REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU
STALNA SLUŽBA U NAŠICAMA
Trg dr. F. Tuđmana 14
31500 NAŠICE
Broj: P-460/2023-23
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama po sutkinji Anici Wolf kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku ŠJ, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Erste&Steiermarkische Banka d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 24. siječnja 2025. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl. 7. st. 3. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102361595, sklopljenog dana 22.04.2005. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 26.04.2005. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU- 842/2005 u dijelu odredbe koji glasi:
„…po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke.“
- iz čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102361595, sklopljenog dana 22.04.2005. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 26.04.2005. godine po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU- 842/2005 u dijelu odredbe koji glasi:
„…u skladu s važećim odlukama Banke.“ 2
II Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju po osnovi preplaćenog tečaja iznos od 9.390,36 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:
9,29 EUR tekućom od 15.01.2009.
10,38 EUR tekućom od 15.02.2009.
11,48 EUR tekućom od 15.03.2009.
8,20 EUR tekućom od 15.04.2009.
8,26 EUR tekućom od 15.05.2009.
4,55 EUR tekućom od 15.06.2009.
0,21 EUR tekućom od 15.07.2009.
1,99 EUR tekućom od 15.08.2009.
5,14 EUR tekućom od 15.09.2009.
2,08 EUR tekućom od 15.10.2009.
1,78 EUR tekućom od 15.11.2009.
5,42 EUR tekućom od 15.12.2009.
8,35 EUR tekućom od 15.01.2010.
12,17 EUR tekućom od 15.02.2010.
11,25 EUR tekućom od 15.03.2010.
17,82 EUR tekućom od 15.04.2010.
16,40 EUR tekućom od 15.05.2010.
17,96 EUR tekućom od 15.06.2010.
35,46 EUR tekućom od 15.07.2010.
31,59 EUR tekućom od 15.08.2010.
45,83 EUR tekućom od 15.09.2010.
38,77 EUR tekućom od 15.10.2010.
32,67 EUR tekućom od 15.11.2010.
49,69 EUR tekućom od 15.12.2010.
58,76 EUR tekućom od 15.01.2011.
51,97 EUR tekućom od 15.02.2011.
54,06 EUR tekućom od 15.03.2011.
48,38 EUR tekućom od 15.04.2011.
49,01 EUR tekućom od 15.05.2011.
65,16 EUR tekućom od 15.06.2011.
68,06 EUR tekućom od 15.07.2011.
88,01 EUR tekućom od 15.08.2011.
85,19 EUR tekućom od 15.09.2011.
69,53 EUR tekućom od 15.10.2011.
66,90 EUR tekućom od 15.11.2011.
65,84 EUR tekućom od 15.12.2011.
69,76 EUR tekućom od 15.01.2012.
48,88 EUR tekućom od 15.02.2012.
50,84 EUR tekućom od 15.03.2012.
45,50 EUR tekućom od 15.04.2012.
46,09 EUR tekućom od 15.05.2012.
63,04 EUR tekućom od 15.06.2012.
65,85 EUR tekućom od 15.07.2012.
85,15 EUR tekućom od 15.08.2012.
82,42 EUR tekućom od 15.09.2012.
67,27 EUR tekućom od 15.10.2012.
66,90 EUR tekućom od 15.11.2012.
65,84 EUR tekućom od 15.12.2012.
72,61 EUR tekućom od 15.01.2013.
67,53 EUR tekućom od 15.02.2013.
70,80 EUR tekućom od 15.03.2013.
71,68 EUR tekućom od 15.04.2013.
69,72 EUR tekućom od 15.05.2013.
64,21 EUR tekućom od 15.06.2013.
62,04 EUR tekućom od 15.07.2013.
64,30 EUR tekućom od 15.08.2013.
66,62 EUR tekućom od 15.09.2013.
70,87 EUR tekućom od 15.10.2013.
68,82 EUR tekućom od 15.11.2013.
69,93 EUR tekućom od 15.12.2013.
70,69 EUR tekućom od 15.01.2014.
62,09 EUR tekućom od 15.02.2014.
63,20 EUR tekućom od 15.03.2014.
62,41 EUR tekućom od 15.04.2014.
61,00 EUR tekućom od 15.05.2014.
60,29 EUR tekućom od 15.06.2014.
60,90 EUR tekućom od 15.07.2014.
62,60 EUR tekućom od 15.08.2014.
64,76 EUR tekućom od 15.09.2014.
65,13 EUR tekućom od 15.10.2014.
65,88 EUR tekućom od 15.11.2014.
67,14 EUR tekućom od 15.12.2014.
66,41 EUR tekućom od 15.01.2015.
67,38 EUR tekućom od 15.02.2015.
67,38 EUR tekućom od 15.03.2015.
67,38 EUR tekućom od 15.04.2015.
67,38 EUR tekućom od 15.05.2015.
67,38 EUR tekućom od 15.06.2015.
67,38 EUR tekućom od 15.07.2015.
67,38 EUR tekućom od 15.08.2015.
67,38 EUR tekućom od 15.09.2015.
67,38 EUR tekućom od 15.10.2015.
67,38 EUR tekućom od 15.11.2015.
67,38 EUR tekućom od 15.12.2015.
67,38 EUR tekućom od 15.01.2016.
87,56 EUR tekućom od 15.02.2016.
92,41 EUR tekućom od 15.03.2016.
87,64 EUR tekućom od 15.04.2016.
85,39 EUR tekućom od 15.05.2016.
83,18 EUR tekućom od 15.06.2016.
48,35 EUR tekućom od 15.07.2016.
48,10 EUR tekućom od 15.08.2016.
84,98 EUR tekućom od 15.09.2016.
88,30 EUR tekućom od 15.10.2016.
89,65 EUR tekućom od 15.11.2016.
67,30 EUR tekućom od 15.12.2016.
94,73 EUR tekućom od 15.01.2017.
92,67 EUR tekućom od 15.02.2017.
91,72 EUR tekućom od 15.03.2017.
90,47 EUR tekućom od 15.04.2017.
92,36 EUR tekućom od 15.05.2017.
84,19 EUR tekućom od 15.06.2017.
83,43 EUR tekućom od 15.07.2017.
72,01 EUR tekućom od 15.08.2017.
70,79 EUR tekućom od 15.09.2017.
74,84 EUR tekućom od 15.10.2017.
70,81 EUR tekućom od 15.11.2017.
70,08 EUR tekućom od 15.12.2017.
66,28 EUR tekućom od 15.01.2018.
67,25 EUR tekućom od 15.02.2018.
70,49 EUR tekućom od 15.03.2018.
64,69 EUR tekućom od 15.04.2018.
58,85 EUR tekućom od 15.05.2018.
68,93 EUR tekućom od 15.06.2018.
67,04 EUR tekućom od 15.07.2018.
67,20 EUR tekućom od 15.08.2018.
75,96 EUR tekućom od 15.09.2018.
74,73 EUR tekućom od 15.10.2018.
72,79 EUR tekućom od 15.11.2018.
72,89 EUR tekućom od 15.12.2018.
75,08 EUR tekućom od 15.01.2019.
72,03 EUR tekućom od 15.02.2019.
73,91 EUR tekućom od 15.03.2019.
77,72 EUR tekućom od 15.04.2019.
71,14 EUR tekućom od 15.05.2019.
76,47 EUR tekućom od 15.06.2019.
78,53 EUR tekućom od 15.07.2019.
79,48 EUR tekućom od 15.08.2019.
83,29 EUR tekućom od 15.09.2019.
85,09 EUR tekućom od 15.10.2019.
83,43 EUR tekućom od 15.11.2019.
82,74 EUR tekućom od 15.12.2019.
87,01 EUR tekućom od 15.01.2020.
91,24 EUR tekućom od 15.02.2020.
93,04 EUR tekućom od 15.03.2020.
100,89 EUR tekućom od 15.04.2020.
99,39 EUR tekućom od 15.05.2020.
96,12 EUR tekućom od 15.06.2020.
96,76 EUR tekućom od 15.07.2020.
90,24 EUR tekućom od 15.08.2020.
91,96 EUR tekućom od 15.09.2020.
90,69 EUR tekućom od 15.10.2020.
95,84 EUR tekućom od 15.11.2020.
91,14 EUR tekućom od 15.12.2020.
91,87 EUR tekućom od 15.01.2021.
92,97 EUR tekućom od 15.02.2021.
88,84 EUR tekućom od 15.03.2021.
godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.678,08 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 24. siječnja 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
IV Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog iznosa tužitelj se odbija.
V Tuženikov prigovor prijeboja od 2. siječnja 2024. godine utvrđuje se da ne postoji.
" Stoga, ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 381,89 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
3,18 EUR od 02.07.2005. pa do isplate
0,27 EUR od 02.08.2005. pa do isplate
0,72 EUR od 02.09.2025. pa do isplate
0,15 EUR od 02.10.2005. pa do isplate
0,45 EUR od 02.11.2005. pa do isplate
0,76 EUR od 02.12.2005. pa do isplate
0,56 EUR od 02.01.2006. pa do isplate
2,37 EUR od 02.02.2006. pa do isplate
5,40 EUR od 02.03.2026. pa do isplate
6,93 EUR od 02.04.2006. pa do isplate
6,35 EUR od 02.05.2006. pa do isplate
5,79 EUR od 02.06.2006. pa do isplate
6,91 EUR od 02.07.2006. pa do isplate
7,25 EUR od 02.08.2006. pa do isplate
5,30 EUR od 02.09.2006. pa do isplate
5,94 EUR od 02.10.2006. pa do isplate
5,82 EUR od 02.11.2006. pa do isplate
6,73 EUR od 02.12.2006. pa do isplate
9,31 EUR od 02.01.2007. pa do isplate
11,05 EUR od 02.02.2007. pa do isplate
10,24 EUR od 02.03.2007. pa do isplate
10,71 EUR od 02.04.2007. pa do isplate
15,10 EUR od 02.05.2007. pa do isplate
16,18 EUR od 02.06.2007. pa do isplate
17,60 EUR od 02.07.2007. pa do isplate
17,59 EUR od 02.08.2007. pa do isplate
15,64 EUR od 02.09.2007. pa do isplate
18,55 EUR od 02.10.2007. pa do isplate
18,62 EUR od 02.11.2007. pa do isplate
16,58 EUR od 02.12.2007. pa do isplate
16,80 EUR od 02.01.2008. pa do isplate
12,52 EUR od 02.02.2008. pa do isplate
9,61 EUR od 02.03.2008. pa do isplate
6,74 EUR od 02.04.2008. pa do isplate
13,48 EUR od 02.05.2008. pa do isplate
15,35 EUR od 02.06.2008. pa do isplate
13,31 EUR od 02.07.2008. pa do isplate
17,38 EUR od 02.08.2008. pa do isplate
12,44 EUR od 02.10.2008. pa do isplate
7,88 EUR od 02.12.2008. pa do isplate
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."
VI Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova ovoga postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj ČJ zastupan po punomoćniku ŠJ, odvjetniku iz [adresa] podnio je tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate protiv tuženika Erste&Steiermarkische Banka d.d. Rijeka.
2. Iz tužbe proizlazi da su dana 22.04.2005.g. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5102361595, potvrđen dana 26.04.2005.g. po javnom bilježniku Lidiji Perić iz Osijeka pod brojem OU-842/2005, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 66.830,00 CHF po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita od 360 mjeseci kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima, kunske protuvrijednosti od 381,57 CHF.
3. Redovna kamatna stopa se sa početnih 5,49 % godišnje, tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Isto tako, tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF.
4. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl.br: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018.g., u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.
5. Odlukom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br: Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.g., utvrđeno je da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003.g. do 31. prosinca 2008.g., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
6. Prema navodima tužitelja zbog ugovaranja ništetnih odredbi u priležećem Ugovoru, a koje se odnose na način promjene kamatne stope, kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF od dana 10.04.2007.g. pa do konačne otplate, tužitelj je tuženiku više platio dugovani iznos za 101.500,00 kn odnosno 13.471,37 EUR.
7. Kako je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003.g.- 31.12.2008.g., kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004.g.- 31.12.2008.g., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO, o stjecanju bez osnove od strane tuženika, kao i na odredbe čl. 1115. ZOO da je tuženik osim glavnice dužan vratiti i kamatu od dana stjecanja ako je bio nepošten stjecatelj, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
8. Prema čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“
9. Tužitelj je uz tužbu dostavio Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5102361595 koji je sačinjen između tuženika kao banke u daljnjem tekstu i tužitelja kako korisnika kredita. Predmetni ugovor je ovjeren po javnoj bilježnici Lidiji Perić u Osijeku pod brojem OU-842/2005 od 26. travnja 2005.g.. Također je dostavio otplatne planove sačinjene u banci, pregled prometa po partiji kredita od 28. travnja 2005.g. do 25. ožujka 2021.g., obavijesti o povećanju kamatne stope, obavijesti o promjeni uvjeta po kreditu.
10. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je istakao prigovor mjesne nenadležnosti smatrajući da je nadležan sud prema mjestu sjedišta banke, a ne prema mjestu prebivališta tužitelja. Nadalje je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja iz razloga što uplate nije vršio samo tužitelj nego i druge osobe, istakao je prigovor zastare tvrdeći da je zastara nastupila 14. lipnja 2019.g. pa je tužitelj podnio tužbu dana 19. svibnja 2021.g. nakon proteka roka i nema pravo potraživati preplaćene iznose s osnove promjene kamatne stope.
11. Tuženik je također istakao da je odredba o valutnoj klauzuli dopuštena i propisana čl. 22. ZOO, Pa je stog razloga isključeno ispitivanje poštenosti- nepoštenosti jer je isključena iz primjene Direktive pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti po potrošača jer je zakonodavac uspostavio ravnotežu između prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca.
12. U pogledu informiranosti tužitelja tuženik je isticao da su tužitelju bili predočeni i uručeni obrasci prije zaključenja ugovora o kreditu, u kojima je pojašnjen pojam valutne klauzule, promjene tečaja stranih valuta pa tako i za valutu CHF.
13. Tuženik je istakao prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove preplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 2.961,95 kn odnosno 393,12 EUR slijedom čega je postavio protutužbeni zahtjev jer smatra da postoji tražbina tuženika prema tužitelju na navedeni iznos sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. srpnja 2005.g. pa do 2. prosinca 2008.g., pa do isplate.
14. Tuženik je u odgovoru na tužbu također predložio da se utvrdi postojanje tražbine prema tužitelju koja iznosi 9.679,44 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja svakog anuiteta iznos od 63.929,89 kn, odnosno 8.484,95 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2011.g. pa do 2. lipnja 2021.g., sve do isplate.
15. Tužitelj se očitovao na navode tuženika te je istakao da odredba ugovora o kreditu koja sadrži prorogacijsku klauzulu bila je unaprijed formulirana i tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja i nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, a tako uzrokuje neravnotežu u pravima i odredbama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača koji tužitelj smatra protivnom načelu savjesnosti i poštenja, odnosno ista je nepoštena sukladno čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP).
16. Prema stavu Europskog suda u predmetima C-266/18, C-240/98, C- 137/08 i C-243/08 odredbe o prenošenju mjesne nadležnosti kojima se potrošača obvezuje na prihvaćanje isključive nadležnosti suda koji se nalazi daleko od njegovog prebivališta, a radi kojih bi mu bilo otežano upustiti se u postupak, imaju smatrati nepoštenima. Slijedom naprijed navedenog prigovor mjesne nenadležnosti od strane tuženika je neosnovan.
17. Sporovi na koje se poziva tužitelj iz naprijed navedenih postupaka presuda i to presuda VTS broj Pž-7129/13, te Pž-6632/2017, vođeni su radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a, pa je sud u posebnim parnicama vezan za pravna utvrđenja iz presuda u predmetu "Franak".
18. Tuženikovo osporavanje pravnih utvrđenja VTS RH i VSRH i Europskog suda, kao i same Direktive broj 93/13/EEZ gdje je neosnovano i vodi ka izbjegavanju svake odgovornosti tuženika za pojedinačnu predmetnu tužbu jer prema stavu tuženika kreditor bi mogao ugovorom mijenjati kako visinu kamatne stope tako i valutnu klauzulu kao i druge odredbe predmetnog ugovora.
19. U odnosu na potraživanje tuženika radi tužiteljevih uplata izvršenih po nižem tečaju ili uz niže kamate od početno ugovorenih, isto nije osnovano, jer takvim plaćanjem tužitelj nije bilo što primio ili stekao bez osnove, nego je čitavu uplatu primio tuženik pa iz tog razloga ne postoji tužiteljeva obveza za vračanjem nečega što nije primio. Svakim tuženikovim obračunavanjem tečaja ili kamata koji je rezultirao povećanjem anuiteta u odnosu na početno ugovoreni, tužitelj je bio stranka koja je trpjela štetu, a što je potvrđeno i odlukama VTS u predmetima Pž-7129/13, te Pž-6632/2017 kojima je utvrđeno da za razliku od kreditora, korisnik kredita nije znao niti su mu bili poznati razlozi promjene povećanja kamatne stope i tečaja. Tužitelj ni na koji način nije odgovoran za niže obračunatu kamatu ili pad tečaja u određenom periodu, niti je uslijed toga tuženik na bilo koji način bio oštećen od strane tužitelja, pa je prijeboj potraživanja od strane tuženika neosnovan.
20. U pogledu prigovora zastare potraživanja koju ističe tuženik, sud smatra da je takav prigovor neosnovan jer je pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.g. broj Su-IV-47/2020 zauzelo stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost.
21. Tijekom postupka sud je proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Financije LB d.o.o. EJ, te saslušao tužitelja.
22. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je izračunata razlika koju je tužitelj preplatio po ugovorenom kreditu, a koje su nastale radi razlike u početnom tečaju za CHF koji je važio na dan isplate kredita i svakog daljnjeg povećanja tečaja za CHF tijekom otplate kredita. Vještakinja je u svom nalazu detaljno opisala kako je izračunala tečajnu razliku koju je tužitelj platio radi porasta važećeg tečaja za CHF. Vještakinja je svoj izračun prikazala tabelarno na str. 174-182 spisa. Iz nalaza vještaka proizlazi da je u tablici 1. prikazala tijek otplate kredita uključujući negativne stavke tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita, iznosio je 9.008,47 EUR. Vještakinja je izračunala i pretplatu po osnovi povećanja tečaja CHF na dan isplate kredita počevši od 1. siječnja 2009.g do 10. ožujka 2021.g. kada je tečajna razlika iznosila 9.390,36 EUR. 23. Sud je u potpunosti poklonio vjeru financijsko knjigovodstvenom vještaku koju je dan stručno, zakonito, objektivno i nepristrano te tužitelj nije imao prigovora ni primjedbi na izračun vještaka i prema navedenom izračunu tužitelj je podneskom od 27. prosinca 2023.g. uredio svoj tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci presude. Tužitelj potražuje na osnovi preplaćenog tečaja iznos od 9.390,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15. siječnja 2009.g. do 15. ožujka 2021.g. pa sve do isplate kako je to navedeno u uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja od 27. prosinca 2023.g.
24. Tuženik nije prigovorio samom matematičkom izračunu vještaka i nije tražio saslušanje vještaka, ali je i dalje osporavao visinu potraživanja tužitelja. Protivio se povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, te tražio da sud odluči o zahtjevu za isplatu iznosa od 13.471,37 EUR kako je to tužitelj prvobitno postavio u tužbi.
25. Podneskom od 2. siječnja 2024.g. tuženik je istakao ponovno prigovor radi prijeboja, te postavio tužbeni zahtjev radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 381,89 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. srpnja 2005.g., pa od 2. prosinca 2008.g. pa do isplate uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.
26. Sud smatra da tuženik nije mogao postaviti ovakav prigovor prijeboja imajući u vidu odluku Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-550/2023 od 30. listopada 2024.g. Polazeći od pravne naravi zahtjeva tuženika za isplatu pretplate s osnova ništetne ugovorne odredbe, dakle institutu stjecanja bez osnove, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio ništa, niti je išta stekao bez osnove pa nema mjesta primjeni članka 1111. st. 1. ZOO u korist tuženika. Za razliku od tužitelja koji je potrošač i prava koja mu zbog toga statusa pripadaju, tuženiku ne pripada pravo pozivati se na nepoštenost ugovorne odredbe i na tome temeljiti neko svoje potraživanje.
27. Tuženik neosnovano se poziva na aneks ugovora kojim se reguliraju međusobni odnosi između banke kao davatelja kredita i tuženika kao korisnika kredita i PJ kao sudužnice dana 18. prosinca 2023.g. da je sklopljen Aneks ugovora o kreditu broj 5102361595. Tuženik je smatrao da nakon zaključenja Aneksa ugovora tužitelj nema nikakvih prigovora ili zahtjev prema banci s te osnove. Ugovorne strane utvrdile su da osim potraživanja banke iz istog članka i pripadajućih kamata, naknada i troškova ugovorne strane nemaju međusobnih potraživanja u vezi osnovnog Ugovora i potpisanog Aneksa. Tuženik smatra da se tužitelj sklapanjem Aneksa ugovora odrekao potraživanja s osnove Ugovora o kreditu i Aneksa ugovora o kreditu.
28. Iz Aneksa ugovora o kreditu čl. 2. toč. 2.3. ugovorne strane suglasno aneksom ugovaraju otpuštanje kao instrumenta osiguranja založno pravo (hipoteku) na suvlasničkom dijelu nekretnine upisane kod Općinskog suda u SB, zk odjel Slavonski Brod u zk. ul. br. [broj ZK uloška], broj poduloška: 1, Knjiga PU: Vrba- u naravi zgrada u [adresa] sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], s kojom se suvlasničkim dijelom povezano vlasništvo posebnog dijela u naravi, Stan samost. Objekt, I kat,ul. 1, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, predsoblja i hodnika, ukupne površine od 73,39 m2, vlasnik Maslać [adresa] ½ i PJ [adresa] .
29. Iz naprijed navedenog proizlazi da Aneks ugovora o kreditu se odnosi samo na brisanje hipoteke upisane na suvlasničkom dijelu SJ u 1/2, kao i na suvlasničkom dijelu na ½ OJ a koja hipoteka se odnosila na stan u [adresa]. Založno pravo to jest hipoteka je ostala uknjižena na nekretnine upisanoj kod Općinskog suda u Osijeku u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća i dvorište, [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] u površini od 368 m2 koje je vlasnik OJ u cijelosti.
30. U konkretnom slučaju iz Aneksa ugovora je vidljivo da između tuženika i tužitelja nije došlo do prijeboja više plaćenog kredita od strane tužitelja prema tuženiku i konverzije kredita iz CHF valute u EUR, nego se radilo o prijenosu hipoteke s jedne nekretnine na drugu nekretninu, tako da su navodi tuženika u pogledu zaključenja aneksa ugovora neosnovani i proizvoljni jer se ne može uzeti u obzir da tužitelj kao ugovorna strana nema nikakvih potraživanja prema tuženiku zaključenjem aneksa ugovora.
30.1. Navedeni Aneks sklopljen je isključivo sa ciljem reguliranja instrumenata osiguranja (hipoteka) nakon smrti bivšeg sudužnika, sada pokojnog TJ. Osim odredbi Aneksa koje reguliraju pitanje sredstava osiguranja urednog vraćanja ostatka glavnice kredita, sve ostale odredbe Aneksa su tipizirane i nemaju nikakav značaj za meritum konkretnog spora.
31. Prema presudi ŽS u Zagrebu Gž-4673/2022 od 14. studenog 2023.g. i presudi ŽS u Dubrovniku Gž-550/2023 od 30. listopada 2024.g. proizlazi kako se tuženikovi prigovori radi prebijanja ne mogu smatrati osnovanim jer takav procesno pravni prigovor podrazumijeva da tuženik ne osporava potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva što ovdje nije slučaj, jer tuženik tužiteljevu tražbinu osporava. Sud smatra da se tuženikovo potraživanje nalazi u zastari jer tražbine s osnove anuiteta smatraju se povremenim potraživanjima koje zastarijevaju za tri godine slijedom čega je tuženikovo potraživanje iz 2005.g. u svakom slučaju u zastari, obzirom da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje pretplatu od siječnja 2009.g. do ožujka 2021.g. 32. U odnosu na tuženikov prigovor nedostatka svojstva potrošača tužitelja, tužitelj se poziva na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH broj SU-IV-56/2023 od 23. studenog 2023.g. iz koje proizlazi da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. ZZP, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.
33. Također su neosnovani prigovori tuženika kako tužitelj nema pravo na zatezne kamate od dana dospjelosti mjesečnih anuiteta, već od dana podnošenja tužbe, a što proizlazi iz presude ŽS u Karlovcu broj Gž-287/2021 iz koje proizlazi da zatezne kamate teku od dana plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta.
34. Tijekom postupka tuženik je odustao od saslušanja predloženih svjedoka kao dokaznih prijedloga i to podneskom od 7. studenog 2024.g.
35. Tijekom postupka saslušan je tužitelj ČJ koji je između ostalog izjavio da je kredit podigao za kupnju kuće u kojoj i danas stanuje. U banci mu je predložen kao najpovoljniji i najsigurniji kredit u CHF valuti jer je ta valuta sigurna i stabilna pa je on na takav kredit pristao. Tužitelj je izjavio kako nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora o kreditu jer se radilo o standardnom ugovoru koji je sačinila banka pa je bio u situaciji "uzmi ili ostavi". Nitko mu u banci nije pojašnjavao nikakav odredbe ugovora, a on kao laik nije bio upućen u poslovnu politiku banke niti njihove izraze, pa nije imao dovoljno znanja o svim stavkama ugovora. Nitko mu u banci nije pojasnio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF valutu kao što je slučaj u odnosu na EUR. Izjavio je da su rate kredita rasle sa 1.300,00 kn sve do 2.400,00 kn. Interesirao se u banci zašto rate kredita rastu ali nije dobio konkretan odgovor. Tužitelj se izjasnio u pogledu zaključenja ugovora sa bankom, te izjavio da aneks ugovora nije zaključio zbog konverzije, već isključivo radi skidanja hipoteke sa jedne nekretnine i prijenosa na drugu nekretninu. Banka mu nije nudila konverziju kredita iz CHF u EUR, a niti ju je tražio.
36. Tužitelj je isticao da se prama stavu EU iz presude C-452/18 potrošač svojom dispozicijom ne može eksplicitno putem ugovorne odredbe unaprijed odreći svoga prava na pozivanje na nepoštenost, a time i ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu, ako prethodno nije bio od strane davatelja kredita informiran o nepoštenom karakteru te odredbe i pravnoj posljedici, to jest činjenici da ista za njega nije obvezujuća i odnosu na njega nema pravni učinak jer bi isto bilo u suprotnosti sa čl. 7. st. 1. i čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 EEZ.
37. Analizirajući sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i međusobnoj povezanosti u smislu č. 8. ZPP-a, sud smatra da je uređeni tužbeni zahtjev tužitelja od 23. prosinca 2023.g. u cijelosti osnovan pa ga je sud kao takvog prihvatio.
38. S obzirom da je tužitelj u većem dijelu tužbenog zahtjeva u odnosu na prvobitno postavljeni uspio, a samo u neznatnom dijelu prvobitno postavljenog nije pa ima pravo na troškove ovog postupka u smislu čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a.
39. Parnični troškovi sastoje se od troškova sastava tužbe 500,00 EUR, pet podnesaka svaki po 500,00 EUR, jedan podnesak od 50,00 EUR, dva ročišta svaki po 500,00 EUR, ročišta za objavu presude od 100,00 EUR što čini troškove od 4.150,00 EUR uz pripadajući PDV od 1.037,50 EUR, te troškova vještačenja 400,00 EUR, pa sveukupni troškovi iznose 5.587,50 EUR, te troška sudske pristojbe na tužbu od 98,58 EUR, a što čini ukupne troškove ovog postupka 5.678,08 EUR. 35. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Našice, 24. siječnja 2025. godine
S U T K I NJ A
Anica Wolf
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude. Ista se podnosi putem ovoga suda, a odlučuje nadležni Županijski sud.
Presuda je javno objavljena 24. siječnja 2025. godine.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
