REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: Povrv-44/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. u Osijeku, Ulica kardinala A. Stepinca 4, protiv tuženika FĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Dinka Kulaša iz Dugog Sela i u odsutnosti pozvanog tuženika, 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Slavice Perić iz Dugog Sela, poslovni broj javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-271/2023, sudski predmet Ovrv-2255/2023 od 19. travnja 2023., te se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan. II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 232,10 Eur-a (dvjesto trideset i dva eura i deset centi), uvećanog za zakonske zatezne kamate u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku Slavici Perić iz Dugog Sela, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja koje se odnosi na neplaćene telekomunikacijske uslugu u iznosu od 173,36 Eur-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od 16. lipnja 2022. pa do isplate.

2. Javni bilježnik Slavica Perić iz Dugog Sela je 19. travnja 2023. godine donijela rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-271/2023, sudski broj Ovrv-2255/2023, protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno uložio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-44/2024 od 8. veljače 2024. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-271/2023 te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku smatra odgovorom na tužbu, tuženik navodi kako potraživanje tužitelja ne postoji iz razloga što da je on prije isteka Ugovora br. 1-827931280380 obavijestio tužitelja o raskidu ugovora nakon isteka obveznog trajanja, ali da je tužitelj uporno ignorirao obavijest o raskidu. Nadalje, navodi i kako nikada nije zaprimio ostale dokumente koji čine sastavni dio ugovora (opće i posebne uvijete tužitelja, ugovorene usluge, cjenik, uvjete korištenja), niti je prihvatio preuzeti ih na internetskim stranicama tužitelja. Dakle, da tužitelj pokušava naplatiti nepostojeće potraživanje.

4. U daljnjem tijeku postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 10 spisa), Obavijest o raskidu ugovora od 6. svibnja 2022., sa dokazom o slanju iste (list 24 spisa), Obavijest o sklopljenom ugovoru (list 30-34 spisa), račune tužitelja (list 36-38 spisa i 64-67 spisa), Opće uvjete tužitelja (list 38-62 spisa), Obavijest o raskidu ugovora (list 63 spisa), Karticu kupca (list 68 spisa), Ugovor za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa Telemach (list 73-74 spisa), Pritužbu tuženika od 9. lipnja 2021. (list 75 spisa), Odgovor na pritužbu tuženika (list 76 spisa).

5. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

6. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a., te primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

8. Predmetni parnični postupka vodi se radi neplaćanja usluga tužitelja po Ugovoru br. 1-827931280380 za uslugu Homebox duo i opciju 1TB s dospijećem od 15. lipnja 2022. do 10. listopada 2022. u ukupnom iznosu od 173,36 Eur-a.

9. Među strankama u ovom postupku nije sporno da su tužitelj kao davatelj usluga i tuženi kao primatelj usluga dana 21. svibnja 2020. sklopili Ugovoru br. 1- 827931280380 za uslugu Homebox duo i opciju 1TB sa obveznim trajanjem ugovora na 24 mjeseca.

10. Među strankama u ovom postupku sporno je, je li tuženik pravovaljano raskinuo ugovor nakon obveznog trajanja ugovornog odnosna, a posljedično je li isti u obvezi podmirivati usluge prema tužitelju nakon proteka vremena trajanja obveznog ugovora.

11. Uvidom u Obavijest o raskidu ugovora od 6. svibnja 2022. (list 24 spisa), utvrđeno da je tuženik istu poslao preporučeno poštom na adresu tužitelja, te je iz sadržaja iste razvidno da se isti poziva na predmetni ugovor te da navodi kako nakon obveznog trajanja istog više ne želi koristiti usluge po uvjetima iz tog ugovora. Također u navedenoj obavijesti navedeni su i osobni podaci tuženika kao podnositelja.

12. U predmetnom postupku tužitelj nije osporio da je tuženik ugovor raskinuo, kao što nije sporio i da je zaprimio obavijest tuženika o raskidu. Međutim, tužitelj navodi da navedeni raskid nije valjan, budući da ne sadrži sve propisano odredbom čl. 13.1. Općih uvjeta poslovanja tužitelja. Slijedom navedenog da je tužitelj taj koji je 17. listopada 2022. raskinuo pretplatnički odnos radi neurednog ispunjavanja ugovornih obveza od strane tuženika.

13. Sukladno odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje u tekstu ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

14. Uvidom u čl. 5.1.2. Općih uvjeta tužitelja regulirano je kako tužitelj i krajnji korisnik mogu sklopiti pretplatnički Ugovor sa posebnom odredbom o obveznom trajanju pretplatničkog odnosa u skladu sa važećim propisima u kojem slučaju vrijeme obveznog trajanja ugovora ne može biti dulje od dvije godine, pri čemu po isteku obveznog trajanja ugovora tužitelj nastavlja pružati ugovorene usluge.

15. Uvidom u predmetni ugovor utvrđeno je kako su tužitelj i tuženik sklopili upravo ugovor sa obveznim trajanja na rok od 24 mjeseca, te kako je Općim uvjetima ugovoreno nakon kojeg roka tužitelj nastavlja pružati svoje usluge. Isto u suštini znači da se ugovorne strane sklopile ugovor na neodređeno vrijeme koji prestaje kada bude pravodobno otkazan u skladu sa odredbom čl. 211. ZOO-a.

16. Čl. 212. ZOO-a propisano je da ako trajanje obveznog odnosa nije određeno da ga svaka ugovorna strana može okončati otkazom koji mora biti dostavljen drugoj ugovornoj strani i koji se može dati u svako doba samo ne u nevrijeme.

17. Prema mišljenju ovog suda tuženik je u skladu sa ranije citiranim odredbama tužitelju valjano otkazao ugovorni odnos dopisom od 6. svibnja 2022., odnosno slanjem tužitelju preporučeno poštom na adresu tužitelja obavijesti o tome da nakon isteka obveznog trajanja ugovora više ne želi biti vezan odredbama tog ugovora, odnosno, da ne želi koristiti usluge po ugovoru. Primitak obavijesti o otkazu tužitelj ne spori. Nadalje, tuženik je u navedenoj obavijesti naznačio kako ako mu je tužitelj voljan ponuditi prihvatljiviju ponudu da mu pošalje primjerak novog ugovora. Iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj tuženiku ponudio sklapanje nekog drugog ugovora pod drugim uvjetima, a nakon isteka obveznog trajanja ovdje predmetnog ugovora.

18. Sukladno ranije citiranim zakonskim odredbama ne može se prihvatiti navod tužitelja kako tuženik nije valjano raskinuo predmetni ugovor pozivom na odredbu čl. 13.1. Općih uvjeta tužitelja koje propisuju raskid ugovora iz sljedećih razloga. Navedene odredbe općih uvjeta propisuju da krajnji korisnik može raskinuti pretplatnički ugovor slanjem obavijesti o raskidu ugovora poštom, elektroničkim putem, telefaksom ili potpisivanjem zahtjeva za raskid ugovora na ovlaštenom prodajnom-poslovnom mjestu. Krajnji korisnik koji podnosi zahtjev u pravilu ga treba potpisati i dostaviti svoje identifikacijske podatke koji obuhvaćaju ime i prezime pretplatnika, adresu, OIB, presliku osobnog identifikacijskog dokumenta i podatke o priključku i uslugama za koje podnosi zahtjev. Uvidom u obavijest o raskidu ugovora nakon obveznog trajanja razvidno je tuženik tužitelju istu poslao preporučenom poštom s povratnicom, a što tužitelj u postupku ni ne spori. Nadalje, ista sadrži potpune podatke podnositelja, ovdje tuženika i to ime, prezime, adresu i OIB istog, te točnu naznaku ovdje predmetnog ugovora kojim tuženik nakon isteka obveznog trajanja više ne želi biti vezan pod uvjetima tog ugovora. Navedena izjava dana je u cijelosti u skladu s odredbama čl. 212. Zakona o obveznim odnosima, pa pozivanje tužitelja da ista nije valjana, a ne navođenjem točnog razloga koji bi je činilo nevaljanim osim općenitog pozivanja na čl. 13.1. Općih uvjeta tužitelja nije od utjecaja za drugačije rješenje u ovoj pravnoj stvari.

19. S druge strane u predmetnom slučaju radi se i o potrošačkom ugovoru sklopljenom na daljinu, pa i u skladu sa odredbama čl. 49.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/2014, 110/2015, 14/2019, dalje u tekstu Zakon o zaštiti potrošača) bi se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo bi se smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, činjenica da se tuženiku Općim odredbama nameću brojni uvjeti kojima moraju biti ispunjeni da bi se raskinuo predmetni ugovor (i to nakon isteka obveznog trajanja istog), a u konkretnom slučaju očigledno činjenica da tuženik uz obavijest o raskidu nije priložio presliku osobne iskaznice, ne čini tu obavijest nevaljalom, već bi takvu odredbu ugovora činila nepoštenom, a posljedično i ništetnom. Nadalje, u skladu sa odredbom čl. 49.st.2. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Upravo o navedenom ugovoru riječ je i u ovdje predmetnom postupku. Konačno u skladu s odredom čl. 49.st.4. Zakona o zaštiti potrošača na tužitelju bi bio teret dokaz da dokaže da se o takvoj odredi pojedinačno pregovaralo, što je u ovom postupku izostalo.

20. Dakle, s obzirom da obavijest tuženika tužitelju da nakon isteka obveznog trajanja ugovornog odnosa sadrži sve elemente (osim preslike osobne iskaznice) navedene kako Općim uvjetima tužitelja tako i Zakonom o obveznim odnosima, čini tu obavijest valjanom i primitkom iste obavijesti od strane tužitelja valjano prestaje ugovorni odnos između tužitelja i tuženika.

21. Također, ovaj sud ukazuje i na odredbe čl. 4. ZOO-a koja propisuje da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Pa u situaciji u kojoj je tužitelju bilo poznato da tuženik ne želi i dalje biti vezen odredbama ugovora čije je obvezno trajanje isteklo, bi u skladu s navedeni načelom tuženiku ukazao na eventualne formalne nepravilnosti otkaza takvog ugovora. Zasigurno ne bi imao za pravo jednostrano nastavljati sa ugovornim odnosom u odnosu na kojeg mu je poznato da ne postoji volja druge ugovorne strane da se isti i dalje nastavi.

22. U skladu sa svim prethodno navedenim, ugovorni odnos između tužitelja i tuženika prestalo je istekom roka od 24 mjeseca od dana sklapanja ugovora, a nakon što je tuženik valjano obavijestio tužitelja prije isteka tog ugovora, da više ne želi biti vezan istim. Kako je ugovor sklopljen 21. svibnja 2020., ugovorni odnos između tužitelja i tuženika prestao je 21. svibnja 2022.

23. Sukladno prethodno navedenom, nakon 21. svibnja 2022. tuženik nije u obvezi prema tužitelju s naslova predmetnog ugovora. Kako se u predmetnom postupku potraživanje tužitelja temelji na naplaćenim računima s dospijećem plaćanja počev od 16. lipnja 2022. pa do 15. listopada 2022., tuženik je u obvezi podmiriti tužitelju jedino dio računa za svibanj 2022. dok je još predmetni ugovor još bio na snazi.

24. Kako tužitelj u tužbi u odnosu na račun za mjesec svibanj 2022. potražuje od tužitelja iznos od 17,92 Eur-a (list 10 spisa), dok je ukupan račun izdan na iznos od 35,17 Eur-a/265,00 kn, očigledno je tuženik izvršio plaćanje dijela tog računa. Tužitelj nije dokazao zašto za utuženi period tereti tuženika upravo za iznos od 17,92 Eur-a, odnosno, nije dokazao visinu potraživanja koja bi mu pripadala u odnosu na usluge izvršene u mjesecu svibnju 2022., ako se uzme u obzir da je predmetni ugovorni odnos prestao 21. svibnja 2022.

25. U odnosu na sve ostale račune, kako je već obrazloženo tužitelju ne pripada pravo na naplatu istih uslijed činjenice da je ugovorni odnos između tužitelja i tuženika prestao 21. svibnja 2022., a tužitelj nije dokazao da je nakon navedenog datuma bio ovlašten tuženiku pružati ikakve usluge. Da je tome tako proizlazi i uvidom u račune s dospijećem plaćanja u mjesecu srpnju, kolovozu, rujnu i listopadu 2022. iz kojih je vidljivo da tužitelj od tuženika potražuje isključivo mjesečnu naknadu za Homebox duo i Opciju 1 TB, bez da je evidentirana potrošnja za prijenos podataka. Iz toga ovaj sud zaključuje kako u navedenom razdoblju tuženik nije koristio nikakvu uslugu tužitelja, slijedom čega nije u obvezi ni podmiriti navedene račune tužitelju.

26. Ostale dokaze dostavljene u ovom postupku sud nije posebno ocjenjivao jer isti nisu od utjecaja na drugačije rješenje u ovoj pravnoj stvari.

27. Sukladno svemu prethodno navedenom, a s obzirom da tužitelj nije dokazao ni osnov ni visinu svoje tražbine, trebalo je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao nesnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove Presude. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom postupku, u skladu s odredbom čl. 154. ZPP-a ne pripada mu pravu na naknadu troškova parničnog postupka, slijedom čega je riješeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Dugo Selo, 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

- tuženiku