REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. Pr-1456/2023-99
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Racu, odvjetniku u Osijeku, protiv tužene Republika Hrvatska – za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Gorana Raca, odvjetnika i zastupnice tužene ND, zamjenice OGDO, 24. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova rada nedjeljom, subotama i noći iznos od 24,98 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća pa do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane dosuđenom u bruto iznosu, kako slijedi:
- na iznos od 20,83 eura od 31. siječnja 2012.
- na iznos od 4,15 eura 31. ožujka 2013.,
sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove prekovremenog rada iznos od 641,38 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća pa do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane dosuđenom u bruto iznosu, kako slijedi:
- na iznos od 305,00 eura od 31. siječnja 2012.,
- na iznos od 38,92 eura od 31. ožujka 2013.,
- na iznos od 52,01 eura od 30. travnja 2013.,
- na iznos od 14,86 eura od 31. kolovoza 2013.,
- na iznos od 15,64 eura od 30. rujna 2013.,
- na iznos od 135,67 eura od 31. veljače 2014.,
- na iznos od 15,64 eura od 31. ožujka 2014.,
- na iznos od 63,64 eura od 31. prosinca 2015.,
sve u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.702,95 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 24. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun punomoćnika Gorana Raca, odvjetnika u Osijeku, Ulica Lorenza Jagera 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN br. računa [broj bankovnog računa] otvorenog kod Privredne banke Zagreb d.d., sve u roku 8 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.
V. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da se sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku prethodno obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora zaprimljenog 19. prosinca 2016. te da je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru svojim Dopisom broj N-DO-306/2016-5 od 15. ožujka 2017. odgovorilo da ne prihvaća navedeni zahtjev. Dalje u tužbi navodi da je djelatna vojna osoba od 18.02.2008., kada je zaposlen kod tuženika temeljem prvog Ugovora o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske u statusu djelatnog vojnika na rok od 3 godina Klasa: 805-01/08-04/79 Urbroj: 512M2-010403-08-3. Protekom tog ugovora, parnične strane su sklopile Ugovor o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske Klasa: 805-01/11-04/78 Urbroj: 512M2-010403-11-2 od 04.02.2011., kojim je tužitelj ostao u statusu djelatnog vojnika kod tuženika, s ugovorenim rokom od 5 godina s početkom obavljanja službe od 18.02.2011. do 17. veljače 2016. Trenutno parnične strane obvezuje Treći ugovor o vojničkoj službi Klasa: 805-01/16-02/49 Urbroj: 512M2- 010103-16-1 od 13.01.2016., s početkom obavljanja službe tužitelja od 18. veljače 2016. na rok od šest godina. Tužitelj je raspoređen u ustrojbenu jedinicu:
Zapovjedništvo za potporu, Bojna za opću logističku potporu, Satnija za transport, 2, transportni vod, 2, desetina, na ustrojbenom mjestu druge vojnostručne specijalnosti, na ustrojbenom mjestu: vozač, ustrojbeni čin: pozornik, ustrojbeni VSSp: D 34A V21 u mjestu službe Zagreb, za razdoblje od 18.02.2016. do 17.02.2018. Prethodno je tužitelj u razdoblju od 01.04.2014. do 18.02.2016. bio raspoređen u Zapovjedništvu za potporu, Bojna za opću logističku potporu, Satnija za opskrbu, Vod za opskrbu MS klase I, II, IV i VII, Desetina za opskrbu MS klase I iII, ustrojbeno mjesto vozač, ustrojbeni čin: pozornik, ustrojbeni VSSp: 72701 mjesto službe Zagreb – Pleso, dok je u razdoblju od početka rada kod tuženika do 01.04.2014. tužitelj bio raspoređen u ustrojbenoj cjelini Hrvatska kopnena vojska, Gardijsko oklopno-mehanizirana brigada, Oklopna bojna, Mehanizirana satnija, 2. mehanizirani vod, 3. desetina na dužnost operator ujedno ciljač na PZT, s mjestom službe Đakovo/Gašinci. Temeljem Ugovora o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske u statusu djelatnog vojnika, Trećeg ugovora o vojničkoj službi, Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Zakona o radu i svih drugih podzakonskih akata i internih propisa koje obvezuju tuženika prilikom obračuna plaće, tužitelj je pored osnovne plaće imao pravo i na dodatke na plaću u vidu plaćanja prekovremenog rada, terenskih dodataka, dnevnica, dodataka za stražu i prekovremenog rada na terenu, rada za vrijeme blagdana, subota i nedjelja u bruto iznosu, naknade za neiskorišteni godišnji odmor, kao prekovremenog rada na terenu i naknade za prijevoz. Tužitelj smatra kako mu tuženik nije pravilno obračunavao i isplaćivao dodatke na plaću kako je to prethodno navedeno, i to za razdoblje od 01. prosinca 2011. do 01. prosinca 2016., sve sukladno čl. 139. u svezi s čl. 232. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14). Tuženik je bio dužan računati plaće i dodatke na plaću tužitelju sukladno čl. 169. Zakona o oružanim snagama u RH (Narodne novine br. 33/2002, 58/2002, 175/2003, 136/2004, 76/2007, 88/2009, 124/2009) koji je bio na snazi od 24.10.2009 do 26.06.2013. te čl. 137. Zakona o oružanim snagama u RH (Narodne novine br. 73/13, 75/15) koji je na snazi od 26.06.2013. do danas, kao i sukladno ugovoru i općim pozitivnim propisima koji su najpovoljniji bili za tužitelja, a što isti nije pravilno činio. Stoga tužitelj smatra kako ima pravo osnovano potraživati neisplaćene dodatke na plaću u vidu plaćanja prekovremenog rada, terenskih dodataka, dnevnica, dodataka za stražu i prekovremenog rada na terenu, rada za vrijeme blagdana, subota i nedjelja u bruto iznosu, naknade za neiskorišteni godišnji odmor te prekovremenog rada na terenu i naknade za prijevoz, sve za navedeno razdoblje od 01. prosinca 2011. do 01. prosinca 2016. Tužitelj od 01. travnja 2014. do danas obavlja poslove prijevoza vojnika, robe, oružja i drugih transportnih i borbenih vozila, sve prema pisanim nalozima koje je primao od dispečera uz supotpise njegovog zapovjednika i zapovjednika Satnije za transport. U nalog je upisivan datum i vrijeme polaska, relacija te po povratku datum i vrijeme povratka, kao i opis obavljenog posla. Nakon što bi tužitelj došao sa zadatka, nalog bi predao dispečeru koji je podatke s naloga unosio u Dispečerski dnevnik voda (I. ili II. ili III. ili IV, ovisi u kojem vodu je tada tužitelj bio raspoređen) te Dispečerski dnevnik satnije te izdavao tužitelju putni račun prema nalogu. Iz predanih naloga, podataka iz Dispečerskih dnevnika voda i satnije te putnih računa, nesporno proizlazi kako je tužitelj nerijetko radio prekovremeno, a što mu nije nikada bilo plaćeno. Zakonom o oružanim snagama u RH (Narodne novine br. 73/13, 75/15) koji je na snazi od 26.06.2013. do danas, sukladno čl. 139. propisano je kako se posebnim pravilnikom utvrđuju određeni dodaci na plaću i uvećanja u obliku postotaka na osnovicu, odnosno Pravilnicima o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Odlukama o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba. Nesporno je tužitelj odlazio na terene i straže od početka radnog odnosa koji su djelomično plaćeni, a ponekad tuženik nije izvršio obračun a tako niti isplatu dodatke na plaću. Naime, pored rada na terenu u redovnom radnom vremenu, tužitelj je učestalo ostajao dulje od propisanog redovnog radnog vremena što se ima smatrati prekovremenim radom. Osim navedenog tužitelj je proveo na tzv. pripremi za misiju 59 dana i to u razdoblju od 12.09.2011. do 02.02.2012. za koje vrijeme mu tuženik nije isplatio dodatke na plaću, i to u vidu dnevnica, terenskog dodatka i prekovremenog rada na terenu. U istom periodu priprema za misiju s tužiteljem je na obuci bio vojnik FD kojemu je tuženik uredno obračunavao i isplaćivao dodatke na plaću. Tužitelj pored navedenog smatra kako je za vrijeme provedeno u misiji (Afganistanu) imao pravo na korištenje godišnjeg odmora, a što nikada nije iskoristio. Stoga tužitelj smatra kako mu je tuženik bio dužan isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Tužitelj je tijekom 2015. godine odlazio na teren u Slunj gdje je radio i duže od propisanog radnog vremena odnosno radio je prekovremeno na terenu što mu nikada nije plaćeno, osim dnevnica koje je tuženik uredno plaćao tužitelju. Tužitelj ističe kako je u skladu s odredbom čl. 97. Zakona o oružanim snagama u RH (Narodne novine br. 33/2002, 58/2002, 175/2003, 136/2004, 76/2007, 88/2009, 124/2009) koji je bio na snazi od 24.10.2009 do 26.06.2013. bilo propisano da se rad duži od punog radnog vremena (duži od 40 sati tjedno) ima smatrati prekovremenim radom koji je tuženik dužan isplaćivati sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike te Pravilnicima o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, kao i rad za vrijeme blagdana, subota, nedjelja i noćni rad u bruto iznosu, terenski dodatak, kao i prekovremeni rad na terenu i straže. Zakonom o oružanim snagama u RH (Narodne novine br. 73/13, 75/15) koji je na snazi od 26.06.2013. do danas, u čl. 155. propisano je kako djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u turnusima, smjenama, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., već je isto sukladno čl. 139. propisano posebnim pravilnikom kojima se utvrđuju određeni dodaci na plaću i uvećanja u obliku postotaka na osnovicu, odnosno Pravilnicima o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Odlukama o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba. Tužitelj smatra kako je tuženik pogrešno obračunavao rad blagdanom i vikendom u razdoblju od 01. prosinca 2011. godine do 01. prosinca 2016. Naime, tužitelj kada bi radio blagdanom koji pada u nedjelju (npr. Božić u nedjelju) tuženik je obračunavao samo kao rad nedjeljom (uvećano za 35%), a ne kao rad blagdanom (uvećano za 150%) iako je dodatak za rad blagdanom puno veći nego rad nedjeljom. Isto tako ukoliko smjena pada sa subote na nedjelju, tuženik je obračunavao samo rad subotom (uvećano za 25%), a ne i rad nedjeljom (uvećano za 35 %). Kao zaposlenik tuženika u vremenskom periodu od 01. prosinca 2011. do 01. travnja 2014. godine, je imao organizirani prijevoz ili je primao naknadu za prijevoz od mjesta stanovanja do vojarne [adresa] / [adresa]. Nakon što je tužitelj raspoređen od 01. travnja 2014. do 01. srpnja 2014. na Pleso te od 01. srpnja 2014. do potpisa Trećeg ugovora o vojničkoj službi od 13.01.2016. u Zagreb („vojarna Croatia“), tužitelj je na plaću svaki mjesec primao naknadu za prijevoz u iznosu od 200,00-tinjak kuna u protuvrijednosti povratne karte od mjesta stanovanja do mjesta rada. Od veljače 2016. godine do danas tužitelj nije primio niti jednu naknadu za prijevoz, bez ikakve dostavljene pisane odluke o prestanku isplate od strane tuženika. Stoga tužitelj smatra kako ima pravo na naknadu za prijevoz sukladno čl. 147. Zakona o oružanim snagama u RH.
1.1. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 22. travnja 2024. tužitelj predlaže obvezati tuženu na isplatu s osnove rada subotama, nedjeljama i noći iznos od 24,98 eura, kao i s osnove prekovremenog rada iznos od 641,38 eura, s zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane dosuđenom u bruto iznosu, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako osnovu tako i visinu. Ističe da se tužiteljevo potraživanje odnosi na razdoblje od 1. prosinca 2011. do 1. prosinca 2016. Tužitelju je u cijelom utuženom razdoblju, sukladno ostvarenim satima rada i mjesečnim evidencijama izvršena isplata svih dodataka sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) kao i Pravilniku o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15). Na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu, glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju su se primjenjivali podzakonski akti koju su doneseni temeljem odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske a koji je lex specialis za djelatne vojne osobe. Tuženik ističe da je odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim u istovrsnim predmetima (Revr-1845/12, Revr-1902/12, Revr-1795/12) izneseno stajalište da glede pitanja koja uređuju, propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima. U predmetnoj pravnoj stvari nužno je razlikovati dva vremenska razdoblja i to prvo razdoblje od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. kada se primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. a navedenom odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, radu u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, dok je navedenim pravilnikom bilo regulirano pitanje dodataka koje je tužitelj ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju. Tuženik ukazuje na sudsku praksu u istovrsnim predmetima i to presudu Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1254/2012 od 23. kolovoza 2012. u kojoj se navodi da tužitelju koji je obavljao poslove stražarske službe nakon stupanja na snagu 1. listopada 2009. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika, ne pripada pravo na dodatke na plaću iz toč. XIII. Odluke jer je u čl. VIII. st.3. Odluke propisano da za obavljanje stražarske službe djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz toč. XIII. Odluke nego samo pravo na dodatak na plaću za obavljanje stražarske službe prema odredbi čl.17. d. st.1. Pravilnika kao i presudu broj Gž-1829/2012 od 12. srpnja 2012. u kojoj se navodi da je pitanje odmora, dopusta, rasporeda radnog vremena, dodatka na plaću, Ministarstvo obrane uredilo citiranim podzakonskim propisima slijedom čega nakon 1. listopada 2009. više nema mjesta primjeni općih odredbi Zakona o radu i Kolektivnog ugovora u smislu čl.14. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Isto stajalište zauzeto je i u presudama: Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2185/2011 od 12. siječnja 2012., Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-978/2012 od 6. lipnja 2012., Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-474/2013 od 5. veljače 2014. Drugo je vremensko razdoblje od 26. lipnja 2013. kada je stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (73/13 i 75/15) kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću (čl.136,) U čl. 139. st.1. istog Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6. istog članka Zakona propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena treba istači da je čl.153. istog zakona propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslove obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Člankom 155, istog Zakona izričito je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15). Upravo temeljem navedenih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske doneseni su podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodatka na plaću za pojedine oblike rada i to: Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15 i 84/15) i naprijed navedeni Pravilnik, koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. Točkom IV. navedene Odluke također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane navedenim Pravilnikom iz 2014. Kako su navedeni Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (koji zakon je lex specialis za djelatne vojne osobe) to glede pitanje koja uređuju, taj Zakon i propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima (sve sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u naprijed navedenim revizijskim odlukama), a koje se ne primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba. Tužena predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženoj.
3. U ovom predmetu bila je donesena prvostupanjska presuda pod brojem: Pr- 1394/2019 od 21. ožujka 2023. kojom je naloženoj tuženoj isplatiti tužitelju na ime razlike plaće i naknade plaće iznos od 2.176,99 eura (točka I. izreke), tužitelj je odbijen sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu (točka II. izreke), naloženo je tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.251,71 eura (točka. III izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog (točka IV. izreke) te je odbijen zahtjev tužene za naknadom parničnog troška kao neosnovan (točka V. izreke). Protiv navedene presude tužena je uložila žalbu te je Županijski sud u Zadru, svojom odlukom broj: Gž R-110/2023 od 13. lipnja 2023. odbio djelomično žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženoj tuženoj da tužitelju isplati iznos od 1.060,93 eura (točka I. izreke), preinačio djelomično prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženoj tuženoj da tužitelju isplati iznos od 26,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. travnja 2016., iznos od 26,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. svibnja 2016., iznos od 26,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. lipnja 2016., iznos od 26,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. srpnja 2016., iznos od 26,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. kolovoza 2016., iznos od 26,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. rujna 2016., iznos od 26,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. listopada 2016., iznos od 26,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. studenoga 2016., te iznos od 26,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. prosinca 2016., i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (točka II. izreke), dok je u ostalom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke te u dijelu pod toč. III. i V. izreke i predmet u tom dijelu vratio sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave. U obrazloženju drugostupanjske presude je navedeno da je iz provedenog postupka vidljivo da je tuženica vodila dnevnu evidenciju radnog vremena iz koje su za sporno razdoblje vidljivi oblici rada tužitelja, kao i broj ostvarenih slobodnih dana te je tom evidencijom tuženica dokazala koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati, odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana pa je u takvoj situaciji, tužitelj trebao dokazati da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ukoliko to nije učinio potrebno je prekovremene sate umanjiti za korištene slobodne dane, kao i da je potrebno razdvojiti zahtjeve s osnova prekovremenog rada i terenskog dodatka da bi se moglo utvrditi koliko od utuženih iznosa otpada na pojedini osnov i za koje vremensko razdoblje.
4. Tijekom ponovljenog postupka sud je pročitao svu dokumentaciju priloženu spisu, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku DV consulting d.o.o. te je vještak DV consulting d.o.o. izradio dopunu nalaza i mišljenja te se dopunski očitovao na prigovore tužene.
5. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem dijelu teksta: ZPP) sud je utvrdio da je konačni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
6. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora razvidno je da je tužitelj 15. prosinca 2016. podnio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora u kojem traži isplatu razlike plaće, stoga je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz odredbe čl. 186.a ZPP-a.
7. Tužena je na pripremnom ročištu održanom 4. lipnja 2019. istaknula prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda navodeći da bi u konkretnom slučaju mjesno nadležan bio ili Općinski sud u Karlovcu ili Općinski sud u Novom Zagrebu.
7.1. Vezano za istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovaj sud ističe da je tužitelj svoju tužbu u ovom predmetu podnio na Općinski sud u Vukovaru. No, nakon što je tužba dostavljena tuženoj na odgovor, tužena je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vukovaru ističući da se sjedište zapovjedništva postrojbe u kojoj je tužitelj bio raspoređen u utuženom periodu nalazilo u Zagrebu. Po prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vukovaru, isti sud se oglasio se mjesno nenadležnim svojim rješenjem pod Poslovnim brojem: Pr- 58/2018-7 od 4. travnja 2019. te istim rješenjem odredio da će se spis dostaviti mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu. Na takvo rješenje stranke nisu ulagale žalbu te je isto postalo pravomoćno 13. travnja 2019., slijedom čega je spis dostavljen na postupanje mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu. Dakle, o prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika sud je već pravomoćno odlučio. Osim navedenog ovaj sud ističe da je u smislu čl. 61. ZPP u sporovima iz odnosa s ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga RH isključivo nadležan sud na čijem području se nalazi sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice Oružanih snaga RH. Uvidom u podatak Ministarstva obrane RH od 13. ožujka 2019. utvrđeno je tužitelj od 2014. raspoređen u Zapovjedništvo za potporu sa sjedištem zapovjedništva u vojarni „I. Gardijska brigada Tigrovi-Croatia“ u Zagrebu, Sarajevska 7. Obzirom da je tužitelj rješenjem o rasporedu raspoređeni upravo u Zapovjedništvo za potporu, a zapovjedništvo kojeg je u Zagrebu, neosnovan je prigovor nenadležnosti ovog suda.
8. Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj: 118/09. i 118/12. - dalje: Odluka/09), koja je bila na snazi od početka utuženog razdoblja do 31. svibnja 2014., određeno je da tjedno radno vrijeme traje 40 sati i raspoređuje se po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, a redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, s tim da je u redovno radno vrijeme uključen i dnevni odmor od 30 minuta, a da se stražarska služba i aktivno dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom i za njih se isplaćuju dodaci, da se prekovremenim radom smatra svaki rad dulji od osam sati dnevno, kao i svaki rad subotom ili nedjeljom, a rad u turnusima ili smjenama smatra se svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda sati te da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan odlukom o preraspodjeli radnog vremena, a ako nije moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena, sati prekovremenog rada utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne mora dostaviti nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Prema Odluci/09 osnovna se plaća za svaki sat rada uvećava za prekovremeni rad 50 %, za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150 %, za rad u smjeni ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni - za 10 %, za rad u turnusu 5 %, da se dodaci ne isključuju, osim dodaci za rad u smjeni i turnusu.
9. Na isti način regulirano je i odredbama Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 118/2012.
10. Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj: 50/08., 142/08., 118/09., 99/12. i 55/13. - dalje: Pravilnik/08) je uređivao način obračuna dodataka na plaću (dodatak za obavljanje stražarske službe, dodatak za dežurstvo i dr.) i način isplate plaće djelatnih vojnih osoba, ali nije uređivao plaćanje prekovremenih sati niti dodatak za terenski rad. Tako je odredbom čl. 17.c cit. Pravilnika određeno da se dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određuje u koeficijentu od osnovice za obračun plaće i iznosi 0,025 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme službu u radne dane, a 0,05 za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili drugi neradni dan utvrđen zakonom. Odredbom čl. 13 b. cit. Pravilnika je određeno da djelatnoj vojnoj osobi u stražarskoj službi pripada dnevni dodatak koji se određuje u koeficijentu od osnovice za obračun plaće i iznosi 0,025. Djelatna vojna osoba koja ostvaruje dodatak za obavljanje stražarske službe ne može po istoj osnovi ostvarivati pravo na dodatak za rad na terenu (terenski dodatak) utvrđen Pravilnikom o naknadi troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbe i troškova odvojenog života od obitelji.
11. Od 1. rujna 2011. do 25. lipnja 2013. bile su na snazi odredbe članka 14. i članka 169. stavci 1., 2. i 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09. - dalje: ZSOS/02) koje su propisivale da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku godinu navršenog radnog staža, da se osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike i namještenike, a da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.
12. Od 26. lipnja 2013. primjenjuju se odredbe članka 135., članka 136., članka 137. i članka 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13., 75/15., 50/16. - dalje: ZSOS/13) koje propisuju da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da se plaća određuje odlukom o rasporedu, da se dodatak za posebne uvjete rada vojne službe dijeli na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe dok dodatak za otezane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku godinu navršenog radnog staža, da je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun za državne službenike i namještenike, da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu službu koji se utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće. Prema odredbi članka 155. ZSOS/13, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s čl. 139. toga Zakona, s time da im do donošenja provedbenih propisa, prema odredbi članka 200., konkretno do stupanja na snagu Odluke o rasporedu radnog vremena 1. lipnja 2014., pripada povećana plaća za prekovremeni rad prema naprijed citiranim provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOS/02.
13. Na temelju provedenih dokaza, prema podacima u spisu, kao i na temelju provedenog financijskog vještačenja utvrđeno je da se tužitelju od ožujka 2012. do 21. rujna 2012. obračunava i isplaćuje terenski rad u inozemstvu za boravak u mirovnoj misiji. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj u siječnju 2012. imao evidentiranih 40 prekovremenih sati od toga 8 subotom i 6 nedjeljom, a u veljači 2012. godine 11 slobodnih dana i 6 prekovremenih sati. Također je utvrđeno da je tužitelj u listopadu 2012. godine bio 8 dana na godišnjem odmoru.
14. Plaćom se smatraju svi priljevi u novcu ili naravi sto fizičkoj osobi pritječu, kao i druge isplate koje je radnik imao u vrijeme radnog odnosa (božićnica, neoporezive potpore, naknade i drugi primici iznad propisanih iznosa. Naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora se obračunava kao prosjek prethodno tri isplaćene plaće u mjesecu prije korištenja godišnjeg odmora.
15. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka DVconsultnig d.o.o. od 11. travnja 2022. proizlazi da je se tužitelju od ožujka 2012. do rujna 2012. obračunava i isplaćuje terenski rad u inozemstvu za boravak u mirovnoj misiji. Tužitelju je za siječanj 2012. utvrđena osnovna bruto plaća u iznosu od 6.741,74 kn : 176 sati=38,30 kn po satu, 38,30 kn x 100%=38,30 kn x 40 sati=1 .532,00 kn, 38,30 kn x 50%=19,15 kn x 40 sati=766,00 kn. Prekovremeni rad u iznosu od 2.298,00 kn. Ukupno za siječanj 2012. godina tužitelju pripada 2.454,96 kn bruto. Nadalje vještak navodi da je tužitelj koristio osam dana godišnjeg odmora u listopadu 2012. Bruto plaća tužitelja za srpanj 2012. godine iznosi 6.741,76 kn + 25.812,12 kn=32,553,88 kn, za kolovoz 2012. godine iznosi 6.741,76 kn + 25.579,61 kn=32.321,37 kn, za rujan 2012. godina iznosi 6.774,32 kn + 16.838,15 kn=23.612,47 kn, a što ukupno iznosi 88.487,72 kn : 3=29.495,90 kn, koji iznos predstavlja prosjek prethodne tri plaće isplaćene u mjesecu prije korištenja godišnjeg odmora, odnosno 29.495,90 : 184 sata (mjesečni fond sati za 10/2012)=160,30 kn/sat bruto, 160,30 kn x 64 sata (8 dana x 8 sati)=10.259,20 kn naknade za godišnji odmor – plaćeno, 2.265,66 kn =7.993,54 kn bruto razlike naknade za godišnji odmor za listopada 2012. godinu. Za ožujak 2013. godina tužitelj je odradio 5 prekovremenih sati (od toga 2 sata noću). Osnovna bruto plaća iznosi 6.569,75 kn : 168 sati=39,10 kn. 58,65 kn je vrijednost jednog bruto prekovremenog sata x 5 sati=293,25 kn. 39,10 kn x 40% (noć)=15,64 kn x 2 sata=31,28 kn. Ukupno 324,53 kn bruto za ožujak 2013. Za travanj 2013. godine tužitelj je odradio 7 sati prekovremeno, 6.569,76 kn : 176 sati=37,32 kn, 55,98 kn je vrijednost jednog bruto prekovremenog sata x 7 sati, što iznosi razliku od 391,86 kn ukupno za travanj 2013. Za kolovoz 2013. godine tužitelj ima evidentiranih 2 sata prekovremeno, 6.569,76 kn : 176 sati=37,32 kn, 55,98 kn je vrijednost jednog bruto prekovremenog sata x 2 sata, što ukupno iznosi 111,96 kn za kolovoz 2013. Za rujan 2013. godine tužitelj ima evidentiranih 2 sata prekovremeno, 6.601,33 kn : 168 sati=39,29 kn, 58,93 kn je vrijednost jednog bruto prekovremenog sata x 2 sata, što ukupno iznosi 117,86 kn za rujan 2013. Za siječanj 2014. godina tužitelj ima odrađenih 19 prekovremenih sati, bruto plaća tužitelja iznosi 6.754,61 kn, od toga je stražarski dodatak 153,27 kn, pa je osnovna bruto plaća tužitelja 6.601,34 kn, a što podijeljeno sa 184 sata, iznosi 35,87 kn. Vrijednost 1 prekovremenog sata iznosi 53,80 kn pa isto pomnoženo sa 19 sati, iznosi 1.022,20 kn bruto za siječanj 2014. Za ožujak 2014. godina 2 prekovremena sata, 6.601,34 kn : 168 sati=39,29 kn, 58,93 kn je vrijednost jednog prekovremenog sata x 2 sata=117,86 kn bruto za ožujak 2014. U prosincu 2015. godine (list 181 spisa) je ostalo 9,50 sati prekovremenog rada za prijenos, a ostali sati su zamijenjeni slobodnim danima (PRV- preraspodjela) u 2015. godini. Za prosinac 2015. godine 6.191,64 kn: 184 sata=33,65 kn, 50,47 kn je vrijednost 1 prekovremenog sata x 9,50 sati=479,46 kn bruto za prosinac 2015. Stoga rekapitulacija prekovremenog rada, dodataka na osnovnu bruto plaću i naknade za korištenje godišnjeg odmora iznosi ukupno 12.534,77 kn. Vještak nadalje navodi da je tužitelj prema priloženim Rješenjima imao pravo na godišnji odmor u 2012. godini 22 dana te u 2013. godini 22 dana. Prema Rješenje o korištenju godišnjeg odmora (stranica 144 spisa) utvrđeno je da je tužitelj iskoristio dio godišnjeg odmora za 2013. u trajanju od 15 dana. Prema priloženoj dokumentaciji vještak je utvrdio da za utuženo razdoblje tužitelj nema neiskorištenog godišnjeg odmora pa nema ni utvrđene naknade za izračun. Za potraživanje iz točke 6. tužbe kojom tužitelj potražuje naknadu za prekovremeni rad za obavljanje poslova prijevoznika vojnika, robe i oružja sve prema nalozima dispečera vješta navodi da na nalogu vozača 2015- 212-10 je navedeno da je 10. veljače 2015. godine vrijeme polaska 8,00 sati, a vrijeme povratka 11. veljače 2015. godine u 8,00 sati, kao i u nalogu vozača 2015-41112-1 je navedeno da je 28. travnja 2015. vrijeme polaska u 8,00 sati, a vrijeme povratka 3. svibnja 2015. godine u 23:59:00 sati. Međutim iz navedenog nije vidljivo vrijeme koje je tužitelj proveo na radu u vožnji, kao niti vrijeme odmora. U ostalim situacijama je tužitelj imao početak rada između 8,00 i 8,30 sati te povratak u 16,00 sati. U gore navedenim primjerima u evidenciji radnog vremena je evidentirao (list 372) radno vrijeme VVT (vanjski teren) od 0,00 do 24 sata uz napomenu MVV - dežurstvo auto park, neiskorišteno 104 prekovremena sata. Tako iskazani prekovremeni sati su u slijedećem mjesecu prikazani kao odnos prekovremenih sati, i od toga su oduzeti korišteni slobodni dani te je u konačnici sa siječnjem 2016. godine preostalo 9,50 neiskorištenih prekovremenih sati koji su izračunati kao prekovremeni rad. Vještak navodi da se u spisu na listovima 80 - 84 nalazi kartica Naknade za rad na terenu od 01.12.2011 godine do 07.03.2017. godine i naknada je obračunata i isplaćena u visini od 10.175,00 kn, za 149 dana (75,00 kn x 149 dana=10.175,00 kn). Od toga se na 2014. godinu odnosi 8.850,00 kn za 118 dana, pri čemu nisu navedeni terenski dodaci za rad u misiji u Afganistanu. Zadnja isplata je bila za lipanj 2014. godine. Terenski dodatak nije obračunat i isplaćen ili u spisu o tome nema dokumentacije nakon lipnja 2014. godine. Stoga ukupna visina potraživanja tužitelja po ovoj osnovi iznosi 2.100,00 kn u apsolutnom iznosu. Vještak nadalje navodi da tužitelj u tužbi navodi da su dnevnice za službeni put uredno isplaćivane, a u evidenciji radnog vremena označene kraticom SLP. Što se tiče potraživanja tužitelja na ime prijevoza vještak navodi da je iz kartice djelatnika vidljivo da je do 03/2016. godine tužitelju isplaćivana naknada putnih troškova u visini od 196,40 kn, a da nakon tog razdoblja ista više nije vidljiva kroz obračun plaće. Stoga visina potraživanja tužitelja po ovoj osnovi iznosi (196,40 kn mjesečno x 9 mjeseci) 1.767,60 kn u apsolutnom iznosu.
16. Na zaprimljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka tužena je iznijela prigovore navodeći da su tužitelju u spornom periodu, pored plaće redovito isplaćivani i svi pripadajući dodaci za rad nedjeljom, blagdanom i subotom, dodatak za stražarsku službu, terenski dodatak u inozemstvu (boravak u mirovnoj misiji), dnevnice, a što je sve vidljivo iz spisu priležećih kratica djelatnika-isplatnih lista. Za eventualno ostvarene sate prekovremenog rada tužitelj je dobivao na korištenje slobodne dane koji su u evidencijama radnog vremena označeni oznakom ,,Sd“. Glede enormnog iznosa razlike naknade plaće za godišnji odmor od čak 7.993,54 kn tužena navodi da je potraživanje razlike plaće za vrijeme sudjelovanja tužitelja u mirovnoj misiji u Afganistanu predmet posebnog uređenja odnosno da je Pravilnikom o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske i državnih službenika i namještenika Ministarstva obrane u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu („Narodne novine“, broj: 8/06, 19/11), propisano da sudionici u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu ostvaruju pravo na plaću i dodatke na plaću sukladno Zakonu o službi u OS RH. Za sudionike u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu ministar obrane određuje iznos i vrstu dodatka na plaću te su odredbe o iznosu osnovne plaće i dodatka na plaću sastavni dio ugovora koji sudionici zaključuju sa Ministarstvom obrane. Tužitelj je za razdoblje provedeno u mirovnoj misiji (ožujak-rujan 2012.) ostvario pravo na terenski dodatak temeljem Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme sudjelovanja u sastavu Međunarodnih snaga koji definira materijalna prava djelatnika. Isto je razvidno iz kartica djelatnika. Sudski vještak je prilikom izračuna razlike naknade za godišnji odmor u prosjek prethodne tri plaće isplaćene u mjesecu prije korištenja godišnjeg odmora uračunao i iznose koji su tužitelju isplaćeni na ime terenskog dodatka u inozemstvu, što je pogrešno. Naime, terenski dodatak u inozemstvu ne predstavlja naknadu za rad odnosno takva primanja radnika nemaju karakter plaće i ne predstavljaju dohodak radnika, već je sukladno čl. 13. st. 2. toč. 16. Pravilnika o porezu na dohodak isti definiran kao dodataka koji služi za pokriće troškova prehrane i drugih troškova radnika u inozemstvu. To znači da se prilikom obračuna naknade plaće ne uračunavaju ona primanja radnika koja nemaju karakter plaće kao naknade za rad, a takva su primjerice naknada troškova na putu, terenu i sl., a upravo te troškove je sudski vještak obračunao u bruto plaću koju je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju na ime razlike naknade za godišnji odmor. Glede isplate terenskog dodatka u spornom razdoblju vještak navodi kako je isti redovito isplaćivan do 1. lipnja 2014., a da nakon toga tužitelju nije isplaćivan terenski dodatka pa utvrđuje razliku u iznosu od 2.100,00 kn. Stupanjem na snagu novog Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 73/13 i 75/15) dana 26. lipnja 2013., drugačije regulirana isplata plaće i dodataka na plaću. Tužitelju je nakon 1. lipnja 2014. redovito isplaćivan dodatak za vojnu službu od 12% što je vidljivo iz spisu dostavljenih isplatnih lista, pa mu stoga ne pripada isplata terenskog dodatka. Nadalje, vještak u nalazu utvrđuje da je tužitelju do ožujka 2016. isplaćivana naknada putnih troškova u visini od 196,40 kn, a da nakon tog razdoblja isplata istih nije vidljiva pa utvrđuje razliku putnih troškova od 1.767,60 kn za razdoblje od travnja do prosinca 2016. Naime, odredba članka 9. Trećeg Ugovora o vojničkoj službi sklopljenog 13. siječnja 2016., utvrđuje da je djelatnik vojnik obvezan prihvatiti osigurani smještaj u vojnim lokacijama bez naknade. Kako je tužitelj imao osiguran smještaj u vojarni, to sukladno naprijed citiranoj odredbi ugovora imenovani u spornom razdoblju od ožujka 2016. do prosinca 2016., ne ostvaruje pravo na naknadu troškova putovanja na posao i s posla.
17. Vještak se pisano očitovao na prigovore tužene podneskom od 23. lipnja 2022. navodeći da iz dokumentacije koja prileži spisu, a koja se odnosi na evidenciju rada i obračunske liste proizlazi da tužitelju nisu uvijek prekovremeni sati zamijenjeni slobodnim danima i da je u pojedinim mjesecima radom na terenu ostvario prekovremene sate koji su u nalazu i obračunati. Dakle, upravo iz dokumentacije tužene je jasno vidljivo da je u evidenciji radnog vremena prikazan prekovremeni rad koji nije plaćen, a to je pak vidljivo iz Obračunskih lista za isplatu plaće, odnosno Kartice djelatnika. U odnosu na daljnji prigovor tužene vještak navodi da za korištene slobodne dane je u evidenciji rada oznaka PRV ili preraspodjela, a oznaka SD bi značila Slobodni dan koji se može ostvariti i nakon straže i stražarke službe, i nizom drugih situacija, kao davanje krvi i slično. U odnosu na prigovor tužene koji je iznesen na ime utvrđene razlike za terenski dodatak vještak navodi da je točno da terenski dodatak ne predstavlja naknadu za rad, i isplaćuje se neoporezivo, ali samo do propisane visine. Ukoliko je terenski dodatak, što je ovdje konkretno slučaj, isplaćen u višem iznosu od propisanog neoporezivog iznosa, isti se obračunava i isplaćuje kao plaća, dakle sa pripadajućim doprinosima i porezima. U konkretnom slučaju je tužena neoporezivi iznos dodatka i obračunala i isplatila u apsolutnom iznosu, a dio koji je bio viši od neoporezivog dijela terenskog dodatka obračunala i isplatila kao bruto plaću. Pri tome se poziva na mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija koji glasi: „... kao i druge isplate na koje je radnik imao pravo u vrijeme toga radnog odnosa (božićnica, neoporezive naknade, potpore, nagrade i drugi primici iznad propisanih iznosa)..." Dakle, u konkretnom slučaju prilikom izračuna razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora u prosječnu plaću uvrstila je samo one obračunate i isplaćene iznose koji su isplaćeni kao bruto plaća, odnosno koji su isplaćeni iznad propisanih iznosa, a kako to utvrđuje i Ministarstvo financija. U odnosu na daljnje prigovore ističe da je pravno pitanje, pripada li tužitelju neovisno o navedenom i terenski dodatak, a isto se odnosi i na naknadu za prijevoz.
18. Nakon što je drugostupanjski sud djelomično ukinuo prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke, sud je pozvao vještakinju da sukladno uputi iz drugostupanjske presude sačini dopunu nalaza i mišljenja te utvrdi koliko je slobodnih dana tužitelj koristio s osnove prekovremenih sati, a koliko po nekoj drugoj osnovi, kao i da razdvoji utvrđene iznose s osnove prekovremenog rada i terenskog dodatka.
19. Podneskom od 22. ožujka 2024. vještak je sačinio dodatni nalaz i mišljenje te je istim razdvojila iznose koje se odnose na prekovremeni rad i terenski dodatak, te je posebno naznačila dnevnice za službeni put. Vještak je posebno naglasio da se zamjena prekovremenog rada slobodnim danima evidentira kao preraspodjela i naznačuje sa "PRV", a ne kao slobodni dani koji se označuju sa "SD". U nalazu je izračunata razlika ostvarenog prekovremenog rada koji je u omjeru 1 : 1,5 zamijenjen odnosno točnije preraspodijeljen. Slobodni dani koji nose oznaku SD, su dani koji se ostvaruju po drugim osnovama. Iz navedenih razloga u cijelosti ostaje kod osnovnog nalaza i izračuna, obzirom da je prilikom izračuna preostalih neplaćenih prekovremenih sati, koristila samo "slobodne dane" iz oznake PRV odnosno preraspodjela. Slobodni dani sa oznakom SD nisu umanjivali broj sati prekovremenog rada.
20. Podneskom od 3. travnje 2024. tužena je iznijela primjedbe na dodatno očitovanje vještaka te je navela da nakon stupanja na snagu ZOSO/13 tužitelju ne pripada pravo na terenski dodatak, kao i da je tužena vodila dnevne evidencije radnog vremena iz koje su vidljivi oblici rada tužitelja, kao i broj ostvarenih slobodni dana te to je tom evidencijom tužena dokazala koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana. Ostvareni prekovremeni sati rada trebaju biti umanjeni za, u službenoj dokumentaciji evidentirane slobodne dane.
21. Vještak je podneskom od 20. travnja 2024. dao izračun razlike plaće posebno s osnove rada nedjeljom. subotama i noći (24,98 eura), a posebno s osnove prekovremenog rada (641,38 eura) za utuženo razdoblje.
22. Tužitelj nije imao primjedbi na zaprimljeno dodatno očitovanje vještaka od 22. ožujka 2024. i 20. travnja 2024. te je sukladno istima postavio konačni tužbeni zahtjev u ovom predmetu podneskom od 22. travnja 2024. a kojim sada potražuje samo isplatu s osnove rada subotama, nedjeljama i noći u iznosu od 24,98 eura, kao i s osnove prekovremenog rada iznos od 641,38 eura. Pri tome tužitelj posebno ističe da obzirom iz dodatnog očitovanja vještaka proizlazi kako se potraživanja s osnove neplaćenog terenskog dodatka odnose na razdoblje nakon stupanja na snagu ZSOS/13 tužitelj više ne potražuje naknadu za neplaćeni terenski dodatak. Također navodi da je vještak kod izrade osnovnog nalaza i mišljenja razlučio slobodne dane koje je tužitelj koristio po nekoj drugoj osnovi te koji su u priležećoj evidenciji označeni kao SD, a posebno je uzeo u obzir slobodne dane koje je tužitelj koristio pod oznakom PRV.
23. Podneskom od 2. svibnja 2024. tužena je iznijela prigovore na dodatno očitovanje vještaka od 20. travnja 204. navodeći da vještakinja nije ukupno ostvarene prekovremene sate rada umanjila za u službenoj dokumentaciji evidentirane slobodne dane, što je u obvezi učiniti, a na što upire i drugostupanjski sud u svom ukidnom rješenju.
24. Radi iznesenih prigovora tužene vještak je pozvan na dodatno očitovanje te se vještakinja podneskom od 5. rujna 2024. očitovala na iznesene prigovore navodeći da službene evidencije radnog vremena imaju točno navedene oznake koje se koriste za preraspodjelu prekovremenog rada u slobodne dane i to je PRV. U izradi nalaza i mišljenja su korišteni podaci o zamjeni prekovremenog rada slobodnim danima, tzv. preraspodjela. Oznaka SD (slobodni dan) se ostvaruje, prilikom dobrovoljnog davanja krvi, kod odlazaka na službene dužnosti sahrana ili druge protokole, vjenčanja, selidba i slično. Ne može biti slobodan dan koji je ostvaren iz dobrovoljnog davanja krvi, biti zamjena za prekovremeni rad. I baš iz tih razloga tužena i ima posebne oznake za takve situacije. Kako je u nalazu i navedeno, u nalazu je broj prekovremenih sati umanjen za preraspodijeljene sate u omjeru 1 : 1,5 , i to su sati koji su zamijenjeni za odrađene prekovremene sati. Slobodni dani sa oznakom SD ni na koji način nisu u svezi sa prekovremenim radom.
25. U odnosu na dodatno očitovanje vještaka tužena je iznijela daljnje prigovore podneskom od 17. rujna 2024., ali je iznesene prigovore i navedeni podnesak povukla na glavnoj raspravi održanoj 16. prosinca 2024. Na istoj glavnoj raspravi tužena je navela da u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev specificiran podneskom tužitelja od 22. travnja 2024 te da nema daljnjih dokaznih prijedloga.
26. Dodatni nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 22. ožujka 2024. i 20. travnja 2024., u dijelu koji se odnosi na izračun razlike plaće s osnove rada nedjeljom. subotama i noći te s osnove prekovremenog rada, kao i dodatno očitovanje vještaka od 5. rujna 2024. ovaj sud u cijelosti prihvaća kao objektivne, budući su sačinjeni stručno i obrazloženo te u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije. Stranke na iste nisu imale prigovore u pogledu matematičkog izračuna financijskog vještaka te u pogledu tijeka zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose razlike plaće.
27. Iz svih provedenih dokaza, na temelju odluka tuženika o rasporedu na rad tužitelja, kao i na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrđeno je kako je tužitelj u utuženom razdoblju tužitelj ostvario prekovremene sate rada, koje je vještak uzeo u obzir prilikom izračuna, a sve prema evidenciji radnog vremena koju je vodila tužena. Vještak je pri izradi dodatnog nalaza i mišljenja uzela u obzir podatke iz službene evidencije tužene te je koristila podatke o zamjeni prekovremenog rada slobodnim danima, tzv. preraspodjela. Kako to i proizlazi iz priložene evidencije oznaka SD (slobodni dan) se ostvaruje, prilikom dobrovoljnog davanja krvi, kod odlazaka na službene dužnosti sahrana ili druge protokole, vjenčanja, selidba i slično. Ne može slobodan dan koji je ostvaren iz dobrovoljnog davanja krvi, biti zamjena za prekovremeni rad. Slobodni dani sa oznakom SD ni na koji način nisu u svezi sa prekovremenim radom. Vještak je pri izradi nalaza i mišljenja uzeo u obzir iskorištene slobodne dane i na temelju toga utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu za prekovremene sate za koje nisu iskorišteni slobodni dani, a sve uzimajući o obzir relevantnu dokumentaciju dostavljenu od strane tužene. Pri tome je tužitelju priznata samo naknada za takav rad ostvaren izvan redovnog radnog vremena (subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i u smjenama), a za sate za koje tužitelju nije osigurano korištenje slobodnih dana.
28. Nije sporno da su se tijekom radnog odnosa tužitelja, a naročito u vremenskom periodu koji je obuhvaćen tužbom mijenjali propisi i akti čija je primjena detaljno sadržana u tužbi. Tužitelj je u ponovljenom postupku povukao svoj zahtjev za isplatom naknade za neplaćeni terenski dodatak, budući da se njegovo potraživanje odnosilo na razdoblje nakon stupanja na snagu ZOS/13. Stoga nije sporno kako je tužena bila dužna sukladno zakonskim odredbama isplaćivati tužitelju dodatke na plaću u vidu plaćanja prekovremenog rada te rada za vrijeme blagdana, subotama i nedjeljama u bruto iznosu. Vještak je pri izradi nalaza uzela u obzir iskorištene slobodne dane i na temelju toga utvrdila da tužitelju pripada pravo na naknadu za prekovremene sate za koje nisu iskorišteni slobodni dani, a sve uzimajući u obzir relevantnu dokumentaciju dostavljenu od strane tužene te treba istaknuti da je tužitelju priznata samo naknada za takav rad ostvaren izvan redovnog radnog vremena (subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i u smjenama), a za sate za koje tužitelju nije osigurano korištenje slobodnih dana.
29. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka, a tužena je, kao što je već navedeno, na ročištu održanom 16. prosinca 2024., na kojem je glavna rasprava i zaključena, u cijelosti prihvatio specificirani tužbeni zahtjev tužitelja pa tako i visinu tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju na ime razlike plaće s osove rada nedjeljom, subotama i noći dosuditi ukupan iznos od 24,98 eura, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose te na ime razlike plaće s prekovremenog rada dosuditi ukupan iznos od 641,38 eura, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako je to navedeno u izreci, a takav tijek zateznih kamata tužena nije sporila.
29.1. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenog izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.
30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužena izgubila parnicu dužna je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora od 1.727,29 eura (pravomoćno dosuđeni iznos od 1.060,93 eura + sada dosuđeni iznos dosuđeni iznos 666,36 eura).
31. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav žalbe protiv rješenja od 23. svibnja 2017. 50 bodova (Tbr. 10/4 OT), za zastupanje na ročištu održanom 3. studenog 2017. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 29. studenog 2017. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav žalbe protiv rješenja od 12. prosinca 2017. 50 bodova (Tbr. 10/4 OT), za sastav obrazloženog podneska od 24. prosinca 2018. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 4. lipnja 2019. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 13. ožujka 2020. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 18. ožujka 2021. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 18. listopada 2021. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 27. srpnja 2022. u zatraženoj visini od 50 bodova (iako tužitelju prema Tbr. 8/1 OT pripada 100 bodova), za sastav obrazloženog podneska od 8. studenog 2023. 50 bodova (Tbr. 8/3 OT), za sastav obrazloženog podneska od 22. travnja 2024. 50 bodova (Tbr. 8/3 OT), za sastav podneska od 13. svibnja 2024. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištu održanom 13. lipnja 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 16. prosinca 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), što ukupno iznosi 1375 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za troškove trošak PDV-a od 25% te za troškove financijskog vještačenja u visini od 265,45 eura, sveukupno trošak tužitelja iznosi 3.702,95 eura, a koji trošak je dužna platiti tužena.
31.1. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.
32. Tužitelju je za sastav žalbe protiv rješenja od 23. svibnja 2017. i 12. prosinca 2017. priznat trošak u visini od po 50 bodova sukladno Tbr. 10/4 OT. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 16. svibnja 2022. kojim postavlja tužbeni zahtjev u „prvom“ prvostupanjskom postupku, budući da tako postavljeni tužbeni zahtjev nije konačno postavljeni tužbeni zahtjev, niti je sud o istome odlučivao pa se isti ne smatra potrebnim za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je za sastav podnesaka od 8. studenog 2023. i 22. travnja 2024. priznat trošak po Tbr. 8/3 OT, imajuću u vidu odredbu Tbr. 8/1 Tarife kojom je propisano da odvjetniku pripada nagrada za sastav četiri obrazloženih podnesaka, dok za sastavljanje obrazloženih podneska izvan Tbr.8/1 odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr.8/1. Tužitelju je za sastav podneska od 13. svibnja 2024. priznat trošak po Tbr. 8/4 OT budući da se u konkretnom slučaju ne radi o obrazloženom podnesku već isti spada u kategoriju „ostali podnesci“. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.
33. S obzirom da je tužena u cijelosti izgubila spor, sud je njen zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.
34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 24. siječnja 2025.
Sutkinja:
Danijela Marotti Andrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. zastupniku tužene, XXIX-P-DO-644/2023
