REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-254/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, protiv tuženika GRADA PULE, Pula, Forum 1, OIB: 79517841355, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 12. prosinca 2024. godine u nazočnosti zakonskog zastupnika tužiteljice i punomoćnice tužene, dana 24. siječnja 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 4374 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u dijelu 1/1, te je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 4374 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u dijelu 1/1, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], šuma, površine 3910 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u dijelu 1/1, kč. br. [katastarska čestica], šuma, površine 5749 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u dijelu 1/1, i kč. br. [katastarska čestica] šuma, površine 1551 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u dijelu 1/1, te je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], šuma, površine 3910 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u dijelu 1/1, kč. br. [katastarska čestica], puma, površine 5749 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u dijelu 1/1, i kč. br. [katastarska čestica] šuma, površine 1551 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u dijelu 1/1, kao i naknaditi troškove parničnog postupka i to sve u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.061,32 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana donošenja ove odluke, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] šuma, površine 1231 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u dijelu 1/1.

Obrazloženje

1. Tužiteljica REPUBLIKA HRVATSKA je 26. rujna 2022. godine podnijela tužbu protiv tuženika GRADE PULE radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama iz izreke.

2. Tužiteljica navodi da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Pula, nekretnine iz katastarske općine [katastarska općina], a označene kao k. č. [katastarska čestica], šuma, površine 4374 m2, k. č. [katastarska čestica], šuma, površine 3910 m2, k. č. [katastarska čestica], šuma, površine 5749 m2, k. č. [katastarska čestica], šuma, površine 1551 m2, te k. č. [katastarska čestica], šuma, površine 1231 m2, vode upisane kao vlasništvo tuženika.

3. Sve navedene nekretnine, od osnivanja zemljišne knjige, pa do danas, bile su upisane po kulturi šuma, a za vrijeme društvenog vlasništva vodile su se kao društveno vlasništvo s pravom korištenja općine Pula. Od 2005. do 2007. godine navedene nekretnine uknjižene su kao vlasništvo Grada Pule temeljem čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima, te odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi, a obzirom se radilo o nekretninama unutar građevinskog područja (što se dokazivalo uvjerenjem nadležnog upravnog tijela).

4. Iz očitovanja Hrvatskih šuma d.o.o. klasa: BU/22-01/310, urbroj: 14-00-08/01- 22-02 od 07. ožujka 2022. godine razvidno je da ni jedna od navedenih katastarskih čestica na dan 16. listopada 1990. godine nije bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske. No, na današnji dan, sve navedene čestice izuzev k. č. [katastarska čestica] nalaze se u šumskogospodarskoj osnovi odnosno obuhvaćene su važećim Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske u gospodarskoj jedinici „Magran-Cuf“.

5. Obzirom na to da se sve navedene nekretnine u zemljišnim knjigama po kulturi oduvijek vode kao šume, a sve osim k. č. [katastarska čestica] su danas obuhvaćene važećim programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, to tužitelj smatra da su iste danas, kao i na dan 16. listopada 1990. godine, kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 41/90), šume, pa vlasnikom tih nekretnine može biti samo tužiteljica radi čega je upis tih nekretnina na tuženika bio neosnovan i nezakonit. Naime, tuženik nije mogao steći pravo vlasništva temeljem odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi jer je isti stupio na snagu 1992. godine, a tužiteljica je prije toga, 16. listopada 1990. godine, kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 41/90) upravo temeljem tog zakona postala vlasnicom utuženih nekretnina.

6. Osim toga, prostornim planovima ni zakonima kojima se regulira prostorno planiranje nije moguće mijenjati vlasnički status nekretnina niti stjecati pravo vlasništva jer se njima regulira planiranje i uređenje prostora i zaštita čovjekove okoline. Također irelevantno je da li se šuma nalazi unutar ili izvan građevinskog područja jer je kriterij za utvrđivanje vlasništva prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 41/90) kultura nekretnine na dan stupanja na snagu tog zakona. Iz dokaza koje je dostavila tužiteljica razvidno je da su sve nekretnine koje su predmet tužbe na dan 16. listopada 1990. godine bile po kulturi šuma, a to su i danas. Dakle, tužiteljica je ispunila oba uvjeta za stjecanje prava vlasništva nad šumama i šumskim zemljištem, a to je da se ne radi o šumama i šumskim površinama koje su na dan 16. listopada 1990. bile u privatnom vlasništvu, jer su se sve nekretnine vodile kao društveno vlasništvo na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 41/90), a po načinu korištenja, odnosno kulturi, radi se o šumama odnosno šumskom zemljištu površine veće od 10 ari.

7. Radi svega predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će utvrditi da su sve navedene nekretnine vlasništvo tužiteljice.

8. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. prosinca 2024. godine tužiteljica je povukla tužbu u odnosu na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a sa kojim povlačenjem se tuženik suglasio radi čega je temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

9. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

10. Tuženik ističe da, a kako to navodi i tužitelj u tužbi, ni jedna nekretnina koja je predmet tužbe nije na dan 16. listopada 1990. godine bila obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske pa se ne može raditi o nekretninama koje bi bile niti šuma niti šumsko zemljište, slijedom čega iste nisu mogle temeljem zakona postati vlasništvo tužiteljice. Tome u prilog ide i to što u šumskogospodarskoj osnovi mogu biti samo nekretnine koje su vlasništvo države, a što sa ovima nije slučaj.

11. Nastavno na navedeno, sve nekretnine koje su predmet tužbe na dan 16. listopada 1990. godine nalazile su se unutar granica građevinskog područja, a upis oznake zemljišta (konkretno šuma) ne određuje pravni status zemljišta. Smatra da se tužitelj pogrešno poziva na Zakon o šumama jer je istim regulirana pretvorba šumskog zemljišta, no ne i građevinskog kao što je ovdje slučaj.

12. Nekretnine koje su predmet tužbe u naravi čine izgrađeno građevinsko zemljište, i to k. č. [katastarska čestica] čini zemljište unutar Turističkog naselja Park plaza Verudela na kojem je sagrađen rekreativno zabavni kompleks koji je sastavni dio tog turističkog naselja, a k. č. [katastarska čestica] u naravi čini produžetak betonskog platoa nautičke luke Bunarina, na čijim dijelovima je sagrađeno više parkirališta te su smještene brodice na suhom vezu. K.č 4899/3 u naravi predstavlja dijelove nerazvrstane ceste (gradske ulice) – ulica Verudella, koja sukladno Zakonu o cestama čini javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi.

13. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

14. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu i to: zemljišnoknjižni izvadci na listu 5-13 spisa, povijesni zemljišnoknjižni izvadci na listu 14-213 spisa, povijest promjena na katastarskim česticama na listu 214-215 spisa, uvjerenje o statusu čestica na listu 216, potvrda HŠ na listu 217 spisa, zahtjev za mirno rješenje spora na listu 255-258 spisa, Službene novine Grada Pule – odluke o nerazvrstanim cestama na listu 306-328 spisa, popis nerazvrstanih cesta sa identifikacijom na listu 329-330 spisa, dokumentacija HEP-a (o podacima elektroenergetske mreže) na listu 337-347 spisa, dokumentacija vezana za obavljanje hortikulturnih radova na listu 348-366 spisa, nacrti koji se odnose na lokaciju postavljanja odvodnje na listu 367-394 i 401-402 spisa, građevinska dozvola na listu 395-399 spisa i na listu 400 spisa, nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke na listu 420-454 spisa, nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke na listu 459-471 spisa. Nalaze i mišljenja oba vještaka sud je u cijelosti prihvatio obzirom su isti stručno, detaljno i jasno iznijeli svoje zaključke, a osim toga ni tužitelj ni tuženik nisu imali primjedbi na iste.

15. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na k. č. [katastarska čestica], šuma, površine 4374 m2, a da je neosnovan u odnosu na k. č. [katastarska čestica], šuma, površine 3910 m2, k. č. [katastarska čestica], šuma, površine 5749 m2, te k. č. [katastarska čestica], šuma, površine 1551 m2.

16. Odredbom čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine, broj 41/90.; u daljnjem tekstu – ZIDZŠ) propisano je da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Navedeni zakon stupio je na snagu 16. listopada 1990. godine slijedom čega su šume i šumska zemljišta koja su se dan 16. listopada 1990. godine nalazila u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li su se nalazila unutar ili izvan građevinskog područja (zakon ne poznaje tu razliku) postale temeljem zakona vlasništvo Republike Hrvatske. Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi (Narodne novine broj 90/92), na koji se poziva tuženik, stupio je na snagu 29. prosinca 1992. godine.

17. U ovom postupku nije sporno da su se k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], na dan 16. listopada 1990. godine u zemljišnim knjigama vodile kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Pula, kao i da su bile upisane sa kulturom šuma da bi tijekom 2005. i 2007. temeljem odredbi čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima (Narodne novine broj 96/96, 69/98, 1397/99, 22/00, 73/00, 114/01), te odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (Narodne novine broj 90/92) iste bile upisane kao vlasništvo Grada Pule čiji je prednik bio upisan kao nositelj prava korištenja. U to vrijeme sve nekretnine koje su se vodile kao društveno vlasništvo s pravom korištenja neke jedinice lokalne samouprave, a bile su unutar građevinskog područja (što ove jesu), upisivale su se kao vlasništvo jedinice lokalne samouprave koje su se vodile kao nositelji prava korištenja (zemljišnoknjižni izvadci te povijesni zemljišnoknjižni izvadci na listu 5 do 213 spisa, uvjerenje na listu 216 spisa).

18. Tužitelj osporava takav upis tvrdeći da, a obzirom se radi o nekretninama koje su u naravi šume, da je pravo vlasništva na tim nekretnina stekao prije nego što je proveden upis u korist tuženika, i to dana 16. listopada 1990. godine stupanjem na snagu čl. 6. ZIDZŠ, pa sukladno čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14) traži da se izvrši upis u njegovo ime.

19. Sve čestice na dan 16. listopada 1990. godine imale su istu površinu kao i danas (ili nešto veću), a svaka pojedinačno veću od 1000 m2, što je bitno jer je čl. 5. st. 1. Zakona o šumama (Narodne novine broj 54/83, 5/84, 31/86, 32/87, 47/89, 41/90, 41/90) propisano da se šumom smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari. K. č. [katastarska čestica], danas ima površinu od 1551 m2, a nastala je parcelacijom 1982. godine, najprije sa površinom od 612 m2, a 1983. godine mijenja površinu na 1552 m2. K. č. [katastarska čestica], danas ima površinu od 4374 m2, a formirana je 1985. cijepanjem od matične 3981, sa površinom od 4707 m2, da bi se 1986. ponovno cijepala te se upisuje sa površinom od 4394 m2. K. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] formirane su 1983. za potrebe izgradnje turističkog naselja Punta Verudela temeljem građevinske dozvole izdane za izgradnju tog naselja K. č. [katastarska čestica], danas ima površinu od 5749 m2, a prilikom formiranja imala je površinu od 5914 m2, a zatim 5896 m2, koju površinu je imala 1985., da bi 1996. godine površinu bila ispravljena na današnju (što znači da je na dan 16. listopada 1990. godine ima još i veću površinu nego dana). K. č. [katastarska čestica], šuma, ima danas površinu od 3910 m2, a prilikom formiranja je imala površinu od 3651 m2, a 1987. mijenja površinu u 3910 m2 (uvid z.k. izvatke i povijesne z.k. izvatke na listu 5 do 213 spisa, povijest promjena na listu 214 do 215 spisa, nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka na listu 420 do 454 spisa).

20. Ni jedna nekretnina koje je predmet tužbenog zahtjeva nije na dan 16. listopada 1990. bila u šumskogospodarskoj osnovi. Danas su obuhvaćene važećim Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, u gospodarskoj jedinici „Magran – Cuf“ (očitovanje Hrvatskih šuma na listu 217 spisa).

21. Tuženik je osporavao da bi predmetne nekretnine bile šuma ili šumsko zemljište radi čega je proveden uviđaj na licu mjesta te je provedeno mjernično vještačenje na okolnost identifikacije nekretnine (nalaz i mišljenje na listu 420 do 454 spisa), te građevinsko vještačenje na okolnost izgrađenosti nekretnina na dan 16. listopada 1990. godine (nalaz i mišljenje na listu 459 do 471 spisa).

[katastarska općina]

22. Navedena čestica koje se nalazi između dvaju prometnica danas je obrasla šumom (neposredno opažanje na uviđaju), a mjernični vještak (nalaz i mišljenje na listu 420 do 454 spisa) je pregledom arhivske građe utvrdio da je šuma (po kriterijima po kojima geodeti utvrđuju kulturu) postojala 1968. godine, s time što se protekom vremena povećavala drvna masa. Također, vještakinja je utvrdila da su u katastarskom operatu evidentirane tri promjene (1982., 1985. i 1993.), i svaki put je potvrđena kultura šuma. Obzirom na u spis dostavljene podatke o infrastrukturi (list 334 do 402 spisa) nije utvrdila da preko te čestice prolaz infrastruktura (struja, voda, kanalizacija). Građevinski vještak (nalaz i mišljenje na listu 459 do 472 spisa) je utvrdio da ova čestica na dan 16. listopada 1990. godine nije bila izgrađena. Slijedom navedenog, kako temeljem provedenih vještačenja nije pobijena presumpcija da je navedena čestica šuma na dan 16. listopada 1990. godine, a obzirom je na taj dan ta čestica u zemljišnim knjigama (i katastru) bila upisana sa kulturom šuma.

23. Naime, odredbom čl. 221. st. 3. ZPP-a propisano je da činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da te činjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo određeno. Za zemljišne knjige se vrijedi presumpcija da istinito i potpuno odražavaju činjenično i pravno stanje čestice. Tako temeljem navedene predmnijeve iz zemljišnih knjiga (i katastra) proizlazi da je predmetna čestica na dan 16. listopada 1990. godine bila šuma, a suprotno tuženik nije dokazao jer i iz provedenih vještačenja proizlazi da je takva predmnijeva istinita. Radi navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

[katastarska općina]

24. Navedena čestica (isto kao i k. č. [katastarska čestica] u odnosu na koju je tužba povučena) proteže se uz prometnicu, a u naravi je sastavni dio trupa ceste (bankina) od njezina nastanka (1982. godine), pa do danas. Cijelom svojom dužinom se proteže uz asfaltirani dio ceste, a prilikom uviđaja na njoj je zatečen hidrant za vodu, šaht sa natpisom telefon te prometni znak. Dijelom je i asfaltirana. Mjernična vještakinja je utvrdila da je ova čestica nastala od matične koja je po kulturi bila šuma, pa je tako zadržala tu kulturu. Navedena čestica je formirana za potrebe izgradnje ceste za Verudelu, 1982. godine. Također, ova čestica se danas nalazi na popisu nerazvrstanih cesta Grada Pule, kao dio ulice Verudela (popis nerazvrstanih cesta na listu 329 do 330 spisa). Građevinski vještak je uslijed svega navedenog utvrdio da je navedena čestica na dan 16. listopada 1990. godine bila izgrađena, isto kao i danas, a slijedom čega je oborena presumpcija koja proizlazi iz zemljišnih knjiga (i katastra) da je navedena čestica šuma, pa navedena čestica nije mogla temeljem čl. 6. ZIDZŠ postati vlasništvo Republike Hrvatske. Obzirom na navedeno tužbeni zahtjev je odbijen u odnosu na tu česticu.

[katastarska općina]

25. Nastala je 1983. godine (isto kao i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) za potrebe formiranja građevinskog područja turističkog naselja Punta Verudela. Parceliranje je provedeno na osnovu građevinske dozvole iz 1982. godine temeljem koje je turističko naselje i izgrađeno. Danas se sjeverni dio koristi za potrebe luke Bunarina (suhi vez za brodice na asfaltiranom dijelu i sa asfaltnim pristupom, bar, javna rasvjeta) dok je južni dio dio turističkog naselja Punta Verudela, u sklopu kojeg se i održava. Središnji dio je pod stablima i čini prirodnu granicu posjeda. Obzirom na navedeno građevinska vještakinja je utvrdila da je navedena čestica bila izgrađena i na dan 16. listopada 1990. godine radi čega je tužbeni zahtjev, isto kao i u odnosu na prethodnu česticu, valjalo odbiti.

[katastarska općina]

26. Isto kao i k. č. [katastarska čestica], nastala je za potrebe formiranja građevinskog područja turističkog naselja Punta Verudela. Parceliranje je provedeno na osnovu građevinske dozvole iz 1982. godine. Ova čestica se u cijelosti nalazi unutar turističkog naselja Punta Verudela i dio je tog kompleksa koji nije fizički odvojen od okolnih čestica. Na dijelu parcela su održavana stabla između kojih su izgrađene stepenice prema plažama, na dijelu parcele je izgrađena široka šetnica, šahtovi za odvodnju fekalnih voda, popločene su površine za sunčanje, a na dijelu se nalazi i akvagan. Obzirom na navedeno građevinska vještakinja je utvrdila da je navedena čestica bila izgrađena i na dan 16. listopada 1990. godine radi čega je tužbeni zahtjev, isto kao i u odnosu na prethodnu česticu, valjalo odbiti.

27. Zaključno, u dokaznom postupku utvrđeno je da samo k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na dan 16. listopada 1990. godine nije bila izgrađena te da je onda, kao i danas, bila šuma, koja je temeljem čl. 6. ZIDZŠ vlasništvo Republike Hrvatske. Preostale tri čestice i to k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], su na dan 16. listopada 1990. godine bile izgrađene. K. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] formirane su 1982. godina za potrebe izgradnje turističkog naselja Punta Verudela, čija gradnje je započeta otprilike u to vrijeme, te su dio tog naselja. K. č. [katastarska čestica], nastala je otprilike u isto vrijeme, a za potrebe izgradnje ceste koja vodi do turističkog naselja Punta Verudela, odnosno do Verudele, na čijem dijelu se nalazi navedeno turističko naselje.

28. Stranke su potraživale troškove postupka.

29. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

30. Od ukupno četiri čestice koje su bile predmetom tužbe tužitelj je uspio sa jednom, pa ako se uzme broj čestica na koje se tužbeni zahtjev odnosi i broj sa kojima je uspio, tada je tužitelj uspio sa 25%, a tuženik sa 75%. Sud ovdje nije uzimao u obzir česticu u odnosu na koju je tužba povučena jer tuženik nije u odnosu na istu posebno potraživao trošak zbog povlačenja (na koje je pristao).

31. Tuženik je potraživao samo troškove vještačenja, koji su ukupno iznosili 1.415,09 eura, a 75% tog iznosa je 1.061,32 eura, koliko mu se i priznaje, i to bez primjene prve rečenice iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, odnosno bez oduzimanja međusobnih postotaka uspjeha u sporu jer je tuženikov trošak trošak vještačenja kojim se dokazivala osnova, pa sud smatra da tuženik ima pravo potraživati vještačenje u onom postotku u kojem je uspio obzirom se vještačenje provodilo radi utvrđivanja osnovanosti osnove.

32. Radi navedenog sud je naložio tužitelju da tuženiku na ime troškova postupka plati iznos od 1.062,32 eura sa kamatom od presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj u čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022).

U Pazinu, 24. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Tijana Licul

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri pisana primjerka u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

1. Tužiteljici putem ŽDO Pula

2. Tuženiku