REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-587/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Marije Sošić, kao predsjednica vijeća, Igora Rakića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Helene Poropat, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ ZAGREB d.d., Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Zoranu Špeharu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Slađani Rajačić Grof, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1853/2022-47, od 23. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika, kao osnovana – i preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1853/2022-47, od 23. siječnja 2024. te se sudi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I/ Nalaže se tuženiku LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Allianz Zagreb d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, iznos od 13.060,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.166,62 €, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova tuženik odbija, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odlučeno:

"

I/ Nalaže se tuženiku LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Allianz Zagreb d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, iznos od 13.060,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.124,49 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška."

2. Protiv te je presude žalbu podnio tuženik navodeći da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 335. st. 4. i 6. i čl. 166. st. 3. u vezi s čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijanu presudu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev i dosudi parnični trošak tuženiku prema troškovniku uvećanom za troškove starog i novog žalbenog postupka.

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. U ovome predmetu nije sporno da je tužitelj podnio ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika isplatu iznosa od 98.403,81 kn s pripadajućom kamatom i troškovima postupka te da je javni bilježnik Ignac Vuger iz [adresa] donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-193/2013 od 24. rujna 2013., na kojeg je tuženik pravodobno podnio prigovor, nakon čega je sud prvog stupnja rješenjem od 28. studenog 2013. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

7. Nakon toga sud prvog stupnja je rješenjem na zapisniku od 28. siječnja 2015. ukinuo platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ignaca Vugera iz [adresa], poslovni broj Ovrv-193/2013 od 24. rujna 2013. (po čl. 452. st. 1. ZPP-a), koje je rješenje postalo pravomoćno jer su se stranke odrekle prava na žalbu protiv tog rješenja. Postupak je na istom ročištu nastavljen po tužbi tužitelja koju je ovaj specificirao, a postupajući po kojoj je sud prvog stupnja pobijanom presudom naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 13.060,.43 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računatim od 10. svibnja 2011. do isplate.

8. Nadalje, u ovome predmetu nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja 1. listopada 2010. u Zagrebu, u kojem je tuženik upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano policom automobilskog kaska osiguranika VB Leasing d.o.o., koji se dogodio na način da je tuženik tim vozilom naletio na zaštitnu ogradu, kao niti da je tuženik nakon nezgode napustio mjesto događaja, a da nije o tome obavijestio nadležnu policijsku postaju, te da se tuženik javio policiji tek 4. listopada 2010. Također, nije sporno ni da je protiv tuženika pokrenut i vođen prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Zagrebu koji je pravomoćno okončan na način da je odbijena optužba radi nastupa apsolutne zastare.

9. Konačno, nesporno je i da je tužitelj vlasniku oštećenog vozila VB Leasing d.o.o. 10. svibnja 2011. isplatio iznos od 98.403,81 kn na temelju izvida i kalkulacije štete.

10. Sud prvog stupnja je, kraj tako nesporno utvrđenog činjeničnog stanja, a uzimajući u obzir tužiteljeve uvjete za osiguranje automobilskog kaska zaključio da je postupanjem tuženika ostvarena presumpcija propisana čl. 7.a. t. 2. Uvjeta prema kojem se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola ako se nakon prometne nezgode izbjegne ili odbije podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti. Sud prvog stupnja je stajališta da je napuštanje lica mjesta u predmetnom slučaju bilo upravo u cilju izbjegavanja podvrgavanja ispitivanja alkoholiziranosti, obzirom da nije uobičajeno da osoba nakon prometne nesreće kako to tvrdi tuženik, taksijem odlazio u vučnu službu te da ne kontaktira policiju, i to tim više što je profesionalni vozač, a da nije za zanemariti i činjenicu neodazivanja tuženika u prekršajnom postupku kako po pozivu suda tako i izdavanje dovedbenog naloga i naloga za potragu, a također navode tuženika o odlasku po vučnu službu sud je cijenio u niskom stupnju vjerojatnosti iz razloga što je opće poznata činjenica da se vučna služba poziva na lice mjesta te po istu se ne odlazi s lica mjesta. Isto tako da je opće poznata činjenica da dolaskom policije istu u slučaju potrebe pozivaju djelatnici policije, a tome u prilog da ide i činjenica što se tuženik javio policiji tek 4. listopada 2010., dakle, tri dana nakon nezgode što sve u ukupnosti ukazuje da se tuženik udaljio s mjesta nesreće kako bi izbjegao podvrgavanje testu alkoholiziranosti čime da su u smislu navedene odredbe Uvjeta stečeni uvjeti za regres. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj dokazao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva propisano odredbom čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), obzirom da se radi o zakonskoj subrogaciji za koju zakon ne predviđa nikakvu posebnu formu već do prijelaza osiguranikovih prava na osiguratelja dolazi ex lege, po isplati štete.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako ni onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kako to navodi u svojoj žalbi jer presuda ima razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

12. Međutim, obzirom na žalbene navode i utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je odlučujući o zahtjevu tužitelja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio njegov tužbeni zahtjev.

13. U postupku pred prvostupanjskim sudom, a tako i u žalbenom dijelu postupka, sporno je da li je napuštanjem mjesta prometne nezgode tuženik izbjegao ispitivanje alkoholiziranost i time osnovanost tužbenog zahtjeva, dok visina tužbenog zahtjeva više nije sporna, obzirom da je tužitelj tijekom postupka naveo da napuštanje mjesta prometne nezgode predstavlja radnju usmjerenu na odbijanje provođenja alkotestiranja i time presumpciju alkoholiziranosti tuženika.

14. Po ocjeni ovoga suda, sud prvog stupnja je pogrešno zaključio da je postupanjem tuženika, kada je nakon prometne nezgode nesporno napustio mjesto prometne nezgode, isto učinio radi izbjegavanja alkotestiranja, čime da je nastao gubitak prava iz osiguranja.

15. Naime, točno je da je odgovornost tužitelja za naknadu štete propisana uvjetima iz osiguranja automobilskog kaska iz kojeg pokrića su isključeni uvjeti ako se nakon prometne nezgode odbije podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti. Međutim, u odnosu na predmetni slučaj ne može se zaključiti da se odlaskom s lica mjesta tuženik odbio podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti, obzirom da se to izričito odnosi za slučaj ukoliko bi na mjestu nezgode odbio zatraženo ispitivanje. Takav bi postupak značio isključenje od odgovornosti, ali odlazak sa mjesta nezgode, ne znači da je bio u alkoholiziranom stanju i da bi time izgubio pravo na osiguranje prema odredbama Uvjeta tužitelja, s obzirom da nije dokazano da bi bio alkoholiziran, niti postoji zakonska odredba o presumciji alkoholiziranosti vozača.

16. Obzirom na istaknute žalbene navode valja naglasiti da suglasno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 74/11 i 80/13 – dalje ZSPC) tuženik nije imao obvezu pozivanja policijskih službenika odnosno podvrgavanju ispitivanja alkoholiziranosti u slučaju nastanka samo materijalne štete, pa s obzirom na navedene okolnosti konkretnog slučaja nisu osnovani žalbeni navodi da se odlazak tuženika s mjesta prometne nezgode može smatrati odbijanjem podvrgavanju ispitivanju alkoholiziranosti, a imajući u vidu da u konkretnoj situaciji nije postojala obveza da o prometnoj nezgodi obavijesti policijsku upravu ili policijsku postaju i sačeka dolazak ovlaštene osobe u smislu čl. 175. st. 1. t. 3. ZSPC-a.

17. Navedeno je vidljivo i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2827/2015 od 12. svibnja 2021. iz koje proizlazi da se napuštanje mjesta nezgode nakon štetnog događaja ne može smatrati odbijanjem podvrgavanja alkoholiziranosti, niti da je time bio pod utjecajem alkohola, a također se i brojne druge revizijske odluke istoga suda, pozivaju upravo na taj zaključak i istovjetno pravno shvaćanje.

18. Slijedom navedenog, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, jer u postupku nije utvrđeno da bi bila ostvarena pretpostavka za gubitak prava iz osiguranja u smislu odredbe čl. 942. ZOO-a obzirom da gubitak prava iz osiguranja može nastati kao posljedica povrede ugovorenih obveza prije nastanka osiguranog slučaja, ali ne i nakon nastupa osiguranog slučaja, pa se stoga takve odredbe Općih uvjeta prema kojima može doći do nastanka gubitka prava iz osiguranja smatraju ništetnim.

19. Posljedično sa time, kako je tuženik uspio u postupku istom je priznat trošak parničnog postupka po čl. 154. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, i to: trošak sastava prigovora od 3. listopada 2013. u visini 100 bodova (prema Tbr. 11. t. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne Novine br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa), za sastav 4 podneska (od 9. prosinca 2014., 19. travnja 2019., 2. svibnja 2019. i 14. listopada 2019.) prema Tbr. 8. t. 1. - po 100 bodova za svaki, za sastav podneska od 3. veljače 2016. prema Tbr. 8. t. 3. Tarife - 25 bodova, zatim za zastupanje na 7 ročišta (28. siječnja 2015., 22. listopada 2015., 2. ožujka 2017., 23. travnja 2018., 25. travnja 2019., 26. listopada 2021. i 25. travnja 2023.) prema Tbr. 9. t. 1. Tarife – po 100 bodova, i za ročište održano 19. studenog 2014. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife 50 bodova, te za sastav žalbi (od 23. prosinca 2021. i 7. veljače 2024.) prema Tbr. 10. t. 1. Tarife – po 125 bodova, dakle ukupno 1525 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 € i uvećano za PDV iznosi 3.812,50 €, kojem iznosu je valjalo pribrojiti i trošak sudskih pristojbi na dvije žalbe u iznosu od 354,12 €, pa ukupno priznati parnični trošak tuženika iznosi 4.166,62 €, dok je u preostalom dijelu za zatraženi iznos od 355.63 € zahtjev tuženika valjalo odbiti kao neosnovan.

20. Slijedom iznijetog, valjalo je uz usvajanje žalbe tuženika, preinačiti pobijanu presudu, te odlučiti kao u izreci (po čl. 373. t. 3. ZPP-a).

U Puli – Pola 24. siječnja 2025.

Sudac

Igor Rakić