REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1897/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari I. tužitelja ĐR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja BR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnik Krunoslav Vuljak odvjetniku u OD Vuljak & Vuljak d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa Mateja Vidaković, odvjetnica u OD Glamuzina & Grošeta d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika Hrvoja Jukića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika DR, odvjetničke vježbenice, 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., da I. tužitelju ĐR i II. tužitelju BR isplati iznos od 602,45 EUR (slovima: šestodva eura i četrdesetpet eurocenti) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

– na iznos od 35,24 EUR ( 265,48 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.7.2010.; – na iznos od 45,59 EUR ( 343,51 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.8.2010.; – na iznos od 59,63 EUR ( 449,27 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.9.2010.; – na iznos od 54,78 EUR ( 412,73 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.10.2010.; – na iznos od 46,98 EUR ( 353,95 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.11.2010.; – na iznos od 63,44 EUR ( 477,96 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.12.2010.; – na iznos od 84,37 EUR ( 635,72 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.1.2011.; – na iznos od 69,55 EUR ( 524,01 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.2.2011.; – na iznos od 74,75 EUR ( 563,19 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.3.2011.;

– na iznos od 68,14 EUR ( 513,36 kn ) zakonsku zateznu kamatu od 1.4.2011.;

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da nadoknadi da I. tužitelju ĐR i II. tužitelju BR troškove postupka u iznosu 563,27 EUR (slovima: petstošezdesettri eura i dvadesetsedam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 24. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da je tuženik je kao trgovac s pravnim prednikom tužitelja kao potrošačem, pok. FR **.**.2006. sklopio Ugovor o kreditu br. 041-50-3287408 u kojem je kao iznos kredita navedena kunska protuvrijednost iznosa od 25.745,45 CHF isplaćen po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Prilikom sklapanja ugovora tuženik ni na koji način nije upozorio prednika tužitelja na mogućnost snašanja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Tuženik je primjenom nepoštenih ugovornih odredbi stekao bez valjane pravne osnove iznos od 4.539,19 kuna / 602,45 EUR tj. iznos koji ovom tužbom tužitelj potražuje. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula). S obzirom da navedeni ugovor o kreditu ispunjava uvjete iz gore navedenih presuda i to da je sklopljen 24. veljače 2006. te da sadrži ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima. S obzirom da je navedena odredba ništetna, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) traže da im tuženik vrati preplaćene iznose u na ime stjecanja bez osnove, sukladno čl. 1111. ZOO-a, sve s pripadajućim kamatama. Predlažu usvojiti tužbeni zahtjev te traže troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer iz rješenja o nasljeđivanju priloženog tužbi proizlazi da je korisnik kredita FR preminuo **.**.2021., a predmetni je kredit u cijelosti otplaćen 18. travnja 2011. Navodna tražbina na koju se ova tužba odnosi nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju. Podredno osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da presuda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača nema učinak na ovaj spor te da se takva zaštita pruža na općenitoj razini. Sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) predniku tužitelja bile su jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu prednika tužitelja. Ističe da je poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je prednik tužitelja donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF. Sklapajući takav ugovor, prednik tužitelja je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od sedam godina, to nije životno uvjerljivo da prednik tužitelja ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, a iz čega jasno proizlazi da isti ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, samim time nije bila stavljena u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu. Naknadno tijekom postupka čini visinu nespornom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Sanje Ledić posl. broj O-793/21 od 2. lipnja 2021. (list 5 do 7 spisa), Ugovor o kreditu broj: 041-50-3287408 od 24. veljače 2006. (list 8 do 11 spisa), Otplatni plan (list 15 do 24 spisa), Zahtjev za kredit (list 35 spisa), Promotivni uvjeti tuženika (list 36 do 38 spisa) te je saslušan I. tužitelj (list 58 i 59 spisa).

4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF) koje je njihov prednik za života uplatio tuženiku.

7. Između stranaka nije sporno da je pok. FR **.**.2006. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu br. 041-50-3287408 u kojim mu je stavljeno na raspolaganje iznos od 25.745,45 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita radi kupnje novog vozila te da je kredit po istom ugovoru u cijelosti isplaćen, da su njegovi nasljednici po zakonu tužitelji kao i visina zahtjeva.

8. Sporna je osnova zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), radi li se o potrošačkom ugovoru, te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.m je li potraživanje u zastari te aktivna legitimacija tužitelja kao nasljednika iza pok. FR.

9. Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Sanje Ledić posl. broj O-793,21 od 2. lipnja 2021. kao zakonskim nasljednicima iza pok. FR proglašeni su njegova djeca, ovdje tužitelji.

9.1. Sukladno čl. 3., 4. i 5. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje u tekstu: ZON) nasljeđuje se zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti, a nasljednici su univerzalni pravni sukcesori. Ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo, koja se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti.

9.2. Polazeći od navedenih odredbi izvodi se zaključak da je rješenje o nasljeđivanju deklaratornog karaktera kojim se utvrđuje kao predmetom ostavine imovina koja je nasljednicima u tom trenutku bila poznata. S obzirom da su tuženici jedini nasljednici na temelju zakona iza pok. FR, koji je bio stranka navedenog ugovora o kreditu, isti su univerzalni pravni sukcesori pa time i nositelji potraživanja koji je proizašao iz ugovornog odnosa s tuženikom. Drugim riječima rečeno, tužitelji kao jedini nasljednici iza pok. FR, aktivno su legitimirani u ovom postupku.

10. Čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da ga je prednik tužitelja sklopio kao fizička osoba u svrhu kupnje novog automobila (čl. 6. ugovora) odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.

10.1. U čl. 1. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 25.745,45 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. U čl. 7. ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

11.1. Isto tako. presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).

11.2. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.3. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.

11.4. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).

12. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu (24. veljače 2006.) sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

13. Tijekom postupka saslušan je I. tužitelj koji je u bitnome izjavio da mu je poznat ugovorni odnos koji je nastao između njegovog prednika (pokojnoga oca) i tuženika. budući da su živjeli u istom kućanstvu, a i njegova supruga je bila sudužnik u tom ugovornom odnosu. Poznato mu je da je njegov otac odlučio kupiti automobil marke Opel, te da se uputio u obližnji autosalon, a od tamo su ga uputili u poslovnicu tuženika gdje ga je dočekao djelatnik tuženika sa unaprijed pripremljenim, formuliranim i tipiziranim ugovorom o kreditu. Poznato mi je da njegov otac nije mogao pregovarati u vezi pojedinih odredbi, već se više radilo o sklapanju po principu "uzmi ili ostavi", kao i da ga djelatnik tuženika nije upozorio da HNB svojom monetarnom politikom ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF. Sve mjesečne rate kredita osobno je plaćao njegov otac, a povremeno je i on s njegovim sredstvima, u njegovo ime, i za njegov račun, također uplaćivao rate tuženiku. S obzirom da mu je otac bio u mirovini, vozilo je koristio isključivo za osobne potrebe. U cijelosti je ispunio sve obveze iz ugovora o kreditu, sa zadnjom uplatom, koja je bila 2011. godine.

13.1. Iskaz I. tužitelja ocijenjen je kao uvjerljiv i iskren te u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao. Nadalje, nije izveden dokaz saslušanjem javnog bilježnika Milku Čergar, koja je solemnizirala navedeni ugovor, jer ista nije mogla potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope niti opasnosti vezane za valutnu klauzulu CHF, a niti je imala takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (rješenje Ustavnog suda RH broj U-III-4223/2021 od 01. prosinca 2021.).

14. Sud nije izvodio dokaz financijskim vještačenjem jer je tuženik u podnesku od 10. siječnja 2024. visinu učinio nespornom.

15. Nadalje, ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

16. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

16.1. Korisnik kredita je na temelju ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetne odredbe ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetne odredbe. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a dužan vratiti za svaki anuitet iznos koji je korisnik kredita preplatio na temelju odredbe o valutnoj klauzuli. U odnosu na anuitete koje je korisnik kredita primjenom valutne klauzule platio u manjem iznosu nego što bi platio bez valutne klauzule to ne predstavlja restitucijski zahtjev tuženika prema korisniku kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a jer se u tom dijelu ne radi o činidbi tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe. Tuženik je na temelju ugovora o kreditu stavio na raspolaganje korisniku kredita novčani iznos i to je njegova činidba, odnosno to je ono što je korisnik kredita primio na temelju ugovora o kreditu. Plaćanje anuiteta je obveza korisnika kredita i plaćeni iznosi anuiteta su ono što je tuženik primio. To što je korisnik kredita pojedine anuitete platio u manjem iznosu primjenom valutne klauzule ne znači da je neplaćeni iznos anuiteta ono što je korisnik primio na temelju ništetne odredbe. Ne radi se o tome da je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nešto platio korisniku pa da bi korisnik to morao vratiti u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, već se radi o tome da korisnik kredita nije u cijelosti ispunio ugovornu obvezu plaćanja pojedinih anuiteta jer ih je platio u manjem iznosu. Odredba o valutnoj klauzuli je ništetna pa ona ne predstavlja ugovornu obvezu. Ugovorna obveza korisnika kredita prema tuženiku je platiti anuitete bez primjene valutne klauzule jer je ugovor bez te klauzule na snazi. To što je pojedine anuitete platio u manjem iznosu zbog primjene valutne klauzule predstavlja situaciju da u tom dijelu korisnik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti, dakle radi se o neispunjenju ugovorne obveze po točno određenim anuitetima prema tuženiku, a ne o restitucijskom zahtjevu tuženika u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a. Restitucijski zahtjev odnosi se samo na povrat onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe, dakle na povrat plaćenog iznosa, a ne na plaćanje daljnjeg iznosa jer pojedini anuitet nije u cijelosti plaćen. U dijelu u kojem anuitet nije u cijelosti plaćen radi se o neispunjenju ugovorne obveze korisnika kredita.

16.2. Međutim, korisnik kredita je svakom uplatom plaćao točno određeni anuitet pa se preplaćenim iznosom kasnijeg anuiteta ne podmiruje manje plaćena obveza po ranijem anuitetu. Odnosno, kada je korisnik kredita platio određeni anuitet u većem iznosu primjenom valutne klauzule tada se ta preplata ne odnosi na plaćanje ranijeg anuiteta kojeg je platio u manjem iznosu od ugovorenog, već se radi o tome da je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga, sve preplaćene iznose po pojedinim anuitetima tuženik je dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

16.3. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli je vratiti tužiteljima, kao univerzalnim sukcesorima pok. FR iznos od 602,45 EUR, sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

17. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

17.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).

17.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna, a u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

17.3. Tužba u ovom postupku podnesena je 20. ožujka 2023. stoga potraživanje isplate - povrata po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije zastarjelo pa je prigovor zastare tuženika u cijelosti neosnovan.

18. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja (neosporavanjem visine tuženik je priznao dane plaćanja prednika tužitelja). Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I izreke presude.

20. Tužitelji su uspjeli sa svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.)

21. Tužitelji zastupani po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT) 100,00 EUR, sastav podneska od 29. studenoga 2023. (Tbr 8. toč. 1. OT) 100,00 EUR, zastupanja na ročištima 27. ožujka 2024. i 2. prosinca 2024., svako po (Tbr 9. toč. 1. OT) 100,00 EUR, što ukupno iznosi 400,00 EUR. S obzirom da su tužitelji zastupani po istom punomoćniku, priznato im je uvećanje od 10% (Tbr 40.tič.1. OT) što ukupno iznosi 440,00 EUR.

22. Tužiteljima je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 110,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR (koliko je plaćeno) odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 563,27 EUR.

23. Tužiteljima su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 24. siječnja 2025. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

24. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 24. siječnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužiteljima po pun;

- tuženiku po pun.