REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ob-152/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽAS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Alan Milinković, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika 1. ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Stanić, odvjetnik iz Zagreba, i 2. LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika ŽA protiv presude poslovni broj: P Ob-887/2021-34 od 12. ožujka 2024., Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u sjednici održanoj 24. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tuženika ŽA i ukida presuda poslovni broj: P Ob- 887/2021-34 od 12. ožujka 2024. Općinskog građanskog suda u Zagrebu te predmet vraća istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje a u konačnoj će se odluci odlučiti i o troškovima žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužiteljica suvlasnica u 4642/10000 dijela suvlasničkog dijela nekretnine koja u naravi predstavlja 3. suvlasnički dio: 3488/10000 etažno vlasništvo (E-2), četverosobni stan oznake B u prizemlju i na prvom katu stambene zgrade a koji se sastoji od dva hodnika, dvije sobe, dvije kuhinje i blagovaonice, kupaonice, dnevnog boravka, stubišta i izbe ukupne površine 82,89 m2 u etažnom elaboratu označen žutom bojom a koji stan se nalazi u stambenoj zgradi br. 62 i dvorište [adresa], površine 309 m2 s time da stambena zgrada br. 62 ima površinu od 127 m2, a dvorište površinu od 182 m2, ukupno 309 m2 i koja zgrada je sagrađena na kč. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 335312 Granešina, te da je to tuženik ŽA dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na temelju ove presude kao suvlasnice predmetne nekretnine na 4642/10000 suvlasničkog dijela.

1.1. U preostalom je dijelu - do zatraženog suvlasničkog dijela od ½ - odbijen tužiteljičin tužbeni zahtjev. Ujedno je naložen upis prava suvlasništva u korist tužiteljice te je tuženicima naloženo solidarno naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 6.858,15 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude 12. ožujka 2024. do isplate, dok je zahtjev tuženika odbijen u cijelosti.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženik ŽA (dalje u tekstu: tuženik) zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga određenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008. , 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), ističući postojanje bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP (prekoračenje tužbenog zahtjeva) budući da je tužba podnesena protiv tuženice IA a nakon njezine smrti i nakon što je u postupak stupio tuženik ŽA tužiteljica nije uređivala tužbeni zahtjev, već je prvostupanjski sud suprotno postavljenom tužbenom zahtjevu na svoju roku izmijenio tužbeni zahtjev pa presuda sada glasi drugačije nego je taj zahtjev postavljen. Nadalje smatra kako se radi o kući koja je bila u vlasništvu roditelja tuženika a potom nakon očeve smrti u vlasništvu majke tuženika i prvotne tuženice IA pa da slijedom toga nema mjesta primjeni odredaba iz Zakona o braku i porodičnim odnosima a ni kasnijih obiteljskih zakona jer je tužiteljica bila u braku s tuženikom NA koji nije vlasnik nekretnina niti se može utvrđivati njegov dio a on i tužiteljica su radove na kući izvodili bez suglasnosti vlasnika i bez bilo kakvog sporazuma s majkom tuženika IA da ono što je stečeno gradnjom ima njima pripasti u vlasništvo a najvažnija potvrda te činjenice jest kasnije ostavinski postupak iza nje koja je oporukom svu imovinu ostavila tuženiku ŽA. Dodaje kako nije utvrđeno ni ključno pravno pitanje u ovom sporu je li nastala nova stvar a ni o tome je li nastala nova stvar sud ne daje nikakvo obrazloženje. Osporava i provedeno vještačenje koje je bilo nestručno i površno a nije jasno ni zbog čega sud nije odredio provođenje novog vještačenja pa ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Ističe i kako sudski vještak nije procijenio vrijednost izvršenih radova na katu, iako mu je i to bio zadatak.

2.1. Tuženik konačno smatra kako prvostupanjski sud nije imao osnove za utvrđivanje da bi tužiteljica bila suvlasnica u 46,42% uz zaključak da preostali dio pripada tuženiku LA, jer da time prvostupanjski sud zapravo oduzima pravo vlasništva njegovim roditeljima. Posebno pobija i odluku o parničnim troškovima prigovarajući opreza radi i visini troškova prema uspjehu tužiteljice u sporu. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva i obvezivanjem tužiteljice naknaditi mu troškove postupka a podredno predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje predlažući da se ponovljeni postupak provede pred drugim uređujućim sucem. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 937,50 eura.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužiteljice LAS za utvrđenje prava vlasništva na 4642/10000 dijela suvlasničkog dijela nekretnine u [adresa], kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 335312 Granešina, koji u naravi predstavlja 3. suvlasnički dio: 3488/10000 etažno vlasništvo (E-2) četverosobni stan oznake B u prizemlju i na prvom katu površine 82,89 m2, pobliže opisano u tužbenom zahtjevu.

5.1. Tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev na tvrdnji da je zajedno sa suprugom NA, s kojim je bila u braku od 1993. do 2018. godine, zajedničkim radom izgradila navedeni stan na zemljištu u vlasništvu suprugove majke IA a sada u vlasništvu njegova brata ŽA koji je vlasništvo stekao nasljeđivanjem, s tim što su prije sklapanja braka i početka zajedničkog života na zemljištu postojale dvije garaže.

5.2. Postavljen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu po osnovi ulaganja u nekretninu, ali u neodređenom iznosu.

6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen stvarnopravni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva u 4642/10000 dijela (nešto manje od ½ dijela) s obrazloženjem kako su tužiteljica i njezin suprug LA zajedničkim sredstvima i radom za vrijeme trajanja braka preuredili garažu u stambeni prostor i na tom dijelu podigli kat na koji je način nastala nova stvar – stan površine 82,89 m2 koji je etažiranjem cijele zgrade postao i zasebna etažna cjelina – 3. suvlasnički dio 3488/10000 etažno vlasništvo (E- 2) te je tuženiku ŽA kao upisanom zemljišnoknjižnom vlasniku naloženo trpljenje upisa prava suvlasništva tužiteljice.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je žalba osnovana jer je prvostupanjski sud zbog nepotpunoga materijalnopravnog pristupa u prosuđivanju ovoga spora propustio utvrditi sve odlučne činjenice.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni onih navedenih u tuženikovoj žalbi pa tako ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP jer je prvostupanjski sud sudio unutar tužbenog zahtjeva (za utvrđenje suvlasništva u ½ dijela nekretnine) koji je prvotno postavljen protiv zemljišnoknjižne vlasnice IA čiji je univerzalni sljednik tuženik ŽA pa se podrazumijeva da je on tuženik i da je kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik dužan trpjeti uknjižbu odnosno da je cjelokupni tužbeni zahtjev usmjeren protiv njega koji je kao univerzalni sljednik morao stupiti u parnicu i parnica se mogla voditi samo protiv njega kao univerzalnog građanskopravnog sukcesora u trenutku smrti prethodne tuženice IA.

9. Ostvaren je međutim žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao posljedice nepotpunoga materijalnopravnog pristupa prosuđivanju prvostupanjskog suda u ovom sporu.

10. Prvostupanjski je sud naime ovaj spor prosudio gotovo isključivo prema odredbama bivšega Zakona o braku i porodičnim odnosima i Obiteljskog zakona, dakle samo kao bračnu stečevinu u odnosu na tuženika LA koji je njezin bivši suprug ali nije ni bio upisan kao vlasnik, dok je u pogledu građenja na tuđem zemljištu naveo samo činjenicu da je preuređenjem prizemlja i dogradnjom kata nastala nova stvar.

11. Iako po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda nije upitno da su izvedeni znatni radovi i da ukupno gledajući jest nastala nova stvar – četverosobni stan površine 82,89 m2 koji čini prizemlje i kat, umjesto prethodno postojećih dviju garaža pretvorenih u neuvjetni stambeni prostor u kojemu je stanovao tuženik LA prije sklapanja braka s tužiteljicom 1993. godine, takav je stan nastao tek dogradnjom koja je započela 2006. godine pa se primjenjuju i odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZVDSP) a prvostupanjski se sud uopće nije izjasnio o tome jesu li ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu (prema člancima 152., 153., 154. i 156. ZVDSP).

12. Zato su ostale neutvrđene činjenice koje se odnose na poštenje vlasnika zemljišta (roditelja tuženika LA i IA a potom samo IA) i graditelja – tužiteljice i tuženika LA odnosno postojanja relevantnog (makar i prešutnog) sporazuma o tome da će preuređeni i dograđeni stambeni objekt pripasti u vlasništvo tužiteljici i tuženiku LA.

13. Treba utvrditi i je li tuženik LA u vrijeme sklapanja braka s tužiteljicom već bio vlasnik tada postojećeg objekta pa time i zemljišta jer će o tome ovisiti suvlasnički udio tužiteljice s obzirom na to da bi tada i vrijednost zemljišta predstavljala udio ĐA u stjecanju, a ne samo vrijednost garaže (u iznosu od 4.300,00 eura) kako je to uzeo u obzir prvostupanjski sud.

14. Iz dosadašnjih iskaza tužiteljice i tuženika ŽA naime proizlazi kako tužiteljica nikada nije mogla razgovarati s IA o toj nekretnini jer bi joj svekrva odmah rekla neka "ide u Čakovec tražiti svoje" (tužiteljica) i da je prije 1993. prostor – dvije garaže – dan tuženiku LA kao stambeni prostor (tuženik ŽA) pa je potrebno nadopuniti dokazni postupak ponovnim saslušanjem stranaka kako bi se moglo utvrditi poštenje IA s jedne a tužiteljice i njezina supruga LA s druge strane, kao i je li postojao sporazum o tome da će novi objekt pripasti u vlasništvo tužiteljice i njezina supruga, ali i je li LA 1993. eventualno već bio vlasnik dviju garaža pretvorenih u stambeni prostor i pripadajućeg zemljišta te koliko iznosi vrijednost tih garaža pretvorenih u stambeni prostor pa po potrebi dopuniti i građevinsko vještačenje.

15. Nakon razjašnjenja svih tih činjenica će se tek moći donijeti odluka o tome ima li tužiteljica pravo na stvarnopravni zahtjev odnosno na utvrđenje suvlasništva i u kojemu dijelu – u 4642/10000 dijela kako je to za sada utvrdio prvostupanjski sud (tako bi bilo u slučaju da se gradilo na zemljištu IA odnosno ranije i njezina supruga a tužiteljica bi bila u obvezi isplatiti tuženiku HA tržišnu vrijednost zemljišta) ili u manjemu dijelu (tako bi bilo u slučaju da je tuženik LA 1993. godine već bio stvarni vlasnik postojećeg objekta i pripadajućeg zemljišta).

16. Treba voditi računa i o tome da i supsidijarni (eventualno kumulirani zahtjev) mora biti točno određen da bi se o njemu moglo raspravljati (u ovom slučaju simultano s raspravljanjem o stvarnopravnom zahtjevu).

17. Prvostupanjski je sud, kako je već navedeno, doista ovaj spor prosudio samo kao bračnu stečevinu, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, ali se u ovoj parnici mora voditi računa i o bračnoj stečevini jer je to prethodno pitanje za utvrđivanje vrijednosti tužiteljičinih ulaganja odnosno udjela u stjecanju prava vlasništva građenjem i na taj se način rješavaju imovinski odnosi između bivših bračnih drugova – tužiteljice i tuženika LA, s tim što tužiteljica traži, a to samo i može postići, upis svoga suvlasničkog dijela odnosno isplatu svoga dijela ulaganja.

18. Iz svih je navedenih razloga valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet istome sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te ujedno ostaviti da se o troškovima žalbe odluči u konačnoj odluci pa time, a na temelju članaka 370. i 166. stavka 3. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 24. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić