Poslovni broj: P-2257/2023-20

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužiteljice VSL iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draganu Mioču, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a ,OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i dr. iz Zagreba , radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, a koja presuda je objavljena 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom i bez ikakvog pravnog učinka odredba čl. 2. ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102518590 zaključenog dana 12. srpnja 2005. g. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i to u dijelu kojim je ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 38.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj.

II. Utvrđuje se ništetnom i bez ikakvog pravnog učinka odredba čl. 3. i 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102518590 zaključenog dana 12. srpnja 2005. g. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i to u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( CHF ).

III. Utvrđuje se ništetnom i bez ikakvog pravnog učinka odredba čl. 8 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102518590 zaključenog dana 12. srpnja 2005. g. između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i to u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke.

IV Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužiteljici iznos od 6.860,24 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 5,57 EUR od 01.11.2005. godine,

- na iznos od 5,30 EUR od 01.12.2005. godine,

- na iznos od 5,54 EUR od 01.01.2006. godine,

- na iznos od 3,36 EUR od 01.02.2006. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.03.2006. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.04.2006. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.05.2006. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.06.2006. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.07.2006. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.08.2006. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.09.2006. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.01.2007. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.02.2007. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.03.2007. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.04.2007. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.10.2007. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.11.2007. godine,

do 31.12.2007. godine, po kamatnoj stopi propisanoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem godištu za 3 postotna poena a od 01. siječnja 2023.g. pa do 20 .prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena a od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

- na iznos od 0,01 EUR od 01.02.2008. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.04.2008. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.05.2008. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.06.2008. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.07.2008. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.08.2008. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.09.2008. godine,

- na iznos od 14,18 EUR od 01.11.2008. godine,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.12.2008. godine,

- na iznos od 17,38 EUR od 01.01.2009. godine,

- na iznos od 18,69 EUR od 01.02.2009. godine,

- na iznos od 20,01 EUR od 01.03.2009. godine,

- na iznos od 16,07 EUR od 01.04.2009. godine,

- na iznos od 29,93 EUR od 01.05.2009. godine,

- na iznos od 25,42 EUR od 01.06.2009. godine,

- na iznos od 20,14 EUR od 01.07.2009. godine,

- na iznos od 22,17 EUR od 01.08.2009. godine,

- na iznos od 25,83 EUR od 01.09.2009. godine,

- na iznos od 22,07 EUR od 01.10.2009. godine,

- na iznos od 21,62 EUR od 01.11.2009. godine,

- na iznos od 25,86 EUR od 01.12.2009. godine,

- na iznos od 29,24 EUR od 01.01.2010. godine,

- na iznos od 33,69 EUR od 01.02.2010. godine,

- na iznos od 32,48 EUR od 01.03.2010. godine,

- na iznos od 40,22 EUR od 01.04.2010. godine,

- na iznos od 38,40 EUR od 01.05.2010. godine,

- na iznos od 40,15 EUR od 01.06.2010. godine,

- na iznos od 60,91 EUR od 01.07.2010. godine,

- na iznos od 56,17 EUR od 01.08.2010. godine,

- na iznos od 73,04 EUR od 01.09.2010. godine,

- na iznos od 64,50 EUR od 01.10.2010. godine,

- na iznos od 57,11 EUR od 01.11.2010. godine,

- na iznos od 70,33 EUR od 01.12.2010. godine,

- na iznos od 89,64 EUR od 01.01.2011. godine,

- na iznos od 81,23 EUR od 01.02.2011. godine,

- na iznos od 83,65 EUR od 01.03.2011. godine,

- na iznos od 76,59 EUR od 01.04.2011. godine,

- na iznos od 77,22 EUR od 01.05.2011. godine,

- na iznos od 99,08 EUR od 01.06.2011. godine,

- na iznos od 102,59 EUR od 01.07.2011. godine,

- na iznos od 127,51 EUR od 01.08.2011. godine,

- na iznos od 123,82 EUR od 01.09.2011. godine,

- na iznos od 104,01 EUR od 01.10.2011. godine,

- na iznos od 99,33 EUR od 01.11.2011. godine,

- na iznos od 97,86 EUR od 01.12.2011. godine,

- na iznos od 102,81 EUR od 01.01.2012. godine,

- na iznos od 108,37 EUR od 01.02.2012. godine,

- na iznos od 108,39 EUR od 01.03.2012. godine,

- na iznos od 104,75 EUR od 01.04.2012. godine,

- na iznos od 105,81 EUR od 01.05.2012. godine,

- na iznos od 107,87 EUR od 01.06.2012. godine,

- na iznos od 105,69 EUR od 01.07.2012. godine,

- na iznos od 105,74 EUR od 01.08.2012. godine,

- na iznos od 103,64 EUR od 01.09.2012. godine,

- na iznos od 99,59 EUR od 01.10.2012. godine,

- na iznos od 104,00 EUR od 01.11.2012. godine,

- na iznos od 105,17 EUR od 01.12.2012. godine,

- na iznos od 105,15 EUR od 01.01.2013. godine,

- na iznos od 98,48 EUR od 01.02.2013. godine,

- na iznos od 102,57 EUR od 01.03.2013. godine,

- na iznos od 103,59 EUR od 01.04.2013. godine,

- na iznos od 100,94 EUR od 01.05.2013. godine,

- na iznos od 93,70 EUR od 01.06.2013. godine,

- na iznos od 90,77 EUR od 01.07.2013. godine,

- na iznos od 94,13 EUR od 01.08.2013. godine,

- na iznos od 96,41 EUR od 01.09.2013. godine,

- na iznos od 102,43 EUR od 01.10.2013. godine,

- na iznos od 98,90 EUR od 01.11.2013. godine,

- na iznos od 100,28 EUR od 01.12.2013. godine,

- na iznos od 101,38 EUR od 01.01.2014. godine,

- na iznos od 103,60 EUR od 01.02.2014. godine,

- na iznos od 105,93 EUR od 01.03.2014. godine,

- na iznos od 104,52 EUR od 01.04.2014. godine,

- na iznos od 101,89 EUR od 01.05.2014. godine,

- na iznos od 100,63 EUR od 01.06.2014. godine,

- na iznos od 100,97 EUR od 01.07.2014. godine,

- na iznos od 103,91 EUR od 01.08.2014. godine,

- na iznos od 106,93 EUR od 01.09.2014. godine,

- na iznos od 106,94 EUR od 01.10.2014. godine,

- na iznos od 107,93 EUR od 01.11.2014. godine,

- na iznos od 110,07 EUR od 01.12.2014. godine,

- na iznos od 109,33 EUR od 07.01.2015. godine,

- na iznos od 110,07 EUR od 05.02.2015. godine,

- na iznos od 109,91 EUR od 05.03.2015. godine,

- na iznos od 109,75 EUR od 03.04.2015. godine,

- na iznos od 109,58 EUR od 06.05.2015. godine,

- na iznos od 109,41 EUR od 03.06.2015. godine,

- na iznos od 109,24 EUR od 14.07.2015. godine,

do 31.07.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem godištu za 3 postotna poena a od 01. siječnja 2023.g. pa do 20 .prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena a od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

na iznos od 323,11 EUR od 04.08.2015. godine,

pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena a od 01. siječnja 2023. g. pa do 29. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za 1. polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.777,24 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. siječnja 2025. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 12.07.2005. g. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu u svojstvu potrošača kojim joj je odobren kredit u iznosu od 38.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama uz valutnu klauzulu čime je glavnicu i kamate vezao za švicarski franak a sa rokom otplate od 120 mjeseci. Ovim ugovorom u čl. 8. da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 7,990 % godišnje a mjesečna rata otplate iznosila je 460,84 CHF CHF. Člankom 8. ugovora propisano je da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno oduci o kamatnim stopama Banke. Poziva se na pravomoćnu presudu Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. g. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 04.07.2013. g. a kojom je utvrđeno da je između ostalih i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva. Dalje se poziva i na pravomoćno presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž- 6632/17 od 14.06.2018. g. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 u dijelu u kojem je između ostalog utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 01.06.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga da su ništave ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

2.Navodi da je tuženik stekao bez pravne osnove stanoviti novčani iznos a na temelju navedenih ništetnih odredbi.

3. Stoga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev konačno preciziran podneskom od 09.11.2021.odnosno podneskom od 16.01.2024. g. u kojem je zahtjev preciziran u važeću valutu euro te traži ukupan iznos od 6.860,24 eura s kamatama i troškovima postupka a koji iznos ukupno sadrži i preplatu po promjenjivoj kamatnoj stopi i preplatu temeljem tečajnih razlika.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i osnov i visinu te ističe prigovor zastare. Navodi da su tužiteljici bile dostupne sve informacije prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tako da može shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita. Odredba o valutnoj klauzuli da je jasna a tužiteljica je bila obaviještena o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Ta odredba nije nepoštena veće je jasna , lako uočljiva i razumljiva. Što se tiče promjena kamatne stope sve promjene je tuženik izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu, saslušao tužiteljicu i svjedoka VS a proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš iz Rijeke.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Tužiteljica potražuje ovom tužbom povrat preplaćene kamate temeljem ništavosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Potražuje i razliku plaćenog iznosa u odnosu na prvobitno ugovoreni iznos kredita koja je nastala zbog primjene valutne klauzule u švicarskim francima.

8. Pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva te jednom utvrđene ništave odredbe ne mogu konvalidirati pa nema zapreke utvrđenju ništavosti pojedinih ugovornih odredbi i ako je tuženik uskladio svoje poslovanje sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.

9.Nesporno je da su tužiteljica i tuženik sklopili dana 12.07.2005 g. ugovor kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici novčani iznos od 38.000,00 CHF protuvrijednosti u kunama a kako je to određeno čl.2 . istog ugovora ( l.s.11) a koji iznos se tužiteljica obvezala vratiti za 120 mjeseci. U čl. 8. ugovora ugovorena je redovna kamatna stopa od 7,990 % godišnje koja je promjenjiva odnosno ugovoreno je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke.

10. U čl.7. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u 120 mjesečnih anuiteta u iznosu kunske protuvrijednosti 460,84 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan odobrenja žiro-računa banke. Nesporno je da je kredit isplaćen po srednjem tečaju tuženika za CHF na koji je na dan isplate kredita iznosio 1 CHF= 4,65340 HRK.

11.Nije sporno niti da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope.

12. Sporno je među parničnim strankama da li su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli ugovora o kreditu iz čl. 2.3.7. i8 . predmetnog Ugovora o kreditu ništave slijedom čega bi onda tuženik bio u obvezi vratiti tužiteljici isplaćene iznose primjenom tih ugovornih odredbi. Sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva koji je naznačen u tužbi ali je dužan sam iznaći pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u okviru činjenične osnove tužbe kojom je vezan. ( čl 186. ZPP-a ).

13. U pravilu na tražbine radi povrata onog što su stranke dale jedna drugoj temeljem ništavih ugovora primjenjuje se institut stjecanja bez osnove time da tražbine stečene bez osnove zastarijevaju u općem petogodišnjem roku iz čl. 225. ZOO-a a rok zastare počinje teći od dana kada je došlo do isplate onoj stranci koja je dužna vratiti primljeno po osnovi ništavog ugovora. Što se tiče tražbina naknade štete zbog povrede obveze one zastarijevaju za vrijeme određeno za zastaru te obveze (čl. 230. st. 3. ZOO-a). Pitanje zastare riješio je Vrhovni sud RH svojom odlukom posl. br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 242. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutke pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe tj. od 13.06.2014.g. To uz primjenu općeg zastarnog roka od 5 godina znači da bi pravo tužiteljice zastarjelo tek istekom 13. lipnja 2019. g ( u odnosu na zahtjev za preplaćenom kamatom )a tužba je podnesena 02,. travnja 2019. g. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužiteljice za isplatom zastarijeva 2023. g. s obzirom da je presuda Pž-6632/17 o valutnoj klauzuli donesena 14. lipnja 2018. g. Ovo stoga što sve posljedice utvrđenja navedenih presuda donesenih u korist potrošača nastupaju od donošenja takve presude suda uvažavajući zastarni rok od pet godina.

14. Osim toga na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. g. izražen je stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

15. Nesporno je da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu posl br. P-1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

16. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. i presudom Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 06. kolovoza 2007. g. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07. kolovoza 2007. g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN.79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, i tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

17. Što se tiče valutne klauzule treba uzeti u obzir utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapale u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr.) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvala i ovdje tužiteljica. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljicom ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

18. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, pa tako i ovdje tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanja ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se i pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe a što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Naime i saslušani svjedok VS, kreditni referent tuženika u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu u svom iskazu je navela da je tekst ugovora kreiran od strane banke te da klijent ne može općenito tražiti izmjenu ugovora, kao i da se uvjeti kredita u pravilu ne mogu mijenjati nakon zaključenja ugovora. Imenovani svjedok također je navela da se ne sjeća detalja pregovaranja sa tužiteljicom međutim nije mogla predvidjeti što će se događati u budućnosti kao što to ne može niti bilo koja druga osoba na svijetu a sve vezano za oscilacije u promjenama tečaja valute pa tako onda niti tu problematiku nije prezentirala ovdje tužiteljici. Tužiteljica je pak u svom iskazu navela da nije bila upoznata niti sa valutnom klauzulom niti sa promjenjivom kamatnom stopom što da je trebalo biti najvažnije i najbitnije tijekom sklapanja samom ugovora. Djelatnica tuženika da ju niti u jednom trenutku nije upozorila ni na valutnu klauzulu ni na promjenjivu kamatnu stopu niti ju informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke vezano za sklapanje ugovora o kreditu. Slijedom navedenog razvidno je da stvarnog obrazloženja i objašnjenja o rizicima i učincima valutne klauzule i promjenjive kamatne stope nije bilo te tuženik nije omogućio tužiteljici potpuni uvid i obrazloženje o tome na koji način dolazi do promjene i oscilacije tečaja kao i promjene kamatne stope.

19. Temeljem odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesen u sporu po kolektivnoj tužbi samo u parnicama za naknadu štete ili isplate pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje. U ovom slučaju tužiteljica se pozvala na utvrđenja iz navedene presude Vrhovnog suda.

20. Vezano za osnov tužbenog zahtjeva treba se pozvati na utvrđenja iz Presuda Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018, Rev-249/14 i Rev-2245/2017 te Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017. Tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno. Pri tome se ističe da niti u jednom postupku potrošača protiv tuženika ili ostalih banaka nije utvrđeno da se pojedinačno pregovaralo prilikom sklapanja ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ili o valutnoj klauzuli.

21. Sud utvrđuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka i to one odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednokratnoj odluci banke te one u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF a to su odredbe čl.2.3.7. i 8. predmetnog ugovora o kreditu pa je tužbeni zahtjev po d točkama I, II i III. trebalo usvojiti. Ovo stoga što odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. t. 1. ZPP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a a o čemu se radi u ovom slučaju. Već je navedeno da se tužiteljica pozvala na utvrđenja iz presuda kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a tj. a to je da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502 a st. 1. ZPP-a.

22. Stoga nisu od važnosti navodi tuženika izneseni tijekom postupka kojim se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluka u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača..

23. Konačno i Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je 03. veljače 2021. g. tužbe sedam hrvatskih banaka i potvrdio ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u švicarskim francima.

24. Tužiteljica je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03) jer je sklopila predmetni pravni posao kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti što se konačno vidi iz sadržaja samog ugovora o kreditu. Radi se o namjenskom kreditu za zatvaranje obveza iz minusa u plus.

25. Kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništavne to je trebalo tužbeni zahtjev usvojiti a tuženik je u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužiteljici temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.

26. Vještak financijske struke Goranka Šmer Maraš je izračunala preplatu koja predstavlja razliku između plaćene kamate po ugovoru o kreditu koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope prema početnom otplatnom planu a primjenom tečaja kreditora na dan isplate kredita što iznosi 541,86 eura.

.Vještak je utvrdila tečajnu razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i svakog plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita što iznosi 6.318,38 eura.

27. Na nalaz imenovanog vještaka tužiteljica nije imala primjedbi i uredila je tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka

28. Tuženik također nije imao primjedbi na matematički izračun ali je i dalje osporavao osnov potraživanja.

29. S obzirom na činjenicu da je sud utvrdio ništavom dijelove odredbe čl.2.3.7. i 8.. predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenu kamatne stope i na valutnu klauzulu nije bilo potrebe utvrđivati po vještaku da li je tužiteljica plaćala kamatu i anuitete sukladno zakonu i propisima niti stavljati vještaku u zadatak kolika bi bila kamatna stopa ili tečaj obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope ili tečaja. U protivnom se ne bi radilo o ništavoj odredbi ugovora. Zadatak vještaka u ovom postupku nije bio utvrđivati opravdanost ili neopravdanost povećanja kamatne stope ili tečaja niti objašnjavati zbog čega su isti povećani. Takovo što bio je u obvezi tuženik objasniti tužiteljici prilikom ugovaranja i kasnije prilikom obavještavanja o promjeni kamatne stope te o razlozima rata tečaja. Osim toga vještak nije u mogućnosti utvrditi nikakvu realnu kamatnu stopu jer nisu ni utvrđeni kriteriji ni parametri ni metodologija takvog izračuna.

30. Sud je dosudio naknadu sukladno nalazu vještaka koji je od strane suda prihvaćen u cijelosti pa su tužiteljici dosuđeni naznačeni iznosi sukladno nalazu vještaka. Tuženik je danom uplate tužiteljice stekao određeni iznos bez osnove. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno je nepošteno postupanje banaka prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope pa je onda jasno da su banke nesavjesno postupale slijedom čega kamata ima teći od dana stjecanja tj. od uplate tužitelja.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1.Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je priznat trošak sastav tužbe i podnesaka od 05.02.2021. g. i 09.11.2021. g. u visini od po 100 bodova, sastav žalbe od 14.03.2022. g. u visini od 62,50 bodova, sastav podneska od 16.01.2024. g. u visini od 50 bodova (Tbr.8/3), zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištima 31.01.2022. g., 12.12.2023. g., 15.10.2024. g. i 16.01.2025. g. u visini od po 100 bodova a na ročištima 08.02.2021. g. i 01.03.2021. g. u visini od po 50 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ), što sa PDV-om iznosi 2.281,25 eura . Tome treba pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu od 115,47 eura, na presudu od 115,07 eura te troškove vještačenja u iznosu od 265,45 eura pa trošak tužiteljice ukupno iznosi 2.777,24 eura.

32. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice trebalo je odbiti. Ovo stoga što joj nije priznat trošak zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga niti sastav podnesaka koji su nebitni za raspravljanje ( žalba od 24.01.2019. g. te podnesak os 10.11.2021. g. kao i podnesaka u kojima ponavlja svoje navode ( podnesak 16.10.2024. g. ). Nije priznat ni trošak pristupa na ročište za objavu presude budući istima tužiteljica po punomoćniku nije prisustvovala.

U Rijeci, 24. siječnja 2025.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po pun.

Nakon pravomoćnosti pozvati tuženika pristojba na odgovor na tužbu 57,73 eura

U Rijeci , 24.01.2025. g.