Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Trg Ljudevita Posavskog 5
44000 Sisak
Poslovni broj: Pn-72/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica MC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, 24. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja BC koji glasi: "Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA,OIB 52634238587,ZAGREB da tužitelju BC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.612,27 EUR i to zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom do konačne isplate po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA,OIB 52634238587,ZAGREB da tužitelju BC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 6.663,00 eur po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587,ZAGREB, da tužitelju BC naknadi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude pa do isplate."
II. Nalaže se tužitelju ĐC da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 800,00 eur, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba u iznosu od 6.663,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama do isplate, povučena.
Obrazloženje
1. Tužitelj BC, podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, radi naknade štete.
2. U tužbi tužitelj navodi da prema odredbi čl.105 Zakona o sudovima (NN 28/13,33/15 i dr.) za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom odgovara Republika Hrvatska. S obzirom da je radnja koja prethodi tužbi protiv RH, radnja podnošenja zahtjeva za mirno rješenjem nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu, tužitelj je sukladno Zakonu isti zahtjev podnio uz sve priloge na kojima temelji i dokazuje svoj zahtjev, a koji zahtjev je imao sve propisane elemente koje mora sadržavati i tužba te je tužitelj zaprimio odgovor nadležnog državnog odvjetništva a koje nije prihvatilo mirno rješenje. U konkretnom slučaju tužitelj smatra da je pretrpio štetu i to nezakonitim radom suda odnosno suca OS u Kutini, sudskog savjetnika (viši sudski savjetnik, viši sudski savjetnik specijalist) Davor Habazin te predsjednice suda Jasmine Pintarić u pogledu izrazite ogluhe na nezakonite radnje, nepostupanje sukladno kodeksu i etici i davanju odgovora povodom pritužbe a koji odgovor je prilog ovoj tužbi. Tužitelj ukazuje da ne postoji ni jedna zakonska odredba koja predviđa mogućnost ponovnog zavođenja iste osnove za plaćanje u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u FINA-u, nakon što po toj osnovi nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Ponovno zavođenje osnove za plaćanje u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje bilo bi protivno svrsi ZPONS, konkretno njegova čl.12. Davor Habazin donosi nezakonite odluke i to vidljivo iz dokumentacije Pu Ovr-3333/2019-45 te Pu Ovr-3401/2019-7 a kojim odlukama (zaključcima), nezakonitim zaključcima dopušta ovrhovoditelju nezakonite radnje, stjecanje protuprotupravne imovinske koristi, postupci Davora Habazina imaju elemenata i kaznenog djela, iz cjelokupne dokumentacije spisa jasno proizlazi da isti „namjerno“ pogoduje ovrhovoditeljima na nezakonit način, postupa uporno a što je također vidljivo iz zahtjeva koje samoinicijativno podnosi FINA-i i naposljetku u potpunosti se u svojim obrazloženjima oglušuje na svoje nezakonite radnje, a na koje mu tužitelj ukazuje kao što ukazuje i predsjedniku suda, a koji se također oglušuje. Tužitelj je o navedenim nezakonitim radnjama obavijestio i Vrhovni Sud RH uz cjelokupnu dokumentaciju. Tužitelju je nanesena materijalna šteta i to nezakonitim radnjama Davora Habazina te ogluhom predsjednika Suda OS u Kutini Jasmine Pintarić, a koja je navedene nezakonite radnje Davora Habazina „podržala“ kao normalne, a što ukazuje da i sama predsjednica suda ogluhom na nezakonite radnje sudjeluje i sama u nezakonitim radnjama. Ustavni sud ističe da zakon o sudovima propisuje odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom (zakonom ustanovljena objektivna odgovornost države za štetu prouzročenu građanima). Pretpostavke odgovornosti države za štetu su nezakonit i nepravilan rad suda, nastupanje štete iz takvog postupanja i uzročno-posljedični slijed između ova dva uvjeta, koji se moraju kumulativno i povezano ispuniti, a što tužitelj u ovoj tužbi dokazuje dokumentacijom. Davor Habazin je donošenjem zaključka, nezakonitih zaključka a kojim zaključcima dopušta ovrhovoditeljima da se ponovno zavede ista osnova u FINA-i, odnosno Davor Habazin dostavlja FINA- i nezakonit zaključak, tužitelja (tada ovršenika) se o navedenim nezakonitim radnjama Davora Habazina ne obavještava (vidljivo iz dokumentacije), te svojim nezakonitim radnjama tužitelju nanosi štetu, a pritom čini i kazneno djelo povrede službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti te omogućuje protupravnu imovinsku korist trećoj osobi na štetu tužitelja a postupajući protivno Zakonu. Na okolnost svega što tužitelj ističe i potkrjepljuje materijalnom dokumentacijom, tužitelj ukazuje i na mnogobrojnu sudsku praksu, a koja je prilog ovom zahtjevu. Tužitelj osobito ističe da je bespredmetni navod i da nema zakonsko uporište odgovor odvjetništva da u vrijeme nepravilnog i nezakonitog postupanja suda, suca, višeg sudskog savjetnika Davora Habazina još nije bio usvojen zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koji je održan 27.11.2019. iz razloga što sud postupa sukladno Zakonu, a ne stajalištu te pritom treba dodati da sud nije vezan za pravna shvaćanja i stavove Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz razloga jer pravna shvaćanja i stavovi sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu pravna shvaćanja i pravna stajališta općinskih sudova i nisu obvezujući za sve sudove već jedino snagom svojih argumenata mogu utjecati na odluke sudova.
3. U odgovoru na tužbu tuženica ističe da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Iz navoda u tužbi proizlazi kako tužitelj tvrdi da je pretrpio štetu nezakonitim radom Općinskog suda u Kutini u ovršnim predmetima poslovni broj: Pu Ovr3333/2019 i Pu Ovr-3401/2019 jer je sud kako tvrdi tužitelj, postupao protivno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj: 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020. i 133/2020. – dalje u tekstu: ZPONS). Prema navodima tužitelja nezakonit i nepravilan rad suda odnosi se na nezakonito postupanje u vidu donošenja zaključaka kojima je sudski savjetnik koji je radio na navedenim ovršnim predmetima u kojima se ovdje tužitelj pojavljivao kao ovršenik, nakon što je prethodno Financijska agencija prestala s izvršavanjem osnova za plaćanje sukladno članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, po prijedlogu ovrhovoditelja Financijskoj agenciji dostavio navedene osnove za plaćanje na ponovnu provedbu čime je tužitelju, prema navodima istog, počinjena šteta. Tužitelj navodi kako je o opisanom postupanju sudskog savjetnika predstavkom upoznao i predsjednicu Općinskog suda u Kutini te u tužbi ističe kako se ona na istu oglušila. Tuženica se u cijelosti protivi navodima iz tužbe te ističe kako je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. U postupku poslovni broj: Pu Ovr-3401/2019 na prijedlog ovrhovoditelja Croatia osiguranja d.d. Općinski sud u Kutini je donio rješenje poslovne oznake Ovr- 249/14 od 10. travnja 2014., a kojim rješenjem je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika te je rješenje dostavljeno Fini na provedbu. Na poziv suda Fina je podneskom od 20. ožujka 2019. obavijestila sud da po predmetnoj osnovi nije bilo naplate te je prestala s izvršavanjem ovrhe na temelju odredbe članka 12. ZPONS. Podneskom od 3. lipnja 2019. ovrhovoditelj je predložio da sud pozove Finu da ponovo zavede predmetnu osnovu u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i sud je zaključkom od 6. lipnja 2019. dostavio Fini predmetnu osnovu na ponovnu provedbu. Tuženica ističe kako 3. lipnja 2019. (kada je ovrhovoditelj podnio zahtjev kojim predlaže da naslovni sud pozove Finu da ponovno zavede predmetnu osnovu u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje) još nije bio usvojen zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koji je sastanak održan 27. studenog 2019. U postupku poslovne oznake Pu Ovr- 3333/2019 na prijedlog ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d. Općinski sud u Kutini je donio rješenje o ovrsi poslovne oznake Ovrv-938/05 dana 17. lipnja 2005., kojim je rješenjem određena ovrha privremenom pljenidbom tražbine na štednim ulozima i drugim računima ovršenika. Prema obavijesti banaka ovrhovoditelj je dostavio prijedlog za ovrhu novčane tražbine po tekućem računu ovršenika kod Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka i koji prijedlog je usvojen rješenjem suda od 2. siječnja 2006. Kako se ovrha nije mogla provesti na predloženim sredstvima sud je po prijedlogu ovrhovoditelja za promjenu sredstva ovrhe 20. ožujka 2009. donio rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-938/05 dana kojim rješenjem je određena ovrha na plaći ovršenika. Ovrhovoditelj Privredna banka Zagreb d.d. je u tijeku postupka prenio potraživanje na odvjetničko društvo Leko i Partneri iz Zagreba te je novi ovrhovoditelj predložio promjenu sredstva ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, a koji prijedlog je sud usvojio donošenjem rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovr-1114/14 dana 13. ožujka 2015. Na poziv suda Fina je podneskom od 31. svibnja 2019. obavijestila sud da po predmetnoj osnovi nije bilo naplate, te je prestala s izvršavanjem ovrhe na temelju odredbe članka 12. ZPONS. Podneskom od 27. lipnja 2019. ovrhovoditelj je predložio sudu pozvati Finu da ponovo zavede predmetnu osnovu u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i sud je zaključkom od 15. srpnja 2019. dostavio Fini predmetnu osnovu na ponovnu provedbu. Tuženica ističe kako je i ovdje u trenutku kada je ovrhovoditelj 27. lipnja 2019. podnio zahtjev kojim je predložio naslovnom sudu pozvati Finu da ponovno zavede predmetnu osnovu u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje još nije bio usvojen zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koji je održan 27. studenog 2019. Opće pretpostavke za naknadu štete po pravilima za izvanugovornu odgovornost za štetu, koje se primjenjuju i u slučaju odgovornosti države po članku 105. stavku 1. Zakona o sudovima (Narodne novine broj: 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022. i 16/2023. - dalje u tekstu: Zakon o sudovima) su uz postojanje štete: a) nezakonit ili nepravilan rad sudaca u obnašanju sudačke dužnosti, b) postojanje štete koja je nastala zbog toga i c) uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada suca i nastale štete. Sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno. Niti u jednom od predmetnih postupka nije došlo do nezakonitog postupanja od strane suda već se radi o ovršnim postupcima koji su dugo trajali i ovrhovoditelji nisu dugi niz godina mogli naplatiti svoje pravomoćne tražbine. Dakle, tužitelj koji dugi niz godina nije želio dobrovoljno podmiriti svoja pravomoćno utvrđena dugovanja sada tuži Republiku Hrvatsku iz razloga što je Općinski sud u Kutini provodio ovršne postupke radi namirenja potraživanja utvrđenih pravomoćnim sudskim odlukama koja su ovrhovoditelji imali prema ovršeniku, ovdje tužitelju. Povrh navedenog, tuženica posebno ističe kako je postojećom sudskom praksom u više odluka potvrđeno shvaćanje da čak i slučaju pogrešne primjene postupovnih odredbi ili pogrešne primjene materijalnog prava od strane suca, takvo postupanje se samo po sebi ne može smatrati nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. U prilog gornjih navoda tuženica ističe i sudsku praksu odnosno zauzete stavove Vrhovnog suda koji su iskazani u odlukama: Rev 681/1997 od 3. ožujka 1998., Rev 155/2009 od 23. veljače 2011. Tužitelju opisanim postupanjem suda nije niti nastala šteta jer je on kao ovršenik imao neispunjene obveze prema ovrhovoditeljima, koje je na temelju prethodno donesenih pravomoćnih sudskih odluka bio obvezan ispuniti ovrhovoditeljima, a što on nije učinio te su zbog toga vođeni dugotrajni ovršni postupci, a od ovršenika je moglo biti naplaćeno samo ono što je on ovrhovoditeljima dugovao temeljem pravomoćnih sudskih odluka. Slijedom navedenog, ovrhovoditelji nisu mogli steći nikakvu protupravnu imovinsku korist nego samo naplatiti svoje pravomoćno utvrđene tražbine koje su imali prema ovdje tužitelju. Nejasni su i tužbeni navodi kako se predsjednica Općinskog suda u Kutini oglušila na navodne nezakonite radnje sudskog savjetnika, te se ovdje napominje da se predsjednik suda niti ne smije uplitati u rješavanje spisa sucima i sudskim savjetnicima, ne smije utjecati na njihove odluke, niti ih smije ni na bilo koji način mijenjati ili ukidati. Iz svega navedenog razvidno je da tužitelju opisanim postupanjem suda nije nastala nikakva šteta u smislu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022. -dalje u tekstu: ZOO) niti u smislu odredbe članka 105. Zakona o sudovima te predmetna tužba predstavlja očiti primjer obijesnog parničenja. Nadalje, tuženica ističe kako uz tužbu nisu dostavljeni nikakvi dokazi iz kojih bi proizlazilo u kojem iznosu niti kada je izvršena naplata po predmetnim osnovama pa nije moguće utvrditi niti na koji je način tužitelj obračunao visinu iznos koji potražuje na ime štete u ovom postupku. Tuženica opreza radi ističe i prigovor zastare obzirom sukladno članku 230. stavku 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Naime, kako je već navedeno zaključak ovršnog suda u predmetu poslovni broj: Pu Ovr- 3401/2019 donesen je 6. lipnja 2019., a u predmetu poslovni broj: Pu Ovr- 3333/2019 15. srpnja 2019., dok je zahtjev za mirno rješenje spora koji je prethodio ovoj tužbi podnesen tek 27. veljače 2023. odnosno protekom roka od tri godine iz prethodno citirane odredbe. Obzirom na sve gore navedeno, tužbeni zahtjev tužitelja u potpunosti je neosnovan jer sudski savjetnik i predsjednica suda svojim radom nisu nanijeli štetu tužitelju već je sud predmetne ovršne postupke provodio sukladno važećim odredbama Ovršnog zakona, pri čemu je pravilno primijenio odredbe postupovnog i materijalnog prava. Slijedom svega navedenog, tužena predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate po stopi sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.
4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (str. 6 spisa), pritužbu (str. 7-10 spisa), očitovanje (str. 11 i12 spisa), odgovor na predstavku (str. 22 spisa), zaključak br. Ovr-3333/2019-45 od 15.
7. 2019. (str. 24. spisa), očitovanje na predstavku (str. 33 i 34 spisa), te u predmete Općinskog suda u Kutini broj Pu Ovr-3333/19 i Pu Ovr-3401/19.
5. Na ročištu održanom 12. 12. 2024. tužitelj je djelomično povukao tužbu i tužbeni zahtjev, za iznos od 6.663,00 eur, kojem djelomičnom povlačenju se tuženica nije protivila te je sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) riješeno kao u izreci.
5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cijelog postupka zaključak je suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. Odredbom čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 75/93, 48/99, 15/00, 59/01, 190/03, 199/03, 79/07, dalje: ZSDU/93) propisano je da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska te prema odredbi čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 66/19 i 155/23, dalje: ZSDU/19) štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave naknađuje Republika Hrvatska.
7. Nadalje, prema odredbi čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (Narodne novine broj: 28/13, 35/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23, 155/23, 36/24, dalje: ZS) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku svojim nezakonitim ili nepravilnim radom nanese sudac u obnašanju sudačke dužnosti.
8. Uvidom u predmet Općinskog suda u Kutini broj Pu Ovr-3401/2019 (ranije PU Ovr-5324/15, Ovr-249/14) utvrđeno je da je na prijedlog ovrhovoditelja Croatia osiguranja d.d. od 7. 4. 2014. protiv ovršenika PC doneseno rješenje o ovrsi br. Ovr-249/14 od 10. travnja 2014., a kojim rješenjem je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Kutini br. P-879/08 od 21. 10. 2009., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 26.094,16 kn, sa zateznim kamatama, iznosa od 915,00 kn sa zateznim kamatama te troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama, određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovršenika i prijenosom radi naplate na račun ovrhovoditelja. Navedeno rješenje je dostavljeno Fini 15. 4. 2014., potom i obavijest o pravomoćnosti istog 18. 9. 2014. Dopisom od 20. 3. 2019. Fina, Podružnica Kutina obavještava sud da po navedenoj osnovi nije bilo napate te da je stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima Financijska agencija s ispunjenjem uvjeta iz ZPONS, čl. 12., prestala s izvršavanjem navedene osnove za plaćanje. Potom, zaključkom br. Pu Ovr-3401/19-5 od 28. 3. 2019. ovrhovoditelj je pozvan da stavi daljnji prijedlog za nastavak postupka te je podneskom od 3. 6. 2019. ovrhovoditelj predložio da sud pozove Finu da ponovo zavede predmetnu osnovu u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i sud je zaključkom od 6. 6. 2019. dostavio Fini predmetnu osnovu na ponovnu provedbu. Dopisom od 25. 1. 2021. sud je obaviješten da je u konkretnom predmetu osnova za plaćanje naplaćena u cijelosti. Rješenjem Općinskog suda u Kutini br. Pu Ovr- 3401/2019-10 od 5. 3. 2021. utvrđeno je da je predmetna ovrha dovršena, a koje rješenje je postalo pravomoćno 10. 6. 2021. Konačno, iz navedenog predmeta proizlazi da je ovršenik 31. 5. 2022. podnio prijedlog za protuovrhu o kojem još nije odlučeno.
9. Nadalje, uvidom u predmet Općinskog suda u Kutini broj Pu Ovr- 3333/2019 (ranije Pu Ovr-5834/19, Ovr-1114/14, Ovrv-938/05) utvrđeno je na prijedlog ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d. od 8. 6. 20. protiv ovršenika PC doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. Ovrv-938/05 od 17. 6. 2005., a kojim rješenjem je radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 14.801,06 kn, sa zateznim kamatama, te troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama, određena ovrha privremenom pljenidbom tražbine na štednim ulozima i drugim računima ovršenika te zapljenom, procjenom i prodajom ovršenikovih pokretnih stvari i gotovog novca i vrijednosnih papira te prijenosom tako dobivenih sredstava na račun ovrhovoditelja. Nadalje, nakon obavijesti banaka doneseno je rješenje o ovrsi br. Ovrv-938/05 od 2. 1. 2006., koje je postalo pravomoćno 13. 1. 2006. i koje je dostavljeno na provedbu Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka. Prema dopisima Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka od 21. 8. 2008. i od 5. 9. 2008. navedena osnova je zavedena u evidenciju nenaplaćenih osnova i po njoj pe provedena djelomična naplata jer na računu dužnika nije bilo dostatno sredstava te je potom rješenjem o ovrsi broj: Ovrv-938/05 od 20. 3. 2009. određena ovrha na plaći ovršenika, a koje rješenje je postalo pravomoćno 13. 7. 2009., a temeljem kojeg rješenja ovrhovoditelj nije naplatio svoju tražbinu jer je poslodavac ovršenika 2012. izvijestio sud da ovršenik kod istog ne radi od 2008., a obrt je odjavljen 2010. Potom, iz navedenog ovršnog predmeta je razvidno da je ovrhovoditelj Privredna banka Zagreb d.d. izjavom o prijenosu potraživanja od 3. 4. 2014. prenio potraživanje koje je predmetom ovrhe na odvjetničko društvo Leko i Partneri iz Zagreba te je novi ovrhovoditelj predložio promjenu sredstva ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, uslijed čega je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1114/14 od 13. 3. 2015. kojim je određena ovrha, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Kutini br. Ovrv-938/05 od 17. 6. 2005., radi naplate tražbine u iznosu od 14.801,06 kn sa zateznim kamatama kao i troškova ovršnog postupka, pljenidbom novčanih sredstava ovršenika i prijenosom radi naplate. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 30. 3. 2015. Na poziv suda Fina je dopisom od 31. 5. 2019. obavijestila sud da po predmetnoj osnovi nije bilo naplate, te da je prestala s izvršavanjem ovrhe na temelju odredbe članka 12. ZPONS. Nadalje, Podneskom od 26. 6. 2019. ovrhovoditelj je predložio sudu pozvati Finu da ponovo zavede predmetnu osnovu u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i sud je zaključkom od 15.
7. 2019. dostavio Fini predmetnu osnovu na ponovnu provedbu. Prema obavijesti Fine od 31. 3. 2021. navedena osnova za plaćanje još nije naplaćena u cijelosti, zatim, podneskom od 28. 6. 2021. ovrhovoditelj obavještava sud da je njegovo potraživanje u cijelosti namireno te sud rješenjem br. Pu Ovr- 3333/2019-49 od 13. 7. 2021. ukida sve provede radnje i obustavlja ovrhu jer ovrhovoditelj obavještava sud da je njegovo potraživanje podmireno i da povlači ovršni prijedlog. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 17. 9. 2021.
10. Dakle, točno je da u predmetima Općinski sud u Kutini br. Pu Ovr- 3401/2019 i Pu Ovr-3333/2019 tražbina iz osnove za plaćanje, i to u predmetu Pu Ovr-3401/2019 rješenje o ovrsi br. Ovr-249/14 od 10. travnja 2014., te u predmetu Pu Ovr-3333/2019 rješenje o ovrsi br. Ovr-1114/14 od 13. 3. 2015., nije naplaćena zbog čega je sukladno odredbi čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, dalje: ZPONS) Financijska agencija prestala izvršavanjem tih osnova za plaćanje te da je potom sud (konkretno sudski savjetnik Davor Habazin u oba predmeta) ponovno iste osnove za plaćanje dostavio Finanscijskoj agenciji radi provedbe te su u konačnici ovrhovoditelji i naplaćeni u cijelosti.
12. Odredbom čl. 12. st. 1. ZPONS propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.
13. Iz predmeta Općinski sud u Kutini br. Pu Ovr-3401/2019 i Pu Ovr- 3333/2019 razvidno je da je doista Financijska agencija sukladno odredbi čl.
12. st. 1. ZPONS prestala s izvršavanjem navedenih osnova za plaćanje i o tome izvijestila sud, no ne postoji niti jedna zakonska odredba (ili odredba kojeg drugog propisa) iz koje bi proizlazila u takvom slučaju nedopuštenost ponovnog slanja iste osnove Financijskoj agenciji na provedbu, niti to proizlazi iz navedene odredbe čl. 12. ZPONS, pa nema mjesta zaključku da bi u postupanju Općinskog sud u Kutini odnosno suca ili sudskog savjetnika navedenog suda, pri radu navedenim predmetima radilo o nezakonitom ili nepravilnom radu.
14. Točno je i da je iz zaključka sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. 11. 2019. proizlazi da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS prestala postupati po rješenje o ovrsi i isto izbrisala iz očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u očevidnik i nastavi postupati sukladno istome, međutim, radi se zaključku koji je donesen nakon sastanka kojeg Vrhovni sud Republike Hrvatske organizira sa predsjednicima sudskih odjela županijskih sudova radi razmatranja spornih pravnih pitanja i ujednačavanja sudske prakse (čl. 27. st. 3. ZS) te isti sukladno čl. 27. st. 4. ZS, nema utjecaja na slobodu i neovisnost suda nižeg stupnja u donošenju odluka u pojedinom predmetu.
15. Dakle, zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. 11. 2019. nema obvezujući karakter za prvostupanjski sud, a za istaknuti je i da je donesen nakon postupanja Općinskog suda u Kutini, odnosno suca ili sudskog savjetnika navedenog suda na koje ukazuje tužitelj.
16. Nadalje, kraj činjenice da ovdje tužitelj, u ovršnim predmetima Općinskog suda u Kutini br. Pu Ovr-3401/2019 i Pu Ovr-3333/2019 ovršenik, nije uložio pravni lijek niti protiv jednog rješenja, bespredmetno je sada u ovoj parnici pozivanje tužitelja da je navedeni sud rješenje o ovrsi br. Ovr-1114/14 od 13. 3. 2015. donio bez da zatraži pristanak ranijeg ovrhovoditelja (Privredna banka Zagreb d.d.) te da je time prekršio zakon, konkretno Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).
17. Naime, okolnost što ovdje tužitelj odnosno ovršenik u ovršnom predmetu Općinskog suda u Kutini br. Pu Ovr-3333/2019 protiv rješenja o ovrsi br. Ovr-1114/14 od 13. 3. 2015. nije uložio žalbu (prigovor) je propust ovdje tužitelja, a koji propust isti ne može otklanjati kroz parnicu radi naknade štete zbog nezakonitog ili nepravilnog rada suca ili sudskog savjetnika.
17. Stoga, niti u odnosu na navedenu okolnost nema nezakonitog niti nepravilnog rada suca ili sudskog savjetnika.
18. Nadalje, u odnosu nezakoniti i nepravilan rad Općinskog suda u Kutini, u dijelu u kojem se tužba odnosi na postupanje predsjednice suda Jasmine Pintarić, u prvom redu valja reći da su neodređeni i nejasni navodi tužitelja o "izrazitoj ogluhi predsjednice suda na nezakonite radnje sudskog savjetnika" te, "podržavanju nezakonitih radnji sudskog savjetnika Davora Habazina kao normalnih" čime i "sama sudjeluje u nezakonitim radnjama".
19. Naime, obveze predsjednika suda jasno su regulirane odredbama čl. 30. do 34. ZS, dok konkretan predmet koji je dodijeljen u rad pojedinom sucu ili sudskom savjetniku rješava taj sudac ili sudski savjetnik (čl. 93. st. 1. ZS) te je potpuno proizvoljan i neutemeljen stav tužitelja da bi predsjednik suda imao kakve obveze u odnosu na rješavanje pojedinog sudskog predmeta odnosno kako to tužitelj tvrdi na "zakonitost radnji", tim više što tužitelj ne prigovara učinkovitosti ili pravodobnosti rješavanja konkretnog predmeta.
20. Upravo suprotno, u prvom redu su stranke u pojedinom sudskom predmetu, konkretno u ovršnim predmetima Općinskog suda u Kutini br. Pu Ovr-3401/2019 i Pu Ovr-3333/2019, dužne kroz zakonom regulirane postupovne radnje isticati ili ukazivati na povrede odredaba postupka ili pogrešnu primjenu prava.
21. Stoga nema mjesta zaključku niti da bi u postupanju predsjednice Općinskog suda u Kutini bilo nezakonitih ili nepravilnih radnji.
22. Konačno, za istaknuti je da su u ovršnim predmetima Općinskog suda u Kutini br. Pu Ovr-3401/2019 i Pu Ovr-3333/2019 naplaćena isključivo dugovanja tužitelja koja su utvrđena ovršnim ispravama (pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama), da u niti jednom od navedenih predmeta ovršenik, ovdje tužitelj nije niti u jednom navratu iskoristio mogućnost ulaganja pravnog lijeka protiv donesenih rješenja te da nema mjesta zaključku da bi se radilo o naplati bilo kakvih novčanih iznosa koji ne bi proizlazili iz navedenih odluka.
23. Prigovor zastare, sukladno odredbama čl. 230.st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 125/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) kojima je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila te da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala, djelomično je osnovan.
24. Naime, iako tužitelj ne obrazlaže niti dokazuje visinu utuženog iznosa, iz navoda tužitelja je za zaključiti da tužitelj zahtijeva naknadu štete u visini iznosa naplaćenog u predmetima Općinskog suda u Kutini br. Pu Ovr- 3401/2019 i Pu Ovr-3333/2019, pa utoliko što je iz predmeta br. Pu Ovr- 3401/2019 utvrđeno da je prema specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje Ovr- 249/14 Financijske agencije naplata izvršena u kolovozu i studenom 2019. te iz predmeta Pu Ove-3333/2019 da je prema specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje Ovr-1114/14 Financijske agencije naplata izvršena u studenog 2019., ožujku i listopadu 2020. i svibnju 2021, a tužba je podnesena sudu 20. 6. 2023., za zaključiti je da je za sva potraživanja naplaćena do 20. 6. 2020. nastupila zastara.
25. Dakle, kako tužitelj nije dokazao nezakoniti ili nepravilan rad suca u obnašanju sudačke dužnosti odnosno sudskog savjetnika (čl. 105.st.1. ZS, čl. 13. ZSDU/93 i čl. 14. ZSDU/19) odnosno nije s uspjehom dokazao sve pretpostavke za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu i to štetni događaj, protupravnost, štetu, kao niti uzročnu vezu između štetnog događaja kao uzroka i štete kao posljedice (čl. 221a. ZPP, u vezi s čl. 1045. ZOO), tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti u cijelosti.
26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 158. st.
1. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP odnosno stoga što je tužitelj djelomično povukao tužbu, a u preostalom dijelu je u cijelosti izgubio spor dužan je tuženici naknaditi parnični trošak koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosi na trošak za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 32.), za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1.), za zastupanje na ročištu 8. 4. 2024. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9. st. 5.), za zastupanje na ročištu 12. 12. 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st.1.), za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st.3.9, za sastav podneska od 29. 3. 2024. u iznosu od 50,00 eur (Tbr.8. st. 4.), ukupno 800,00 eur.
27. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.
U Sisku, 24. siječnja 2024.
Sutkinja
Sanda Navara Sladović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude i rješenja.
Dostavna naredba:
1. tužitelju po pun.
2. tuženici po zz
