Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-341/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja GLOBAL NEKRETNINE d. o. o., Rijeka, Dolac 7, OIB: 96497852072, kojeg zastupa punomoćnik Lovro Badžim, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. ovršenice NB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ovršenice GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Neli Bezjak, odvjetnica u Rijeci, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 330/2020-69 od 6. lipnja 2024., dana 24. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja GLOBAL NEKRETNINE d. o. o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 330/2020-69 od 6. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe u ukupnom iznosu od 3.680,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda usvojen je prijedlog ovršenica za odgodu predmetne ovrhe te je odlučeno da se zastaje s ovrhom do pravomoćnog okončanja postupka pod poslovnim brojem P-574/2024.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj, a zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede ovršnog postupka. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog ovršenica za odgodu ovrhe, uz naknadu troška sastava žalbe u ukupnom iznosu 3.680,00 eura.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17– dalje u tekstu: OZ).

5. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a na koju izrijekom upire ovrhovoditelj, a s obzirom na to da nedostaci u pobijanom rješenju na koje upire ovrhovoditelj ne predstavljaju takve nedostatke zbog kojih se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati. Naime, okolnost što u izreci nije izrijekom naveden parnični sud pred kojim se vodi postupak pod poslovnim brojem P-574/2024 do čijeg okončanja je postupak odgođen ne čini izreku presude nerazumljivom, a s obzirom na to da u konkretnom ovršnom predmetu nije niti sporno pred kojim sudom se rečeni parnični postupak vodi. Također, korištenjem glagola "zastati" umjesto "odgađati", kao i pogrešnim označavanjem čl. 61. umjesto čl. 65. OZ-a, nije dovedena u pitanje primjena instituta odgode ovrhe iz čl. 65. OZ-a. Drugi nedostaci također nisu od utjecaja.

6. Konačno, okolnost što neki od podnesaka kojima su ovršenice dopunile svoj prijedlog za odgodu ovrhe nisu dostavljeni ovrhovoditelju radi očitovanja ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, već je riječ o povredi ovršnog postupka iz čl. 65. st. 2. OZ-a, koja povreda nema značaj ni bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, jer se u konačnici ovrhovoditelj, koji i sam navodi da je podneske uvidom u e- komunikaciju pročitao, u žalbi protiv pobijanog rješenja iscrpno očitovao i glede navoda iz tih podnesaka.

7. Prvostupanjski je sud prihvatio prijedlog ovršenica i odgodio ovrhu u bitnom obrazloživši da su kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe, jer su ovršenice te N i ŽB pokrenuli parnicu pod poslovnim brojem P-574/24 radi utvrđenja ovršne isprave ništetnom, odnosno da je bez pravnog učinka, dok se nenadoknadiva šteta ogleda u postojanju opasnosti da ovršenice neće moći povratiti neosnovano naplaćena sredstva iz cijene prodane nekretnine u slučaju da se utvrdi da ovršna tražbina ne postoji. Navedena opasnost obrazložena je time da ovrhovoditelj nije vlasnik nekretnina na području prvostupanjskog suda, dok iz Odluke o rasporedu dobitaka za 2022. od 21. travnja 2023. proizlazi da gubitak koji je ostvaren u 2022. iznosi 17.436,00 kuna te da ukupni prihodi za 2020., 2021, i 2022. iznose 0,00 kuna.

8. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog ovršenica za odgodu ovrhe s obzirom na kumulativno ostvarenje pretpostavki iz čl. 65. st. 1. OZ-a.

9. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz ispunjenje jedne od zakonskih pretpostavki navedenih u odredbama čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu.

10. Podnošenjem tužbe pred Općinskim sudom u Rijeci radi utvrđenja ništetnim ugovora o hipoteci potpisanim između ovdje ovršenika i društva GUBERNACULUM d.o.o. kao dužnikom i ŽB kao založnim dužnikom, koji je ugovor solemniziran po javnom bilježniku Darku Paraviću pod brojem OV-3217/2017, a koja javnobilježnička isprava predstavlja ovršnu ispravu u predmetnom ovršnom postupku, ostvarena je pretpostavka iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a.

10.1. Pritom treba istaknuti da iz tužbenog zahtjeva navedene tužbe proizlazi da je predloženo utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o hipoteci, a ne samo nekog njegovog dijela, pa stoga nije u pravu ovrhovoditelj kada navodi da je tužbom osporen samo jedan dio ovrhovoditeljeve tražbene.

11. U odnosu na pretpostavku da je učinjen vjerojatnim nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete, ovršenice su se u dopuni prijedloga za odgodu ovrhe od 27. svibnja 2024. pozvale na to da ovrhovoditelj nema imovinu koja bi bila dostatna za eventualno naknadno namirenje ovršenica te su u prilog navedenoj tvrdnji dostavile potvrdu zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda iz koje potvrde proizlazi da ovrhovoditelj nema u vlasništvu nekretnine na području tog suda (a na kojem području se i nalazi registrirano sjedište ovrhovoditelja). Nadalje, ovršenice su dostavile javno dostupne podatke za ovrhovoditelja iz kojih proizlazi da ovrhovoditelj od 2021. do 2023. uzastopno ostvaruje gubitke.

11.1. Ovrhovoditelj je osporio zaključak prvostupanjskog suda o vjerojatnoj nemogućnosti ovrhovoditelja da naknadi ovršenicama naplaćena sredstva u slučaju njihovog uspjeha u parničnom postupku navodima da u svojih više desetljeća postojanja nema niti jednog dana blokade, da ima temeljni kapital deset puta veći od najnižeg za taj oblik trgovačkog društva i da sve svoje obveze uredno podmiruje, ali i to da bi s prihodima od prodaje nekretnine ovršenica imao raspoloživa sredstva za restituciju ovršenica.

11.2. Prema shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda, navodi da ovrhovoditelj sve svoje obveze uredno podmiruje i da mu je temeljni kapital deset puta veći od zakonom najniže propisanog sami po sebi nisu dostatni za zaključak da bi u slučaju uspjeha ovršenica u parničnom postupku bio u stanju isplatiti ovršenicama vrijednost onoga što je neosnovano stekao u ovrsi barem u pretežitom dijelu. Naime, ovrhovoditelj niti ne navodi da ima ikakvu imovinu veće vrijednosti iz koje bi se eventualna tražbina ovršenica mogla namiriti, pri čemu je za naglasiti da je ovrha u ovom predmetu određena radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.473.778,57 kuna/195.604,03 eura sa zateznim kamatama, dok je zaključkom prvostupanjskog suda od 21. prosinca 2023. vrijednost nekretnine ovršenica utvrđena u iznosu od 259.000,00 eura/1.951.435,50 kuna. Cijeneći upravo prethodno navedeni iznos tražbine ovrhovoditelja, koji će ovršenice potraživati od ovrhovoditelja u slučaju uspjeha u gore navedenom parničnom postupku, ovaj sud nalazi da je upravo opseg i visina imovine ovrhovoditelja, a ne okolnost urednog poslovanja ovrhovoditelja, od odlučnog značaja za pitanje mogućnosti restitucije ovršenica.

11.3. Slijedom navedenog, ovršenice su na razini vjerojatnosti dokazale da bi im nemogućnošću povratka novčanog iznosa (iznosa ne manjeg od 195.604,03 eura) od ovrhovoditelja nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta te je tako ispunjena i druga kumulativno predviđena pretpostavka za odgodu ovrhe.

12. Ovaj drugostupanjski sud nije ulazio u ocjenu uvjerljivosti navoda ovrhovoditelja i ovršenica o uspjehu stranaka u parničnom postupku, a s obzirom na to da je prema čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a za odlučivanje o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe relevantno samo to da je podnesena tužba radi stavljanja izvan snage ili utvrđenja ništavosti, dok sud u ovršnom postupku kao postupku strogo formalnog legaliteta nije ovlašten upuštati se procjenu osnovanosti takve tužbe.

13. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje (toč. I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).

14. Budući da ovrhovoditelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 24. siječnja 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak