Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

OIB: 77561654785

Poslovni broj: P-428/23-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Kalauz, odvj. u Vinkovcima, protiv tužene Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupana po iz odvj. iz OD Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 11.prosinca 2024 g. u prisutnosti tužitelja osobno, sa punomoćnikom Ivanom Kalauz, odvj. u Vinkovcima, te punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojke Čolaković, odvj. iz Vinkovaca, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 24.siječnja 2025. godine, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 24.siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju BS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.160,67 eur (slovima: dvijetisućestošezdeset eura i šezdesetsedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u periodu od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 1,64 eur za razdoblje od 01.10.2006. do isplate,

- na iznos od 1,01 eur za razdoblje od 01.11.2006. do isplate,

- na iznos od 0,93 eur za razdoblje od 01.12.2006. do isplate,

- na iznos od 1,21 eur za razdoblje od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 10,49 eur za razdoblje od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 0,85 eur za razdoblje od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 11,14 eur za razdoblje od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 12,71 eur za razdoblje od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 13,41 eur za razdoblje od 01 03.2009. do isplate,

- na iznos od 11,24 eur za razdoblje od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 11,58 eur za razdoblje od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 8,76 eur za razdoblje od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 6,35 eur za razdoblje od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 6,89 eur za razdoblje od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 8,28 eur za razdoblje od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 8,12 eur za razdoblje od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 6,80 eur za razdoblje od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 9,27 eur za razdoblje od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 11,08 eur za razdoblje od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 13,99 eur za razdoblje od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 13,24 eur za razdoblje od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 16,99 eur za razdoblje od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 16,17 eur za razdoblje od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 17,88 eur za razdoblje od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 29,25 eur za razdoblje od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 26,82 eur za razdoblje od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 33,38 eur za razdoblje od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 31,27 eur za razdoblje od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 26,81 eur za razdoblje od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 35,44 eur za razdoblje od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 46,18 eur za razdoblje od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 38,78 eur za razdoblje od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 41,47 eur za razdoblje od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 37,85 eur za razdoblje od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 38,40 eur za razdoblje od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 52,76 eur za razdoblje od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 53,72 eur za razdoblje od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 66,12 eur za razdoblje od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 60,11 eur za razdoblje od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 53,48 eur za razdoblje od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 52,66 eur za razdoblje od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 52,07 eur za razdoblje od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 54,98 eur za razdoblje od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 58,04 eur za razdoblje od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 58,27 eur za razdoblje od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 56,22 eur za razdoblje od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 57,24 eur za razdoblje od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 58,19 eur za razdoblje od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 56,67 eur za razdoblje od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 57,18 eur za razdoblje od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 56,33 eur za razdoblje od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 54,15 eur za razdoblje od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 56,45 eur za razdoblje od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 57,72 eur za razdoblje od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 57,28 eur za razdoblje od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 52,34 eur za razdoblje od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 56,55 eur za razdoblje od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 56,75 eur za razdoblje od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 54,98 eur za razdoblje od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 50,28 eur za razdoblje od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 50,15 eur za razdoblje od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 51,17 eur za razdoblje od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 53,13 eur za razdoblje od 01.09.2013. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju BS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.175,00 eura (slovima: dvijetisućestosedamdesetpet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2025. g. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka, preko dosuđenog iznosa od 2.175,00 eura, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 65,30 eura.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi isplate. U tužbi navodi da su 10.08.2006. godine tuženik i tužiteljica su sklopili Ugovor o kreditu broj: 9011775070, (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit za kupnju vozila u iznosu od 17.138,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita. Gore navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca, te da se kredit otplaćuje u 84 rata, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećoj na dan plaćanja. Prema Ugovoru o kreditu prva rata dospijevala je na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu, a ostale rate dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prve rate, a potraživanje koje je tuženik imao prema tužiteljici temeljem gore navedenog ugovora o kreditu tužiteljica je u cijelosti isplatila.

1.1. Tužiteljica dalje navodi da je povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita, u pravnoj stvari tužiteljice Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih banaka (među kojima se nalazi(o) i ovdje tuženik) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. godine, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1401/12, od 04. srpnja 2013. godine, u dijelu, u kojem je, između ostalog, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2221/18 od dana 03. rujna 2019. godine, odbijena je revizija tuženika protiv gornje drugostupanjske presude kao neosnovana (toč. II izreke navedene revizijske presude). Predmetni Ugovor o kreditu je sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se standardno formuliranom ugovoru, pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužiteljica ni na koji način nije bila u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Prema odredbi čl. 81 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. I u predmetnom Ugovoru o kreditu je sadržana nepoštena/ništetna ugovorna odredba, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik nije na adekvatan i transparentan način informirao tužiteljicu da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, usprkos tome što je priroda i specifičnost valute švicarski franak bila poznata tuženiku, ali ne i tužiteljici, koja kao prosječan potrošač ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem i nije bila svjesna rizika kojeg preuzima, odnosno, nije mogla znati za mogućnost aprecijacije valute CHF u odnosu na kunu, kao što nije mogla ni procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje je odredba o valutnoj klauzuli u CHF mogla imati za njene financijske obveze.

1.2. Nadalje tužiteljica navodi da je odredbom čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), a identična je i odredba čl. 138.a (ranijeg) Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09), propisana obvezujuća snaga sudske odluke, donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za ostale sudove u postupcima koji potrošač osobno pokrene zbog postupanja tuženika. Imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tužiteljica smatra da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bila dužna platiti da se od početka otplate kredita do dana otplate kredita, odnosno, za cijelo vrijeme trajanja kredita primjenjivala otplata kredita bez valutne klauzule. Naime, tuženik je za cijelo vrijeme trajanja kredita obračunavao tužiteljici anuitete u kunama, uz primjenu enormnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu i time stekao nepripadnu imovinsku korist. Sukladno odredbi čl. 323 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22- nastavno ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora/ugovorne odredbe svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora/ugovorne odredbe. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1111 st. 1 ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok odredba stavka trećeg istog članka Zakona određuje da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, s time da je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan platiti tužitelju i zatezne kamate na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana stjecanja (čl. 1115 ZOO-a).

1.3. Tužiteljica tvrdi da je gore opisanim jednostranim i protupravnim postupanjem tuženik stekao, bez ikakvog temelja u sklopljenom pravnom poslu, odnosno ugovoru, nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 2.225,97 eura, za koji iznos je umanjena imovina tužiteljice. Slijedom navedenog, tužiteljica temeljem odredbe čl. 1111 st. 1, u vezi odredbe čl.1115 ZOO-a, potražuje od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 2.225,97 eura, sa zateznim kamatama, tekućim od svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi istaknutom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom i to kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine, smatra da je ugovor o kreditu u potpunosti konzumiran i otplaćen čime je predmetni ugovorni odnos okončan. Tuženik smatra da se utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi ne mogu primijeniti na konkretan predmet te da nema mjesta vezanosti ovoga suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. Smatra da je valutna klauzula izričito dopuštena klauzula, a konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva. Naime, članci 22. i 26. Zakona o obveznim odnosima izričito dopuštaju valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu. Budući da je na temelju čl. 22. ZOO-a valutna klauzula dopuštena, onda je takva zakonska odredba jedini smjer u kojem sud, u okviru svoje zakonske uloge smije tu odredbu primjenjivati. U konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Tuženik također ističe i prigovor zastare potraživanja tužiteljice.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (list 6-10 spisa), dokumentaciju (list 11-15 spisa), pregled uplata i knjigovodstvena karticu (list 22- 41 spisa), plan otplate (list 42-43 spisa), ugovor (list 44-49 spisa), otplatnu tablicu (list 50-51 spisa), opći uvjeti (list 66-76 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 4.listopada 2024. (list 114-121 spias), te je pročitan iskaz tužiteljice sa zapisnika od 11.prosinca 2024.g. (list 144 spisa).

4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:

4.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključila Ugovor o kreditu broj 9011775070 dana 10.08.2006.g radi kupnje motornog vozila, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 17.138,36 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca s mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, uz redovnu kamatu koja je čl. 4 navedenog Ugovora, određena kao promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20% godišnje. Nesporno je da se radi o kreditu za kupnju motornog vozila. Kredit je u cijelosti otplaćen.

4.2. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

4.3. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

5. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, te da li je potrebno uzeti u obzir kako pozitivne tako i negativne tečajne razlike.

6. Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da je sporni ugovor sklopila 2006. godine. Kredit je bio namjenski za kupnju vozila, za osobne potrebe. Kredit u CHF podigla je iz razloga što je to tada bilo najpovoljnije, a kako joj je to prezentirano u tuženoj banci. Nitko joj nije objasnio rizike vezane za sam ugovor. Prilikom sklapanja ugovora nije razumjela značaj valutne klauzule, niti joj je itko objašnjavao odredbe ugovora, kao niti rizike vezane za sklapanje ugovora, samo joj je objašnjeno kolika će biti rata i rok otplate, ona sama nije tražila dodatna pojašnjenja. Od drugih banaka nije tražila ponude o drugim kreditima, niti je od tuženika tražila ponude o kreditima u drugim valutama, a oni sami nisu ponudili, te ranije nije imala kredit sa valutnom klauzulom. Ugovor je bio na već pripremljenom obrascu, s bankarom nije pregovarala o pojedinim odredbama ugovora. Nadalje navodi, da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila zaposlena u kafiću kao konobar. Navodi da nema obrt niti je član trg.društva. Ugovor o kreditu je koliko se sjeća pročitala ali joj ga nitko nije obrazložio, vjerovala je banci da neće biti nikakvih problema. Nadalje navodi da je početna rata bila oko 1120 kn, a kasnije je rata narasla do 1850 kuna, anuitete je plaćala redovno, osobno, a kredit je otplaćen.

6.1. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužiteljica zaključila kao fizička osoba i da joj je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 2. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za kupnju vozila.

6.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužiteljici pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njeno svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

7. Prema odredbi č l. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

8. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

9. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

10. Analizirajući sporne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačene odredbe čl. 6. Ugovora nisu razumljive, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. ZOO-a (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01). Slijedom toga, navedene odredbe o valutnoj klauzuli protivne su kogentnim odredbama članka 81. i 82 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 i dr.) te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.), koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 6. unaprijed formulirane i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužiteljice na istu odredbu. Upravo zbog tog razloga stav je suda da su odredbe članka 6. Ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, zbog čega su iste i ništetne sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

12. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Mati Ivanković iz Županje, koji u svom nalazu navodi da je tuženik kredit odobrio u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 17.138,36 CHF i rok otplate 84 mjeseca sa kamatnom stopom 5,20 %, a početni iznos anuiteta 243,85 CHF primjenom srednjeg tečaja Banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 14.08.2006. godine u visini 4,595809 kuna za 1 CHF iznosi 1.120,69 kuna. Za vrijeme otplate kredita mijenjana je visina kamatne stope, a shodno tome i iznos anuiteta i to od 31.08.2007. godine kamata stopa je 6,20 %, a iznos anuiteta 251,01 CHF i od 29.02.2008. godine kamatna stopa je 7,45 %, a iznos anuiteta 259,43 CHF.

13. Vještak nadalje navodi da je ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 2.160,67 eura. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi -83,70 eura. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja CHF- a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 2.076,97 eura.

13.1. Tužiteljica je nalaz i mišljenje vještaka prihvatila u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 16. listopada 2024.g. uskladila sa nalazom vještaka. Glede primjedbi tuženika da je financijsko knjigovodstveni vještak u svom nalazu i mišljenju trebao uračunati i potplaćene iznose-negativne vrijednosti, valja istaći kako sud postupa i odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, pa kako je tužiteljica tražila izračun visine preplaćenog dijela kredita po osnovi tečajne razlike nastale uslijed povećanja tečaja za CHF prema HRK radi valutne klauzule kredita vezane za CHF, to je dakle ovaj sud odlučio u granicama tužbenog zahtjeva, dakle za preplaćene iznose. Za istaći je to da ukoliko bi se u pojedinim mjesecima ukazala negativna razlika takva nije ni od kakvog značaja za ovaj postupak jer za tu negativnu razliku nije trebalo smanjiti preplaćene iznose u ostalim mjesecima.

13.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanković cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužiteljica zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platila viši iznos od ukupno 2.160,67 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koja regulira vraćanje kod stečenog bez osnove, a koja se odgovarajuće primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu, a tužiteljica je kao dokaz da je preplatila iznose predložila vještačenje kojim je to i utvrđeno. Tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti je izjavio prijeboj tražbina, pa da bi sud uzeo u obzir i iznose utvrđene vještačenjem kojima je tužiteljica platila manje i za isto umanjio dosuđene iznose. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila, pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečega što nije primila. (Županijski sud u Vukovaru Gž- 205/2022-4 od 13. prosinca 2022. godine). Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužiteljica je svoj konačni tužbeni zahtjev postavila u visini od 2.160,67 eura umjesto u tužbi utuženog iznosa od 2.225,97 eura te proizlazi da je došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva za iznos od 65,30 eura. Kako smanjenje tužbenog zahtjeva ima značaj povlačenja tužbe, to je sud u odnosu na ovaj iznos sukladno odredbi članka 193. stavak 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/02., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22.) donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba tužiteljice za ovaj iznos povučena.

14. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

15. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO- a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

15.1. Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnesena 13. lipnja 2023. to znači da potraživanje tužiteljice nije obuhvaćeno zastarom.

16. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5 i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Inicijalna VPS iz podnesene tužbe bila je 2.225,97 eura, a tužiteljici je ovom presudom konačno dosuđen ukupan iznos od 2.160,67 eura. Imajući u vidu inicijalnu VPS iz tužbe, kao i konačnu VPS u odnosu na dosuđeni iznos proizlazi da se radilo o neznatnom smanjenju tužbenog zahtjeva što nije bilo od utjecaja na visinu bodova za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku obzirom da je visina ostala nepromijenjena tj. 100 bodova za svaku pojedinu radnju.

17.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužiteljici za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od . Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 2 ročišta kod suda, svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav 4 obrazložena podneska svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3 OT), koje radnje ukupno nose 750 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura, iznosi 1.500,00 eura što uz 25% PDV-a u iznosu od 375,00, te uz odobren trošak knjigovodstveno- financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 2.175,00 eura.

17.2. Sud tužiteljici nije priznao tužiteljici trošak sastava jednog podneska budući prema Tbr. 8 toč. 1 važeće Odvjetničke tarife ima pravo na trošak za najviše 4 obrazložena pismena podneska, te trošak zahtjeva za dostavu dokumentacije od 09.06.2023, jer isti ne predstavlja podnesak iz Tbr. 32. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. (Županijski sud u Osijeku Gž-1897/24).

17.3. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužiteljici priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 24.siječnja 2025.godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. tužitelj po punomoć. Ivanu Kalauz, odvj. u Vinkovcima

2. tuženik po punomo. iz OD Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb