REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1492/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Rozić, odvjetnik iz Dubrovnika, Vukovarska 22 protiv tuženika BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Branka Skansi-Ratković, odvjetnica iz Dubrovnika, Između Polača 14, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući i o tuženikovu zahtjevu iz protutužbe za utvrđenje prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude poslovni broj: P-1883/2015-58 od 10. svibnja 2024. Općinskog suda u Dubrovniku, u sjednici održanoj 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tužiteljeva se žalba odbija u cijelosti kao neosnovana a tuženikova djelomično pa se presuda poslovni broj: P-1883/2015-58 od 10. svibnja 2024. Općinskog suda u Dubrovniku

- potvrđuje u točkama II. i IV. izreke u cijelosti

- potvrđuje u pobijanom dijelu točke VII. izreke (za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina])

- potvrđuje u točki IX izreke (odluka o troškovima postupka).

II. U preostalom se dijelu prihvaća tuženikova žalba pa se presuda poslovni broj: P- 1883/2015-58 od 10. svibnja 2024. Općinskog suda u Dubrovniku preinačuje u točki VIII. izreke i u tom dijelu sudi:

Prihvaća se zahtjev tuženika iz protutužbe koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik FP vlasnik i 881/9600 dijela zemljišne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa je tužitelj LP dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tuženika BP pok. BP u 881/9600 dijela s njegovog imena, sve na temelju ove presude".

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova nastalih u povodu žalbi.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja TP protiv tuženika BP, između ostalog i u pogledu nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđenjem da je tužitelj vlasnik i 989/1200 dijela te nekretnine te da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu tog prava vlasništva uz istovremeno brisanje odgovarajućeg suvlasničkog dijela s imena tuženika o čemu je odlučeno u točki II. izreke prvostupanjske presude a tužiteljev je zahtjev u točki IV. izreke odbijen u dijelu koji se odnosi na suvlasništvo u ½ dijela nekretnina 1882/1, 1882/2, 1904, 4827/3, 2181/1, 2211, 1353, 1390/3 i 1927/1 k. o. [katastarska općina] te k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.1. Navedenom prvostupanjskom presudom odlučeno je i o zahtjevu iz protutužbe tuženika BP pa je u točki V. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev u pogledu utvrđenja prava vlasništva na 211/1200 dijela nekretnina u k. o. [katastarska općina] posebno označenih u izreci presude te nekretnina u k. o. [katastarska općina] a u točki VII. izreke odbijen je i njegov zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama u k. o. [katastarska općina] uključujući i k. č. [katastarska čestica], te u točki VIII. izreke odbijen i njegov zahtjev iz protutužbe za utvrđenje prava vlasništva u 881/9600 dijela na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] "i to točno određenog fizičkog dijela te nekretnine a koje je vlasništvo stečeno dosjelošću pa da bi tužitelj TPD bio dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini za 881/9600 dijela uz prethodno brisanje tog suvlasničkog dijela s njegovog imena a sve na temelju ove presude".

1.2. U pogledu troškova postupka određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (u točki IX. izreke prvostupanjske presude).

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama prvostupanjsku presudu djelomično pobijaju tuženik i tužitelj.

3. Tuženik FP pobija prvostupanjsku presudu u točki II. izreke kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja TP za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te u dijelu točke VII. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a prvostupanjsku presudu pobija i u točki VIII. izreke kojom je odbijen njegov zahtjev za utvrđenje prava vlasništva u 881/9600 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te pobija i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IX. izreke prvostupanjske presude. Presudu u tom dijelu pobija iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga.

3.1. Ističe kako je tužitelj LP upisan samo u 211/1200 dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok su na preostalom dijelu bili upisani svi ostali nasljednici iza TP pok. SP (osim tužitelja to su ZP rođ. TP pok. SP i ĐP rođ. TP pok. SP) i svi nasljednici iza pok. BP pok. SP (a to su tuženik FP, RP pok. BP i VP pok. BP) koji su sklopili Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 20. prosinca 2013. (svi osim tužitelja) na temelju kojega su tuženiku pripali njihovi suvlasnički dijelovi pa je tužitelj LP ostao upisan na svojem suvlasničkom dijelu koji iznosi 211/1200 dijela.

3.2. U pogledu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ističe kako je neprijeporno da je ta nekretnina diobom iz 1926. godine pripala njegovu predniku DP pok. SP (a ne predniku tužitelja) a Ugovorom o razvrgnuću iz 2013. njemu jer su mu svi nasljednici pok. TP pok. SP priznali vlasništvo na temelju diobe iz 1926. godine.

3.3. U vezi s nekretninom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ističe kako je diobom iz 1926. godine pripala njegovu predniku DP pok. SP na kojoj su tuženik i ostali sljednici izgradili trojnu kuću koja je svaka pojedinačno u vlasništvu i posjedu HP pok. BP, KP (sina SP) i tuženika (svi pravni prednici BP).

3.4. Tuženik je predložio ukidanje prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te postavio zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 365,59 eura.

4. Tužitelj LP pobija prvostupanjsku presudu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga a osobito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) i to u točki IV. izreke kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev kao i u točki IX. presude. Ističe kako iz iskaza svjedoka i ostalih materijalnih dokaza – poglavito pogodbe iz 1926. te identifikacije nekretnina iz pogodbe proizlazi kako je njegov tužbeni zahtjev osnovan u pogledu nekretnina iz točke IV. izreke prvostupanjske presude jer su te nekretnine, kako to navodi i sam prvostupanjski sud u obrazloženju, mješovito vlasništvo odnosno vlasništvo dijelom tužitelja i tuženika pa kada se protumači cilj predmetne pogodbe iz 1926. smatra evidentnim da su pravni prednici stranaka pok. LP i pok. FP nekretnine dijelili na jednake dijelove tako da su parnične stranke kao potomci i pravni sljednici trebali naslijediti zajedno s ostalim zakonskim nasljednicima svoj zakonski nasljedni dio.

4.1. S obzirom pak na činjenicu da su ostali zakonski nasljednici s tuženikom 2013. godine sklopili ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice kojim su izigrali pogodbu iz 1926., smatra da je tuženik tim prijevarnim pravnim poslom postao vlasnikom dijela predmetnih čestica koje je pogodbom iz 1926. stekao pravni prednik tužitelja odnosno nasljeđivanjem upravo tužitelj. Zato smatra da je na takav način tuženik stekao suvlasnički omjer koji premašuje ½ pa tužitelj ima pravo tražiti preostali dio vlasništva do ½ dijela. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude u tom dijelu te dosudu mu troškova postupka. Postavlja zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje žalbe u iznosu od 250,00 eura s porezom na dodanu vrijednost po stopi 25%.

5. Stranke nisu podnijele odgovore na žalbe.

6. Tužiteljeva je žalba neosnovana u cijelosti, dok je tuženikova djelomično osnovana.

7. Predmet su postupka još zahtjevi stranaka za utvrđenje prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tužitelj) te k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tuženik) u cijelosti a potom i za utvrđenje prava suvlasništva – do ½ dijela na nekretninama k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tužitelj) i u 881/9600 dijela na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tuženik).

8. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužiteljev zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti i odbijen za utvrđenje većeg suvlasničkog dijela (1/2) na drugim nekretninama koje su predmet spora, a tuženikov je zahtjev odbijen u cijelosti – za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zato što se radi o zajedničkoj nekretnini a za k. č. [katastarska čestica] iz razloga kako je postavljen tužbeni zahtjev (stjecanje dosjelošću točno određenog fizičkog dijela).

9. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio kako je tuženikova žalba djelomično osnovana a u preostalom dijelu neosnovana kao i tužiteljeva u cijelosti.

10. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, osim djelomično povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koja je sanirana primjenom članka 373.a ZPP.

11. Tužitelj u ovoj parnici svoj tužbeni zahtjev temelji na sporazumu o diobi nekretnina koji su postigli daleki prednici stranaka LP pok. SP (tužiteljev prednik) i FP pok. SP (tuženikov prednik) a tuženik i na Ugovoru o razvrgnuću suvlasničke zajednice iz 2013. koji su sklopili svi suvlasnici osim tužitelja i koji je Ugovor proveden u zemljišne knjige.

12. U ovoj parnici nije sporan način diobe nekretnina između pravnih prednika stranaka na temelju "pogodbe diobe iz 1926." godine i u spisu postoji popis nekretnina koji stranke priznaju a u kojemu su pojedinačno po katastarskim oznakama označene nekretnine koje pripadaju svakom diobniku i one koje su zajedničke odnosno ostale su u suvlasništvu i to na jednake dijelove, što stranke sve čine nespornim.

13. Nije sporno ni da Sporazum o diobi iz 1926.("pogodba diobe iz 1926.") nije proveden u zemljišne knjige i da je vlasništvo nekretnina prenošeno nasljeđivanjem pa slijedom toga stanje u zemljišnim knjigama nije odgovaralo navedenoj diobi iz 1926. koju sve generacije nasljednika poštuju a tuženik tvrdi da je Ugovor o razvrgnuću suvlasništva nekretnina iz 2013. uglavnom u skladu sa Sporazumom iz 1926.

14. U žalbenoj su fazi postupka još sporne nekretnine: kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju tužitelj smatra svojim vlasništvom te k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje tuženik smatra svojim vlasništvom odnosno suvlasništvom (k. č. [katastarska čestica]), kao i suvlasnički dio tužitelja na nekretninama k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji smatra da mu pripada ½ tih nekretnina.

15. Iz stanja prvostupanjskog spisa (isprava i izvedenih dokaza) proizlazi da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema Sporazumu o diobi iz 1926. pripala u samovlasništvo TP pok. SP a nekretnina k. č. [katastarska čestica] u samovlasništvo DP pok. SP, dok su ostale nekretnine koje su još sporne, pa tako i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ostale u suvlasništvu na jednake dijelove.

15.1. Tako naime proizlazi iz popisa nekretnina koji predstavlja pregled "pogodbe diobe iz 1926." a stranke ga ne osporavaju i predstavlja sastavni dio nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka inženjera geodezije EP od 22. listopada 2022. (listovi 84 do 101 spisa) koji sadrži i pregledne skice parcela prema pogodbi iz 1926. u kojima su parcele koje pripadaju TP (predniku tužitelja) označene plavom bojom, parcele koje pripadaju DP (predniku tuženika) crnom bojom a one koje se preklapaju u popisu parcela i pripadaju TP i DP (parcele koje su ostale u suvlasništvu) crvenom bojom.

16. Nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je stoga pripala predniku tužitelja TP a parcela k. č. [katastarska čestica] predniku tuženika DP, dok su sve ostale još sporne parcele ostale zajedničke pa tako i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17. Tužitelj i tuženik su dakle sljednici TP i BP pok. RP koji su 1926. razvrgli suvlasništvo na dijelu nekretnina pa je tako k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripala TP a k. č. [katastarska čestica] DP te su oni tako stupili i u samoposjed nekretnina ali su u zemljišnim knjigama i dalje ostali formalno upisani kao suvlasnici i takvo se suvlasništvo prenosilo na temelju nasljeđivanja sve do aktualnih stranaka i njihovih rođaka kao prividno nasljedstvo.

17.1. Stoga su kao suvlasnice na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bile upisane i tužiteljeve bliže rođakinje ZP i ĐP, obje rođene DP pok. SP, kao i na svim ostalim nekretninama, kao što su bili upisani i tužitelj i tuženik te tuženikovi bliži rođaci RP pok. BP i ĆP pok. T.

17.2. Svi su navedeni suvlasnici, osim tužitelja, 2013. godine sklopili Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice kojim je određeno da tuženiku pripada u vlasništvo i posjed, između ostalih i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako da mu, pored već upisanog suvlasničkog dijela pripadaju i suvlasnički dijelovi ĐP i ZP (svake u 1556/9600 dijela) te SP u 804/9600 i VP u 33/9600 dijela pa je nakon provedbe tog Ugovora u zemljišne knjige tuženik upisan u 989/1200 dijela a tužitelj je ostao upisan u 211/1200 dijela.

17.3. Nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stoga nikada stvarno nije bila u suvlasništvu sljednika pok. BP pok. SP, već samo u suvlasništvu sljednika pok. IP pok. SP, dakle aktualno odnosno prije sklapanja Ugovora o razvrgnuću suvlasništva iz 2013. samo u suvlasništvu tužitelja i njegovih rođakinja ZP i ĐP pa tuženik nije mogao steći pravo suvlasništva na temelju Ugovora iz 2013. odnosno prethodno sudjelovati u razvrgnuću s prividnim suvlasničkim dijelom iz kojega nije mogao izvoditi bilo koje pravo (članak 5. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017.).

17.3.1. Razvrgnuće se suvlasništva naime može provesti samo na nekretninama koje su stvarno u suvlasništvu, a ne samo formalno kao u ovom slučaju, što znači da su tuženik i ostali nasljednici iza BP pok. SP samo mogli biti izbrisani kao suvlasnici tako da suvlasnici ostanu samo tužitelj te ZP i ĐP, kao što i oni trebaju biti izbrisani kao suvlasnici na nekretninama koje su pripale DP pok. SP a sada njegovim sljednicima.

17.3.2. Nije zapravo ni trebalo provesti novo razvrgnuće, već samo raspis čestica s obzirom na to da je razvrgnuće faktično provedeno još 1926. godine između pravnih prednika stranaka, osim na nekretninama koje su ostale u suvlasništvu.

18. Nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stoga ne pripada tuženiku u bilo kojemu suvlasničkom dijelu, ali se postavlja pitanje u kojemu dijelu pripada tužitelju odnosno pripada li mu sada u cijelosti.

18.1. Prvostupanjski je sud prihvatio tužiteljev zahtjev smatrajući da mu pripada u cijelosti, pozivajući se na isprave u spisu i nalaz vještaka o tome da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripada tužitelju u cijelosti, ali to nije točno jer iz isprava koje se odnose na "pogodbu diobe iz 1926." i nalaz vještaka proizlazi da je ta nekretnina pripala TP pok. SP kao diobniku iz 1926., a ne aktualnom tužitelju TP, što znači da pripada tužitelju te njegovim rođakinjama ZP i ĐP.

18.2. Kad se međutim uzme u obzir i Ugovor o razvrgnuću iz 2013. na temelju kojega ta nekretnina nije pripala ZP i ĐP jer su one u tom "razvrgnuću" (u kojemu tužitelj nije sudjelovao) dobile druge nekretnine koje su pripadale TP pok. SP u cijelosti ili u ½ dijela i na taj je način došlo do povećanja samo njihovih suvlasničkih dijelova na tim nekretninama, ima se smatrati da ni u razvrgnuću s tužiteljem ne žele da im pripadne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

18.3. Nema stoga nikakve zapreke da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripadne u cijelosti tužitelju jer su se, kao što je već navedeno, stvarne suvlasnice svojim raspolaganjima u Ugovoru o razvrgnuću iz 2013. odlučile na povećanje svojih suvlasničkih udjela na drugim nekretninama i nisu bile zainteresirane za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje će se sve okolnosti uzeti u obzir u razvrgnuću koje bude provedeno između tužitelja te ZP i ĐP za druge nekretnine koje su i dalje u suvlasništvu.

18.4. Ovdje je zapravo odlučno to da ta nekretnina ne pripada tuženiku ni u kojem dijelu jer on i ostali nasljednici iza BP pok. SP nikada nisu bili stvarni suvlasnici pa ta nekretnina nije mogla biti predmet "razvrgnuća" iz 2013. već su svi oni, a sada samo tuženik koji je jedni upisan, dužni trpjeti brisanje suvlasništva.

19. Nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pak u cijelosti pripada sljednicima pok. BP pok. SP, što znači da je tužitelj neosnovano upisan kao suvlasnik te nekretnine u 1688/9600 dijela.

19.1. Ta nekretnina međutim ne pripada u cijelosti tuženiku koji i sam navodi da je na njoj izgrađena trojna kuća a iz isprava u spisu proizlazi da ta nekretnina pripada i NP odnosno sada njegovu nasljedniku KP, pa je jasno da tuženiku pripada samo dio te nekretnine a tako je i postavljen tužbeni zahtjev (utvrđuje se da je tuženik FP pok. BP vlasnik i 881/9600 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to točno određenog fizičkog dijela ove nekretnine, a koje vlasništvo da je stečeno dosjelošću pa je tužitelj LP OP dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva za 881/9600 dijela uz prethodno brisanje za 881/9600 dijela s njegova imena).

19.2. Tužitelju dakle ne pripada suvlasništvo na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i njegovo bi se formalno upisano suvlasništvo (u 1688/9600 dijela) svakako trebalo brisati a ako je tuženik dosjelošću stekao točno određeni dio taj bi dio trebao biti točno određen. 19.3. Tuženik međutim ne traži cijeli suvlasnički dio na kojemu je upisan tužitelj (1688/9600 dijela) već 881/9600 dijela (nešto više od 50%) pa već zbog toga ne bi trebalo biti zapreke za upis tog suvlasničkog dijela na cijeloj nekretnini odnosno brisanje suvlasništva jer je tužitelj neosnovano upisan, ali je upitno koliko od toga pripada tuženiku a koliko drugom stvarnom suvlasniku (sada upisanom KP).

19.4. Tuženik traženjem suvlasničkog dijela od 881/9600 uz već upisano suvlasništvo od 5519/9600 dijela zaokružuje svoje suvlasništvo na 6400/9600 dijela (2/3) a izvorno je njegov suvlasnički dio (prije Ugovora o razvrgnuću iz 2013.) iznosio 3963/9600 dijela (5519 manje 1556 koliko je prethodno bila upisana ZP) a udio Pera Kalačića 810/9600 dijela (2393 manje 1556 koliko je bila upisana ĐP i 33 koliko je bio raspis VP), slijedom čega nema zapreke da tužitelj i tuženik već sada riješe međusobno i upis u pogledu te nekretnine tako da se u tuženikovu korist izbriše tužiteljev upis u 881/9600 od ukupno 1688/9600 dijela.

19.5. Suvlasnik KP nije sudjelovao u ovom postupku pa on u svakom slučaju eventualni problem suvlasništva može rješavati s tuženikom i na drugi način jer se ova presuda ne odnosi na njega.

20. Tuženikovu je žalbu stoga valjalo prihvatiti u pogledu nekretnine kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa preinačiti prvostupanjsku presudu u točki VIII. izreke i prihvatiti tužbeni zahtjev, ali ispustiti dio koji je za provođenje raspisa i brisanja tužiteljeva suvlasništva nepotreban i zbunjujući ("i to točno određenog fizičkog dijela ove nekretnine a koje je vlasništvo stečeno dosjelošću").

21. U preostalom dijelu, kako je već navedeno, tuženikova žalba nije osnovana (u pogledu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) ali ni u dijelu koji se odnosi na 1927/1 k. o. [katastarska općina] jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se radi o nekretnini koja je ostala u suvlasništvu, kako proizlazi iz svih isprava te nalaza i mišljenja vještaka, dakle ne o nekretnini koja je 1926. godine pripala u samovlasništvo tuženikovu predniku DP, pa je u tim dijelovima valjalo odbiti njegovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke te u dijelu točke VII. izreke.

22. Nije osnovana ni tužiteljeva žalba protiv točke IV. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev za utvrđenje da je on suvlasnik u ½ dijela nekretnina (čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) pa da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu tog prava na ime tužitelja uz istovremeno brisanje odgovarajućeg suvlasničkog dijela s imena tuženika.

22.1. Za te je nekretnine utvrđeno, a to priznaje i sam tužitelj, da su prilikom diobe iz 1926. godine ostale u suvlasništvu TP i BP pok. SP, tužitelj je upisan kao suvlasnik u skladu s rješenjima o nasljeđivanju a bile su upisane i ZP te ĐP koje su bile ovlaštene prenijeti svoje suvlasničke udjele na tuženika koji je također bio stvarni suvlasnik, kako su to i učinile u Ugovoru o razvrgnuću suvlasništva iz 2013., jer se u pogledu tih nekretnina moglo provesti razvrgnuće (u ovom slučaju djelomično razvrgnuće).

22.2. Tuženik je stoga opravdano upisan u dijelu koji prelazi ½ koliko je izvorno bio suvlasnik prednik ŽP pok. SP a tužitelj nema pravo na povećanje već upisanog suvlasničkog dijela (211/1200, 11/60 i 13/60), osim ako su suvlasnički udjeli ZP i ĐP bili pogrešno upisani – ali to tužitelj u ovoj parnici i ne tvrdi.

23. Iz navedenih je razloga valjalo odbiti tužiteljevu žalbu u cijelosti kao neosnovanu i tuženikovu djelomično pa potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama II. i IV. izreke te dijelu točke VII. izreke a u preostalom dijelu prihvatiti tuženikovu žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu u točki VIII. izreke.

24. Valjalo je potvrditi i odluku o parničnim troškovima (točka IX. izreke prvostupanjske presude) kojom je prvostupanjski sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove jer su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima (članak 154. stavak 4. ZPP) a takav se uspjeh nije promijenio ni djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude u tuženikovu korist jer tužitelj nije nikada ni tvrdio da njemu pripada bilo koji dio nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti se u prvostupanjskom postupku posebno raspravljalo o toj nekretnini osim što je identificirana na uviđaju 4. studenog 2019. uz sve druge nekretnine koje su bile predmet spora.

25. Kako je uspjeh stranaka i dalje približno jednak a tuženik je i u žalbenom postupku uspio samo u manjem dijelu zbog kojega nisu nastali posebni troškovi (članak 154. stavci 4. i 5. ZPP), odbijen je i tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

26. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 368. i 373.a te 166. stavka 1.

ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 24. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić