Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-759/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Vesni Šuflaj Šestak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KRAKOM d.o.o., OIB: 18804286885, sa sjedištem u Krapini, Gajeva 20 protiv tuženika VO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Povrv-47/2024-18 od 30. srpnja 2024., 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Povrv-47/2024-18 od 30. srpnja 2024. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci, presuđeno je tako da izreka presude u cijelosti glasi:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Gordane Večerić iz Pregrade od 22. veljače 2024., posl. br.:

Ovrv-342/2024 u dijelu u kojem se nalaže tuženiku VO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tužitelju KRAKOM, d.o.o., OIB: 18804286885, sa sjedištem u Krapini, Gajeva 20, namiri tražbinu u iznosu od 86,33 EUR, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 38,86 EUR od 16. svibnja 2024.

- na iznos od 47,47 EUR od 16. rujna 2023.

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovsi javne bilježnice Gordane Večerić iz Pregrade od 22. veljače 2024., posl. br.: Ovrv-342/2024 u dijelu troškova postupka u iznosu od 12,50 EUR.

III. Nalaže se tuženiku VO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti tužitelju KRAKOM, d.o.o., OIB: 18804286885, sa sjedištem u Krapini, Gajeva 20, parnični trošak u iznosu od 38,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. srpnja 2024. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik ne iznoseći određene zakonske žalbene razloge, ali iz navoda žalbe proizlazi da se žali zbog žalbenog razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom ističe da živi u kućanstvu sa svojom suprugom, da su u dobi od oko 80 godina i da nemaju nikakvog smeća. Tvrdi da već dugi niz godina ne stavlja svoju kantu na površinu gdje bi ju djelatnici tužitelja praznili, zato što ne proizvodi smeće, kao i da čip njegove kante nema oznaku [serijski broj], a za kantu s tom oznakom tužitelj je tvrdio da je ispred tuženikove kuće u utuženom razdoblju osamnaest puta odvezao smeće. Predlaže da drugostupanjski sud predmet vrati sudu prvog stupnja na provjeru činjeničnog stanja.

2.1. Sud je prvostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu, odnosno u točkama I. i III. izreke, primjenom čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 86,33 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog neplaćenog računa pa do isplate, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime komunalne usluge odvoza komunalnog otpada, pružene mu tijekom 2023., za nekretninu u [adresa], na adresi [adresa], pa primjenom čl. 458. st. 1. ZPP-a ovaj postupak predstavlja spor male vrijednosti jer se radi o sporu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu sa čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja nalazi utvrđenim da prvostupanjski sud nije počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik navodima žalbe i ne ukazuje da bi koja od tih bitnih povreda postupka bila počinjena.

7. Tužitelj je tužbeni zahtjev utemeljio na tvrdnjama:

- da tužitelj na području [adresa] obavlja djelatnost gospodarenja otpadom u sklopu koje se odvija usluga sakupljanja i odvoza otpada, koja djelatnost predstavlja javnu uslugu od općeg interesa sukladno odredbi članka 64. st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/21., 142/23., dalje: ZGO),

- da je na temelju čl. 70. st. 1. ZGO-a, čl. 4. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine [adresa] (Službeni glasnik Krapinsko-zagorske županije broj 36/22, dalje: Odluka) i čl. 2. Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na distributivnom području društva KRAKOM d.o.o. (Službeni glasnik Krapinsko-zagorske županije broj 36/22, dalje: Opći uvjeti ugovora) korisnik javne usluge na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine (čl. 70. st. 1. ZGO-a),

- da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika (čl. 70. st. 4. toč. 1. ZGO-a), odnosno da je dužan omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini (čl. 70. st. 4. toč. 2. ZGO-a),

- da tuženik živi u kućanstvu u svom stambenom objektu na adresi [adresa],

- da se prema čl. 5. spomenute Odluke, ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim prilikom korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada,

- da je prema čl. 67. ZGO-a i čl. 8. Odluke kriterij obračuna količine otpada - volumen spremnika miješanog komunalnog otpada izražen u litrama i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju,

- da je čl. 75. ZGO-a propisano da strukturu cijene usluge čini cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena minimalne javne usluge,

- da na temelju čl. 76. ZGO-a cijena minimalne javne usluge predstavlja iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja, te sigurnosti redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a visina cijene minimalne javne usluge propisana je čl.13. Odluke.

-da su svim korisnicima dodijeljeni čipirani spremnici miješanog komunalnog otpada i da tužitelj u svakom trenutku prati i evidentira pražnjenja spremnika miješanog otpada, s obzirom da o broju pražnjenja ovisi i cijena usluge u obračunskom periodu,

- da je tuženiku dodijeljen spremnik zapremnine 80 litara, čipa oznake: [serijski broj], a za isti je u periodu od 01. siječnja 2023. do 31. kolovoza 2023. godine evidentirano sveukupno 18 pražnjenja spremnika miješanog komunalnog otpada,

- da se evidentiranje odvoza miješanog komunalnog otpada vrši uz pomoć narukvice, koju je potrebno nasloniti (domet narukvice je unutar 10 cm) na čip kako bi se izvršilo očitanje spremnika, a da je iz tužiteljeve Evidencija odvoza otpada vidljivo da je pražnjenje tuženikovog spremnika evidentirano samo za dane kada je on spremnik (kantu) miješanog komunalnog otpada predao na pražnjenje, a ne na svaki datum kojeg se po rasporedu otpad odvozi,

- da u tih osam mjeseci tuženik nijednom nije reklamirao račune koje je redovno primao, a visina kojih iznosi ukupno 86,33 eura.

8. Tuženik nije osporio da je za svoj objekat zadužen kantom za odvoz komunalnog otpada, jer je i u žalbi izjavio da svoju kantu već dulji niz godina nije stavljao na površinu gdje bi ju djelatnici tužitelja praznili. Doista je neuvjerljiva žalbena tvrdnja tuženika da to nije činio jer nije imao nikakvog smeća, jer je neživotno da boravkom dva člana u jednom kućanstvu u razdoblju od osam mjeseci ne bi nastalo ikakvog komunalnog otpada.

9. Nije utemeljen žalbeni navod tuženika da čip oznake: [serijski broj], za koju je tužitelj dostavio podatak da pripada kanti za komunalni otpad za koju je dostavio izvod iz evidencije za ukupno osamnaest odvoza u utuženom razdoblju, nije oznaka čipa njegove kante. Naime, podatak o broju čipa kante za odvoz komunalnog otpada tužitelj je iznio u podnesku od 8. travnja 2024. koji je s prilozima dostavljen tuženiku na očitovanje 22. travnja 2024., odnosno tri mjeseca prije donošenja pobijane presude, pa tuženik toj činjenici ne može prigovarati tek u žalbi.

10. Odredbom čl. 467. st. 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Stoga žalbene navode kojima tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja sud nije razmatrao jer u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno iznositi žalbene razloge iz čl. 355. ZPP-a.

11. Na temelju utvrđenja da je tuženik kao vlasnik stambenog objekta na adresi na kojoj i živi, obveznik korištenja i plaćanja javne usluge odvoza komunalnog otpada, da je on prema tužiteljevoj evidenciji odvoza komunalnog otpada koristio uslugu za 18 odvoza komunalnog otpada u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. kolovoza 2023., za koju uslugu cijena nesporno iznosi 86,33 eura, da je tužitelj kao pružatelj te javne usluge aktivno legitimiran u postupku, a da tuženik nije ni tvrdio ni dokazao da je račune podmirio, na tako utvrđene činjenice pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je, u smislu odredaba iz čl. 70. ZGO-a u vezi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

12. Pravilna je i na čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a utemeljena odluka o troškovima parničnog postupka u točki III. izreke pobijane presude, a pravilnost koje tuženik dovodi u pitanje neosnovanim osporavanjem odluke o glavnoj stvari. Tuženik konkretnim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost odluke o parničnim troškovima, a na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a žalbeni sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o parničnim troškovima.

13. Točka II. izreke prvostupanjske presude kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

14. Iz svih naprijed iznesenih razloga, valjalo je kao u izreci ove presude žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

15. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Bjelovar, 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Vesna Šuflaj Šestak