REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1606/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, protiv prvotuženika Vodoprivreda Lonja-Zelina d.d. Dugo Selo, Zagrebačka 35 i drugotuženika UNIQA osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, oboje zastupani po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o. Zagreb, Đorđićeva 24, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 24. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika solidarno potražuje isplatu iznosa od 5.102,42 EUR na ime naknade štete, uvećano za zatezne kamate.
II Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 55,02 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 12. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 2.910,53 EUR, u roku od 8 (osam) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 12. kolovoza 2019. navodi da je djelatnik prvotuženika, osiguranog kod drugotuženika, dana 7. studenog 2016. u 8:00 sati prilikom izvođenja radova na uređenju odvodnih kanala u pružnom pojasu, u km 74+240 pruge M-103 u kolodvoru Prečec, presjekao SPZ kabel dimenzija 30x1,4 mm[2] i 10KV energetski kabel za napajanje SS uređaja dimenzije 3x50 mm[2] , oba u vlasništvu tužitelja.
2. Iz historijata tužbe nadalje proizlazi da je u cilju ponovne uspostave normalnog odvijanja željezničkog prometa nastala šteta otklonjena, pri čemu su troškovi sanacije SPZ kabela dimenzija 30x1,4 mm[2] iznosili 10.619,68 kn/1.409,47 EUR, dok su troškovi sanacije 10KV energetskog kabela za napajanje SS uređaja iznosili 33.134,30 kn/4.397,68 EUR. Tužitelj ističe da je drugotuženik dana 9. svibnja 2019. djelomično podmirio iznos štete u visini od 5.309,84 kn/704,74 EUR za troškove popravka SPZ kabela.
3. Tužitelj smatra da su tuženici odgovorni na nastalu štetu iz razloga što se neovlašteno, bez njegovog odobrenja, poduzimala radnja kopanja strojem na zemljištu koje predstavlja zaštitni pružni pojas. Postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika solidarnu isplatu iznosa od 38.444,14 kn/5.102,42 EUR na ime naknade štete na oba kabela te iznos od 414,62 kn/55,02 EUR po osnovi zateznih kamata na plaćanje sa zakašnjenjem dijela štete na SPZ kabelu odnosno ukupno 38.858,76 kn/5.157,44 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.
4. Tužbi prileži izvješće MUP-a, PU zagrebačka, PP Dugo Selo od 14. prosinca 2016. (list 4 spisa), prijava o izvanrednom događaju (list 5 spisa), istražno izvješće (list 6 i 7 spisa), dopis tužitelj aupućen prvotuženiku dana 1. veljače 2018. (list 8 spisa), dopis prvotuženika upućen tužitelju i drugotuženiku dana 26. veljače 2018. (list 9 spisa), polica osiguranja imovine br. 11-7002501810 (list 10 i 11 spisa), uvjeti za osiguranje odgovornosti (list 12 do 14 spisa), dopis tužitelju upućen tuženiku dana 1. ožujka 2018. (list 15 spisa), povjerenstveni zapisnik (list 16 spisa), obračun djelomične štete sastavljen 11. srpnja 2017. (list 17 spisa), račun br. 4100600-1-170018 (list 18 spisa), radni zadatak od 7. studenog 2016. (list 19 spisa), račun br. 99/PS1/IJ od 7. travnja 2017. (list 20 i 21 spisa), rekapitulacija štete (list 22 spisa), vanjski radni nalog br. 08/16 od 7. studenog 2016. (list 23 i 24 spisa), zapisnik o izvršenim radovima od 7. studenog 2016. (list 25 spisa), troškovnik radova na sanaciji SPZ kabela; Prečec uskrsnica - km 74+260 (list 26 i 27 spisa te 40 i 41 spisa), zahtjev za sanacijom štete po Okvirnom sporazumu br. 28/13 od 8. studenog 2016. (list 28 i 42 spisa), povjerenstveni zapisnik (list 29 spisa), obračun djelomične štete od 11. srpnja 2017. (list 30 spisa), račun br. 4100600-1-170019 (list 31 spisa), izvadnica materijala br. 00008 od 11. studenog 2016. (list 32 i 33 spisa), radni zadatak br. 1-2016 od 11. studenog 2016. (list 34 spisa), račun br. 99/PS1/IJ od 7. travnja 2017. (list 35 spisa), rekapitulacija štete (list 36 spisa), vanjski radni nalog br. 09/16 sa specifikacijom materijala od 8. studenog 2016. (list 37 i 38 spisa), zapisnik o izvršenim radovima od 8. studenog 2016. (list 39 spisa), izjava o prijeboju br. 294/2017 od 24. svibnja 2017. (list 43 spisa), odluka o odštetnom zahtjevu od 9. svibnja 2019. (list 44 spisa), potvrda o izvršenom plaćanju po transakcijskom računu (list 45 spisa), obračun kamata (list 46 spisa), Uputa o održavanju podzemnih telekomunikacijskih kablova - Uputa 430 (list 47 do 49 spisa) te presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž- 1918/14 od 30. listopada 2014. (list 50 do 53 spisa).
5. Rješenjem gornjeg poslovnog broja od 21. veljače 2020. tuženici su pozvani dostaviti sudu odgovor na tužbu u dodijeljenom roku od 45 dana.
6. Drugotuženik je podnio odgovor na tužbu u sklopu podneska koji datira od 1. travnja 2020. U istom ne spori aktivnu ni pasivnu legitimaciju kao ni činjenicu oštećenja SPZ kabel dimenzija 30x1,4 mm[2] , ali osporava isključivu odgovornost prvotuženika kao svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Smatra da je doprinos tužitelja u nastanju predmetnog štetnog događaja u omjeru od najmanje 50% zbog nepropisnog postavljanja kabela na dno kanala te neoznačavanja istog. Drugotuženik nadalje spori uzročno-posljedičnu vezu između radnje svog osiguranika i oštećenja 10KV energetskog kabela za napajanje SS uređaja. Ističe kako u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva uz tvrdnju da je tužitelju isplaćena odgovarajuća novčana naknada za nastalu štetu razmjerno stupnju krivnje. Drugotuženik osporava i tijek kamata.
7. Iz odgovora na tužbu drugotuženika nadalje proizlazi da prvotuženik nije poduzimao radnju kopanja već je obavljao isključivo radove održavanja i osposobljavanja melioracijskih građevina (kanala) za odvodnju vode, sukladno Ugovoru o radovima održavanja i osposobljavanja detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje na području Zagrebačke županije, branjeno područje br. 8; Područje maloga sliva Zelina-Lonja i područje Općine Rugvica. Dakle, drugotuženik tvrdi da je prvotuženik čistio odvodni kanal za protok vode DK 082 koji se začepio nanosom granja i drugih nanosa uslijed veće količine vode.
8. Drugotuženik smatra da tužitelj pogrešno tumači odredbu čl. 37. Pravilnika o općim uvjetima za građenje u zaštitnom pružnom pojasu vezano uz dužnost investitora pisanim putem obavijestiti upravitelja infrastrukture o početku radova. Citirajući navedenu zakonsku odredbu u dijelovima koji se odnose na konkretan slučaj, drugotuženik ističe da prvotuženik za radnje čišćenja odvodnog kanala koji se začepio nanosom granja nije trebao ishoditi niti idejni projekt niti rješenje o uvjetima građenja niti građevinsku dozvolu. Navodi da prvotuženik nije trebao obavijestiti tužitelja o izvođenju radova jer je postupao po nalogu društva Hrvatske vode. Napominje da su radovi izvršeni u skladu sa skopljenim ugovorom i sa pravilima struke.
9. Drugotuženik isto tako navodi da je nakon primitka odštetnog zahtjeva tužitelja donio dana 9. svibnja 2019. Odluku o odštetnom zahtjevu u kojoj je utvrđena suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50% za oštećenje SPZ kabela dimenzija 30x1,4 mm[2] sukladno kojoj Odluci je tužitelju isplaćen iznos od 5.309,84 kn/704,74 EUR. Ponovno navodi da se suodgovornost tužitelja sastoji u nepropisnom postavljanju kabela za protok vode jer je bio položen na dubini od samo 20 cm (bio je samo ˝bačen˝ u dno kanala). Nadalje navodi da u mirnom postupku nije priznao troškove popravka 10KV energetskog kabela za napajanje SS uređaja jer taj kabel u predmetnom štetnom događaju nije niti bio oštećen odnosno citira navode voditelja radova kod prvotuženika o tome da je taj kabel naknadno dodan u policijski zapisnik bez njihove i policijske prisutnosti dojavom u policijsku postaju, uz napomenu da svatko tko se imalo razumije u električnu energiju zna što se dogodi presjecanjem kabela te snage, a što ne može proći nezamijećeno. Drugotuženik osporava kamate zatražene u tužbenom zahtjevu te navodi da tužitelj nije dostavio dokaz o dospijeću troškova.
10. Odgovoru na tužbu drugotuženika prileži Ugovor o radovima održavanja i osposobljavanja detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje na području Zagrebačke županije, branjeno područje br. 8; Područje maloga sliva Zelina- Lonja i područje Općine Rugvica sklopljen između prvotuženika kao izvođača i Hrvatskih voda kao naručitelja dana 1. srpnja 2016. (list 64 do 72 spisa), neovjerena izjava BJ od 15. veljače 2018. (list 73 spisa), neovjerena izjava GJ od 15. veljače 2018. (list 74 spisa), uvjerenje o osposobljavanju BJ za rukovatelja bagerom (list 75 i 76 spisa), zapisnik o obavljenom pregledu i ispitivanju radne opreme br. Z-308-2/10-16 od 17. studenog 2016. (list 77 do 83 spisa), evidencijski karton o ispitivanju radne opreme (list 84 spisa) te dopis prvotuženika od 20. ožujka 2019. (list 85 spisa).
11. Rješenjem ovog suda gornjeg poslovnog broja od 6. srpnja 2020. određeno je razdvajanje postupka na način da će se tužba tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. Zagreb protiv drugotuženika UNIQA osiguranje d.d. Zagreb kao i do sada nastaviti voditi pod predmetnim poslovnim brojem P-1606/2019, dok će se tužba tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. Zagreb protiv prvotuženika Vodoprivreda Lonja-Zelina d.d. Dugo Selo voditi pod novim poslovnim brojem budući da su se ostvarile pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe i bez raspravljanja. Po izvršenom razdvajanju, dana 15. srpnja 2020. u predmetu pod poslovnim brojem P-1123/2020 donesena je presuda zbog ogluhe i presuda bez održavanja rasprave. Nakon uložene žalbe društva Vodoprivreda Lonja-Zelina d.d. Dugo Selo Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem poslovni broj P-332/2022 od 14. prosinca 2021. ukinuo navedenu presudu zbog ogluhe te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Dana 19. rujna 2022. doneseno je u ovoj pravnoj stvari rješenje da se na predmet poslovnog broja P-1606/2019 spaja predmet poslovni broj P-332/2022 radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke.
12. Prvotuženik je odgovor na tužbu podnio u sklopu podneska od 15. srpnja 2020. u kojem u bitnom ponavlja navode iznesene u odgovoru na tužbu drugotuženika iz podneska od 1. travnja 2020. te prilaže iste isprave (list 164 do 196 spisa).
13. Dopisom ovog suda od 9. studenog 2022. zatražena je od MUP-a, PU zagrebačke, PPP Dugo Selo dostava cjelokupnog spisa predmeta o šteti od 7. studenog 2016. Nadležno tijelo dostavilo je dana 24. studenog 2022. očitovanje na opisano traženje, uz dokumentaciju kako slijedi: Izvješće br. 511-19-38/8-15-58/16 (list 266 i 267 spisa) te istražno izvješće (list 269 do 271 spisa).
14. Na ročištu održanom dana 22. veljače 2024. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RJ i ZJ.
15. Iz iskaza svjedoka RJ, zaposlenika tužitelja na radnom mjestu održavanja signalnih uređaja, u bitnom proizlazi da se sjeća predmetnog štetnog događaja, da je do dojave prometnika bio u svom uredu u Dugom Selu nakon čega je otišao na lice mjesta. Po dolasku na lice mjesta on i kolega CJ utvrdili su da je bagerista čijeg imena se ne sjeća kopao odnosno čistio kanal, da je izvadio kabel i prekinuo dotok električne energije. Naveo je da su bila dva kabela i to jedan pnk kabel i drugi stk koji se razlikuju po dimenzijama, pri čemu je pnk kabel od tri žile i 25 kvadrata te vrši rezervno napajanje, a stk kabel je od trideset žila i vrši glavno napajanje. Dodao je da je pozvana policija kao i to da je sanacija izvršena drugi dan, ali da sanaciji nije prisustvovao. Po mišljenju svjedoka kablovi su bili postavljeni propisano i u skladu s pravilima struke. Međutim, na poseban upit svjedoku ima li saznanja o navodu iz zapisnika PU Dugo selo da je kabel od 30 žila bio "samo bačen" u kanal, svjedok je odgovorio da prema njegovom saznanju nije odnosno nije trebao biti. Pojasnio je da kada se postavlja preko kanala kabel on mora biti ukopan u nekom nivou dublje od 60- 80 cm, ali da je problem u tome da se znalo dešavati da se uslijed čišćenja prije deset ili petnaest godina makne određeni sloj iznad kabela, ali kabel kao takav ne može biti vani. Svjedok navodi da kabel mora biti na dubini od barem metar do metar i pol od dijela gdje je kabel postavljen vani. Nije upoznat sa postojanjem obavijesti djelatnika ovdje prvotuženika da će biti radova, ali da je praksa da im institucije javljaju iako se ta praksa ne poštuje. Svjedok je iskazao da nije moguće da je drugi kabel od 3 žile bio oštećen u nekom drugom štetnom događaju jer bi primijetili.
16. Sud je iskazu saslušanog svjedoka pristupio vrlo oprezno imajući u vidu njegov osobni odnos prema onome o čemu iskazuje (djelatnik tužitelja) te je dobivene informacije cijenio s povećanom mjerom pozornosti posebice imajući u vidu isprave koje prileže spisu i druge provedene dokaze.
17. Iz iskaza svjedoka ZJ, voditelja dionice za održavanje signalno sigurnosnih uređaja u Dugom selu, u bitnom proizlazi da se štetnog događaja od dana 17. studenog 2016. i izvođenja radova na uređenju odvodnih kanala u pružnom pojasu (kolodvor Prečec) sjeća površno jer je takvih događaja bilo podosta. Sjeća se da je dobivena obavijest da dio ss uređaja u kolodvoru Prečec nije radio. Iz njegovog iskaza nadalje proizlazi da kada su dečki došli na teren da su ga obavijestili telefonom da su na licu mjesta zatekli bager i rekli su da su oštećena dva kabla i da je oštećena vodovodna cijev. On osobno nije išao na lice mjesta. Naveo je da je njegova obveza da organizira popravak odnosno sanaciju štete jer se po nastanku štetnog događaja promet otežano odvija. Svjedok je također iskazao da je sanacija jednog kabla izvršena taj isti dan (spz kabela), dok drugi kabel nije u njegovoj nadležnosti, ali je obaviještena služba koja to održava. Misli da su kabeli bili postavljeni propisno i u skladu s pravilima struke te je dodao da su postavljeni davno (1965.), ali u skladu s pravilima struke. Pojasnio je da se ne provjerava da li su kabeli na odgovarajućoj dubini, ali se njihova ispravnost i funkcionalnost stalno kontrolira. Ne zna da li su za konkretne radove postojala odobrenja, ali je naveo kako vjerojatno nisu. Isto tako je pojasnio da ukoliko se rade veći radovi, npr. bušenje ispod pruge onda kod tih radova pored odobrenja mora biti prisutan djelatnik HŽ-a i to svih službi kojih se to tiče, a kod radova kao što je čišćenje kanala obično obavijesti nema. Na poseban upit svjedoku je li moguće da je trožilni kabel oštećen u nekom drugom štetnom događaju prije ili nakon ovog štetnog događaja, svjedok je odgovorio da nije nadležan da daje informacije o kabelu koji nije u njegovoj nadležnosti, ali prema iskustvu zna da bi se prekid ili bilo kakvo oštećenje vidio na uređaju.
18. Sud je na okolnost utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja, opsega i visine štete te na okolnost utvrđenja da li su kabeli u odvodnom kanalu bili propisno položeni izveo vještačenje po vještaku za elektrotehniku i telekomunikacije.
19. U svom nalazu i mišljenju vještak Igor Plavčić u bitnom je naveo da prema pravilima struke kabel mora biti položen u zemlju na minimalnoj dubini 60-80 cm, a da je činjenica da je kabel bio položen na dubini od 20 cm. Vještak smatra kako je dužnost ovdje tužitelja da svojim vlasništvom upravlja pažnjom dobrog gospodara odnosno da osigura da je kabel položen na propisnoj dubini neovisno o tome da li se sa svakim čišćenjem kanala uklanja i dio zemlje koji smanjuje dubinu ukopa ili je kabel samo položen u kanal i površinski zatrpan. U odnosu na drugi kabel 10KV energetskog kabela za napajanje SS uređaja vještak je mišljenja kako nema dovoljno elemenata koji ukazuju da je djelatnik prvotuženika oštetio taj kabel. Vezano uz visinu štete iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj realno procijenio iznos nastale štete.
20. Parnične stranke iznijele su svoja očitovanja odnosno primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u sklopu svojih podnesaka od 18. rujna 2024. i 30. rujna 2024. u odnosu na koje se vještak očitovao prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu održanom 17. prosinca 2024.
21. Na ročištu održanom dana 17. prosinca 2024. vještak je naveo da je do predmetnog štetnog događaja došlo prilikom čišćenja podvodnog kanala u pružnom pojasu kada je djelatnik prvotuženika presjekao spz kabel u vlasništvu tužitelja. Također je iskazao kako je propisano da kabeli moraju biti položeni u zemlju na dubini od 60 do 80 cm, uz napomenu da se radi o dobroj praksi s time da nije našao zakonski propis kojim bi to bilo predviđeno kao i to da je uobičajeno da na toj dubini budu kabeli, a što je obveza vlasnika kabela. Na daljnji upit suda vještaku da li je u konkretnom slučaju kabel bio samo položen u jamu i površinski zakopan, vještak je odgovorio kako misli da nije nego nego da je kabel prije puno godina (1965. ili koje) bio ukopan na propisanoj dubini, ali se protokom vremena čišćenjem kanala to jednostavno podizalo (bager je skidao gornju zemlju). Na daljnji upit suda vještaku da li su istovremeno prilikom izvođenja radova na uređenju odvodnih kanala u pružnom pojasu presječena oba kabla (SPZ kabel i 10KW energetski kabel za napajanje) odnosno da li se može šteta pričinjena presijecanjem tih kabela promatrati odvojeno ili samo skupno, vještak je odgovorio kako smatra da se mogu promatrati odvojeno. Pojasnio je da su kabeli očigledno bili blizu jedan do drugoga, ali da je očito kako drugi kabel nije presječen u istom štetnom događaju kao i prvi kabel odnosno 7. studenog 2016., a ukoliko je i bio presječen u tom istom događaju kada i prvi kabel o tome u spisu nema dokaza. Vještak je pojasnio da se radi o signalnom kabelu za željeznicu (prvi kabel, spz kabel), a drugi kabel je elektroenergetski kabel koji koristi tužitelj i koji ide od jedne stanice do druge odnosno on nije ništa napajao u tom trenutku jer je to dalekovodni kabel. Dakle, vještak je mišljenja da je djelatnik prvotuženika koji je čistio kanal sigurno presjekao prvi kabel, dok nije moguće utvrditi kada je presječen drugi kabel jer da je je presječen i drugi kabel to bi ušlo u policijski zapisnik, a što nije učinjeno. Vještak je također dodao da je tužitelj naknadno telefonskim pozivom prijavio štetu na drugom kabelu kao i to da je prvi kabel saniran u 13,10 sati istog dana kada je došlo do štetnog događaja (jer bez toga vlakovi ne mogu prometovati), a drugi kabel je saniran tek mjesec dana kasnije.
22. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti jer je isti sačinjen jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke.
23. Na ročištu održanom dana 17. prosinca 2024. saslušan je svjedok BJ, po zanimanju strojar zaposlen kod prvotuženika. Sjeća se štetnog događaja odnosno sjeća se da je čistio kanal i izvukao mali kabel nakon čega je vidio da vlak ide usporeno te je zaključio da se nešto desilo. Tvrdi da se radilo o jednom tankom kabelu malog promjera. Vezano uz postojanje pisanog radnog naloga za predmetno čišćenje kanala, svjedok je odgovorio da ga je šef poslao na taj teren jer se zaštopalo ispod tog mosta od trava, granja i dr., ali on osobno nikakav papir nije dobio, uz napomenu da je to uobičajeni način rada ovisno o tome što se radi i gdje. Pojasnio je da ukoliko treba nekoga kontaktirati da to radi njegov nadređeni. Na poseban upit svjedoku kada je uočio da je došlo do presijecanja kabela, svjedok je odgovorio da se radi o plitkoj vodi i kako je čistio naišao je na kabel. Dodao je da nije korpu od bagera ni spustio duboko jer se to ni ne smije blizu pruge. Kada su izašli djelatnici HŽ-a pitao je što se desilo, oni su mu odgovorili da se ničega ne boji, da je to samo signalizacija da je presjekao kabel i da je zato vlak išao usporeno. Svjedok tvrdi da je prije samog čišćenja obavio predradnje i obišao kanal da bi vidio ima li kabela i nije ništa uočio te je dodao da je kabel vjerojatno bio ispod vode. Iz iskaza svjedoka proizlazi da ukoliko bi on presjekao i drugi kabel o kojem se radi u konkretnom slučaju da bi njemu izgorio cijeli bager odnosno cijela instalacija bagera. Svjedok ističe da prilikom radnji čišćenja kao niti prilikom boravka na tom terenu nije uočio drugi, deblji kabel te je ponovio da bi oštećenje takvog kabela uništilo instalacije na bageru. Sud nije imao razloga posumnjati u istinitost iskaza saslušanog svjedoka te mu je u cijelosti poklonio vjeru.
24. Na istom ročištu saslušan je i svjedok EJ, voditelj radova kod prvotuženika. Sjeća se predmetnog štetnog događaja te pojašnjava da je praksa bila takva da Vodoprivreda Lonja-Zelina (ovdje prvotuženik) dobiva nalog od Hrvatskih voda za izvođenje radova. Misli da se radilo o hitnoj intervenciji jer su grane ispod mosta začepile kanal. Navodi da bi po dobivanju naloga poslao nekog od svojih djelatnika, a i on je išao s njima na teren. Svjedok je iskazao da je on osobno išao na kolodvor Prečec te je dodao kako su odmah vidjeli da su prekinuli kabel debljine palca i onda su stali s radovima. Na poseban upit suda svjedoku da li se radilo o jednom kabelu ili više njih, svjedok je odgovorio da se radilo samo o tom jednom kabelu te da drugi kabel u tom trenutku nije presječen. Naveo je i to kako mu nije jasno da je naknadno ustanovljeno da su presjekli 10 KW kabel jer da jesu njihov bager bi izgorio. Na upit vezano uz postojanje pisanog radnog naloga od Hrvatskih voda svjedok je odgovorio da je u konkretnom slučaju bila hitna intervencija te kako misli da je bio usmeni nalog. Pojasnio je da oni odmah izlaze na teren u takvom slučaju jer začepljenje može izazvati poplavu. Na daljnji upit suda svjedoku da li je prije obavljanja radnji kontaktirao nekog odnosno najavio svoj dolazak na kolodvor Prečec, svjedok je odgovorio da oni nisu te je istaknuo kako smatra da ukoliko bi netko trebao najaviti njihov dolazak onda je to nalogodavac to jest Hrvatske vode. Tvrdi da svaki puta kada HŽ izvodi radove na kanalu koja je njihova čestica treba dobiti suglasnost od Hrvatskih voda radi prelaska preko kanala da se dobiju uvjeti prelaska gdje je točno specificirano da li žele prijeći podzemno ili nadzemno. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da se u trenutku nastanka presijecanja kabela nalazio na obali kraj kanala te da kabel uopće nije bio ukopan već je ležao na dnu kanala. Napomenuo je da je to presjecanja došlo odmah na početku samog čišćenja odnosno prvi puta kada je djelatnik zagrabio korpom je zahvatio kabel. Na daljnji upit svjedoku da se li prilikom vršenja radnji čišćenja kanala moraju obaviti neke predradnje (izvršiti uvid u izgled kanala i sl.) kako bi se spriječila šteta u vidu presijecanja kabela i sl., svjedok je odgovorio da u onim uvjetima koji oni dobiju za prelazak kanala, ako kabel ide podzemno on mora najmanje biti metar ispod dna kanala i na sebi imati zaštitu i 60 cm iznad njega mora imati traku upozorenja da se ispod nalazi kabel što ovdje nije slučaj. Napomenuo je da nije bilo trake ni zaštite niti je kabel bio ukopan. Sud je iskaz saslušanog svjedoka ocijenio logičnim i životnim te u njemu nije uočio kontradiktornosti sa samim sobom ili drugim izvedenim dokazima.
25. Ovaj je sud, cijeneći sve isprave u spisu i provedene dokaze, tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu (naknada štete) ocijenio neosnovanim. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - ''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu - ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Dokazivanje se smatra uspjelim ako sud stekne uvjerenje da je tvrdnja od sadržaju određene činjenice istinita, tj. da se podudara sa stvarnošću. Dokaz nije uspio ako sud ne stekne takvo uvjerenje ili ako stekne uvjerenje o suprotnome - da je stvarnost drukčija nego što je tvrdnja o njoj.
26. Odredbom čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja, ako nastane osigurani slučaj osiguraniku ili korisniku osiguranja isplatiti osigurninu, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.
27. Iz stanja spisa prvenstveno proizlazi da na prvotuženiku, a podredno i drugotuženiku kao osiguravajućem društvu, ne leži odgovornost za presjecanje 10KV energetskog kabela za napajanje SS uređaja dimenzije 3x50 mm[2] odnosno da do oštećenja tog kabela nije došlo 7. studenog 2016. u ranojutarnjim satima kada je djelatnik prvotuženika izvodio radove na čišćenju odvodnog kanala u predmetnom pružnom pojasu. To nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Plavčića kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru te iz iskaza svjedoka BJ i VJ. Naime, radi se o takvoj jačini energetskog uređaja da bi presjecanje istog prilikom radnji čišćenja bagerom dovelo do uništenja samog bagera, ako ne i do većih negativnih posljedica po život i zdravlje djelatnika prvotuženika koji je bagerom upravljao u kritičnom trenutku. Također, iz samog izvješća nadežne policijske postaje proizlazi kako je tek naknadnim pregledom mjesta događaja po djelatnicima Hrvatskih željeznica utvrđeno i oštećenje 10KV energetskog kabela koje kao takvo nije utvrđeno od strane djelatnika policije prilikom očevida. Slijedom iznijetog, a kako je to detaljno utvrđeno tijekom postupka te potom i obrazloženo, tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu na strani tuženika u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na na isplatu iznosa od 33.134,30 kn/4.397,68 EUR koliko su iznosili troškovi sanacije štete na energetskom kabelu za napajanje SS uređaja dimenzije 3x50 mm[2] . Dakle, tužitelj nije dokazao postojanje kumulativno ispunjenih pretpostavaka odgovornosti za štetu (subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost), a samim time ni postojanje obveze na podmirenje utužene tražbine u iznosu od 33.134,30 kn/4.397,68 EUR od strane tuženika.
28. Glede SPZ kabela dimenzija 30x1,4 mm[2] iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je do oštećenja na istom došlo upravo prilikom radnje čišćenja kanala od strane djelatnika prvotuženika, a što nije ni sporno. Također nije sporno da je uslijed tog štetnog događaja tužitelju dana 9. svibnja 2019. drugotuženik djelomično podmirio iznos štete u visini od 5.309,84 kn/704,74 EUR na ime troškova popravka SPZ kabela, Međutim, sporno je da li je na strani tužitelja također odgovornost za štetni događaj obzirom na položaj kabela u kanalu. Ocjena je ovog suda da je tužitelj suodgovoran u omjeru od 50% za oštećenje SPZ kabela dimenzija 30x1,4 mm[2] jer isti prema pravilima struke mora biti položen u zemlju na minimalnoj dubini 60-80 cm, a u konkretnom slučaju je činjenica da je kabel bio položen na dubini od 20 cm. Sud smatra utemeljenim i navod koji je iznio vještak u svojem nalazu kako se radi o imovini tužitelja s kojom je vlasnik dužan postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno osigurati da je kabel položen na propisnoj dubini neovisno o tome da li se sa svakim čišćenjem kanala uklanja i dio zemlje koji smanjuje dubinu ukopa ili je kabel samo položen u kanal i površinski zatrpan, a što tužitelj nije učinio. Svojim propustom u pravilnom održavanju tužitelj je doprinio nastanku štetnog događaja u jednakom omjeru kao i prvotuženik svojom radnjom čišćenja kanala u pružnom pojasu, uslijed čega je zahtjev za isplatu iznosa u visini od 5.309,84 kn/704,74 EUR koji predstavlja ostatak cijene odnosno drugu polovicu iznosa za sanaciju SPZ kabela sud ocijenio neosnovanim.
29. Vezano uz potrebu prethodnog odobrenja za radnje čišćenja koje je djelatnik prvotuženika obavljao 7. studenog 2016., a na koju upire tužitelj, ovaj sud smatra da obzirom na vrstu samih radova i činjenicu da su isti obavljani po nalogu Hrvatskih voda kao pravne osobe za upravljanje vodama, takvo prethodno odobrenje dano od strane nadležnih službi tužitelja nije preduvjet postupanja prvotuženika, a koje u cilju otklanjanja daljnjih mogućih štetnih posljedica ne trpi odgodu.
30. Glede dijela zahtjeva koji se odnosi na obračun kamata, ocjena je ovog suda da je tuženik samo paušalno prigovorio istom, dok je iz isprave na listu 46 spisa vidljivo i razdoblje na koje se obračun odnosi i kamatna stopa i drugi parametri pomoću kojih se zaključuje da je izračun točan. Naime, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, oštećena osoba uz dužni iznos naknade odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo na zateznu kamatu na iznos imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguravatelju, to je osnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 55,02 EUR, a koji se odnosi na obračun kamata. Zatezne kamate se osamostaljuju tek nakon podmirenja glavne novčane tražbine ili dijela iste. Međutim, to nije zapreka da vjerovnik tražbinu zateznih kamata obračuna u apsolutnom iznosu za određeno razdoblje od dospjelosti do određenog dana obračuna te da ih potražuje uz glavni dug.
31. Tužitelj, budući da je u pretežitom dijelu izgubio spor, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženicima. Visina naknade tuženicima utvrđena je temeljem odredbi Tbr. 7., 8., 9., 10/1 i 40/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), dok je porez na dodanu vrijednost obračunat prema Tbr. 42. Tarife i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (˝Narodne novine˝ broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22 i 113/22), sve imajući u vidu vrijednost predmeta spora i zahtjev tuženika za naknadu troška (list 343 spisa).
32. Temeljem članka 164. ZPP-a tuženicima su priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu dana 9. studenog 2022., 22. veljače 2024. i 17. prosinca 2024., sastava podneska od 8. svibnja 2023. i 18. rujna 2024. te sastava žalbe protiv presude zbog ogluhe od 28. srpnja 2020., a što iznosi 1.750,00 EUR odnosno uvećano za PDV ukupno 2.187,50 EUR. Navedeni iznos potrebno je uvećati za plaćeni iznos u visini od 625,00 EUR na ime dijela predujma za troškove vještačenja te za plaćeni iznos na ime sudskih pristojbi (za žalbu protiv presude zbog ogluhe) u visini od 98,03 EUR, a što ukupno uznosi 2.910,53 EUR. Preostali dio zahtjeva za trošak na ime sudskih pristojbi nije određeno zatražen u smislu čl. 164. st. 2. ZPP-a pa o njemu sud nije ni mogao odlučivati.
Zagreb, 24. siječnja 2025.
SUDAC:
Jasna Golubić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA
- HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12
- Odvj. Marko Rašica, OD Rašica & Partneri d.o.o. Zagreb, Đorđićeva 24
