitelju ĐA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime izgubljene zarade isplati daljnji iznos od 187,66 EUR /1.413,92 kn, (tečaj konverzije: 7,53450) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.12.2021. god. do plaćanja, po stopi za period do 31.12.2022. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

VI. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.146,20 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 24. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 5. rujna 2023. podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete.

1.1. U tužbi navodi da se 16. kolovoza 2021. oko 15.20 sati u Koprivnici, Varaždinska cesta 210, dogodila prometna nezgoda koju je prouzročio FA upravljajući osobnim automobilom marke Ford Focus reg. oznake [registarska oznaka] na način da je započeo s radnjom uključivanja u promet vožnjom unatrag s kolnog ulaza broj 210 na kolnik Varaždinske ceste preko pješačko-biciklističke staze, a prethodno se nije uvjerio da tu radnju može poduzeti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, a kako se biciklističkom stazom njemu s desne strane kretao tužitelj na električnom biciklu došlo je do direktnog sudara stražnjeg dijela vozila i desne strane tijela tužitelja uslijed čega je tužitelj pao i zadobio teške tjelesne ozljede. Tužitelj navodi da je za nastanak prometne nezgode isključivo odgovoran FA koji je pravomoćno osuđen presudom ovog suda broj K-32/2022-3 od 14. ožujka 2022. radi počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 227. st. 2. Kaznenog zakona. U tužbi se navodi da je u vrijeme štetnog događaja vozilo kojim je upravljao FA bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police].

1.2. Tužitelj navodi da je vlasnik električnog bicikla koji je u prometnoj nezgodi potpuno uništen zajedno s baterijama, a na dan štetnog događaja njegova tržišna vrijednost s baterijama iznosila je oko 425,00 eura (3.202,16 kn). Tužitelj je naveo da spašene ostatke može prodati za najviše 100,00 eura (753,00 kn) i kad se uzme u obzir očekivana cijena popravka i postotak spašenih ostataka realna šteta na vozilu iznosi oko 325,00 eura (2.448,71 kn). Tužitelj navodi da se obratio tuženiku u mirnom postupku odštetnim zahtjevom od 20. prosinca 2021., a tuženik je dopisom od 28. ožujka 2022. na ime naknade štete na vozilu ponudio iznos od 700,00 kn (92,91 eura) koji je dobio umanjujući svoj obračun totalne štete za istaknuti doprinos od 30% te je tužitelju navedeni iznos isplaćen 29. ožujka 2022.. Stoga tužitelj na ime naknade štete na vozilu potražuje iznos od 232,09 eura / 1.748,68 kn (325,00 eura umanjeno za isplaćeni iznos od 92,91 eura) sa zakonskom zateznom kamatom od dana postavljanja odštetnog zahtjeva 20. prosinca 2021..

1.3. Tužitelj navodi da je u prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u tužbi radi kojih je bio hospitaliziran, a u razdoblju liječenja trpio je snažne bolove, koristio je štake više od 4 mjeseca u kojem razdoblju nije mogao pomaknuti nogu u gležnju i ozljede su ga ograničavale u svakodnevnim kućanskim poslovima, poslovima oko osobne higijene i oblačenja pa mu je bila potrebna pomoć druge osobe u razdoblju liječenja, a zaostala je i smanjena životna aktivnost. Na pripremnom ročištu tužitelj je naveo da traži naknadu neimovinske štete po sljedećim kvalifikatornim okolnostima: fizički bolovi, strah, duševni bolovi radi smanjenja životne aktivnosti i duševni bolovi radi naruženja. U tužbi je tužitelj naveo da traži naknadu neimovinske štete u iznosu od 10.000,00 eura/75.345,00 kuna te naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna. Tužitelj je u tužbi zatražio i trošak liječenja koji se odnosi na trošak odlaska na kontrole i preglede u Opću bolnicu u Koprivnici u iznosu od 20,44 eura/154,00 kuna (jedan odlazak x 1 smjer x 2 kune x 7 km + 5 odlazaka x 2 smjera x 2 kune x 7 km). Tužitelj navodi da mu je uslijed povređivanja nastala neimovinska šteta u ukupnom iznosu od 10.000,00 eura/75.345,00 kn i imovinska šteta (tuđa pomoć i njega i troškovi puta) u iznosu od ukupno 1.347,67 eura/10.154,00 kuna.

1.4. U tužbi je navedeno da je tužitelj zbog povređivanja bio nesposoban za rad te je na bolovanju bio u razdoblju od 17. kolovoza 2021. do 6. prosinca 2021. i u tom razdoblju primao je naknadu plaće u prosječnom iznosu od 318,53 eura/2.400,00 kn, a da je radio ostvarivao bi mjesečnu plaću u iznosu od oko 491,07 eura/3.700,00 kn pa je tužitelj u razdoblju bolovanja gubio u zaradi prosječni iznos oko 172,54 eura/1.300,00 kn mjesečno te za navedeno razdoblje imovinska šteta s osnova izgubljene zarade iznosi ukupno 625,54 eura/4.713,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

1.5. Tužitelj je naveo da se je obratio tuženiku odštetnim zahtjevom od 20. prosinca 2021. kojim je zatražio naknadu opisanih vidova štete i primitak tog zahtjeva tuženik je potvrdio dopisom od 22. prosinca 2021., a dopisom od od 28. siječnja 2022. otklonio je odštetni zahtjev, no nakon uloženog prigovora od 18. ožujka 2022. tuženik je dopisom od 28. ožujka 2022. ponudio tužitelju na ime naknade štete na vozilu iznos od 700,00 kn, na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega i troškovi liječenja) iznos od 35.200,00 kn (s tim da je na pripremnom ročištu tužitelj naveo da tuženik nije specificirao po kojim kvalifikatornim okolnostima priznaje naknadu neimovinske štete) te na ime izgubljene zarade iznos od 3.299,17 kn, koje iznose je tuženik dobio umanjivši ih za istaknuti doprinos od 30% te su navedeni iznosi tužitelju isplaćeni 29. ožujka 2022., a tužitelj je na ponudu uložio prigovor 1. travnja 2022., no tuženik je ostao kod svoje ponude.

1.6. S obzirom na navedeno tužitelj tužbom potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega i troškovi puta) daljnji iznos od 6.675,83 eura/50.299,00 kn (11.347,67 eura/85.499,00 kn umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 4.671,84 eura/35.200,00 kn) i na taj iznos zakonsku zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva 20. prosinca 2021. do isplate. U odnosu na izgubljenu zaradu tužitelj potražuje daljnji iznos od 187,66 eura/1.413,92 kn (625,54 eura/4.713,10 kn umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 437,88 eura/3.299,17 kn) i zakonsku zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja i usmenog saslušanja medicinskog vještaka tužitelj je na ročištu glavne rasprave 12. prosinca 2024. naveo da specificira točku II. tužbenog zahtjeva na način da umjesto iznosa od 6.675,83 eura potražuje iznos od 2.159,76 eura, uz obrazloženje da iz nalaza medicinskog vještaka proizlazi da je kod tužitelja nastupila neimovinska šteta od 6.000,00 eura i imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 831,60 eura odnosno ukupno 6.831,60 eura koji iznos je tužitelj umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 4.671,84 eura, dok je u preostalim točkama tužbeni zahtjev neizmijenjen.

2.1. Tuženik se je protivio povlačenju dijela tužbe.

2.2. Tužitelj je naveo da je ovlašten smanjivati tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka.

2.3. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 3/21 održanoj 26. travnja 2021. godine zauzeto je pravno shvaćanje: „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“

2.4. Budući da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev nakon što se tuženik tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari i tuženik nije pristao na povlačenje dijela tužbe, sud je i o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva donio meritornu odluku.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao visinu tužbenog zahtjeva i predložio da se isti odbije.

3.1. Tuženik je priznao nespornu činjenicu da se dogodila predmetna prometna nesreća u kojoj su sudjelovali tužitelj i FA upravljajući vozilom koje je u vrijeme nesreće bilo osigurano kod tuženika. Tuženik je priznao pasivnu legitimaciju.

3.2. Tuženik je naveo da je tužitelju u mirnom postupku isplatio ukupno 5.202,63 eura/39.199,20 kn (od toga iznos od 4.273,67 eura/32.200,00 kn na ime naknade neimovinske štete, iznos od 398,17 eura/3.000,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, iznos od 92,90 eura/700,00 kn na ime oštećenog vozila te iznos od 437,88 eura/3.299,20 kn na ime izgubljene zarade te smatra da navedeni iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu u konkretnom slučaju.

3.3. Tuženik je istaknuo prigovor podijeljene odgovornosti. Navodi da je tužitelj doprinio nastanku štete jer se u trenutku štetnog događaja kretao pješačko- biciklističkom stazom upravljajući električnim skuterom/mopedom bez vozačke dozvole i to pješačkim dijelom iako staza nije predviđena za kretanje navedenim vozilom te nije prilagodio brzinu kretanja vozila vidljivosti i preglednosti prometa na način da se može pravodobno zaustaviti pred zaprekom koju je u konkretnim uvjetima mogao predvidjeti. Tuženik navodi da iz potvrde MUP-a proizlazi da tužitelj nije imao vozačku dozvolu, a upravljao je neregistriranim i neosiguranim mopedom. U odnosu na dostavljene certifikate ističe da je nejasno na koje se točno vozilo odnosi te isti datiraju od 2006. godine, a vozilo kojim je upravljao tužitelj proizvedeno je 2014.. Osporava navode tužitelja da je upravljao električnim biciklom pozivom na odredbu čl. 2. st. 1. točka 49. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te navodi da po hrvatskim propisima navedeno vozilo ne predstavlja električni bicikl. Tuženik navodi da i u slučaju da je tuženik upravljao električnim biciklom do prometne nezgode bi došlo jer se kretao pješačkim djelom staze, a nesreća bi bila izbjegnuta da se kretao biciklističkom stazom odnosno dijelom staze koji je bliži kolniku jer bi u tom slučaju tužiteljev skuter izašao iz područja kretanja osobnog vozila osiguranika tuženika prije nego bi stražnji dio osobnog vozila i kuka za vuču došla do linije kretanja desne bočne strane skutera. Tuženik navodi da je tužitelj postupio protivno odredbi čl. 46. st. 1. i čl. 51. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je svojim ponašanjem prouzrokovao ugrožavanje prometa.

3.4. Tuženik navodi da je neosnovano potraživanje tužitelja s osnova neimovinske štete te imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege i troškovi puta. Smatra da intenzitet sudara nije mogao dovesti do nematerijalne štete u takvom intenzitetu koji bi zahtijevao naznačeni iznos naknade štete te tuženik osporava pravo na naknadu štete za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje niskog intenziteta.

3.5. Tuženik osporava i potraživanje tužitelja na ime izgubljene zarade i na ime oštećenog vozila navodeći da je ista previsoko odmjerena.

3.6. Tuženik navodi da je tužitelj pogrešno postavio tijek kamata na iznos naknade imovinske štete te se poziva na članak 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

4. Tijekom dokaznog postupka saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, saslušan je svjedok FA, provedena je djelomična rekonstrukcija prometne nesreće i prometno-tehničko vještačenje po vještaku ing. Davoru Ferencu te je pročitan njegov nalaz i mišljenje od 5. rujna 2024. (str. 197-209), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću te je pročitan njegov nalaz i mišljenje od 16. ožujka 2024. (str. 165-168) i oba vještaka su saslušana na ročištu glavne rasprave 12. prosinca 2024., pročitane su priložene isprave: obračun isplaćene plaće (str. 6-21), odštetni zahtjev od 20.12.2021. (str. 22-23), odgovor na odštetni zahtjev (str. 24-26), prigovor na otklon (str. 27-28), obrazložena ponuda (str. 29-30, 31-32), prigovor na ponudu (str. 33-34), prilozi tužitelja (str. 35-36), potvrda PU Koprivničko-križevačke PPP Koprivnica od 14. prosinca 2021. (str. 38-39), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu PPP Koprivnica od 16.8.2021. (str. 40), presuda Općinskog suda u Koprivnici broj K- 32/2022-3 od 14.3.2022. (str. 41-43), izvršen je uvidu potvrdu o sukladnosti od 19. prosinca 2006. (str. 44), certifikat (str. 45), medicinska dokumentacija za tužitelja (str. 46-52), uvid u fotografije (str. 53), potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 54-58), nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka ing. Davora Ferenca iz predmeta Kr-Do-219-2021 (str. 68-75), situacijski plan prometne nesreće (str. 76-77), dokumentacija očevida prometne nesreće (str. 78-89), dopis PP Koprivnica od 19.1.2024. (str. 107), dopis Opće bolnice dr. Tomislav Bardek Koprivnica s prilozima (str. 108-121), izvršen je uvid u karton pacijenta (str. 127-164), pročitan je spis predmeta ovog suda broj K-32/2022.

4.1. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja da se od Zavoda za ispitivanje kvalitete zatraži očitovanje odnosi li se potvrda o sukladnosti broj 4312/2006 od 19. prosinca 2006. na vozilo tužitelja i za pribavu podatka od Centra za vozila Hrvatska o kakvoj vrsti vozila je riječ, jer sud smatra da se izvođenjem tih dokaza ne bi utvrdile nove relevantne činjenice za predmet spora.

4.2. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog medicinskog vještačenja po specijalisti traumatologu i ortopedu s obzirom da je po suglasnom prijedlogu stranaka provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Božidaru Šebečiću, specijalisti kirurgu, subspecijalistu traumatologu, specijalistu ortopedije i traumatologije, koji je dao pisani nalaz i mišljenje i usmeno ga obrazložio na ročištu glavne rasprave, a sud smatra da je nalaz i mišljenje objektivan i u skladu s pravilima struke, jasan i neproturječan te nije doveden u pitanje prigovorima tužitelja pa u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 261. ZPP-a za provođenje vještačenja po drugom medicinskom vještaku.

5. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza primjenom odredbe čl. 8. ZPP- a presuđeno je kao u izreci.

6. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

7. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da se je 16. kolovoza 2021. oko 15.20 sati u Koprivnici, Varaždinska cesta kod kućnog broja 210 dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao tužitelj upravljajući vozilom marke Đ i FA koji je upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] koji je u trenutku prometne nesreće bio osiguran kod tuženika.

7.1. Pravomoćnom presudom ovog suda broj K-32/2022-3 od 14. ožujka 2022. u kaznenom postupku protiv okrivljenika FA isti je u vezi predmetnog štetnog događaja proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u čl. 227. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 odnosno iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi i zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, na način da je 16. kolovoza 2021. upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama olako smatrajući da neće ugroziti druge sudionike u prometu započeo s radnjom uključivanja u promet s kolnog ulaza broj 210 na kolnik Varaždinske ceste preko pješačko – biciklističke staze vožnjom unazad bez da se prethodno uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, a kako se tom stazom, njemu s desne strane na električnom vozilu kretao ŠA to je imalo za posljedicu da je došlo do sudara kukom za vuču na stražnjem dijelu vozila i električnog skutera uslijed čega je ŠA pao na stazu kojom prilikom je zadobio teške tjelesne ozljede.

8. Nesporna je tuženikova pasivna legitimacija.

9. Također je nesporno da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od ukupno 5.202,63 eura/39.199,20 kn. 10. Između stranaka je bila sporna suodgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i štetu. Tuženik je istaknuo prigovor podijeljene odgovornosti odnosno tužiteljev doprinos nastanku štetnog događaja, što tužitelj osporava.

11. Između stranaka je sporna vrsta vozila kojim je tužitelj upravljao prilikom štetnog događaja. Tužitelj tvrdi da se radi o električnom biciklu, a tuženik da se radi o električnom skuteru, dok je u potvrdi Postaje prometne policije Koprivnica od 14. prosinca 2021. navedeno da je u pitanju moped.

12. Sporno je između stranaka je li tužitelj u vrijeme štetnog događaja upravljao pješačkim dijelom pješačko-biciklističke staze kako to tvrdi tuženik ili biciklističkim dijelom staze kako to tvrdi tužitelj.

13. Između stranka je sporna visina štete, osnov naknade neimovinske štete i tijek kamate na naknadu imovinske štete.

14. Prema odredbi čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) i to st. 1. odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a prema st. 2. ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu, dok je st. 3. propisano kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

15. Prema odredbi čl. 1092. st. 1. i 2. ZOO-a oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu, a kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja, a prema odredbi čl. 1106. ZOO-a odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući se način primjenjuju i na neimovinsku štetu.

16. Sud je na okolnost štetnog događaja saslušao tužitelja i svjedoka FA.

16.1. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da se u vrijeme prometne nesreće kretao na električnom biciklu iz smjera Koprivnice u smjeru [adresa] brzinom 6-7 kmh i to biciklističkom stazom odnosno stazom koja je bliže kolniku označenog smjera iz Koprivnice prema [adresa] i na pola metra od kolnog prilaza kbr. 210 vidio je haubu osobnog vozila FA, a kad je došao u ravninu s kolnim ulazom osobno vozilo je krenulo unatrag i nije stigao reagirati te je vozilo zadnjim dijelom udarilo u desnu stranu tužiteljevog bicikla i u njegovu desnu nogu uslijed čega je tužitelj pao na kolnik, kao i vozilo.

16.2. Svjedok FA, iako se nije žalio protiv presude koja je protiv njega donijeta u citiranom kaznenom postupku, smatra da je tužitelj djelomice odgovoran za prometnu nesreću. Svjedok navodi da se svojim osobnim vozilom iz svojeg dvorišta kretao unatrag namjeravajući se uključiti na kolnik Varaždinske ceste s tim da je vozilo zaustavio prije dolaska do pješačko-biciklističke staze, pogledao lijevo i desno te s obzirom da nije nikog uočio ponovno krenuo i nakon toga čuo da je po autu nešto strugnulo otraga, a kad je zaustavio vozilo vidio je tužitelja i skuter na zelenoj površini između pješačko-biciklističke staze i kolnika. Svjedok smatra da je preglednost u tom dijelu dobra odnosno prema gradu je preglednost s njegovog kolnog prilaza bila 30 do 40 metara. Budući da je tužitelj pao iza ravnine njegovog kolnog prilaza na zelenu površinu zaključio je da se tužitelj kretao iz smjera Koprivnice te navodi da je tužitelj udario nogom u njegovo vozilo i to u kuku za vuču, a u vrijeme nesreće tužitelj je vozilom upravljao pješačkom stazom.

17. Radi utvrđenja dinamike prometne nesreće provedena je djelomična rekonstrukcija prometne nesreće na mjestu štetnog događaja i prometno-tehničko vještačenje po vještaku ing. Davoru Ferencu čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća u cijelosti kao objektivan i u skladu s pravilima struke, a istom nisu prigovorile ni stranke.

17.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka ing. Davora Ferenca proizlazi da se osobno vozilo osiguranika tuženika kretalo vožnjom unatrag kolnim ulazom kbr. 210. prema kolniku državne ceste broj D2 preko pješačko-biciklističke staze sa sjeverne strane kolnika kojom se u smjeru zapada kretao tužitelj na električnom biciklu, a do sudara je došlo kukom za vuču na stražnjem dijelu vozila i plastičnog oklopa na desnoj bočnoj strani električnog bicikla kad je osobno vozilo ulazilo s desne strane u područje kretanja električnog bicikla koji se kretao dijelom pješačko-biciklističke staze namijenjenim za kretanje pješaka, a do sudara je došlo ispred kolnog ulaza kbr. 210 kad je stražnji dio kuke za vuču dopirao do oko 1 metar u pješačko-biciklističku stazu od njezinog sjevernog ruba. Prema nalazu vještaka u trenutku sudara i neposredno prije osobno vozilo se kretalo vožnjom unazad brzinom oko 3 do 5 km/h, a električni bicikl tužitelja kretao se brzinom oko 19 km/h. Prema mišljenju vještaka osobno vozilo se vožnjom unazad do mjesta sudara moglo kretati kontinuirano bez zaustavljanja ili s prethodnim zaustavljanjem ispred ruba pješačko-biciklističke staze radi provjere prometne situacije. Vještak u nalazu navodi da se kolni ulaz kbr. 210 nalazi u nizbrdici od oko 10%, a s istočne i zapadne strane posađena je vinova loza koja je u vrijeme nesreće bila u vegetaciji i ometala je preglednost na pješačko-biciklističku stazu te je u takvim uvjetima bilo potrebno izlaziti iz dvorišta vožnjom prema naprijed jer bi tada preglednost na istočnu stranu pješačko-biciklističke staze bila veća nego kod vožnje unazad. Prema nalazu vještaka ako se osobno vozilo kretalo bez prethodnog zaustavljanja ispred pješačko-biciklističke staze stražnji dio vozila je počeo ulaziti na tu stazu oko 0,9 sekundi prije sudara i u tom trenutku električni bicikl tuženika nalazio bi se na oko 4,9 metara ispred mjesta sudara s istočne strane na pješačko-biciklističkoj stazi i vozač osobnog vozila bi ga mogao uočiti. Vještak u mišljenju navodi da ako se osobno vozilo zaustavilo stražnjim dijelom ispred sjevernog ruba pješačko-biciklističke staze kako je to osiguranik tuženika pokazao prilikom djelomične rekonstrukcije oko 3,7 sekundi prije sudara, tada bi se kod ponovnog pokretanja vozila tužitelj nalazio na oko 20 metara istočno od mjesta sudara, a vozač osobnog vozila s obzirom na poziciju vozača u vozilu, nizbrdicu i vinovu lozu tada vrlo vjerojatno ne bi mogao uočiti tužitelja na električnom biciklu. Prema nalazu vještaka tužitelj nije imao tehničku mogućnost zaustaviti električni bicikl ispred linije kretanja desnog ruba osobnog vozila pri brzini kretanja od 19 km/h bez obzira je li osobno vozilo na pješačko-biciklističku stazu ušlo bez zaustavljanja ili sa zaustavljanjem ispred njenog ruba, a tehnička mogućnost zaustavljanja električnog bicikla tužitelja kočenjem bila bi brzina kretanja do najviše 11 km/h. Vještak u mišljenju navodi da ako se uključivanje osobnog vozila na državnu cestu moralo obavljati vožnjom unatrag tada je bilo potrebno koristiti neku osobu kao zaštitnu koja bi stajala na pješačko-biciklističkoj stazi ispred kolnog ulaza i vozaču osobnog vozila signalizirala kada može nastaviti kretanje od ruba pješačko- biciklističke staze prema kolniku državne ceste, a da ne ugrožava ostale učesnike u prometu. Vještak u nalazu i mišljenju izričito navodi da se neposredno prije nesreće električni bicikl – skuter kretao dijelom pješačko-biciklističke staze koja je namijenjena za kretanje pješaka.

17.2. Prema mišljenju prometnog vještaka do prometne nesreće ne bi došlo da se tužitelj kretao dijelom pješačko-biciklističke staze koja je namijenjena za kretanje bicikla (dio staze bliže kolniku), jer bi električni bicikl cijelom dužinom izašao iz područja kretanja osobnog vozila prije nego bi stražnji dio osobnog vozila i kuka za vuču došli do linije kretanja njezine desne bočne strane.

17.3. Iz nalaza vještaka proizlazi da kretanje bicikla, skutera i romobila na električni pogon u pogledu površine kojom se mogu kretati u prometu u vrijeme nesreće nije bilo regulirano zakonskim propisima. Također, vještak navodi da vozilo kojim je upravljao tužitelj nije podlijegalo obveznoj registraciji. Prema mišljenju vještaka tužiteljevo vozilo se trebalo kretati biciklističkom stazom, jer nije bilo registrirano niti se moglo registrirati, a iako u vrijeme štetnog događaja nije bilo propisano kojim se dijelom mogu kretati takva vozila, bilo je propisano za obični bicikl da se može kretati po biciklističkoj stazi ili obilježenoj površini namijenjenoj za tu svrhu.

18. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja jer se je vozilom – biciklom kretao pješačkom stazom, a tužitelj je morao znati da je obilježena pješačka staza namijenjena kretanju pješaka, a ne vozila, pri čemu nije odlučno o kakvoj vrsti bicikla se je radilo u konkretnom slučaju, već je odlučna činjenica da je tužitelj nesporno upravljao biciklom a nije sudjelovao u prometu kao pješak i gurao bicikl. Budući da je u vrijeme štetnog događaja za obični bicikl bilo propisano da se može kretati po biciklističkoj stazi ili obilježenoj površini namijenjenoj za tu svrhu, tužitelju je kao sudioniku u prometu moralo biti poznato da se ni vozilom na električni pogon ne smije kretati pješačkom stazom. Sud nije prihvatio neuvjerljivi iskaz tužitelja da je u vrijeme štetnog događaja svojim vozilom upravljao biciklističkom stazom, jer je isto u suprotnosti s materijalnim dokazima i provedenim prometnim vještačenjem. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da ne bi došlo do štetnog događaja da se je u konkretnom slučaju tužitelj kretao biciklističkom stazom, kako je to utvrđeno prometnim vještačenjem. Osiguranik tuženika je u konkretnom slučaju upravljao vozilom protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je tu utvrđeno citiranom pravomoćnom presudom u kaznenom postupku.

18.1. Prema ocjeni suda, tužitelj je na naprijed opisani način pridonio nastanku štetnog događaja i štete u omjeru od 30%, dok je doprinos osiguranika tuženika štetnom događaju i šteti 70%, jer je osiguranik tuženika upravljajući osobnim automobilom započeo s radnjom uključivanja u promet s kolnog ulaza broj 210 na kolnik Varaždinske ceste preko pješačko-biciklističke staze vožnjom unazad, a prethodno se nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu.

19. Prema odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO-a oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu.

20. Iz naprijed obrazloženih razloga, tuženik u obvezi naknaditi tužitelju nastalu štetu iz predmetnog štetnog događaja na temelju odredbi čl. 1069. st. 1. i čl. 965. ZOO-a, s tim da tužitelj, primjenom odredbi čl. 1092. st. 1. i čl. 1106. ZOO-a, kao oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

21.Tužitelj traži naknadu imovinske štete za bicikl u preostalom iznosu od 232,09 eura.

21.1. Tužitelj navodi da je u vrijeme nesreće upravljao biciklom marke F, koji je prije nesreće bio ispravan i neoštećen, a kupio ga je dva mjeseca prije nesreće. U tužbi se navodi da je tržišna cijena predmetnog vozila s baterijom na dan štetnog događaja iznosila 425,00 eura.

22. Na okolnosti visine štete na biciklu provedeno je vještačenje po vještaku ing. Davoru Ferencu, čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća u cijelosti kao objektivan i u skladu s pravilima struke, a ni stranke mu nisu prigovorile.

22.1. Iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka ing. Davora Ferenca proizlazi da s obzirom na starost vozila koje je u vrijeme štetnog događaja bilo staro 7 godina i 2 mjeseca i činjenicu da se u području električnih vozila stvari jako brzo mijenjaju i da je jedan od najbitnijih dijelova u tim vozilima njihova baterija za koju proizvođači daju različite duljine garancija, vozilo tužitelja, na kojem su u štetnom događaju nastala oštećenja u vidu puknuća plastične oplate karoserije na desnoj bočnoj strani, otkinuća desnog retrovizora i ispadanje baterije iz ležišta, ne bi bilo ekonomski opravdano popravljati tako da je šteta nastala na vozilu tužitelja po svojem karakteru totalna, a vrijednost spašenih dijelova – ostatka vozila, uzimajući u obzir neoštećene dijelove može se procijeniti do 25% njegove tržišne cijene tako da je visina stvarne štete na vozilu tužitelja 317,19 eura.

23.Tuženik je dužan tužitelju naknaditi štetu koju je tužitelj pretrpio zbog oštećenja bicikla uslijed predmetnog štetnog događaja u smislu odredbi čl. 1085., čl. 1089. i čl. 1090. ZOO-a.

24. Sud je utvrdio visinu imovinske štete na biciklu u iznosu od 317,19 eura na temelju provedenog vještačenja.

25. Nesporno je da je tuženik na ime naknade štete na vozilu tužitelju isplatio iznos od 700,00 kn/92,91 eura.

26. Primjenom odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO-a tužitelju pripada preostala naknada imovinske štete na biciklu u iznosu od 129,13 eura, kao 70% naprijed utvrđene štete (s obzirom da je sud utvrdio tužiteljev doprinos šteti u opsegu od 30%) umanjeno za iznos od 92,91 eura koji je tuženik nesporno isplatio tužitelju s navedenog osnova.

27. Tužitelj traži i naknadu troškova liječenja odnosno prijevoza radi liječenja u iznosu od 20,44 eura.

27.1. Tužitelj navodi da ga je liječniku vozio kolega autom i za to mu je plaćao za svaki prijevoz 30,00 kuna.

27.2. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj išao na preglede i kontrole u Opću bolnicu u Koprivnici a izvjesno je da je putovao iz mjesta stanovanja u [adresa].

27.3. Sud je cijelosti odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu imovinske štete za troškove puta odnosno prijevoza radi liječenja, jer tužitelj, na kojem je u smislu odredbi čl. 219. ZPP-a teret dokaza o šteti, nije dokazao da je imao navedene troškove odnosno da je plaćao prijevoz niti je na tu okolnost predložio izvođenje dokaza, iako je tuženik osporavao štetu.

28. Tužitelj traži preostali iznos neimovinske štete po kriterijima fizičkih bolova, straha, duševnih bolova radi smanjenja životne aktivnosti i duševnih bolova radi naruženosti te imovinske štete s osnova tuđe pomoći.

29. Radi utvrđenja osnovanosti i visine zahtjeva za naknadu neimovinske štete po kriterijima fizičkih bolova, straha, duševnih bolova radi naruženosti, duševnih bolova radi smanjenja životnih aktivnosti te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, s obzirom da je tuženik osporavao visinu štete, tijekom postupka je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću, čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća u cijelosti, kao objektivan i stručan, jasan i neproturječan te sud smatra da isti nije doveden u pitanje prigovorima tužitelja na koje je vještak dao jasne i obrazložene odgovore na ročištu glavne rasprave.

29.1. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je tužitelj 16. kolovoza 2021. stradao u prometnoj nesreći kao vozač bicikla u sudaru s osobnim automobilom i zadobio prijelom maleola desne lisne kosti, razdor deltoidnog ligamenta i djelomično iščašenje desnog gležnja te je liječen operativno, učinjena je osteosinteza prijeloma maleola, sašiven deltoidni ligament i učinjena fiksacija zglobne viljuške transfiksacijskim vijkom. Postoperativno je četiri tjedna imao imobilizaciju gležnja potkoljeničnom longetom i nakon dva mjeseca je odstranjen vijak.

29.2. Prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, a tužiteljevo liječenje je završeno odnosno zdravstveno stanje je stabilizirano 6. prosinca 2021. godine.

29.3. Na temelju medicinske dokumentacije i nalaza pri pregledu tužitelja, vještak je utvrdio da je po završetku liječenja kod tužitelja zaostala manja mišićna slabost desne noge, kronični bolovi u gležnju kod duljeg hoda, naročito po neravnom terenu, kretnje u gležnju su ograničene u manjem stupnju i zbog svega toga tužitelj otežano obavlja aktivnosti koje zahtijevaju dulje hodanje, dugotrajno stajanje, penjanje po ljestvama i slično, a navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 8 % uslijed čega tužitelj trpi duševne bolove. U usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja odgovarajući na prigovore tužitelja vještak je naveo da je kod ocjene smanjenja životne aktivnosti uzeo u obzir da je zaostalo manje proširenje zglobne viljuške i povremeni bolovi u gležnju.

29.4. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja (dvije operacije) trpio fizičke bolove jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 12 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno, a zaostali povremeni kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj trpio strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, a u nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, strah pred operaciju) jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 5 tjedana kumulativno. Odgovarajući na prigovor tužitelja, vještak je naveo da je tužiteljevo liječenje trajalo nešto manje od 4 mjeseca i kroz taj period tužitelj nije trpio kontinuirano fizičke bolove ni strah 24 sata dnevno te je ocjena fizičkih bolova i straha u skladu s težinom ozljeda i duljinom liječenja.

29.5. Prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da su tužitelju zaostali postoperativni ožiljci u području desnog gležnja (iznad fibularnog maleola ožiljak dužine 8 cm, širine 0,5 cm nešto tamniji od okolne kože, a na unutarnjoj strani gležnja postoperativni ožiljak duljine 5 cm, širine 0,5 cm, nešto crveniji od okolne kože), što predstavlja naruženje manjeg stupnja koje je samo povremeno vidljivo trećim osobama uslijed čega tužitelj trpi odgovarajuće duševne boli, a kod tužitelja po završetku liječenja nije zaostalo šepanje.

30. Tužitelj u iskazu navodi da je trpio strah na mjestu prometne nesreće jer je odmah zaključio da je došlo do prijeloma i bilo ga je strah kako će zarastati te ga je bilo strah operacije, a i nakon toga jer se bojao kako će teći oporavak te je trpio strah i nakon završenog liječenja jer je vidio da se na desnu nogu ne može oslanjati kao ranije, a liječnik mu je rekao da je stanje konačno. Navodi da je biciklom počeo upravljati tri do četiri mjeseca nakon isteka bolovanja, no u prometu se osjeća nesigurno. Tužitelj izričito navodi da u vezi prometne nesreće nije psihijatrijski liječen. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je nakon nesreće osjetio jaku bol u gležnju, a nakon operacije za vrijeme boravka u bolnici bio je pod lijekovima pa nije trpio bolove, a kad je otpušten iz bolnice povremeno je uzimao lijekove protiv bolova koje je trpio i kod mirovanja, a povremeno ih osjeća i nadalje u predjelu desnog gležnja. Navodi da se u bolnici kretao uz pomoć dvije štake, kad je otpušten s bolničkog liječenja nastavio je hodati uz pomoć dvije podlaktične štake, a zadnja dva mjeseca bolovanja hodao je uz pomoć jedne štake, s tim da ne može hodati kao ranije, povremeno ga boli u gležnju i nesiguran je u hodu te ne može hodati na veće udaljenosti bez bolova i ne usudi se dizati teže terete te je nesiguran i kod hoda po stepenicama i prilikom vožnje bicikla. Tužitelj navodi da prije štetnog događaja nije imao zdravstvenih tegoba takvog tipa. U vrijeme ozljeđivanja živio je sam u kući pa mu je u prvom mjesecu nakon ozljeđivanja dolazila dva - tri puta tjedno sestra koja mu je pomagala kod čišćenja kuće i pranja odjeće, a kolega mu je po potrebi dovozio stvari iz trgovine. Nakon isteka bolovanja vratio se na poslove svojeg redovnog radnog mjesta u Komunalcu gdje radni na razvrstavanju papira, a koji se poslovi obavljaju stojeći. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi da mu je od operativnog zahvata ostao ožiljak oko desnog gležnja s vanjske i unutarnje strane koji se ne vidi kad na nogama ima čarape pa ga zapravo nitko ni ne vidi. Navodi da je oko dva mjeseca nakon što je prestao koristiti štake šepao u hodu, a zbog toga mu je bilo neugodno pred drugima kao i u vrijeme kad se kretao uz pomoć štaka.

31. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza, osobito provedenog medicinskog vještačenja, ali i iskaza tužitelja, sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju uslijed štetnog događaja povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti, koje se odnosi na njegovo tjelesno i duševno zdravlje, čime je za tužitelja nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a te prema ocjeni suda utvrđene okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete tužitelju na temelju odredbi čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a.

32. Odlučujući o visini pravične novčane naknade neimovinske štete sud je uzeo u obzir činjenicu da je u konkretnom slučaju tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu, kako je to opisano u medicinskoj dokumentaciji te nalazu i mišljenju medicinskog vještaka, da je zbog ozljeđivanja tužitelj bio liječen bolnički i ambulantno, da je trpio fizičke bolove navedene u naprijed citiranom nalazu i mišljenju vještaka, pri čemu je sud uzeo u obzir i činjenicu da je tužitelj trpio nelagodnosti za vrijeme liječenja (bolničko liječenje, operativni zahvat, preglede i kontrole), zatim da je tužitelj trpio strah u naprijed navedenom, liječničkim vještačenjem, utvrđenom intenzitetu i trajanju, te je kod tužitelja, koji je u vrijeme ozljeđivanja bio u dobi od 47 godina, zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju nastupila naruženost manjeg stupnja i kod tužitelja je došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 8 %, što sve kod tužitelja, koji prije štetnog događaja nije imao takve tegobe, izvjesno izaziva duševne bolove, pa bi na temelju naprijed navedenog prema ocjeni suda, u skladu s odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, tužitelju pripadala pravična novčana naknada neimovinske štete.

33. Na temelju naprijed navedenog, prema ocjeni suda, u skladu s odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, tužitelju bi pripadala pravična novčana naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu od 3.885,00 eura prema slijedećim kvalifikatornim okolnostima: fizički bolovi, strah, duševni bolovi radi naruženosti – lakog stupnja, duševni bolovi radi smanjenja životne aktivnosti od 8%, sukladno Izmjeni Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.).

34. Navedeni iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koje se odnosi na tužiteljevo tjelesno i duševno zdravlje od 3.885,00 eura valjalo je umanjiti za 30% primjenom odredbi čl. 1106. ZOO-a, s obzirom da je sud utvrdio tužiteljev doprinos štetnom događaju i šteti u opsegu od 30 % pa bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada neimovinske štete u ukupnom iznosu 2.719,50 eura.

35. Nesporno da je tuženik na ime naknade neimovinske štete iz predmetnog štetnog događaja tužitelju isplatio iznos od 4.273,67 eura/32.200,00 kn. Stoga je iznos za koji je utvrđeno da bi pripadao tužitelju s osnova naknade neimovinske štete umanjen za nesporno plaćeni iznos od 4.273,67 eura, iz čega proizlazi da je tuženik po osnovu neimovinske štete već isplatio tužitelju naknadu štete u cijelosti.

36. Tužitelj tvrdi da je zbog štetnog događaja pretrpio imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege.

37. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

38. Medicinskim vještačenjem provedenim tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 4 sata dnevno četiri tjedna (period imobilizacije desnog gležnja), u opsegu tri sata dnevno četiri tjedna, u opsegu dva sata dnevno četiri tjedna, i to za pomoć kod odlaska na kontrolne preglede u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i slično.

39. Budući da je sud prihvatio naprijed navedeni nalaz i mišljenje vještaka o potrebnoj tuđoj pomoći i njezi tužitelju, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, kao i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a prema kojoj sud procjenjuje realnom cijenu jednog sata tuđe pomoći u iznosu od 4,00 eura, proizlazi da bi tužitelju pripadala po navedenom osnovu naknada štete za 252 sata u iznosu od ukupno 1.008,00 eura da nema njegovog doprinosa štetnom događaju.

40. Primjenom odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO-a i uračunavanjem već plaćenog iznosa po navedenom osnovu tužitelju pripada naknada imovinske štete na tuđu pomoć i njegu u iznosu od 307,43 eura, s obzirom da je sud utvrdio tužiteljev doprinos šteti u opsegu od 30%, i činjenicu da je tuženik s navedenog osnova nesporno isplatio tužitelju iznos od 398,17 eura (3.000,00 kn).

41. Tužitelj traži naknadu štete i s osnova izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad odnosno razliku između plaće koju bi primao dok je bio na bolovanju i naknade za bolovanje u razdoblju od 17. kolovoza 2021. do 6. prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 187,66 eura. Tužitelj navodi da je u tom razdoblju njegov gubitak zarade iznosio ukupno 625,54 eura, a navedeni iznos je umanjio za nesporno isplaćeni iznos naknade štete po tom osnovu.

42. Nesporno je da je tuženik u mirnom postupku s osnova izgubljene zarade za navedeno razdoblje isplatio tužitelju iznos od 437,88 eura/3.299,20 kn.

43. Iz tužiteljevog iskaza i sadržaja priloženih isprava proizlazi da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja radio u Komunalcu. Iz sadržaja priloženih isprava proizlazi iznos plaće koju je tužitelj primao prije štetnog događaja i iznos naknade plaće koju je primao za vrijeme bolovanja, te iz isplaćenog iznosa naknade štete po tom osnovu u iznosu od 437,88 eura proizlazi da je tuženik iznos izgubljene zarade kojeg navodi tužitelj umanjio za 30% s osnova tužiteljevog doprinosa nastanku štete.

44. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan mu je naknaditi zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

45. Iz naprijed navedenog proizlazi da je u utuženom razdoblju tužitelj zbog štetnog događaja izgubio zaradu u iznosu od 625,54 eura, a po tom osnovu mu je tuženik već isplatio iznos od 437,88 eura pa s obzirom na utvrđeni tužiteljev doprinos nastanku štete u omjeru od 30%, primjenom odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO-a, proizlazi da je tuženik već isplatio tužitelju u cijelosti dužni iznos štete po navedenom osnovu. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen i presuđeno je kao u točki V. izreke.

46. Iz naprijed obrazloženih razloga usvojen je kao osnovan zahtjev tužitelja s osnova naknade imovinske štete u ukupnom iznosu od 436,56 eura (šteta na biciklu – točka I. izreke presude i tuđa pomoć i njega – točka III. izreke presude), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od 6.659,02 eura odbijen kao neosnovan (102,96 eura za oštećeni bicikl, neimovinska šteta i imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege i trošak prijevoza radi liječenja 6.368,40 eura, te izgubljena zarada 187,66 eura).

47. Tužitelj traži zakonsku zateznu kamatu na neimovinsku i imovinsku štetu od 20. prosinca 2021. godine.

48. Sporan je tijek kamate na iznos naknade imovinske štete.

49. Na temelju odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

50. No, pravo na zateznu kamatu na neimovinsku štetu propisano je i Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja i u vrijeme podnošenja zahtjeva u mirnom postupku („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - u daljnjem tekstu: ZOOP), koji je lex specialis po pitanju uređenja obveze plaćanja zakonske zatezne kamate u slučaju nastanka štete uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu. Tako je prema čl. 12. st. 1. ZOOP-a odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju tog zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne ili utemeljen odgovor na sve točke odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina sporne, a prema odredbi st. 3. citiranog članka odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja konačnog iznosa štete odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom st. 1. tog članka. Prema odredbi čl. 12. st. 4. citiranog Zakona u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz st. 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

51. Nesporno je utvrđeno da je tužitelj u mirnom postupku podnio tuženiku odštetni zahtjev 20. prosinca 2021. čiji je primitak tuženik potvrdio dopisom od 22. prosinca 2021. te je dopisom od istog dana zatražio da tužitelj izričito naznači je li liječenje u vezi predmetnog događaja završeno i je li dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija, a dopisom od 28. siječnja 2022. izvijestio je tužitelja da nije u mogućnosti utvrditi postojanje obveze osiguratelja na temelju dostavljene dokumentacije te isti otklanja na što je tužitelj podnio prigovor od 18. ožujka 2022., a obrazloženom ponudom od 28. ožujka 2022. tuženik je izvijestio da je temeljem odštetnog zahtjeva i dostavljene dokumentacije, utvrđenog doprinosa od 30%, utvrdio postojanje svoje obveze u iznosu od 35.900,00 kn i utvrdio visinu naknade štete i to neimovinsku štetu: za pretrpljene fizičke boli 13.000,00 kn, za pretrpljeni strah 10.200,00 kn, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 9.000,00 kn te imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.000,00 kn i trošak vozila 700,00 kn. Nadalje, iz obrazložene tuženikove ponude od 28. ožujka 2022. proizlazi da je izvršen obračun naknade štete u iznosu od 3.299,17 kn s osnova izgubljene zarade. Iz priloženih isprava proizlazi da je tužitelj 1. travnja 2022. podnio prigovor na ponudu.

52. U tužbi je navedeno da su iznosi koje je u ponudama naveo tuženik isplaćeni tužitelju 29. ožujka 2022., što tuženik nije osporio.

53. Prema ocjeni suda, primjenom odredbi ZOOP, tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na iznos dosuđene naknade štete od dana 20. prosinca 2021. te je tako i dosuđeno iz naprijed obrazloženih razloga.

54. Kamata je dosuđena po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

55. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

56. Parnični troškovi tužitelja utvrđeni su u iznosu od 3.193,55 eura prema priloženom troškovniku (str. 229 i 233) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, dalje: Tarifa), a obuhvaćaju predujam za medicinsko vještačenje u iznosu od ukupno 392,42 eura, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 58,71 eura i sudsku pristojbu na presudu 117,42 eura, nagradu punomoćniku odvjetniku tužitelja za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32.), za sastav prigovora u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32.), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištima 9. siječnja 2024., 12. travnja 2024., 2. srpnja 2024., 16. listopada 2024. i 12. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 8. travnja 2024. i 26. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), PDV u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 46.), pristup ročištu radi objave i uručenja odluke u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3.), PDV u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 46.).

56.1. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. veljače 2024., jer taj podnesak nije bio nužan.

57. Parnični troškovi tuženika utvrđeni su u iznosu od 2.450,00 eura prema priloženom troškovniku (str. 235 i 236) i primjenom Tarife, a obuhvaćaju predujam za prometno-tehničko vještačenje u iznosu od 450,00 eura te nagradu punomoćniku odvjetniku tuženika, uvećano za PDV (Tbr. 46), za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 2. travnja 2024. i 2. listopada 2024. u iznosu od 250,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), za zastupanje na ročištima 9. siječnja 2024., 12. travnja 2024., 2. srpnja 2024., 16. listopada 2024. i 12. prosinca 2024. u iznosu od 250,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.).

57.1. Tuženiku nije dosuđen duplo trošak podneska od 2. listopada 2023. – odgovor na tužbu, ni trošak pristupa na ročište radi objave odluke na koje nije pristupio. 57.2. Tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer ovaj postupak nije pravomoćno okončan pa je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnose na sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u konkretnom slučaju preuranjen, primjenom odredbe čl. 4. st. 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama (“Narodne novine”, broj 118/18, 51/23).

58. Na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj je dužan naknaditi tuženiku dio parničnih troškova razmjerno uspjehu u parnici. Sud je ocijenio da je tužitelj uspio sa 6,2 % tužbenog zahtjeva pa je uspjeh tuženika u postupku 93,80 %, a kad se od navedenog oduzme postotak u kojem je tužitelj uspio u postupku dolazi se do 87,60% te kad se navedeno pomnoži s iznosom troškova tuženika od 2.450,00 EUR, dolazi se do iznosa od 2.146,20 EUR. Stoga je sud, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, naložio tužitelju da tuženiku naknadi dio troškova postupka u iznosu od 2.146,20 EUR.

59. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 155. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

60. Stoga je odlučeno kao u točki VI. izreke presude.

Koprivnica, 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1.Odvjetnica Lidija Rukavina, Koprivnica

2.Odvjetnica Marina Konrad, Zagreb