REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: P-3569/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A N J A R A S P R A V E

I

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv I. tuženika HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tuženika NC (rođ. JC), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mireli Blažević, odvjetniku u Zagrebu, III. tuženika SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i IV. tuženika BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, dana 23. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Republika Hrvatska, OIB:52634238587, vlasnik ½ idealnog dijela posebnog dijela nekretnine označenog kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), u naravi poslovni prostor koji se sastoji od jedne prostorije u podrumu ulične zgrade u [adresa], u površini od 69,89 čm, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijene nekretnine i jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, te upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 2832, u naravi 2 kuće i 2 zgrade, [adresa], 35/1 i dvorišta ukupne površine 1.032 m2, a što su tuženi HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], SC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i BC, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni trpjeti.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je Republika Hrvatska, OIB:52634238587, vlasnik ½ idealnog dijela posebnog dijela nekretnine označenog kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), u naravi poslovni prostor koji se sastoji od jedne prostorije u podrumu ulične zgrade u [adresa], u površini od 69,89 čm, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijene nekretnine i jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 2832, u naravi 2 kuće i 2 zgrade, [adresa], 35/1 i dvorišta ukupne površine 1.032 m2, a što je prvotuženi HC, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti.".

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se prethodno tuženima obratio sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora od 18. prosinca 2023. no bezuspješno, da je pravomoćnim rješenjem Gradskog Ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvog područnog odsjeka, klasa: UP/I-942-02/15-013/25, ur.broj: 251-14-11-2/014-16-15 od 9. veljače 2016., pravomoćno 19. ožujka 2016. utvrđeno, između ostalog, pravo vlasništva u ½ dijela u korist tužitelja na posebnom dijelu nekretnine prije upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sada u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to glede suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom označenog kao etažno vlasništvo E-6, u naravi poslovni prostor koji se sastoji od jedne prostorije u podrumu ulične zgrade, površine 69,89 m2, koja je izgrađena na zk.č.br. 5109/1, k. o. [katastarska općina], sada zk.č.br.2832, k. o. [katastarska općina], da je također, istim rješenjem u toč. III. naloženo zk. odjelu ovoga suda po službenoj dužnosti provesti upis u zemljišnu knjigu, da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z-14615/2016 od 19. travnja 2018. u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na temelju navedenog rješenja u toč. II. sud odbio prijedlog predlagatelja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada za uknjižbu prava vlasništva tužitelja u ½ dijela za poseban dio označen kao (E-6) u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] smatrajući da su u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu kao suvlasnici predmetnog poslovnog prostora upisani tuženici: HC u 10/20 dijela, JC u 4/20 dijela, SC u 3/20 dijela, BC u 3/20 dijela, čiji ukupan zbroj navedenih suvlasničkih dijelova daje jedno cijelo, pa da stoga primjenom odredbe čl. 108. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama nije u mogućnosti dopustiti upis jer isti nije provediv u zemljišnoj knjizi, da je nadalje, točkom I. b. opisanog rješenja odlučeno brisati zabilježbu da je temeljem prijedloga zaprimljenog pri Gradskom uredu za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 2. listopada 2015. klasa: UP/I-942-02/15-10/25 zabilježen postupak sukladno odredbi članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine na ½ dijela nekretnine, upisana pod poslovnim brojem Z-37971/15 od 14. listopada 2015., da je pravomoćnim djelomičnim rješenjem Gradskog Ureda za imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-942-01/97-01/487, ur.broj:251- 18-02/101-00-19 od 29. prosinca 2000., pravomoćno **.**.2003. DC iz [adresa], dano (vraćeno) u vlasništvo, između ostaloga, odgovarajući suvlasnički dio nekretnine i to ½ dijela ulične i dvorišne zgrade u [adresa], izgrađene na zk.č. 5109/1, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojim je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine u naravi poslovni prostor koji se sastoji od jedne prostorije u podrumu ulične zgrade u površini od 69,89 m[2] , da je upis prava vlasništva predmetnog poslovnog prostora u korist DC u ½ dijela je proveden na temelju rješenja Suda br. Z-4236/04 od 23. srpnja 2003. u toč. c) izreke, potom je ugovorom o kupoprodaji nekretnine između prodavatelja DC i kupca, prvotuženika HC od 3. veljače 2006., br. ovjere potpisa prodavatelja OV- 2181/2006 od istog dana javnog bilježnika PC, prvotuženik kupio predmetni poslovni prostor u cijelosti (1/1), da bi Aneksom od 15. veljače 2006. br. ovjere potpisa prodavatelja OV-2636/2006 od 24. ožujka 2006. javnog bilježnika Nikole Tadića, prodavateljica DC i kupac prvotuženik ispravili člankom 2. Aneksa predmet kupoprodajnog ugovora od 3. veljače 2006. na način da je predmet kupoprodaje bio ½ idealnog dijela prava vlasništva prodavateljice na predmetnom posebnom dijelu nekretnine, a ne u cijelosti, da je navedeno iz razloga što prodavateljica DC koja je bila vlasnica ½ dijela poslovnog dijela zgrade, nije mogla prodati više prava nego što je sama imala, da međutim, Naslovni sud svojim rješenjem br. Z-9004/2006 od 27. ožujka 2007., nakon što je zaprimio prijedlog za uknjižbu, te i prethodno opisani ugovor o kupoprodaji od 3. veljače 2006. i Aneks istom od 15. veljače 2006. upisuje kao vlasnika predmetnog posebnog dijela nekretnine u cijelosti (1/1) prvotuženika uz obrazloženje da je Aneks dostavljen nakon prijedloga za uknjižbu pa da je zbog toga nedopušten, da je navedeno Rješenje zz tužitelja zaprimio tek na zahtjev 30. prosinca 2015., da je s obzirom na navedeno očito prvotuženik neosnovano upisan kao vlasnik u cijelosti (1/1) predmetnog posebnog dijela nekretnine, budući da iz svih priloženih isprava proizlazi da je vlasnik u ½ idealnog dijela, a da je tužitelj vlasnik preostale ½ idealnog dijela ex lege po čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19, dalje Zakon o naknadi), i to s trenutkom pravomoćnosti Rješenja o povratu opisanom u toč. I. tužbe, tj. s 19. ožujkom 2016., da je nadalje, prvotuženik ugovorom od 16. veljače 2007. i anexom od 28. srpnja 2008. prodao 2/10 suvlasničkog dijela predmetnog posebnog dijela drugotuženoj koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnik u 4/20 idealnih dijelova, da je osim toga, prvotuženik trećetuženoj i četvrtotuženoj ugovorom o kupoprodaji od 29. prosinca 2006. prodao svakoj po 3/20 idealnih dijelova predmetne nekretnine, te su se iste potom i uknjižile kao vlasnice, da je na opisani način u zemljišnoj knjizi neosnovano odbijen prijedlog za upis tužitelja kao vlasnika u ½ idealnog dijela predmetnog posebnog dijela nekretnine, a prvotuženik je upisan kao vlasnik 10/20 idealnih dijelova, drugotužena kao vlasnik 4/20, a treće i četvrtotužena kao vlasnice svaka po 3/20 idealnih dijelova predmetnog posebnog dijela nekretnine, da pri tom tužitelj ističe da je prvotuženik neutemeljeno upisan kao suvlasnik u ½ idealnog dijela predmetne nekretnine za koje stjecanje nema titulus (ugovor), a što i sam priznaje u Aneksu od 3. veljače 2006., pa je njegovo stjecanje u tom dijelu nevaljano, te stoga tužitelj prvenstveno predlaže Sudu da u odnosu na prvotuženika donese presudu kako je to pobliže naznačeno u izreci ove presude.

1.1. Tuženik nadalje navodi da ukoliko sud prvopostavljeni tužbeni zahtjev nađe neosnovanim, da postavlja alternativni tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku, da su naime, drugo, treće i četvrto tuženici svoje suvlasničke dijelove stekli od prvotuženika s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišne knjige za vrijeme dok ta zakonska predmnijeva nije djelovala prema tužitelju Republici Hrvatskoj sukladno čl. 388. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. N 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) jer su stjecanja bila prije 1. siječnja 2017., a na nekretnini je bilo upisano društveno vlasništvo, da osim toga, tužitelj ne zna koju ½ idealnog suvlasničkog dijela je prvotuženik otuđio, odnosno za sebe zadržao, te se stoga njihovo stečeno pravo vlasništva ne može s uspjehom suprotstaviti tužiteljevom pravu, pa tužitelj u odnosu na sve tuženike ističe alternativni zahtjev sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

2. I. tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da se radi o pogrešci suda na način da su u Zemljišnoj knjizi proveli uknjižbu prava vlasništva u cijelosti umjesto ½ dijela, da je porez na promet obračunat kao da je predmetna nekretnina kupljena u cijelosti, te navodi da priznaje tužbu s tužbenim zahtjevom pod uvjetom da mu se povrate pola uplaćenih sredstava koje je uplatio kao porez na promet predmetne nekretnine s kamatama koje bi i RH obračunale njemu.

3. Obzirom da I. tuženik u svom odgovoru na tužbu nije osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, sud smatra da su u odnosu na I. tuženika ispunjeni uvjeti iz čl. 332.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP). Činjenica da I. tuženik uvjetuje svoje priznanje činjenica iz tužbe povratom polovice uplaćenih sredstava koje je uplatio kao porez na promet predmetne nekretnine s kamatama koje bi i RH obračunale njemu, nije od važnosti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari niti je predmet ovoga postupka.

4. II. tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava tužbu i kumulativno postavljeni tužbeni zahtjev te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. II. tuženik neovisno o navodu da osporava tužbu i kumulativno postavljeni tužbeni zahtjev sadržajno u cijelosti potvrđuje navode iz tužbe pritom smatrajući da je zbog omaške zk odjela ovoga suda I. tuženik neosnovano uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, pa da je zbog navedenog pasivno legitimiran isključivo I. tuženik. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije valja navesti kako su tuženici u predmetnom postupku jedinstveni nužni suparničari u smislu čl. 201. ZPP-a jer se predmetnom tužbom traži utvrđenje prava vlasništva na određenom dijelu nekretnine, pa kako se ne zna točno u kojem dijelu je svaki od tuženih suvlasnik, valjalo je tužbenim zahtjevom obuhvatiti sve suvlasnike, a što je tužitelj i učinio eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom. To stoga jer se jedinstveni nužni suparničari smatraju jednom strankom u pogledu procesnih posljedica. Naprijed navedeno tim više što je sud rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z-14615/2016 od 19. travnja 2018. u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u točci II. izreke odbio prijedlog predlagatelja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada za uknjižbu prava vlasništva tužitelja u ½ dijela za poseban dio označen kao (E-6) u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a na temelju pravomoćnog rješenja Gradskog Ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Prvog područnog odsjeka, klasa: UP/I-942-02/15-013/25, ur.broj: 251-14-11-2/014-16-15 od 9. veljače 2016., pravomoćnog 19. ožujka 2016., upravo iz razloga što je smatrao da su u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu kao suvlasnici predmetnog poslovnog prostora upisani tuženici: HC u 10/20 dijela, JC u 4/20 dijela, SC u 3/20 dijela, SC BC u 3/20 dijela, čiji ukupan zbroj navedenih suvlasničkih dijelova daje jedno cijelo, pa da stoga primjenom odredbe čl. 108. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama nije u mogućnosti dopustiti upis jer isti nije provediv u zemljišnoj knjizi. Kako je tužitelj vlasnik ½ idealnog dijela predmetne nekretnine ex lege po čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19, dalje Zakon o naknadi), i to s trenutkom pravomoćnosti naprijed navedenog Rješenja o povratu, tj. s 19. ožujkom 2016., donošenjem presude, samo u odnosu na I. tuženika, kraj već uknjiženih I.-IV. tuženika, tužitelj bi bio zakinut za svoje pravo vlasništva jer bi dobio manji udjel suvlasništva nego što mu pripada, pa se i zbog navedenog prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane II. tuženika ukazuje neosnovanim u cijelosti. Slijedom navedenoga, kako II. tuženik u svom odgovoru na tužbu sadržajno nije osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, a prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, sud smatra da su i u odnosu na II. tuženika ispunjeni uvjeti iz čl. 332.a ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

5. III.-IV. tuženicima su tužba od 11. lipnja 2024. i poziv od 19. lipnja 2024. kojim se pozivaju tuženici na davanje odgovora na tužbu dostavljeni dana 21. rujna 2024. (list 151 spisa).

6. III. - IV. tuženici su pozivom ovog suda od 19. lipnja 2023. pozvani na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana te su u istom pozivu upozoreni na posljedice koje će nastupiti ne udovolje li traženom u zadanom roku.

7. III. - IV. tuženici, iako su uredno zaprimili tužbu i rješenje kojim ih se poziva na davanje odgovora na tužbu, nisu u roku od 30 dana podnijeli odgovor na tužbu.

8. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili notornim činjenicama, te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženici bili spriječeni opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu, valjalo je sukladno odredbi čl. 331.b ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 154.a. i čl. 155. ZPP. Tužitelju je, prema odredbi čl. 162. ZPP, priznat trošak za zastupanje po Općinskom državnom odvjetništvu, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), zatraženom trošku i vrijednosti predmeta spora (10.000,00 eur). Tako mu je priznat trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u zatraženom iznosu od 100 bodova (Tbr. 32 Tarife), sastav tužbe u zatraženom iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 400,00 eur.

10. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8 . ZOO-a.

11. Nadalje, imajući u vidu da se predmetnom tužbom traži utvrđenje prava vlasništva na određenom dijelu nekretnine, pa kako se ne zna točno u kojem dijelu je svaki od tuženih suvlasnik, to su oni u ovom postupku jedinstveni nužni suparničari u smislu čl. 201. ZPP-a, pa je glavni tužbeni zahtjev valjalo odbaciti obzirom da istim nisu obuhvaćeni svi tuženici iz tužbe. To stoga jer se jedinstveni nužni suparničari smatraju jednom strankom u pogledu procesnih posljedica. Iz navedenih je razloga donesena odluka kao u izreci ovog rješenja. Zbog navedenog sud je odlučivao o alternativnom tužbenom zahtjevu za koji je utvrdio da je osnovan.

U Zagrebu, dana 23. siječnja 2025.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom suda pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje Županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- I. tuženiku

- II. tuženiku po pun.

- III. tuženiku

- IV. tuženiku