Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-236/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza ZRMAX d.o.o. u stečaju Vinkovci, Glagoljaška ulica 52, OIB: 98508336173 kojeg zastupa stečajna upraviteljica Nada Gagro iz Vinkovaca protiv tuženika Republika Hrvatska OIB: 52634238587 koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi povrata u stečajnu masu stečenog po osnovi koja je kasnije otpala, VPS 61.130,46 EUR-a, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 9. siječnja 2025. u nazočnosti zakonskog zastupnika tuženika a u odsutnosti st. upraviteljice tužitelja, na ročištu za objavu presude održanog dana 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 951,75 EUR-a (devetstopdesetjedaneuroisedamdesetpetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i iznos od 2.436,82 EUR-a (dvijetisućečetrstotridesetšesteuraiosamdesetdvacenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. kolovoza 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.436,82 EUR-a tekuću od 5. srpnja 2023. do 6. kolovoza 2023. i

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 57.741,89 EUR-a.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 7.697,35 EUR-a (sedamtisućašestodevedesetsedameuraitri- desetpetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi povrata u stečajnu masu iznosa od 75.358,36 EUR-a stečenog po osnovi koja je kasnije otpala.

2. Navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-5/2012 -140 od 1. ožujka 2023. naloženo registru ovog suda upis stečajne mase iza ZRMAX d.o.o. u stečaju Osijek, te da je ista upisana rješenjem ovog suda broj Tt-23/1478-2 od 3. ožujka 2023.

3. Dodaje da je tužitelj prije podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 186.a ZPP- a podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, te je zaprimio dana 18. travnja 2023. odgovor Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: N-DO-9/2023 iz kojeg je razvidno da isti prihvaćaju plaćanje iznosa od 255.765,95 EUR-a dok odbijaju platiti zakonske zatezne kamate na taj iznos koje teku od 04. srpnja 2018. godine do isplate.

4. Nadalje navodi da je tuženik dana 27. lipnja 2023. uplatio iznos 180.407,59 EUR-a, te budući da uplatom nije uplatio cijeli nesporni iznos niti zakonske zatezne kamate, tužitelj je podnio sudu tužbu radi isplate.

5. Navodi da je pravni prednik tužitelja bio upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je na predmetnoj nekretnini proveden postupak izvlaštenja u svrhu izgradnje državne ceste D2, južna obilaznica grada Osijeka, dogradnja južnog kolnika,dionica: čvorište „koridor 5C“-čvorište Tenjska, temeljem rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji Služba za imovinsko pravne poslove UP/1-943-04/10-01 Ur.broj:2158-03-02/03-11-20 od 13. lipnja 2011. godine, a koje je rješenje postalo pravomoćno 9.kolovoza 2012., a pravnom predniku tužitelja je isplaćena naknada za izvlaštenje predmetne nekretnine u iznosu od 612.311,18 EUR/4.613.458,57 kn.

6. Dodaje da su na predmetnoj nekretnini u trenutku izvlaštenja bili upisani kao razlučni vjerovnici tuženik u prvom prednosnom redu, Napredak PZ Županja u drugom prednosnom redu i Oranice PZ Županja u trećem prednosnom redu, te da je zaključkom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-5/12-35 od 4. listopada 2013. dana suglasnost tadašnjem stečajnom upravitelju, da iz ostvarene naknade za izvlaštenje u iznosu od 612.311,18 EUR-a isplati naknadu razlučnom vjerovniku Republika Hrvatska u iznosu od 483.749,50 EUR-a umanjeno za 5% na ime troškova unovčenja sukladno odredbi čl. 170. Stečajnog zakona tako da je razlučnom vjerovniku Republika Hrvatska isplaćen iznos od 459.560,89 EUR-a.

7. Nadalje navodi da je Trgovački sud u Osijeku rješenjem poslovni broj St- 51/12-91 od 25. travnja 2018. ispravio grešku u nazivu odluke broj St-5/12-35 od 4. listopada 2013. kojom je odlučeno o namirenju razlučnih vjerovnika iz iznosa postignutog u postupku izvlaštenja nekretnine u vlasništvu pravog prednika podnositelja, kako bi osobama, koje prema stanju spisa i prema podacima iz Zemljišne knjige polažu pravo na namirenje iz naknade za izvlaštenje, omogućio ulaganje žalbe, sukladno čl. 11. st. 1 Stečajnog zakona, te da su na navedeno rješenje o ispravku žalbu uložili vjerovnici Napredak PZ Županja, Oranica PZ Županja i Republika Hrvatska, a Visoki trgovački sud RH je rješenjem poslovni broj Pž-3335/18-3 od 3. srpnja 2018. u točki I. odbio kao neosnovane žalbe razlučnih vjerovnika Republika Hrvatska, Napredak PZ Županja i Oranice PZ Županja pa je pravomoćnošću citiranog prvostupanjskog rješenja otpala pravna osnova temeljem koje je namiren razlučni vjerovnik Republika Hrvatska za iznos od 459.560,89 EUR-a ovdje tuženik i od tada su bile ispunjene zakonske pretpostavke za vraćanje u stečajnu masu isplaćenog iznosa, a sve sukladno odredbi čl. 1111. st. 3 Zakona o obveznim odnosima jer od tog trenutka tuženik ima status nepoštenog posjednika.

8. Dodaje da su istim rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-3335/18-3 od 3. srpnja 2018. u točki II izreke uvažene žalbe razlučnih vjerovnika Napredak PZ Županja i Oranice PZ Županja uložene protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj St/12-35 od 04. listopada 2013. godine, te je predmet vraćen na ponovni postupak, a Trgovački sud u Osijeku je postupajući po uputi iz drugostupanjskog rješenja, a u svrhu diobe naknade za izvlaštenu nekretnine koja je bila ranije u vlasništvu pravnog prednika tužitelja, kao i namirenja razlučnih vjerovnika održao ročište za diobu dana 28. studenog 2018. godine i na ročištu su bile nazočne pravne osobe koje prema stanju spisa i prema podacima iz Zemljišnih knjiga polažu pravo na namirenje iz iste naknade.

9. Navodi da je tuženik kao razlučni vjerovnik osporio tražbinu razlučnih vjerovnika Napredak PZ Županja i Oranice PZ Županja, a razlučni vjerovnici Napredak PZ Županja i Oranice PZ Županja su osporili tražbinu tuženika, pa ih je Trgovački sud u Osijeku rješenjem broj St-5/2012-105 od 11. prosinca 2018. godine uputio u parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja.

10. Dodaje da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 184/2020. od 23. siječnja 2020. preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-675/18-13 od 20. studenog 2019. te je donijeta odluka da nije osnovano osporavanje tražbine vjerovnika Napredak PZ Županja i Oranice PZ Županja, a da su Napredak PZ Županja i Oranice PZ Županja djelomično uspjeli u osporavanju tražbine tuženika budući da je presudom Trgovačkog suda u Osijeku P-28/2012-35 od 8. rujna 2021., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 47 Pž-5084/2011-5 od 10. studenog 2020. godine utvrđeno da je osnovano osporavanje tražbine za iznos od 255.765,95 EUR-a.

11. Dodaje da je na temelju svega navedenog, razvidno da bi tuženik trebao vratiti u stečajnu masu sukladno odredbi čl. 1111. st.3. i čl. 1115. ZOO-a s naslova stečenog s osnove koja je kasnije otpala iznos od 255.765,95 EUR-a uvećano za zakonsku kamatu koja teče od 4. srpnja 2018. godine do isplate jer od tog trenutka prema mišljenju tužitelja, tuženik nepošteni posjednik i tužitelj ima pravo i na naplatu zakonske zatezne kamate.

12. Nadalje, navodi da je tuženik do podnošenja tužbe platio iznos od 180.407,59 EUR-a dok nije platio iznos od 75.358,36 EUR-a niti je platio zakonske za kamate na uplaćeni iznos koje teku od 4. srpnja 2018.godine do 26. lipnja 2023. godine i koje iznose 66.611,58 EUR-a.

13. Predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da tužitelju isplati neplaćenu glavnicu u iznosu od 75.358,36 EUR-a i obračunate zakonske zatezne kamate u iznosu od 66.611,58 EUR-a.

14. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su ispunjene procesno pravne pretpostavke iz čl. 186.a st. 5 ZPP-a sukladno kojima se tužba može smatrati dopuštenom ali ističe da je tuženik u prethodnom medijacijskom postupku u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora naveo razloge zbog kojih smatra da se radi o sporu naglašene medijacijske podobnosti, predložio način rješavanja spora koji je smatrao razumnim i uravnoteženim, te pozvao na dostavljanje uplatnog računa, a stečajna upraviteljica je broj računa dostavila 4. svibnja 2023., te je tuženik svoju obvezu iz prijedloga rješavanja spora ispunio uplatama od 27. lipnja 2023. i 4. srpnja 2023.

15. Dodaje da je zahtjev za plaćanjem kamata na iznos glavne tražbine, po mišljenju tuženika, mogao dospjeti tek nakon što mu je dostavljena presuda kojom je pravomoćnom odlukom suda osporavanje utvrđeno osnovanim, 4. siječnja 2023. jer se pravilnom interpretacijom odredbe čl. 1115. ZOO-a pošteni stjecatelj smatra nepoštenim tek od dana kada je saznao da mu to pravo ne pripada.

16. Navodi da je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva uglavničene kamate također rezultat pogrešne interpretacije čl. 1115. ZOO-a, ali i pogrešne interpretacije i primjene čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer ako se tuženik kao pošteni stjecatelj tek od 4. siječnja 2023. može smatrati nepoštenim, onda i pravo na zateznu kamatu može početi teći tek od tog dana, ali i tada po stopi za tzv. ostale odnose (uvećanje za 3%), a ne po stopi za odnose iz trgovačkih ugovora, odnosno ugovora između trgovaca i osoba javnog prava (uvećanje za 5%).

17. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 7. kolovoza 2023. tužitelj je povukao tužbu za glavni dug u iznosu od 75.358,36 EUR-a budući je tuženik navedeni iznos podmirio nakon podnošenja tužbe dana 4. srpnja 2023., ali je ostao kod zahtjeva da tuženik plati zakonske zatezne kamate obračunate na ukupno uplaćeni iznos glavnog duga od 255.765,68 EUR-a i to: na dio glavnog duga od 180.407,59 EUR-a za razdoblje od 4. srpnja 2018. do 26. lipnja 2023. uvećano za zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe do isplate u obračunom iznosu od 66.611,58 EUR-a i na dio glavnog duga od 75.358,36 EUR-a za razdoblje od 4. srpnja 2018. do 4. srpnja 2023. u obračunatom iznosu od 28.007,14 EUR-a.

18. Tužitelj osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu navodeći da je tuženik imao saznanja da mu ne pripadaju novčana sredstva koja su mu isplaćena od dana kada je odlukom VTS-a broj Pž-3335/18-3 od 3. srpnja 2018. ukinut zaključak broj St-5/12-35 od 4. listopada 2013. kasnije ispravljen nazivom rješenja i kojim je tuženik kao Razlučni vjerovnik u prvom prednosnom namiren za iznos od 459.560,89 EUR-a budući je tuženik namiren protivno odredbi čl. 164. Stečajnog zakona i da je tuženik odluku zaprimio.

19. Tuženik navodi da je obračun zateznih kamata od 7. srpnja 2023. koji je dostavljen uz podnesak tužitelja djelomično pogrešan jer zatezne kamate za 176 dana (razdoblje od 1. siječnja 2023. do 26. lipnja 2023.) iznose 3.815,40 EUR-a a ne 3.923,79 EUR-a, a isto tako tužitelj nije primijenio pri obračunu stopu zateznih kamata od 3% koja se primjenjuje u ostalim odnosima budući pravni odnos parničnih stranaka nije ugovorni odnos.

20. Tuženik je dostavio obračun zateznih kamata za iste glavnice prilikom kojeg je primijenjena stopa od 3 postotna poena, iz kojeg je razvidno da obračun kamata na dio glavnice od 75.358,36 EUR-a iznosi 20.032,55 EUR-a, a na dio glavnice od 180.407,59 EUR-a iznosi 47.854,12 EUR-a, te je ostao kod navoda da tuženik nije bio nepošteni stjecatelj jer je pouzdanje tuženika u veritet tražbine bilo opravdano i pravno osnovano odnosno legitimno je bilo očekivanje tuženika da je namirenje cjelokupne tražbine pravno valjano sve do 4. siječnja 2023. odnosno sve do zaprimanja odluke suda kojim je utvrđeno da je osporavanje tražbine djelomično osnovano a djelomično neosnovano, slijedom čega smatra da bi zahtjev tužitelja trebao biti odbijen preko iznosa od 2.053,26 EUR-a odnosno preko iznosa od 4.702,95 EUR-a, a koliko iznose obračuni zateznih kamata za iste glavnice od 180.407,59 EUR-a i 75.358,36 EUR-a po stopi od tri postotna poena u ostalim odnosima ali za vrijeme od 4. siječnja 2023. do dana plaćanja 26. lipnja 2023. odnosno 4. srpnja 2023.

21. Tužitelj navodi da prihvaća primjedbu tuženika vezano za stopu zatezne kamate po kojoj su obračunate zatezne kamate na plaćenu glavnicu te je uredio tužbeni zahtjev da način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 47.854,13 EUR- a koji iznos predstavlja obračunatu zateznu kamatu na uplaćeni iznos od 180.407,59 EUR-a za razdoblje 04. srpnja 2018. godine do 26. lipnja 2023. godine uvećano za zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate ,a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih i isplatu iznosa od 20.032,55 EUR-a koji iznos predstavlja obračunatu zateznu kamatu na uplaćeni iznos od 75.358,36 EUR-a za razdoblje 04. srpnja 2018. godine do 04. srpnja 2023. godine uvećano za zateznu kamatu koja teče od dana 05. srpnja 2023. do isplate, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena kao i naknadu parničnih troškova.

22. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu koju čine: rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj St-5/2012-140 od 1. ožujka 2023. i rješenje Tt-1478/2023 od 3. ožujka 2023., zahtjev za mirno rješenje spora od 9. ožujka 2023. s HP potvrdom o primitku, odgovor na zahtjev od 13. travnja 2023., izvadak o stanju i prometu po računu Croatia banka za period od 21. lipnja 2023. do 27. lipnja 2023., izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku zk. odjel Osijek od 8. ožujka 2023., br. zk. uloška [broj ZK uloška], zaključak Trgovačkog suda u Osijeku br. St-5/12-35 od 4. listopada 2003. i rješenje broj St-5/12-91 od 25. travnja 2018., rješenje VTS-a broj Pž-3335/18-3 od 3. srpnja 2018., zapisnik br. St-5/12-104 od 28. studenog 2018., rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj St-5/12-105 od 11. prosinca 2018., presuda i rješenje VTS-a broj Pž-184/20-2 od 23. siječnja 2020., izvadak o stanju i prometu po računu Addiko bank od 7. siječnja 2020., presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-28/21-35 od 8. rujna 2021., presuda VTS-a RH broj Pž-5084/21-5 od 10. studenog 2022., obračun zateznih kamata od 29. lipnja 2023. na iznos od 66.611,58 EUR-a, izvadak o stanju i prometu po računu Croatia banka od 1. srpnja 2023., obračun zateznih kamata od 7. srpnja 2023. na iznos od 28.007,14 EUR-a, obračun zateznih kamata od 29. rujna 2023. na iznos od 20.035,56 EUR-a i na iznos od 47.854,12 EUR-a.

23. U ranijem postupku sud je donio rješenje i presudu pod poslovnim brojem P-196/2023-11 od 30. listopada 2023. ispravljenu rješenjem poslovni broj P- 196/2023-18 od 28. studenog 2023. kojom je u točki I naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.702,95 EUR-a na ime obračunate zatezne kamate na plaćeni iznos glavnog duga od 180.407,59 EUR-a sa daljnjom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 30. lipnja 2023. do isplate po stopi od 5,50 % godišnje i iznos od 2.053,26 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. srpnja 2023. do isplate po stopi od 7,00% godišnje sve u roku od 15 dana.

24. U točki II izreke odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 43.151,17 EUR-a na ime obračunatih kamata na plaćenu glavnicu od 180.407,59 EUR-a i za iznos od 17.979,29 EUR-a na ime obračunatih kamata na plaćenu glavnicu od 75.358.36 EUR-a, a u točki III izreke je obvezan tužitelj naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.097,35 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po stopi od 7,00% godišnje u roku od 15 dana, te je u izreci rješenja utvrđeno da je tužba povučena za glavni dug u iznos od 75.358,36 EUR-a i za dio obračunatih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 26.732,05 EUR- a.

25. Protiv točke II i III navedene presude tužitelj je izjavio žalbu, a Visoki trgovački sud RH u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Pž-4403/2023-2 od 12. ožujka 2024. ukinuo presudu ovoga suda u točkama II i III izreke presude i predmet vratio sudu na ponovno suđenje.

26. Nije sporno da se je tužitelj prije podnošenja tužbe dana 9. ožujka 2023. obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, na koji zahtjev je tuženik odgovorio dopisom od 13. travnja 2023. u kojem navodi da je imajući u vidu sve okolnosti konkretne pravne situacije, tužiteljev zahtjev u svojoj osnovi opravdan i pravno u pretežitom dijelu prihvatljiv, odnosno da smatra da postoji objektivna mogućnost izvansudskog rješenja spornog odnosa na način da tuženik prihvaća obvezu plaćanja odnosno isplatu iznosa od 255.765,95 EUR-a te odbijanje zahtjeva za plaćanje zatezne kamate od 4. srpnja 2018. odnosno odustanak od ovog zahtjeva. (list spisa 18)

27. Nesporno je da je zaključkom ovoga suda poslovni broj broj St-5/12-35 od 4. listopada 2013. dana suglasnost tadašnjem stečajnom upravitelju da iz ostvarene naknade za izvlaštenje u iznosu od 612.311,18 EUR-a isplati naknadu razlučnom vjerovniku Republika Hrvatska u iznosu od 483.749,50 EUR-a umanjeno za 5% na ime troškova unovčenja tako da je navedenom razlučnom vjerovniku isplaćen iznos od 459.560,89 EUR-a, te da je rješenjem ovoga suda poslovni broj St-5/12-91 od 25. travnja 2018. ispravljen naziv odluke od 4. listopada 2013. u "rješenje" protiv kojeg je dopuštena žalba u roku od 8 dana Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. (list spisa 25-27)

28. Također je nesporno da su protiv navedenog rješenja izjavili žalbu vjerovnici Republika Hrvatska i Napredak PZ Županja, a Visoki trgovački sud RH u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Pž-3335/18-3 od 3. srpnja 2018. odbio kao neosnovanu žalbu navedenih vjerovnika i potvrdio rješenje o ispravku poslovni broj St-5/12-91 od 25. travnja 2018., a uvažio je žalbu vjerovnika Napredak PZ Županja te je ukinuo rješenje ovoga suda poslovni broj St-5/12-35 od 4. listopada 2013. i predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak. (list spisa 28-31)

29. Nesporno je da su nakon održanog ročišta za diobu naknade za izvlaštenje nekretnine, rješenjem poslovni broj St-5/12-105 od 11. prosinca 2018. u točki 1. upućeni razlučni vjerovnici Napredak PZ Županja i Ornice PZ Županja na pokretanje parnice radi utvrđivanja osnovanosti tražbine razlučnog vjerovnika Republike Hrvatske Ministarstvo financija u iznosu od 3.644.801,64 kn u roku od 15 dana, te da je u točki 3. rješenja, upućen razlučni vjerovnik Republika Hrvatska na pokretanje parnice radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja tražbina razlučnih vjerovnika Napredak PZ Županja i Ornice PZ Županja u roku od 15 dana, a u točki 5. je odgođeno donošenje rješenja o namirenju do pravomoćnog okončanja parnica iz točke 1. i 3 ovog rješenja. (list spisa 32-39)

30. Također je nesporno da je presudom ovoga suda poslovni broj P-675/18- 13 od 20. studenog 2019. usvojen tužbeni zahtjev ovdje tuženika Republike Hrvatske, te je utvrđeno osnovanim osporavanje kojim je Republika Hrvatska osporila tražbine i prava na odvojeno namirenje Napredak PZ iz Županje i Ornice PZ iz Županje tamo tuženika, a tuženici su obvezani na naknadu troškova tužitelju.

31. Protiv navedene presude tuženici su izjavili žalbu a Visoki trgovački sud RH u Zagrebu je presudom poslovni broj Pž-184/20-2 od 23. siječnja 2020. preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu pobijane točke I izreke, te je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj Republika Hrvatska traži da sud utvrdi osnovanom osporavanje tražbine vjerovnika Napredak PZ Županja i Ornice PZ Županja, te je naložio tužitelju da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka, a rješenjem je ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu pobijane točke I izreke kojom je utvrđeno osnovanim osporavanje prava tuženika na odvojeno namirenje i u tom dijelu je odbacio tužbu kao nedopuštenu. (list spisa 40-44)

32. Isto tako je nesporno da je presudom ovog suda poslovni broj P-28/2021- 35 od 8. rujna 2021. u točki I izreke utvrđeno da je osnovano osporavanje tražbine tuženika Republika Hrvatska kao razlučnog vjerovnika na temelju založnog prava upisanog rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Z-16475/2006 od 28. prosinca 2006. u stečajnom postupku koji se vodi kod ovoga suda pod brojem St-5/12. u iznosu do 255.765,95 EUR-a/1.927.068,55 kn što je tuženik dužan priznati dok je u točki II izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da da je osnovano osporavanje tražbine i pravo na namirenje tuženika Republika Hrvatska kao razlučnog vjerovnika na temelju založnog prava upisanog rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Z-16475/2006 od 28. prosinca 2006. u stečajnom postupku koji se vodi kod ovoga suda pod brojem St-5/12. u iznosu do 1.927.068,55 kn što je tuženik dužan priznati, dok je u točki III odlučeno da svaka stranaka snosi svoje troškove postupka. (list spisa 47-53)

33. Protiv navedene presude tužitelj i tuženik su izjavili žalbu, a Visoki trgovački sud RH u Zagrebu je presudom i rješenjem poslovni broj Pž-5084/2021-5 od 10. studenog 2022. odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točkama II i III izreke, dok je rješenjem odbacio kao nedopuštenu tužbu u dijelu u kojem tužitelj traži da sud utvrdi osnovanim osporavanje prava na namirenje tuženika kao razlučnog vjerovnika (list spisa 54-60)

34. Protiv presude ovoga suda poslovni broj P-28/21-35 od 8. rujna 2021. žalbu je izjavio i tuženik i to protiv točke I izreke i točke III izreke koja žalba je odbačena kao nepravodobna rješenjem poslovni broj P-28/21-39 od 24. rujna 2021.

35. Protiv navedenog rješenja tuženik Republika Hrvatska je izjavio žalbu, a Visoki trgovački sud RH u Zagrebu rješenjem poslovni broj Pž-5084/2021-4 od 10. studenog 2022. je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Osijeku kojim je odbačena žalba tuženika kao nepravodobna.

36. Navedeno rješenje VTS-a RH tuženik je primio 29. studenog 2022. kao i presudu poslovni broj Pž-5084/2021-5.

37. Ove činjenice sud je utvrdio uvidom u e-spis poslovni broj P-28/21.

38. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. u daljnjem tekstu ZOO-a) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

39. Sukladno st. 2, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a sukladno st. 3, obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

40. U konkretnom slučaju iz zahtjeva za mirno rješenje spora je razvidno da je tužitelj od tuženika potraživao povrat stečenog po osnovi koja je kasnije otpala odnosno iznos od 255.765,95 EUR-a od kojeg iznosa je tuženik tužitelju prije utuženja platio iznos od 180.407,59 EUR-a dana 27. lipnja 2023., tako da je tužitelj tužbom prvobitno potraživao ostatak neplaćene glavnice u iznosu od 75.358,36 EUR- a i zakonsku zateznu kamatu na plaćeni iznos glavnice od 180.407,59 EUR-a za razdoblje od 4. srpnja 2018. do 26. lipnja 2023. obračunatu u iznosu od 66.611,58 EUR-a uvećano za zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe do isplate.

41. Budući je tuženik nakon podnošenja tužbe podmirio glavni dug u iznosu od 75.358,36 EUR-a uplatom od 4. srpnja 2023. tužitelj je povukao tužbu za glavni dug ali je ostao kod zahtjeva da mu tuženik plati zakonsku zateznu kamatu na plaćenu glavnicu u iznosu od 66.611,58 EUR-a koji iznos predstavlja obračunatu zateznu kamatu na plaćeni iznos od 180.407,59 EUR-a za razdoblje od 4. srpnja 2018. do 26. lipnja 2023. uvećano za zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe do isplate, kao i zakonsku zateznu kamatu na plaćenu glavnicu od 75.358,36 EUR-a obračunatu u iznosu od 28.007,14 EUR-a na koji iznos potražuje daljnju zakonsku zateznu kamatu tekuću od 5. srpnja 2023. do isplate.

42. Nadalje, tužitelj je podneskom od 11. listopada 2023. smanjio tužbeni zahtjev na način da od tužitelja sada potražuje iznos od 47.854,13 EUR-a koji iznos predstavlja obračunatu zateznu kamatu na plaćeni iznos od 180.407,59 EUR-a za razdoblje od 4. srpnja 2018. do 26. lipnja 2023. uvećano za zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe do isplate te iznos od 20.032,55 EUR-a koji iznos predstavlja obračunatu zateznu kamatu na plaćeni iznos od 75.358,36 EUR-a za razdoblje od 4. srpnja 2018. do 4. srpnja 2023. uvećanu za zateznu kamatu tekuću od 5. srpnja 2023. do isplate

43. Iz navedenog slijedi da je tužitelj povukao tužbu i za dio obračunatih kamata na plaćenu glavnicu od 180.407,59 EUR-a u iznosu od 18.757,45 EUR-a i dio obračunatih kamata na plaćenu glavnicu od 75.358,33 EUR-a/567.787,56 kn u iznosu od 7.974,60 EUR-a odnosno obračunate kamate u ukupnom iznosu od 26.732,05 EUR-a, pa je sud rješenjem poslovni broj P-196/2023-11 od 30. listopada 2023. utvrdio da je tužba povučena za glavni dug od 75.358,36 EUR-a te za dio obračunatih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 26.732,05 EUR-a.

44. Navedeno rješenje kao i točka I izreke presude poslovni broj P-196/2023- 11 od 30. listopada 2023. su postali pravomoćni dana 15. studenog 2023.

45. Rješenjem poslovni broj P-236/2024-34 od 5. studenog 2024. ispravljena je presuda ovoga poslovni broj P-196/2023-11 od 30. listopada 2023. u točki I izreke zbog očite pogreške u pisanju godine na način da je ispravljena godina u navođenju razdoblja od kada teku zakonske zatezne kamate na plaćenu glavnicu od 180.407,59 EUR-a tako da umjesto 2021. ima pisati 2023. godina.

46. Navedeno rješenje o ispravku presude postalo je pravomoćno 21. studenog 2024.

47. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 5. prosinca 2024. tužitelj je preinačio tužbu na način da od tuženika potražuje iznos od 951,75 EUR-a po osnovu obračunate zakonske zatezne kamate na glavnicu od 180.407,56 EUR-a za razdoblje od 29. studenog 2022. do 4. siječnja 2023. (tužitelj je pogrešno naveo da kamate iznose 2.436,82 EUR-a jer je iz dostavljenog obračuna kamata – list spisa 171 razvidno da kamate iznose 951,75 EUR-a), kao i iznos od 2.436,82 EUR-a na ime obračunate zakonske zatezne kamate na glavnicu od 75.358,36 EUR-a za razdoblje od 29.studenog 2022. do 4. srpnja 2023. (tužitelj je pogrešno naveo da kamate iznose 951,75 EUR-a jer je iz dostavljenog obračuna kamata – list spisa 170 razvidno da kamate iznose 2.436,82 EUR-a).

48. Između stranaka je sporno od kojeg datuma tužitelju pripada pravo potraživati zakonsku zateznu kamatu na plaćenu glavnicu odnosno od kada je tuženik postao nepošten stjecatelj, a uvažavajući odredbu čl. 1115. ZOO-a,sukladno kojoj odredbi kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

49. Prema stavu ovog suda, tuženik je postao nepošten stjecatelj dana 29. studenog 2022. kada je primio rješenje Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu poslovni broj Pž-5084/21-4 od 10. studenog 2022. kojim je odbijena žalba tuženika protiv rješenja ovog suda poslovni broj P-28/21-39 od 24. rujna 2021. a kojim je odbačena kao nepravodobna žalba tuženika protiv točke I izreke presude ovog suda poslovni broj P-28/2021-35 od 8. rujna 2021., a kojom je utvrđeno da je osnovano osporavanje tražbine tuženika kao razlučnog vjerovnika na temelju založnog prava upisanog rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Z-16475/2006 od 28. prosinca 2006. u stečajnom postupka koji se vodi kod Trgovačkog suda u Osijeku pod brojem St-5/2012. u iznosu od 1.927.068,55 kn.

50. Ovakav stav prvostupanjskog suda potvrdio je i Visoki trgovački sud RH u Zagrebu u ulomku 9 obrazloženja ukidbenog rješenja poslovni broj Pž-4403/2023-2 od 6. ožujka 2024.

51. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu na plaćenu glavnicu u iznosu od 180.407,59 EUR-a tekuću od 29. studenog 2022. do datuma plaćanja 27. lipnja 2023. kao i zakonsku zateznu kamatu na plaćenu glavnicu u iznosu od 75.358,36 EUR-a tekuću od 29. studenog 2022. do datuma plaćanja 4. srpnja 2023. s time da je o dijelu kamata u iznosu od 4.702,95 EUR-a obračunatih na plaćenu glavnicu u iznosu od 180.407,59 EUR-a uvećanom za zateznu kamatu od podnošenja tužbe 30. lipnja 2023. do isplate te o dijelu kamata u iznosu od 2.053,26 EUR-a obračunatih na plaćenu glavnicu u iznosu od 75.358,36 EUR-a uvećanom za zateznu kamatu od 4. srpnja 2023. do isplate pravomoćno odlučeno u točki I presude ovoga suda poslovni boj P-196/2023-11 od 30. listopada 2023. ispravljene rješenjem poslovni broj P-196/2023-18 od 28. studenog 2023. i rješenjem poslovni broj P-236/2024-34 od 5. studenog 2024.

52. Tuženik nije osporio dostavljene obračune kamata od 13. studenog 2024. br. 2 na iznos od 951,75 EUR-a i br. 3 na iznos od 2.436,82 EUR-a pa je sud za navedene iznose u točki I izreke presude usvojio tužbeni zahtjev zajedno sa daljnjom zateznom kamatom koja na iznos od 951,75 EUR-a teče od dana podnošenja tužbe 30. lipnja 2023. do isplate, a na iznos od 2.436,82 EUR-a teče od dana postavljanja zahtjeva sudu odnosno 7. kolovoza 2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 1 i 2, čl. 31. st. 2, čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. u daljnjem tekstu ZOO-a), dok je u točki II odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje na iznos od 2.436,82 EUR-a zakonsku zateznu kamatu tekuću za razdoblje od 5. srpnja 2023. do 6. kolovoza 2023. budući je tužitelj zahtjev za isplatu obračunate kamate na plaćenu glavnicu od 75.358,36 EUR-a postavio podneskom predanim sudu 7. kolovoza 2023.

53. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5 a u svezi s čl. 155. i čl. 163. ZPP-a pa je tuženiku koji nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (10%), a zbog toga nisu nastali posebni troškovi dosuđen trošak u iznosu od 7.697,35 EUR-a na ime troškova zastupanja po punomoćniku – državnom odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15., 37/22. i 126/22.)Tbr. 7. t. 1, Tbr. 8. t. 1 i Tbr. 9. t. 1 - za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 13. travnja 2023. - 1.419,47 EUR-a, sastav odgovora na tužbu 10. srpnja 2023. - 1.419,47 EUR- a, sastav podneska od 29. rujna 2023.- 1.419,47 EUR-a, sastav podneska od 13. listopada 2023. 1.419,47 EUR-a, pristup na ročište od 17. listopada 2023. - 1.419,47 EUR-a, za sastav podneska od 30. rujna 2024. -200,00 EUR-a, pristup na ročište od 3. prosinca 2024. – 200,00 EUR-a i pristup na ročište od 9. siječnja 2025. – 200,00 EUR-a.

54. Naime, tužitelj je u sporu uspio u odnosu na dio tužbenog zahtjeva po osnovu obračunatih kamata u ukupnom iznosu od 10.144,78 EUR-a (što iznosi 10% od ukupnog iznosa od 94.618,72 EUR-a koliko je potraživao tužitelj po osnovu obračunatih zateznih kamata na plaćenu glavnicu), a tuženik je uspio u odnosu na dio tužbenog zahtjeva po osnovu obračunatih kamata u ukupnom iznosu od 84.473,94 EUR-a (što iznosi 90% od ukupnog iznosa od 94.618,72 EUR-a koliko je potraživao tužitelj po osnovu obračunatih zateznih kamata na plaćenu glavnicu).

55. U odnosu na povučeni dio tužbe koji se odnosi na iznos glavnog duga od 75.358,36 EUR-a, tužitelju bi pripadalo pravo na trošak parničnog postupka sukladno čl. 158. st. 2 ZPP-a budući je u tom dijelu tužba povučena nakon što je tuženik podmirio glavni dug, ali tužitelj nije tražio trošak postupka u odnosu na povučeni dio tužbe pa mu sud isti nije niti dosudio.

U Osijeku 24. siječnja 2025.

ZAPISNIČAR

S U D A C

Sanja Ban

Gordana Njari

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana od dana objave, pismeno putem ovog suda.