Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4667/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku za raspoređivanje naknadno pronađene imovine iza pok. CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] rođenog **.**.1976., a umrlog **.**.2023., državljanina Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi predlagateljice PK, odvjetnice u [adresa], protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj O-886/2024-2 od 29. kolovoza 2024., dana 24. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagateljice PK, odvjetnice u [adresa] kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj O-886/2024-2 od 29. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor predlagateljice PK, odvjetnice u [adresa] izjavljen na rješenje vršitelja dužnosti Javnog bilježnika Ivana Račkog iz [adresa] poslovni broj O-1028/2023-14 od 15. siječnja 2024. te je navedeno rješenje održano na snazi u cijelosti.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela predlagateljica PK, odvjetnica u [adresa] zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, povrede čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i povrede čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te povredu čl. 48. st. 1. i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske u svezi čl. 6.1. Konvencije i čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju s prijedlogom da ovaj sud preinači prvostupanjsko rješenje u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP, u svezi s čl. 381. ZPP.

5. Rješenjem vršitelja dužnosti javnog bilježnika od 8. studenoga 2023. godine obustavljen je ostavinski postupak iza pokojnog CK, koji je umro **.**.2023. Iz obrazloženja je razvidno da ostavitelj u trenutku smrti nije bio vlasnik nekretnina, već da su iza ostavitelja ostale samo pokretnine neznatne vrijednosti pa su nasljednici UK, RK i GK, djeca ostavitelja, izjavili da nisu zainteresirani za provođenje ostavinskog postupka te je odlučeno na temelju čl. 215. st. 2. ZN-a.

6. Predlagateljica u prijedlogu od 11. siječnja 2024. godine kao zainteresirana osoba predložila je da sud provede ostavinski postupak navodeći da je ostavitelj CK za života vodio parnični postupak za naknadu štete radi povrede prava osobnosti zbog neadekvatnih uvjeta u zatvoru i da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-3232/2021 i U-III-3845/2021 od 27. lipnja 2023. usvojio ustavnu tužbu i ukinuo ranije donesene presude a da se postupak vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-2343/2023 i da je taj sud rješenjem od 25. rujna 2023. prekinuo postupak. Predlagateljica smatra da predmetni parnični postupak predstavlja naknadno pronađenu imovinu.

6.1. Rješenjem vršitelja dužnosti javnog bilježnika od 15. siječnja 2024. godine zahtjev za provođenje ostavinske rasprave je odbačen kao nedopušten jer da predlagateljica nije ovlaštena osoba za njegovo podnošenje, odnosno da ista nije zainteresirana osoba u smislu odredbi Zakona o nasljeđivanju, na koje rješenje je ovdje žaliteljica izjavila prigovor te je sud prvog stupnja pravilno odbio taj prigovor pobijanim rješenjem.

7. Prije svega valja istaknuti da zakoni moraju uvijek postaviti okvir diskrecijskih ovlasti i urediti način njihove provedbe s dostatnom jasnoćom koja pojedincu osigurava primjerenu zaštitu protiv arbitrarnosti (samovolje), a sudovi su dužni pravne norme tumačiti polazeći od cilja i svrhe koje je zakonodavac želio postići njihovim propisivanjem te u skladu s tako utvrđenom svrhom primjenjivati mjerodavnu normu, imajući u vidu posebne okolnosti konkretnog slučaja.

7.1. Ovaj viši sud stoga ima potrebu istaknuti da sud prilikom donošenja odluke valja imati na umu načelo legitimnog očekivanja, jednakosti pred zakonom, pravičnosti i pravne sigurnosti, razmjernost, vaganja interesa te vladavine prava imajući uvijek na umu da "ništa zakon teže ne podnosi nego da se ista stvar na različit način ocjenjuje" (Nihil in lege intolerabilius est quam eandem rem diverso iure censeri).

8. Odmah valja istaknuti da na temelju odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01, 76/10., 85/10., 150/13., 5/14., dalje: Ustav) samo sud tumači i primjenjuje pravne propise.

9. Kod donošenja ove odluke sud je imao na, umu pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III- 2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

10. Odredbom članka 29. Ustava je propisano: "Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo: – da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete, – da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane, – na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat, – da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetom propisanim zakonom, – da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, ukoliko je dostupan sudu, – da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe, – na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu. Osumnjičenik, okrivljenik i optuženik ne smije se siliti da prizna krivnju. Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku. Kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom na zahtjev ovlaštenog tužitelja.

10.1. Odredbom članka 35. Ustava propisano je da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

10.2. Odredbom članka 48. Ustava propisano je: "Jamči se pravo vlasništva. Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru. Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom. Jamči se pravo nasljeđivanja.", dok je odredbom čl. 35. Ustava propisano: "Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti."

10.3. Nadalje, člankom 6.1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10-dalje u tekstu: Konvencija) koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenoga 1997. godine propisano je: "Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Presuda se izriče javno, ali se novinari i javnost mogu isključiti s čitavog ili jednog dijela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom društvu, kada to nalažu interesi maloljetnika ili zaštite privatnog života strana u sporu, ili kada to sud smatra izričito neophodnim zato što bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti štetu interesima pravde."

10.4. Odredbom članak 179. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13 – dalje: ZN) propisano je: "Strankom se u smislu ovoga Zakona smatraju nasljednici i zapisovnici kao i druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine."

11. Odgovarajući na žalbene navode, valja reći da pod pojmom drugih osoba (čl. 179. ZN) treba u prvom redu smatrati one osobe koje čekaju (u smislu odredbi čl. 47. i 48. ZN, kao oporučni nasljednici određeni pod odgodnim uvjetom ili s odgodnim rokom), zatim osobe koje su u tijeku postupka istakle zahtjev za nasljedstvo makar im to pravo nije priznato i utvrđeno (čl. 227. st. 1. ZN), kao i osobe kojima je pripalo plodouživanje ili koje drugo pravo iz ostavine (čl. 226. st. 2. toč. 5. ZN). Strankom se smatra ne samo osoba koja je aktivno sudjelovala u ostavinskom postupku, već i ona koja nije sudjelovala u postupku, ako je uredno bila pozvana ili obaviještena o pokretanju postupka (čl. 217. i čl. 219. st. 3. ZN), kao i svaka druga osoba kojoj pripada neko pravo iz ostavine i onda ako je sud propustio da joj uputi poziv za raspravu i sl.

11.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Gžzp 317/08-2 od 9. listopada 2009. jasno je izrazio shvaćanje da "predlagatelj, kao ostaviteljev vjerovnik, je samo sudionik u ostavinskom postupku, ali ne i stranka u ostavinskom postupku, premda je u njemu aktivno sudjelovao i to u povodu pravomoćno utvrđene novčane tražbine predlagatelja u odnosu prema ostavitelju. Naime, ostaviteljev vjerovnik (čl. 139. i 140. ZN), isto kao i izvršitelj oporuke (čl. 60. i dr. ZN), te skrbnik ostavine (čl. 128. ZN) i privremeni skrbnik ostavine (čl. 199. i 200. ZN), nemaju položaj stranke u ostavinskom postupku, budući da isti ne ostvaruju nikakvo pravo na ostavinu kao takvu jer ga niti nemaju, nego ostvaruju svoja prava i zahtjeve prema nasljednicima kao cjelini, koji su nastali u povodu pokretanja i vođenja ostavinskog postupka te sudjelovanja ovih osoba u nekim radnjama obavljenim u tijeku ostavinskog postupka. Stoga, ovakvi sudionici u postupku su osobe različite od suda i stranaka, a koje u postupku ostvaruju neki svoj pravni interes sa zahtjevom da sud u njihovu korist, u povodu njihovog sudjelovanja u postupku, donese neku određenu odluku. To bi bile u stvari tzv. treće posredno zainteresirane osobe kojima zbog postojanja nekog određenog interesa pripada pravo žalbe protiv onih odluka koje se na njih odnose. Slijedom navedenog, a suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se predlagatelja ne može smatrati strankom u predmetnom ostavinskom postupku".

11.2. Kako predlagateljica nije sudjelovala u predmetnom ostavinskom postupku, nije nasljednica a ni zapisovnik te ne ostvaruje nikakvo pravo iz predmetne ostavine (jer i nema prava iz ostavine) nije ovlaštena na podnošenje zahtjeva za provođenje ostavinske rasprave zbog naknadno pronađene imovine.

11.3. Tek je za istaknuti da je u smislu odredbe čl. 101. st. 1. ZPP-a smrću CK predlagateljici prestala i punomoć koju joj je on izdao.

11.4. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilnog je shvaćanja da postojanje parničnog postupka koji je u prekidu ne može biti predmet ostavine niti dio ostavinske imovine i raspoređivanja iste.

12. Ustavni sud u odluci broj U-III-3378/2019 od 13. svibnja 2021. u točki 10. "ističe da je sadržaj ustavnog prava zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava ograničen na postupovna jamstva pravičnog suđenja. Dakle, pravo na pravično suđenje jamči postupovnu, a ne materijalnu pravičnost."

13. Slijedom navedenog, žaliteljici valja istaknuti kako, u konkretnom slučaju, nije došlo do povrede 29. Ustava a niti do povrede čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, budući je prvostupanjski sud zakonom ustanovljen, sudio kao neovisan i nepristran, te je isti sud pravično, javno i u razumnom roku ispitao žaliteljičin slučaj. Također, suprotno žalbenim navodima, nije došlo niti do povrede čl. 1. Protokola broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojom je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Naime, „vlasništvom“ se može smatrati ili „postojeće vlasništvo“ ili imovina, uključujući zahtjeve, u odnosu na koje podnositelj može tvrditi da ima barem „legitimno očekivanje“ da će ostvariti učinkovito uživanje vlasničkog prava (Pressos Compania Naviera S.A. i drugi protiv Belgije, stavak 31.; C (Oxford) Ltd i C (Oxford) Land Ltd protiv Ujedinjenog Kraljevstva [VV], stavak 61.; Von Maltzan i drugi protiv Njemačke (odl.) [VV], stavak 74. točka (c); Kopecký protiv Slovačke [VV], stavak 35. točka (c)).

13.1. Ne može se reći da postoji legitimno očekivanje u slučajevima kada postoji spor glede ispravnog tumačenja i primjene domaćeg prava te ovaj sud smatra da žaliteljica nije dokazala da ima pravo koje mora predstavljati dostatno utvrđen materijalni vlasnički interes prema nacionalnom pravu, slijedom čega nije dokazala svoje pravo „vlasništva“ koje se sastoji od „legitimnog očekivanja“.

14. Zaključno, prvostupanjski postupak bio je popraćen prikladnim postupovnim jamstvima za razmatranje žaliteljičinog prigovora o povredi prava vlasništva, a u svojoj žalbi ne tvrdi da bi to ograničenje bilo neproporcionalno, odnosno da ne bi bila uspostavljena pravična ravnoteža između suprotstavljenih interesa žaliteljice i nasljednika, ovaj sud utvrđuje da žaliteljičin zahtjev ne otvara pitanja povrede prava na mirno uživanje vlasništva zajamčenog čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, a svakako joj nije povrijeđeno pravo iz čl. 35. Ustava Republike Hrvatske kojom joj se jamči štovanje i pravna zaštita njezina osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

15. Stoga je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje na temelju odredbe čl. 380. točka 2. ZPP.

U Zagrebu, 24. siječnja 2025.

Sudac:

Ivica Veselić