Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-646/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja KANY d.o.o. Pula, Riva 12, OIB: 60507768688, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Vanjak, odvjetnica iz Pule, Mletačka 2/II protiv tuženika UTOPIA j.d.o.o. Mali [adresa], OIB: 73851005452, radi isplate 3.298,42 EUR s kamatom, 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet Ovrv-3241/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-141/2023 od 10. srpnja 2023. koje je donio javni bilježnik Sunčica Žužić Kovačić sa sjedištem u [adresa] u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu od 3.298,42 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku, kako slijedi:

- na iznos od 81,92 EUR od 26. studenog 2020.,

- na iznos od 164,95 EUR od 26. prosinca 2020.,

- na iznos od 164,95 EUR od 26. listopada 2021.,

- na iznos od 164,95 EUR od 26. studenog 2021.,

- na iznos od 164,95 EUR od 26. prosinca 2021.,

- na iznos od 164,95 EUR od 26. veljače 2022.,

- na iznos od 164,95 EUR od 26. ožujka 2022.,

- na iznos od 164,95 EUR od 26. travnja 2022.,

- na iznos od 164,95 EUR od 26. svibnja 2022.,

- na iznos od 164,95 EUR od 26. lipnja 2022

- na iznos od 164,95 EUR od 26. srpnja 2022.,

- na iznos od 164,95 EUR od 26. kolovoza 2022.,

- na iznos od 164,95 EUR od 26. rujna 2022.,

- na iznos od 247,42 EUR od 26. listopada 2022.,

- na iznos od 247,42 EUR od 26. studenog 2022.,

- na iznos od 247,42 EUR od 26. prosinca 2022.,

- na iznos od 247,42 EUR od 26. siječnja 2023.,

- na iznos od 247,42 EUR od 26. veljače 2023

po stopi od 5,89% godišnje do 31. prosinca 2020., od 1. siječnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje do 30. lipnja 2021., od 1. srpnja 2021. po stopi od 5,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena,

te u dijelu u kojem je tuženiku naložen platiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 224,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 329,44 EUR na ime prouzročenog parničnog troška u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 2. ožujka 2023. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Sunčici Žužić Kovačić sa sjedištem u [adresa] protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 3.298,42 EUR s kamatom. Na rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet Ovrv-3241/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-141/2023 od 10. srpnja 2023., kojim je cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno uložio prigovor navodeći da je utuženi iznos pogrešan iznos pričuve za zgradu u kojoj ovršenik nije suvlasnik. Prostor za koji su izdani račun su u vlasništvu društva koje je u stečaju i s kojom ovršenik nema ugovor prema kojem bi imao obvezu plaćanja pričuve, kao što ju je imao dok je bio na snazi ugovor o najmu. Skupština vjerovnika društva u stečaju odbila je produžiti ugovor o zakupu pa ne postoji osnova za plaćanje pričuve. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

2. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-194/2024-3 od 6. ožujka 2024., rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet Ovrv-3241/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-141/2023 od 10. srpnja 2023. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga primjenom odredbe članka 58. stavak 2. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 144/22. i 6/24.). Na temelju istog rješenja Općinski sud u Rijeci se oglasio stvarno nenadležnim, protiv kojeg rješenja je ovrhovoditelj podnio žalbu. Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi je rješenjem poslovni broj Gž-691/2024 od 7. listopada 2024. odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio citirano rješenje (odluka na stranici 182-185 spisa). Stoga je Općinski sud u Rijeci predmet ustupio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 6. prosinca 2024.

3. Tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je u podnesku zaprimljenom kod suda 30. ožujka 2024. istaknuo kako predmetno potraživanje predstavlja dugovanje za neplaćenu zajedničku pričuvu u smislu čl. 95. i čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u nastavku teksta: ZV), a što je poznato i tuženiku kad i u prigovoru spominje pričuvu. Tuženik je u utuženom periodu na temelju valjane pravne osnove koristio poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa], a tužitelj je upravitelj te zgrade. Iz priloženih isprava je vidljivo kako je HAL d.o.o. u stečaju – trgovačko društvo koje je predmetni poslovni prostor dalo u zakup tuženiku i u trenutku predaje ovog podneska vlasnik toga poslovnog prostora. U čl. 3. st. 2. priloženog Ugovora o zakupu određeno je kako pričuvu plaća zakupnik, odnosno, tuženik. Zaključcima o odlukama suvlasnika 17. rujna 2013. utvrđena je u predmetnoj zgradi mjesečna obveza plaćanja zajedničke pričuve u visini od 5,00 HRK/m[2] , a 27. rujna 2022., s primjenom od dana 1. listopada 2022. u visini od 7,50 HRK/m[2] . Visinu mjesečnog iznosa zajedničke pričuve kojeg je tuženik bio obvezan platiti u iznosu od 164,95 EUR, odnosno, počevši od listopada 2022. u iznosu od 247,42 EUR, moguće izračunati elementarnom matematikom – 248,56 (površina poslovnog prostora korištenog po tuženiku kao zakupniku; istaknuta u prilogu zaključku o odlukama suvlasnika od dana 27. rujna 2022., pod Rbr. 9., op.a.) X 0,6636140421 EUR (što je 5,00 HRK prema fiksnom tečaju konverzije, 1 HRK = 7,535450 EUR), potom 248,56 X 0,9954210631 EUR (što je 7,50 HRK prema fiksnom tečaju konverzije). Tuženik u prigovoru nije naveo je li i nakon proteka vremena na koje je ugovor o zakupu poslovnog prostora bio sklopljen nastavio de facto i de iure koristiti taj poslovni prostor, a svoje navode o tome da je skupština vjerovnika društva u stečaju odbila produljiti ugovor o zakupu nije dokazao ničime. Tužitelj ukazuje kako u čl. 2. st. 1. priloženog Ugovora o zakupu stoji kako su ugovorne stranke ugovorile mogućnost produljenja ugovora, a nakon što je isteklo vrijeme na koje je taj ugovor bio sklopljen tuženik, iako je evidentno riječ o radnji u njegovom prvorazrednom interesu, začudno nije postupio u skladu s odredbama međuvlasničkog ugovora i odmah obavijestio tužitelja kao upravitelja zgrade da on više ne koristi predmetni poslovni prostor pa više nije obveznik plaćanja pričuve, stoga je tužitelj u kontinuitetu opravdano i na temelju dostavljenih mu isprava osnovano teretio tuženika za plaćanje pričuve. Tuženik je u predmetnom poslovnom prostoru i nakon isteka vremena na koje je Ugovor o zakupu bio sklopljen nesumnjivo nastavio obavljati ugostiteljsku djelatnost u sklopu caffe bara „Utopia” (koju činjenicu je u podnesenom prigovoru sudu prešutio) što se može, utvrditi i prema sadržaju objava na službenoj stranici dotičnog lokala na društvenoj mreži facebook: https://www.facebook.com/utopiacaffebarlosinj/ ili pukim pretraživanjem pojma „caffe bar Utopia Mali Lošinj” na tražilici Google. Dakle, priloženi ugovor o zakupu na opisani način je konkludentno, prešutno produljen. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. 4. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-194/2024-3 od 6. ožujka 2024. je tuženik u t. IV. rješenja upozoren da je u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica. Tuženik je uredno zaprimio tužiteljev podnesak od 30. ožujka 2024. dana 20. svibnja 2024. te se na navode iz tužiteljevog podneska nije očitovao, niti je iznio činjenice na kojima temelji svoje navode iz prigovora, a niti je predložio dokaze potrebne za utvrđenje činjenica koje je iznio u prigovoru.

5. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno čl. 8. i čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

6. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 3.298,42 EUR na ime zajedničke pričuve u razdoblju od studenog 2020. do veljače 2023. (izvod otvorenih stavki na stranici 16 spisa) za poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa]. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Tuženik tijekom postupka nije osporio da je tužitelj upravitelj zgrade na adresi [adresa] u [adresa], što je sud utvrdio i uvidom u Ugovor o upravljanju poslovnom zgradom od 2. travnja 2012. (stranica 157-159 spisa). U konkretnom slučaju postupak radi plaćanja zajedničke pričuve pokrenuo je zastupnik po zakonu (upravitelj zgrade), odnosno tužitelj u ime suvlasnika. Upravitelj (nekretnine) ovlašten je ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika nekretnine radi naplate dugovanja s osnova zajedničke pričuve (tako i sudska praksa U-III-3671/2003 od 28.6.2006., broj U-III-1656/2004 od 10.10.2006. i broj: U-III-3695/2010 od 10.11.2011.). Stoga aktivna legitimacija tužitelja nije sporna. Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

9. Sporno jest je li tuženik dužan platiti zajedničku pričuvu u utuženom razdoblju s obzirom na tuženikove navode da ne postoji pravna osnova na temelju koje bi tuženik bio dužan plaćati zajedničku pričuvu jer nije suvlasnik predmetne zgrade, a više nije na snazi Ugovor o zakupu koji je tuženik imao sklopljen s društvom HAL d.o.o. u stečaju, suvlasnikom zgrade (izvadak iz zemljišne knjige na stranici 98-138 spisa).

10. Sud je uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora utvrdio da su društvo HAL d.o.o. [adresa], kao zakupodavac i tuženik kao zakupnik 26. siječnja 2017. sklopili predmetni Ugovor temeljem kojeg zakupnik prima u zakup poslovni prostor-caffe bar u [adresa], ukupne površine 219,13 m[2] , površine skladišnog prostora 42 m2 i terase 32,20 m sukladno čl. 1. st. 1. Ugovora (Ugovor na stranici 160-163 spisa). Nadalje, sukladno čl. 2. Ugovora, Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme od pet godina s mogućnošću produljenja za još pet godina, s time da zakup počinje teći od 1. veljače 2017. Dakle, Ugovor je sklopljen do 1. veljače 2022., s mogućnošću produljena za još pet godina tj. do 1. veljače 2027. Stranke Ugovora o zakupu su u čl. 3. st. 2. ugovorile da zakupnik, odnosno tuženik plaća troškove zajedničke pričuve, što je i tuženik potvrdio u prigovoru navodeći da je plaćao troškove pričuve dok je imao sklopljen Ugovor o zakupu.

11. Tuženik ničim nije dokazao svoje navode iz prigovora da je skupština društva HAL d.o.o. u stečaju, [adresa], odnosno zakupodavca odbila produljiti Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora, što je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a.

12. Sukladno odredbi čl. 186. st. 1. Stečajnog zakona (dalje: SZ-a, "Narodne novine" broj 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24.) najam i zakup nekretnina ili prostorija ne prestaju otvaranjem stečajnoga postupka, s time da stečajni upravitelj može u ime stečajnoga dužnika kao najmodavca ili zakupodavca otkazati najamni ili zakupni odnos u zakonskom otkaznom roku neovisno o ugovorenom otkaznom roku sukladno odredbi čl. 188. st. 4. SZ-a. Odlučnu činjenicu da je stečajni dužnik odnosno zakupodavac HAL d.o.o. u stečaju, [adresa] odbio produljiti predmetni Ugovor o zakupu za daljnje razdoblje nakon 1. veljače 2022. tuženik ničim nije dokazao.

13. Osim toga, tuženik u prigovoru ne tvrdi da je nakon proteka vremena na koje je predmetni Ugovor sklopljen prestao koristiti predmetni poslovni prostor. Iz navedenog proizlazi da je i nakon isteka vremena na koje je Ugovor prvotno sklopljen do 1. veljače 2022., Ugovor prešutno obnovljen za daljnje razdoblje od pet godina sukladno čl. 2. Ugovora te temeljem odredbe čl. 546. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). Stoga sud utvrđuje neosnovanim tuženikove navode da ne postoji pravna osnova temeljem koje bi tuženik bio dužan plaćati zajedničku pričuvu za predmetni poslovni prostor. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je tuženik dužan platiti zajedničku pričuvu tužitelju temeljem odredbe čl. 3. st. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora.

14. Tuženik nije posebno osporio visinu zajedničke pričuve. Zaključcima o odlukama suvlasnika od 17. rujna 2013. utvrđena je u predmetnoj zgradi mjesečna obveza plaćanja zajedničke pričuve u visini od 5,00 HRK/m[2] (zaključak na stranici 164-169 spisa), a Zaključkom od 27. rujna 2022., s primjenom od 1. listopada 2022. u visini od 7,50 HRK/m[2] (zaključak na stranici 170-171 spisa). Stoga je visinu mjesečnog iznosa zajedničke pričuve tuženik bio obvezan platiti u iznosu od 164,95 EUR, odnosno, počevši od 1. listopada 2022. u iznosu od 247,42 EUR (248,56 m[2] - površina poslovnog prostora korištenog po tuženiku kao zakupniku istaknuta u prilogu zaključku o odlukama suvlasnika od 27. rujna 2022., stranica 171 spisa x 0,6636140421 EUR, što je 5,00 HRK prema fiksnom tečaju konverzije, 1 HRK = 7,535450 EUR te potom 248,56 m[2] x 0,9954210631 EUR, što je 7,50 HRK prema fiksnom tečaju konverzije).

15. Slijedom navedenog, sud je temeljem čl. 3. st. 2. predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 26. siječnja 2017. naložio tuženiku platiti tužitelju kao upravitelju zgrade iznos od 3.298,42 EUR po osnovi zajedničke pričuve s kamatom (t. I. izreke). Sukladno tome, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi u dijelu u kojem je naloženo plaćanje glavnice u iznosu od 3.298,42 EUR s kamatom propisanom odredbom čl. 29. ZOO-a.

16. Odluku o nastalim troškovima postupka ovrhe sud je donio primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a i čl. 451. st. 3. ZPP, održavši na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu nastalog troška ovrhe tužitelju u iznosu od 224,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, koji se odnose na trošak javnobilježničke nagrade i trošak sve sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (dalje: Pravilnik, "Narodne novine" broj 9/21., 18/22. i 154/22.) te uvećano za trošak sastava prijedlog za ovrhu po odvjetniku sukladno Tbr. 11/1 i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.). Na tako dosuđeni trošak ovrhe tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 30. st. 2. OZ, slijedom čega je odlučeno kao pod t. I. izreke.

17. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti u kojem su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, najkasnije do zaključenja prethodnog postupka (čl. 461.a ZPP-a). Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP-a.

18. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 3.298,42 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 329,44 EUR (t. II. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,44 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi, budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava obrazloženog podneska od 30. ožujka 2024., kojim odgovara na tuženikove navode iz prigovora u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1 te troška sastava podneska od 11. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8/4.

Rijeka, 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a u vezi s čl. 502. st.

1. ZPP-a).