Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5437/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja VK /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koga zastupa Artur Fižbah i Biljana Mikulić, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. /[osobni identifikacijski broj]/ sa sjedištem u [adresa], koga zastupa Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-872/2023-11 od 3. listopada 2024., nadnevka 24. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja, preinačuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-872/2023-11 od 3. listopada 2024. i rješava:
Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti istaknut po tuženiku.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenje poslovni broj P-872/2023-11 od 3. listopada 2024. Općinski sud u Osijeku se proglasio mjesno nenadležnim (stavak I. izreke) i odredio da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (stavak II. izreke).
2. Protiv rješenja žali se tužitelj pozivom na žalbene razloge iz odredbe članka 335. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022 u daljnjem tekstu: ZPP-a) i predlaže ukidanje istog slijedom žalbenih navoda.
3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz sadržaja predmeta proizlazi da je tužba podnesena 13. lipnja 2023. (ispravljena podneskom od 2. kolovoza 2024.) radi utvrđenja ništetnom odredbe potrošačkog Ugovora o kreditu broj 02808 od 1. kolovoza 2008. u kojem je obveza tužitelja kao korisnika kredita vezana za tečaj švicarskog franka (CHF) i isplate iznosa od 5.000,00 eura kao posljedice ništetnosti, da je u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, tuženik istakao prigovor mjesne nenadležnosti suda tužiteljevog prebivališta (Općinskog suda u Osijeku), pozivajući se na odredbu članka 46., članaka 48. ZPP-a i točku 11.3. Ugovora o kreditu, koji glasi – "U slučaju spora iz Ugovora ili u vezi s Ugovorom Davatelj kredita, Korisnik kredita i jamci ovim uglavljuju mjesnu nadležnost suda u Zagrebu."
6. Polazeći od činjenice da je tuženikovo registrirano sjedište u [adresa], da je Ugovor sklopljen u Zagrebu, da je točkom 11.3. Ugovora samo potvrđena mjesna nadležnost suda u Zagrebu, prvostupanjski je sud pozivom na članak 48. stavak 1. ZPP-a ocijenio osnovanim prigovor mjesne nenadležnost (za postupanje je mjesno nadležan sud sjedišta tuženika, Općinski građanski sud u Zagrebu).
7. U žalbenom stadiju postupka stranke iznose oprečna shvaćanja vezano za primjenu pravila o mjesnoj nadležnosti i činjenica koje su relevantne za ocjenu tog prigovora, utoliko što tužitelj tvrdi da je Ugovor o kreditu sklopljen u Osijeku, poslovnim prostorijama Idol d.o.o. Osijek, Sv. Leopolda Mandića 111 (nije dolazio u Zagreb radi sklapanja Ugovora), da je njegovo prebivalište u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu i podnošenje tužbe na području Općinskog suda u Osijeku, a tuženik da je odredba članka 48. stavka 1. ZPP-a pravilno primijenjena po prvostupanjskom sudu i da odredba članka 11.3. Općih uvjeta nije i ne može biti prorogacijska klauzula (tom odredbom se ne prorogira mjesna nadležnost s obzirom da je prema odredbi članka 48. ZPP-a za postupanje u predmetnom postupku nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu).
8. Prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, istaknut po tuženiku, nije osnovan.
9. Naime, prema zajedničkim pravilima o nadležnosti sadržanim u odredbi članka 15. stavku 2. ZPP-a, o sudskoj nadležnosti (apsolutna, stvarna, mjesna) i neovisno o stadiju postupka u kojem se ispituje, sud u pravilu odlučuje s obzirom na činjenično stanje u vrijeme podnošenja tužbe sudu i po propisima koji važe u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.
10. U vrijeme odlučivanja o mjesnoj nadležnosti (listopad 2024.) na snazi je odredba članka 19. l ZPK-a[1] , koja je procesne naravi i primjenjuje od 30. rujna 2015., u svim postupcima u kojima se o nadležnosti odlučuje nakon 30. rujna 2015., a među kojima je i predmetni postupak (tužba podnesena 13. lipnja 2023.), kojom je između ostalog propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište (stavak 1.) i da se od odredbe iz stavka 1. članka 19. l može odstupiti samo sporazumom koji je sklopljen nakon nastanka spora (stavak 4. točka 1. članka 19. l).
11. Pored nesporne činjenice da je Ugovor o kreditu broj 02808 od 1. kolovoza 2008. potrošački, da je tužiteljevo prebivalište u vrijeme podnošenja predmetne tužbe ( i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu) na području Općinskog suda u Osijeku, to je za postupanje u predmetnom postupku mjesno nadležan Općinski sud u Osijeku na čijem području je tužiteljevo (potrošačevo) prebivalište.
12. U prilog primjeni odredbe članka 19. l ZPK-a (prava na izbor potrošaču hoće li postupak radi zaštite svojih prava pokrenuti pred sudom svog prebivališta ili sjedišta trgovca) treba imati u vidu da se ne nalaze razlozi da se u nedostatku opće odredbe o mjesnoj nadležnosti za suđene u sporovima nastalim u povodu potrošačkog kreditiranja, potrošaču koji pokreće sudski postupak uskrati pravo izbora mjesne nadležnosti suda njegovog prebivališta po toj odredbi.
13. Svako drugo tumačenje odredbe članka 19. l ZPK-a dovelo bi ne samo do pretjeranog formalizma u odlučivanju kao posljedice primjene pozitivnog prava bez sagledavanja pravnog problema u cjelini s aspekta da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese, već i do ograničavanja u ostvarivanju prava u duhu i smislu prava zajamčenih odredbama članka 14. stavkom 2., člankom 16. stavkom 2. i člankom 26. Ustava[2] .
14. Stoga se drugostupanjski sud ne može složiti sa tuženikovim tumačenjem pravila o mjesnoj nadležnosti, koje je nekritički prihvatio prvostupanjski sud, a niti da bi s tim u vezi činjenično stanje bilo pravilno utvrđeno, odnosno ocjenom prvostupanjskog suda da je osnovan prigovor mjesne nadležnosti istaknut po tuženiku.
15. Iz navedenih razloga je uvažena žalba tužitelja, preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen kao neosnovana prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, odnosno odlučeno kao pod stavkom I. izreke rješenja (članak 380. točka 3. ZPP-a), a što znači da je Općinski sud u Osijeku kao stvarno i mjesno nadležan dužan nastaviti predmetni postupak. 1 Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016., u daljnjem tekstu: ZPK-a)
2 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 28/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.)
16. Pod stavkom II. izreke rješenja je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu (članak 166. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a) jer ta radnja nije bila potrebna u predmetnom postupku (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
U Zagrebu 24. siječnja 2025.
Sutkinja:
Slavica Garac
