Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-268/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Panjković, odvjetnica iz Siska, Frankopanska 1, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Vukina i partneri iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 11. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. da tužitelju ŽA isplati iznos od 6.227,14 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 69,57 € počam od 10.02.2012.g.,

- na iznos od 135,36 € počam od 10.03.2012.g.,

- na iznos od 131,31 € počam od 10.04.2012.g.,

- na iznos od 133,37 € počam od 10.05.2012.g.,

- na iznos od 137,81 € počam od 10.06.2012.g.,

- na iznos od 132,66 € počam od 10.07.2012.g.,

- na iznos od 133,09 € počam od 10.08.2012.g.,

- na iznos od 124,23 € počam od 10.09.2012.g.,

- na iznos od 127,15 € počam od 10.10.2012.g.,

- na iznos od 133,47 € počam od 10.11.2012.g.,

- na iznos od 131,53 € počam od 10.12.2012.g.,

- na iznos od 134,67 € počam od 10.01.2013.g.,

- na iznos od 126,49 € počam od 10.02.2013.g.,

- na iznos od 124,15 € počam od 10.03.2013.g.,

- na iznos od 132,6 € počam od 10.04.2013.g.,

- na iznos od 125,81 € počam od 10.05.2013.g.,

- na iznos od 122,46 € počam od 10.06.2013.g.,

- na iznos od 114 € počam od 10.07.2013.g.,

- na iznos od 119,94 € počam od 10.08.2013.g.,

- na iznos od 123,79 € počam od 10.09.2013.g.,

- na iznos od 128,78 € počam od 10.10.2013.g.,

- na iznos od 129,21 € počam od 10.11.2013.g.,

- na iznos od 132,18 € počam od 10.12.2013.g.,

- na iznos od 126,51 € počam od 10.01.2014.g.,

- na iznos od 133,96 € počam od 10.02.2014.g.,

- na iznos od 136,21 € počam od 10.03.2014.g.,

- na iznos od 134,52 € počam od 10.04.2014.g.,

- na iznos od 131,41 € počam od 10.05.2014.g.,

- na iznos od 130,8 € počam od 10.06.2014.g.,

- na iznos od 133,3 € počam od 10.07.2014.g.,

- na iznos od 137,89 € počam od 10.08.2014.g.,

- na iznos od 139,57 € počam od 10.09.2014.g.,

- na iznos od 138,25 € počam od 10.10.2014.g.,

- na iznos od 143,34 € počam od 10.11.2014.g.,

- na iznos od 144,69 € počam od 10.12.2014.g.,

- na iznos od 145,53 € počam od 10.01.2015.g.,

- na iznos od 145,53 € počam od 10.02.2015.g.,

- na iznos od 145,53 € počam od 10.03.2015.g.,

- na iznos od 145,53 € počam od 10.04.2015.g.,

- na iznos od 145,53 € počam od 10.05.2015.g.,

- na iznos od 145,53 € počam od 10.06.2015.g.,

- na iznos od 145,53 € počam od 10.07.2015.g.,

- na iznos od 145,53 € počam od 10.08.2015.g.,

- na iznos od 145,53 € počam od 10.09.2015.g., sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. da tužitelju ŽA isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.108,97 eur i to:

- na iznos od 8,74 € počam od 10.02.2007.g. do 30. 9. 2015. ,

- na iznos od 27,07 € počam od 10.03.2007.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 29,63 € počam od 10.04.2007.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 28,06 € počam od 10.05.2007.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 28,9 € počam od 10.06.2007.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 27,39 € počam od 10.07.2007.g. do 30. 9. 2015.

- na iznos od 28,42 € počam od 10.08.2007.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 28,3 € počam od 10.09.2007.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 26,86 € počam od 10.10.2007.g. do 30. 9. 2015.

- na iznos od 27,89 € počam od 10.11.2007.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 26,68 € počam od 10.12.2007.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 27,83 € počam od 10.01.2008.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 28,01 € počam od 10.02.2008.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 26,45 € počam od 10.03.2008.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 27,76 € počam od 10.04.2008.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 26,28 € počam od 10.05.2008.g. do 30. 9. 2015.

- na iznos od 26,91 € počam od 10.06.2008.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 25,7 € počam od 10.07.2008.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 26,21 € počam od 10.08.2008.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 26,09 € počam od 10.09.2008.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 25,92 € počam od 10.10.2008.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 27,46 € počam od 10.11.2008.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 25,58 € počam od 10.12.2008.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 28,39 € počam od 10.01.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 46,51 € počam od 10.02.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 42,9 € počam od 10.03.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 45,25 € počam od 10.04.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 43,42 € počam od 10.05.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 44,12 € počam od 10.06.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 42,56 € počam od 10.07.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 43,14 € počam od 10.08.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 43,07 € počam od 10.09.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 40,85 € počam od 10.10.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 42,05 € počam od 10.11.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 40,83 € počam od 10.12.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 54,27 € počam od 10.01.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 54,47 € počam od 10.02.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 48,53 € počam od 10.03.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 54,28 € počam od 10.04.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 52,45 € počam od 10.05.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 55,31 € počam od 10.06.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 54,04 € počam od 10.07.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 53,76 € počam od 10.08.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 57,36 € počam od 10.09.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 53,21 € počam od 10.10.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 54,65 € počam od 10.11.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 53,83 € počam od 10.12.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 56,48 € počam od 10.01.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 44,5 € počam od 10.02.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 40,29 € počam od 10.03.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 43,2 € počam od 10.04.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 42,98 € počam od 10.05.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 45,45 € počam od 10.06.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 43,81 € počam od 10.07.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 51,44 € počam od 10.08.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 44,42 € počam od 10.09.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 41,64 € počam od 10.10.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 42,44 € počam od 10.11.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 40,46 € počam od 10.12.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 41,98 € počam od 10.01.2012.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 41,8 € počam od 10.02.2012.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 38,53 € počam od 10.03.2012.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 40,18 € počam od 10.04.2012.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 38,37 € počam od 10.05.2012.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 39,28 € počam od 10.06.2012.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 36,98 € počam od 10.07.2012.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 37,54 € počam od 10.08.2012.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 36,22 € počam od 10.09.2012.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 34,56 € počam od 10.10.2012.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 35,43 € počam od 10.11.2012.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 33,45 € počam od 10.12.2012.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 34,04 € počam od 10.01.2013.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 32,79 € počam od 10.02.2013.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 28,82 € počam od 10.03.2013.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 31,65 € počam od 10.04.2013.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 29,52 € počam od 10.05.2013.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 29,55 € počam od 10.06.2013.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 27,42 € počam od 10.07.2013.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 27,89 € počam od 10.08.2013.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 27,33 € počam od 10.09.2013.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 25,95 € počam od 10.10.2013.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 26,05 € počam od 10.11.2013.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 24,57 € počam od 10.12.2013.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 14,57 € počam od 10.01.2014.g. do 30. 9. 2015., sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 30. 9. 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. da tužitelju ŽA isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.371,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 7,29 € počam od 10.11.2008.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 18,35 € počam od 10.01.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 21,83 € počam od 10.02.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 33,29 € počam od 10.03.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 16,63 € počam od 10.04.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 16,35 € počam od 10.05.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 13,4 € počam od 10.06.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 15,09 € počam od 10.07.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 10,7 € počam od 10.08.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 13,65 € počam od 10.09.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 8,94 € počam od 10.10.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 11,79 € počam od 10.11.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 12,32 € počam od 10.12.2009.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 21,11 € počam od 10.01.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 26,98 € počam od 10.02.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 24,75 € počam od 10.03.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 33,5 € počam od 10.04.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 37,73 € počam od 10.05.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 50,48 € počam od 10.06.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 59,5 € počam od 10.07.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 47,82 € počam od 10.08.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 81,86 € počam od 10.09.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 67,09 € počam od 10.10.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 69,47 € počam od 10.11.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 83,14 € počam od 10.12.2010.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 104,97 € počam od 10.01.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 81,28 € počam od 10.02.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 88,36 € počam od 10.03.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 79,32 € počam od 10.04.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 98,99 € počam od 10.05.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 117,29 € počam od 10.06.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 122,11 € počam od 10.07.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 201 € počam od 10.08.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 126,91 € počam od 10.09.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 117,73 € počam od 10.10.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 118,34 € počam od 10.11.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 118,37 € počam od 10.12.2011.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 128,61 € počam od 10.01.2012.g. do 30. 9. 2015.,

- na iznos od 65,04 € počam od 10.02.2012.g. do 30. 9. 2015., sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 30. 9. 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŽA u dijelu radi isplate iznosa od 3.108,97 eur, kao neosnovan.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŽA u dijelu radi isplate iznosa od 2.371,38 eur, kao neosnovan.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŽA u dijelu radi isplate zakonske zatezne kamate preko iznosa dosuđenog toč. II. i III. izreke presude, kao neosnovan.

VII. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika OTP BANKA d.d. prema tužitelju ŽA u iznosu od 5.480,35 eur sa zateznim kamatama od 13. 1. 2016. do isplate.

VIII Tuženik OTP BANKA d.d. dužan je tužitelju ŽA naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.492,93 eur sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana presuđenja pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužitelja ŽA u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. (OIB: 52508873833) da tužitelju AA (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) isplati iznos od 383,31 eur sa zakonskom zateznom kamatom počam od 01. listopada 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. pa do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj ŽA podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika OTP banka d.d., radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. U tužbi tužitelj navodi da je kao korisnik kredita i HVB Splitska banka d.d. kao kreditor i pravni prednik tuženika sklopili su dana 27. veljače 2006.g. Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 14346/06 ( u daljnjem tekstu: Ugovor). Isto tako, tužitelj i tuženik su sklopili Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu br. 14346/06 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava ( u daljnjem tekstu: Dodatak). Člankom 18. st. 2. ugovoreno je da će se sporovi između stranaka rješavati pred nadležnim sudom najbližem mjestu zaključenja ugovora. Obzirom da je predmetni ugovor sklopljen u [adresa], to je obzirom na navedenu ugovornu odredbu Općinski sud u Sisku stvarno i mjesno nadležan za rješavanje predmetnog spora. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u iznosu od 62.187,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom deviznom tečaju tuženika važećem za CHF na dan korištenja kredita. Ugovoren rok otplate je 120 mjeseci. Odredbom čl. 5. propisana je kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,20 % godišnje, te je čl. 11. ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva, a utvrđuje se odlukom tuženika. U razdoblju od sklapanja Ugovora tuženik je samovoljno i bez pristanka tužitelja u više navrata mijenjao kamatnu stopu, a uslijed čega je došlo do promjene iznosa mjesečnih anuiteta. Isto tako, odredbom čl. 10. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim ratama uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi tuženika na dan dospijeća. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih VII-tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom Presudom pod točkom II izreke potvrđena je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 7. izreke u kojoj je utvrđeno da je Societe Generale – Splitska banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003.g. do 31. prosinca 2008.g., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje, Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018.g. pravomoćno je pod točkom I. izreke potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013.g. u točki 7. izreke u kojoj je utvrđeno da je Splitska banka d.d. u razdoblju od 01. listopada 2004.g. do 31. prosinca 2008.g., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Zakon o parničnom postupku propisuje postupak u slučaju tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava. Odredbom čl. 502 c propisano je da fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati. Prema tome, tužitelj se poziva na pravno utvrđenje iz navedene Presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 10. i 11. Ugovora bio dužan otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima koji se sastoje od dospjele kamate i glavnice u iznosu od 637,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi tuženika na dan dospijeća. Kod izmjene redovne kamatne stope koja je promjenjiva i utvrđuje se odlukom tuženika, tuženik se obvezao dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta otplate kredita. Obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, to je otpala osnova temeljem koje je tuženik izračunavao visinu mjesečne obveze tužitelju, prema kojoj je u skladu s rastom kamatne stope povećavao mjesečni iznos anuiteta. Prema tome, tužitelj je plaćao veći iznos anuiteta od onoga koji bi plaćao da je kamatna stopa ostala u visini od 4,20 % godišnje, odnosno koliko je bila početno ugovorena, te je na taj način preplatio tuženiku iznos od 23.469,52 kn. Isto tako, a obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, to je tužitelj plaćao veći iznos od onoga koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, te je na taj način preplatio tuženiku iznos od 61.840,26 kn. Tuženik je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 102/15 ) ( u daljnjem tekstu: Zakon ) ponudio tužitelju mogućnost konverzije Ugovora iz valute CHF u valutu EUR. Tužitelj je prihvatio takav prijedlog te je s tuženikom zaključio Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u valutu EUR. U provedenoj konverziji utvrđena je nova nedospjela glavnica EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan 30.09. 2015.g. koja je iznosila 20.539,37 kn. Međutim, kako je već navedeno presudama Trgovačkog suda pravomoćno je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. Činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona, te da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR, ne znači da je time tužiteljica kao potrošač izgubila pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat preplaćenog iznosa. Takav stav u skladu je s pravom Europske unije i presudama suda Europske unije, posebice presudom C-118/17 od 14. ožujka 2019.g. , slučaj Ž. Prema tome, a imajući u vidu da su navedene odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu CHF ništetne, to je na dan konverzije tj. dan 30.09.2015.g. postojala i razlika između neotplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF uz početnu kamatnu stopu ( prvotno ugovorenu ) i početni tečaj ( na dan isplate kredita ) što je iznosilo 17.651,23 kn, te ranije navedene neotplaćene glavnice EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije od 20.539,37 kn. Prema tome, nastala je razlika u glavnicama u iznosu od 2.888,14 kn.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže da sud odbije predmetni tužbeni zahtjev. Tužitelj je prihvatio ponudu izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK/15). Tužitelj je prihvatom izračuna konverzije sukladno ZID ZPK/15 i sklapanjem Dodataka ugovoru o kreditu broj 14346/06 pristao da se sve njegove uplate koje je po CHF ugovoru o kreditu vršio od početka otplate pa do 30.9.2015. koriste za namirenje uplata po EUR kreditu. Stoga, tužitelj nema pravo potraživati iznose koje je iskoristio za zatvaranje obveza po novom EUR kreditu. Potraživanje tužitelja je zastarjelo. Odredbe ugovora o valutnoj obvezi i promjenjivosti kamatne stope iz ugovora o kreditu koji je sklopio tužitelj s tuženikom nisu ništetne. Iste su dopuštene temeljem čl. 22. i 26. Zakona o obveznim odnosima. U skladu sa čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača jasne su, lako razumljive i uočljive (nalaze se na prvoj stranici ugovora o kreditu te su otisnute zadebljanim fontom). Tužitelj je o istima bio u razumnoj mjeri obaviješten. Uvjeti na tržištu su se naknadno nepredvidivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je za njih mogao znati niti je na njih mogao utjecati. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u povodu kolektivne tužbe pod poslovnim brojem P-1401/2012 ne obvezuje sud u konkretnom postupku. Na temelju odredbe čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, a ne radi stjecanja bez osnove (isto i članak 502. c Zakona o parničnom postupku na koji se poziva tužitelj). Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u povodu kolektivne tužbe pod poslovnim brojem P-1401/2012 ne obvezuje sud u ovom postupku u kojem je izvršena konverzija ugovora o kreditu sukladno ZID ZPK/15. Tuženik se protivi navodima tužitelja da je ništetna: odredba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,20% godišnje, odredba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu vezana za CHF. Za potrebe sudskog postupka u povodu kolektivne tužbe, sud je razmatrao građane koji su bili korisnici ugovora o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak te u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koje u skladu s odredbama Zakon o zaštiti potrošača naziva – "potrošač". S obzirom na to da se radilo o većem broju građana za potrebe postupka trebalo je razmatrati "prosječnog potrošača" koji je zapravo zamišljeni tipični potrošač. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Drugim riječima, tužitelj zapravo zahtjeva fiksiranje kamatne stope na prvotno ugovorenu kamatnu stopu i fiksiranje tečaja HRK za valutu CHF na dan isplate kredita (3.3.2006.) za cijelo razdoblje otplate kredita, iako je ugovorom jasno definirao da se ugovara promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. U tom slučaju radilo bi se o kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što predstavlja u potpunosti drugu vrstu ugovora uz drugačije uvjete koji u vrijeme sklapanja ugovora nisu niti postojali na tržištu. Kada bi sud i utvrdio ništetnost pojedine ugovorne odredbe, posljedica ništetnosti ne može biti izmjena ugovora na predloženi način. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te naloži tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku.

4. U podnesku od 20. 9. 2019. tuženik je istakao prigovor radi prebijanja u iznosu od 41.291,69 kn, za koji iznos navodi da odgovara iznosu preplate utvrđenom u Sporazumu od 13. 1. 2016., uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u ugovor o kreditu (list 7- 14), otplatni plan (list 15-19), potvrda o prihvaćanju ponude za konverziju (list 20), obavijest banke (list 21-22), članak iz Pravo i porezi broj 3/19 (list 48-53), pregled uplata (list 67-69), sporazum o korištenju preplate po konverziji (list 70), pregled kreditnog kalkulatora u konverziji kredita (list 71-73), provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Dragani Bubalo, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

6. Tužitelj ŽA iskazao je kako je 2006. odlučio adaptirati kuću te je u Splitskoj banci podigao kredit obzirom da je u istoj već imao tekući račun. Ističe da nije imao uvjete za podizanje kredita u eurima te mu je prezentiran u banci kredit u švicarskim francima, a koji prijedlog banke je on prihvatio. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu znao je da je valuta švicarski franak stabilna, a to je znao iz medija i rečeno mu je u banci, a znao je i da je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu što znači da se ona može mijenjati, no nije očekivao da će to biti već za mjesec dana i da će kamatna stopa samo rasti. Nije znao, a niti mu je tko u banci objašnjavao pod kojim uvjetima može doći do rasta kamatne stope. Sadržaj ugovora je sastavljao tuženik, a on je ugovor pročitao prije potpisivanja. Konverziju je prihvatio jer mu je rata skočila zri puta, a on je odlazio u mirovinu te je tu mogućnost prihvatio ne očekujući da će time nešto izgubiti. Banka mu je prebila nekoliko zadnjih rata i dobio je na tekući račun neki iznos i to oko 18.000 kn, a zapravo ne može sa sigurnošću navesti što je taj iznos predstavljao. On je bio sretan tada da se riješio kredita. Nadalje navodi da ne zna kolika je bila kamatna stopa u vrijeme konverzije, a u odnosu na tečaj CHF zna da je bio vrlo mali, ali ne zna koliko točno.

7. Podneskom od 1. 5. 2020. tužitelj je, nakon provedenog financijskog vještačenja, dijelom precizirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime preplate zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope zahtijeva isplatu iznosa od 23.424,50 kn sa zateznim kamatama (toč. 2.), na ime preplate zbog ništetne valutne klauzule zahtijeva isplatu iznosa od 61.897,51 kn sa zateznim kamatama (toč. 4.), te na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30.

9. 2015. isplatu iznosa od 2.888,07 kn sa zateznim kamatama (toč. 5.), čime je preinačio tužbu u odnosu na toč. 4. tužbenog zahtjeva na način da je zatražio i isplatu iznosa od 57,25 kn sa zateznima kamatama, kojoj preinaci se tuženik protivio, te je rješenjem ovog suda br. P-364/2019-19 od 1. 9. 2020. dopuštena navedena preinaka tužbe, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).

8. Podneskom od 9. 12. 2024. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, na način da od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 3.108,97 eur, sa zateznim kamatama, iznosa 8.215,21 eur sa zateznim kamatama te iznosa od 383,31 eur sa zateznim kamatama.

9. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. 12. 2024. tužitelj precizirao prigovor radi prijeboja sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj na način da isti postavlja u iznosu od 5.480,35 eur sa zateznom kamatom od 13.1. 2016.

10. Presudom ovog suda br. P-364/2019-21 od 9. listopada 2020. utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 14346/06 koji su dana 27. veljače 2006.g. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i HVB Splitska banka d.d. kao pravni prednik tuženika OTP BANKA d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,20 % godišnje (toč. 1. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 23.424,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom (toč. 2. izreke), zatim, utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 14346/06 koji su dana 27. veljače 2006.g. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i HVB Splitska banka d.d. kao pravni prednik tuženika kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (toč. 3. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 61.897,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom (toč. 4. izreke), zatim, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.888,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. 10. 2015. do isplate (toč. 5. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 11.836,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 9. 10. 2020. do isplate (toč. 6. izreke presude).

11. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Karlovcu br.Gž-910/2020- 2 od 24. srpnja 2024. djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Sisku broj P-364/2019-21 od 9. listopada 2020. u točci 1. i 3. izreke te je prihvaćena žalba tuženika, te je presuda Općinskog suda u Sisku broj P-364/2019-21 od 9. listopada 2020., ukinuta u točci 2., 4., i 6. izreke i predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

12. Dakle, presudom i rješenjem Županijskog suda u Karlovcu br.Gž- 910/2020-2 od 24. srpnja 2024. odlučeno je o toč. 1., 2., 3., 4. i 6. presude ovog suda broj P-364/2019-21 od 9. listopada 2020. dok je izrekom presude i rješenja propustio odlučiti o toč. 5. izreke presude ovog suda broj P-364/2019- 21 od 9. listopada 2020., a žalitelj (tuženik) je sukladno odredbi čl. 377.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje. ZPP) mogao u roku od 15 dana od dana dostave drugostupanjske odluke predložio drugostupanjskom sudu da odluku dopuni.

13. Utoliko što tuženik nije u roku propisanom odredbom čl. 377.a st. 1. ZPP podnio prijedlog za dopunu presude i rješenja Županijskog suda u Karlovcu br.Gž-910/2020-2 od 24. srpnja 2024. valjalo je, analognom primjenom odredbe čl. 339. st. 2. ZPP, u vezi s odredbom čl. 377.a st. 5. ZPP, zaključiti da je žalba tuženika u dijelu koji se odnosi na toč. 5. presude Općinskog suda u Sisku broj P-364/2019-21 od 9. listopada 2020., povučena.

14. Stoga je, sukladno rješenju Županijskog suda u Karlovcu br.Gž- 910/2020-2 od 24. srpnja 2024. postupak pred ovim sudom nastavljen u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je odlučeno na toč. 2., 4., i 6. izreke presude Općinskog suda u Sisku broj P-364/2019-21 od 9. listopada 2020. (u kojem djelu je navedena presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Karlovcu br.Gž-910/2020-2 od 24. srpnja 2024.) dok je u preostalom dijelu navedena prvostupanjska presuda (toč. 1., 3., 5. izreke) postala pravomoćna.

15. Sukladno navedenom, primjenom odredaba čl. 333. st. 1. i 2. ZPP kojima je propisano da presuda koja se više ne može napadati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe te da će prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti je li stvar pravomoćno presuđena i ako tvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu, riješeno je kao u izreci rješenja.

16. Dakle, utoliko što je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku broj P-364/2019-21 od 9. listopada 2020. utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 14346/06 koji su dana 27. veljače 2006.g. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i HVB Splitska banka d.d. kao pravni prednik tuženika OTP BANKA d.d. kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,20 % godišnje te da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 14346/06 koji su dana 27. veljače 2006.g. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i HVB Splitska banka d.d. kao pravni prednik tuženika kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (toč. 3. izreke), to tužitelj sukladno odredbama čl. 323. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) kojima je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, te da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, ima pravo zahtijevati razliku preplaćenih iznosa temeljem takvih odredaba Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 14346/06 od 27. veljače 2006.

17. Nadalje, sud je na prijedlog stranaka, izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještakinji Dragani Bubalo koja je u svom pismenom nalazu i mišljenju od 4. 11. 2019. iznijela da pojedinačni mjesečni iznosi razlike po osnovi kamate koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao te iznosa koje bi plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope, odnosno da je ista iznosila i odgovarala iznosu kamatne stopa koji je bio prvotno ugovoren sveukupno iznose 22.517,78 kn. Pojedinačni mjesečni iznos razlike po osnovi valutne klauzule koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, odnosno iznosa koji bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita sveukupno iznose 59.205,22 kn. Sukladno obavijesti o provedenoj konverziji ostatak konvertirane neotplaćene glavnice na dan 30.9.2015. iznosio je 2.691,19 EUR što je na navedeni datum iznosilo 20.539,37 kn. Sukladno originalnom otplatnom planu, vrijednost neotplaćene glavnice na dan 30.9.2015. u slučaju da nije bilo promjene kamatnih stopa po predmetnom kreditu iznosila bi 3.778,67 kn što je na navedeni datum iznosilo 17.651,30 kn. Sukladno navedenome, tražena razlika u glavnicama iznosila je 2.888,07 kn. Iako u spisu nije prikazan izračun konverzije, činjenica da je metodologija izračuna konverzije morala biti verificirana od strane neovisnih revizora, a što je i u slučaju tuženika učinjeno, može potvrditi da su sve uplate, pa tako i preplate uzete u obzir prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR.

18. Tužitelj nije imao prigovora nalazu i mišljenju vještakinje Dragane Bubalo dok je tuženik prigovorio ističući da iz tablice sadržane u nalazu i mišljenju nije vidljivo koji je točno tečaj HRK-CHF vještak primijenio kao početni tečaj (iako ga spominje u nalazu i mišljenju), da iz navedene tabele nije vidljiva valuta u kojoj su izraženi navedeni iznosi, te uopće nije moguće provjeriti kako je vještak došao do iznosa navedenih u tabeli zbog čega nalaz i mišljenje uopće nije moguće ispitati s time što u dijelu nalaza i mišljenja u kojem vještak potvrđuje da se sve uplate i preplate uzete u obzir prilikom konverzije, iako smatra da je vještak trebao navesti i iznose preplata, nema prigovora i u konačnici zaključuje da je vještak svojim nalazom i mišljenjem potvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

19. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. 9. 2020. vještakinja Dragana Bubalo iskazala je kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 4. 11. 2019. Pri izradi nalaza i mišljenja uzela je u obzir obračun konverzije tuženika koji je kao takav verificiran od strane neovisnih revizora, a iz kojeg obračuna proizlazi da je nedospjela glavnica 2.691,19 EUR što je usporedila sa početnim otplatnim planom te utvrdila glavnicu na 30.9.2015. na CHF. Na taj način je dobila izračun razlike u glavnicama. Ona je navedene podatke uzela iz obavijesti banke o provedenoj konverziji. U toj obavijesti stoji da postoji preplata ali pitanje preplate smatra pravnim pitanjem te ističe da tijekom postupka nije istaknut odnosno nije bio dio njenog zadatka vještačenja takav prijeboj. Kao početni tečaj CHF u odnosu na HRK primijenila je tečaj s datumom 10.4.2006. i to 4,671275%, a što je vidljivo iz tablice s lista 84 spisa. U odnosu na točku 3. njenog nalaza i mišljenja ističe da u odjeljku tri iznos od 2.691,19 EUR je iznos koji je po izračunu konverzije utvrđen kao nova glavnica, a iznos 3.778,67 CHF je iznos glavnice koji bi bio da se nije mijenjala kamatna stopa na datum 30.9.2015. Nadalje u odnosu na točku 4. prigovora tuženika odgovara da su iznosi u kolonama 2. i 3. u CHF. Nadalje u koloni 7 tablice navedeni su početni anuiteti izraženi u kunama. Do iznosa navedenih u 8. koloni, razliku anuiteta navedenu u toj koloni dobila je na način da je izračunala razliku između zaduženog anuiteta na dan dospijeća u odnosu na početni anuitet od 10. 4. 2006. Izračun kamate preračunat je u kune na datum dospijeća pojedinog anuiteta odnosno dospijeća kamate te joj je za izračun bio dovoljan početni tečaj u CHF-u kako bi izračunala valutnu klauzulu, a razliku u kamatama je izračunala na način da je usporedila inicijalno ugovorenu i stvarno plaćenu kamatu. U tabelu nije unijela anuitet u CHF-u kada je promijenjena kamata te je izračun kamata iznijela na način da je uspoređivala samo kamate, a ne anuitete, a u pravilu bi dobila isti izračun. U koloni 7 tablice isključena je razlika u kamatama te je ona posebno iskazana u koloni 6. Ujedno ističe da anuitete koje je tužitelj stvarno plaćao nije navela u tablici, ali su isti navedeni kroz povijesni otplatni plan koji je dostavio tužitelj. Radi pojašnjenja ističe da kolona 7 predstavlja početni anuitet preračunat tečajem koji je vrijedio na datum dospijeća. Nadalje navodi da je izračun radila do 30.9.2015. tako da nije provjeravala da li je tužitelju vraćena preplata iz sporazuma o konverziji. Navodi da su sve uplate tužitelja uzete u obzir prilikom konverzije, ali utuženi iznosi nisu uzeti u obzir što znači da konverzija ne predstavlja obeštećenje nego pretvaranje kredita jedne vrste u kredit druge vrste, a ona je napravila izračun kao da je sve vraćeno u prvobitno stanje odnosno uzela u obzir početni tečaj i početnu kamatu od CHF kredita. Dakle iznosi koji su predmet tužbenog zahtjeva nisu uračunati u obračun konverzije. Ono što je ona htjela reći je da je ona napravila matematički izračun i da konverzija isključivo znači da je jedan kredit zamijenjen za neku drugu vrstu kredita s promjenjivom kamatnom stopom i promjenjivom valutom.

20. Nakon usmenog obrazlaganja pismenog nalaza i mišljenja vještakinje Dragane Bubalo i očitovanja iste na prigovore tuženika za zaključiti je da je vještakinja detaljno pojasnila i koji početni tečaj je pri izračunu primijenila i u kojim su valutama iznosi navedeni u tabeli koja je sastavni dio nalaza i mišljenja i kako je došla do pojedinih iznosa navedenih u tabeli, zatim, što predstavljaju pojedini iznosi u kolonama tabele i kako je uopće došla do izračuna iz nalaza i mišljenja, a prijedlog tuženika za odgodom ročišta radi konzultacija sa strankom odbijen je kao nepotreban i usmjeren prema odugovlačenju ovog postupka jer se vještakinja decidirano izjasnila da anuitete koje je tužitelj stvarno plaćao nije navela u tablici jer su isti navedeni u povijesnom otplatnom planu kojeg je dostavio tužitelj te je tuženik, po ocjeni ovog suda, od primitka svih materijalnih dokaza vezano za otplatu spornog kredita (kojima i sam raspolaže neovisno o ovom sporu) te nalaza i mišljenja vještakinje Dragane Bubalo imao dovoljno vremena za usporedbu, analizu i konzultacije.

21. Stoga ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje u cijelosti kao stručno, logično i obrazloženo, a prigovori tuženika paušalni su i nisu utemeljeni na dokazima pri čemu valja navesti i da tuženik ne predlaže novo vještačenje po drugoj osobi vještaka.

22. Dakle, u konkretnom slučaju provedenim vještačenjem po vještakinji Dragani Bubalo utvrđeno je da je ugovaranjem nepoštenih i ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kod tužitelja kao potrošača nastupila preplata novčanog iznosa od ukupno 11.707,49 eur (88.210,08 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450) i to temeljem odredbe o valutnoj klauzuli iznosa od 8.215,21 eur (61.897,51 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450, uzimajući u obzir iznose razlika kada je tečaj CHF bio viši od početno ugovoreno), te temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosa od 3.108,97 eur (23.424,50 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450, uzimajući u obzir iznose razlika kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene).

23. Nadalje, nije sporno niti da je između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora 13. 1. 2016. sklopljen Dodatak br. 2. Ugovora o kreditu br. 14346/06 (dalje: Dodatak 2. ), kojim ugovorne strane suglasno utvrđuju da su 27. 2. 2006. zaključile Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 14346/06 kojim je korisniku kredita odobren kredit za adaptaciju u iznosu od 62.187,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz valutnu klauzulu, s rokom otplate od 120 mjeseci i promjenjivom kamatnom stopom od 4,20 % godišnje, da je 22. 11. 2006. zaključen Dodatak br. 1. ugovora kojim se prijenos prava vlasništva zamijenio uknjižbom založnog prava, da je korisnik kredita temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, Narodne novine br. 102/2015) pristao na konverziju kredita radi promjene valute (kredit denominiran u CHF ili denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u EUR odnosno u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR), i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, te je slijedom toga došlo do promjene valute ugovora, visine kamatne stope, EKS-a i iznosa anuiteta (čl. 1. Dodatka 2.).

24. Prema odredbi čl. 2. Dodatka 2. ugovora o kreditu mijenja se čl. 5.1,2 ugovora na način da je kamatna stopa promjenjiva i iznosi 6,68 %, a određuje se sukladno čl. 2. toč.4. Dodatka 2. , te ostatak glavnice nakon konverzije valute na dan 22. 1. 2016. iznosi 907,19 EUR i otplaćuje se u jednakim vremenskim razmacima odnosno u dva mjesečna anuiteta i to prvi u iznosu od 455,39 EUR, te jednog preostalog anuiteta u iznosu od 457,40 EUR.

25. Prema Sporazumu o korištenju preplate po konverziji kredita veznom za CHF valutnu klauzulu od 13. 1. 2016. (dalje: Sporazum), koji je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika, utvrđena je preplata u iznosu od 41.291,69 kn koja je veća od zbroja preostalih anuiteta do kraja otplate kredita, te je postignut sporazum da će se navedeni iznos isplatiti na račun korisnika kredita.

26. Dakle, Dodatkom br. 2. od 13. 1. 2016. utvrđeno je preostalo dugovanje tužitelja nakon konverzije ugovora o kreditu od dva mjesečna anuiteta i to prvi u iznosu od 455,39 eur te preostalog anuiteta u iznosu od 457,40 eur, ukupno 912,79 eur, a u odnosu na iznos preplate priznat tužitelju u konverziji od 5.480,35 eur (41.291,69 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450), isti je utvrđen Sporazumom, te se radi o razlici između zbroja svih zaduženih anuiteta do konverzije i svih uplata za iste anuitete koji su izraženi u eur (na način da je kredit s valutnom klauzulom u CHF pretvoren u kredit sa valutnom klauzulom u valuti eur, sa istim rokom otplate i uz primjenu kamatne stope koja je važila za kredit sa valutnom klauzulom eur i to tako da su sve kunske uplate koje su bile izvršavane u korist CHF kredita obračunate u eur, prema tečaju na dan uplate, te razlika između zbroja svih zaduženih anuiteta do konverzije i svih uplata za iste anuitete koji su izraženi u eur valuti predstavlja navedenu preplatu).

27. Nadalje, prema Sporazumu od 13. 1. 2016., potpisnici istog utvrđuju da je preplata veća od zbroja preostalih anuiteta do kraja otplate kredita (toč. 1.) i način korištenja preplate odnosno da će se iznos preplate isplatiti na račun korisnika kredita.

28. Prema navodima iz iskaza tužitelja proizlazi da nije sporno da je tužitelj prihvatio konverziju, da mu je banka prilikom iste prebila nekoliko zadnjih rata te da mu je na račun isplaćen neki iznos i to oko 18.000,00 kn.

29. Dakle, tužitelj kao korisnik kredita ne može kumulirati preplatu koja mu je priznata Dodatkom br. 2. od 13. 1. 2016. odnosno Sporazumom od 13.

1. 2016., do dana konverzije, nego ima pravo na razliku, te je stoga tužitelju, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO, dosuđena razlika između iznosa od 11.707,49 eur (ukupno po osnovi preplate koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 14346/06 od 27. 2. 2006.) i iznosa preplate od 5.480,35 eur (utvrđenog Sporazumom od 13. 1. 2016.) i to u iznosu od 6.227,14 eur, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju vještakinje Dragane Bubalo, i to prema redu uračunavanja temeljem odredbe čl. 171. st. 2. ZOO odnosno redom kako su obveze dospijevale (VsRH Rev 1096/2022-2).

30. Iako na odluku suda o obvezi tuženika da tužitelju isplati navedenu razliku nije od utjecaja da li je u konverziji priznati iznos preplate u konačnici iskorišten za plaćanje budućih anuitete (nakon konverzije) ili je tužitelju isplaćen na račun, valja reći da tužitelj niti ne osporava da je iznos preplate dijelom iskorišten za plaćanje budućih obroka i dijelom mu isplaćen na račun, iako ne zna sa sigurnošću navesti u kojem iznosu, te da stranke, prema navodima s ročišta za glavnu raspravu održanog 11. prosinca 2024., niti ne predlažu izvođenje dokaza na navedenu okolnost, a radi se o predmetu u kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. ZPP) i u kojem sud ne izvodi dokaze po službenoj dužnosti (čl. 7. st. 2. ZPP).

31. Zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos dosuđena je tužitelju temeljem odredaba čl. 29. ZOO od datuma dospijeća svakog pojedinog anuiteta, također sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka u kojem dijelu nije bilo prigovora stranaka.

32. Nadalje, tužitelj, sukladno odredbi čl. 29. ZOO, u vezi s odredbom čl. 1115. ZOO, ima pravo i na isplatu zatezne kamate na utuženi iznos glavnice od ukupno 5.480,35 eur, i to od datuma dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do dana konverzije 30. 9. 2015. Ovo iz razloga što je tužbeni zahtjev tužitelja na ime preplate koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 14346/06 od 27. 2. 2006., u dijelu radi isplate iznosa od ukupno 5.480,35 eur, iako utvrđen nalazom i mišljenjem vještakinje Dragane Bubalo, odbijen kao neosnovan jer je u tom iznosu korisniku kredita već priznata preplata Dodatkom br. 2. i Sporazumom od 13. 1. 2016., dok niti Dodatkom br. 2. niti Sporazumom nije obuhvaćena i zatezna kamata.

33. Stoga je odlučeno kao u toč. I., II. i III izreke presude, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate odbijen je kao neosnovan (toč. IV., V. i VI. izreke presude).

34. Prigovor zastare tuženika nije osnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (u predmetu br. P-1401/12) 4. 4. 2012. prekinut tijek zastare sukladno odredbi čl. 241. ZOO te je pravomoćnim okončanjem navedenog spora – donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. zastara počela teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO), pa imajući u vidu da je tužba podnesena sudu 4. 6. 2019., te da je tužitelj tek provedenim vještačenjem utvrdio točnu visinu utužene razlike po osnovi preplate anuiteta vezanih uz valutu CHF za zaključiti je da temeljem odredbe čl. 225. ZOO nije nastupila zastara utuženog potraživanja.

35. Nadalje, nije osnovan prigovor radi prijeboja kojeg tuženik ističe u iznosu od 5.480,35 eur sa zateznim kamatama od 13. 1. 2016., iz razloga što u navedenom iznosu, po ocjeni ovog suda, ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju.

36. Naime, nije sporno da je toč. 1. Sporazuma od 13. 1. 2016. utvrđen iznos preplate od 5.480,35 eur (41.291,69 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450) i, kao što je prethodno navedeno, radi se o razlici ukupno uplaćenih iznosa radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po ugovoru o kreditu primjenom izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u odnosu na ukupni iznos anuiteta s valutnom klauzulom u EUR) i koji je prema sporazumu stranaka iskorišten za plaćanje dva buduća anuiteta (nakon konverzije) s valutnom klauzulom u EUR i isplaćen je tužitelju na njegov račun.

37. Zakonitost i provedba konverzije sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017., stranke niti ne osporavaju valjanost Dodatak br. 2. i Sporazuma, tužitelj je prihvatio ponudu tuženika, i Dodatak br. 2. i Sporazum su zaključeni i izazivaju pravne učinke, te po mišljenju ovog suda, tuženik nije dokazao postojanje svoje tražbine.

38. Ujedno, istaknuti prigovor radi prijeboja je bespredmetan obzirom da je tužitelju dosuđena razlika preplate priznate konverzijom i preplate koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije.

39. Stoga je odlučeno kao u toč. VII. izreke presude.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP odnosno obzirom na djelomičan uspjeh stranaka odlučeno je da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi dio parničnih troškova nakon određivanja omjera uspjeha u sporu na način da sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

41. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sukladno tome, tužitelj je po osnovi uspio 100%, a po visini 55 %, pa je u konačnici uspjela u omjeru od 77,5 % (100%+55%=155%:2). Nastavno, tuženik je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 45 %, odnosno u konačnici 22,5 % (45%:2). Stoga uspjeh tužitelja iznosi 55 % (77,5%-22,5%).

42. Tužitelju su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7.st.1.), za zastupanja na ročištima 2. 10. 2019., 1. 9. 2020. i 11. 12. 2024. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr.9. st. 1.), za sastav podnesaka od 16. 9. 2019., 1. 5. 2020., 24. 7. 2020. i 9. 12. 2024. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr.8.st.1.), za zastupanja na dva ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 eur za svako (Tbr.9.st.3.), PDV u iznosu od 450,00 eur, trošak plaćane sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 163,51 eur, ukupno 2.413,51 eur, no obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 55 % dosuđen mu je parnični trošak u iznosu od 1.327,43 eur te trošak vještačenja u iznosu od 165,50 eur u cijelosti, sveukupno 1.492,93 eur.

43. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Sisku, 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku