REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-463/2021-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja CROATIAINSPECT d.o.o., Zagreb, Tkalčićeva 7, OIB: 17295810199, kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika DELTA PLIN d.o.o., [adresa], OIB: 50388109754 (ranije CRODUX PLIN d.o.o., Zagreb, Savska Opatovina 36, OIB: 50388109754), kojeg zastupa punomoćnica Helena Mihaljević, odvjetnica iz Zagreba, Kamaufova ulica 8, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude, dana 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DELTA PLIN d.o.o., [adresa], OIB: 50388109754 (ranije CRODUX PLIN d.o.o., Zagreb, Savska Opatovina 36, OIB: 50388109754) da tužitelju CROATIAINSPECT d.o.o., Zagreb, Tkalčićeva 7, OIB: 17295810199, isplati iznos od 115.848,50 EUR, s zakonskim kamatama tekućim:

-na iznos od 100.861,90 EUR od 30. siječnja 2021. do isplate

-na iznos od 14.986,60 EUR od 15. listopada 2020. pa do isplate i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 12.329,55 EUR, sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 24. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 21.761,02 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on i tuženik dana 01. lipnja 2016. sklopili Ugovor o kontroli kvalitete i količine tekućih naftnih derivata sa Aneksom br. 1. od 01. listopada 2017. kojim je CRODUX PLIN d.o.o. naručio od tužitelja uslugu kontrole kvalitete i količine tekućih naftnih goriva prilikom prihvata i otpreme na skladištu TANKERKOMERC d.d., Zadar, po ugovorenim cijenama, za vremenski period od pet godina, uz automatsko produljenje ugovora za idućih 5 godina u slučaju da niti jedna ugovorna strana ne obavijesti drugu da nema interes za produženjem ugovora. Navodi da je u travnju 2018. CRODUX PLIN d.o.o. kao Naručitelj uputio tužitelja da predmetne ugovorene usluge na Terminalu Zadar obračunava vlasnički povezanoj osobi Naručitelja, društvu CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., a tužitelj je postupao sukladno navedenoj uputi te je pružane usluge od 13. ožujka 2018. pa nadalje obračunavao društvu CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., a koje društvo je dana 19. ožujka 2020. obavijestilo tužitelja da je prestala potreba za angažmanom tužitelja na Terminalu Zadar jer se je tuženik prestao baviti poslovima vezanim za pretovar naftnih derivata na terminalu Zadar na Gaženici. Štoviše, prema nalogu tuženika, djelatnicima tužitelja je dana 23. ožujka 2020. zabranjen ulazak na Terminal. Ovim postupanjem tužitelju je odmah onemogućen pristup na Terminal, a istodobno je tuženik odmah angažirao drugo društvo OLISPEC INTERNATIONAL d.o.o. koje je trenutno „preuzelo“ obavljanje poslova koje do tad obavljao tužitelj. Budući da je tuženik onemogućio tužitelju da u dijelu ugovorenog perioda Ugovora obavlja usluge koje je prema Ugovoru bio dužan naručiti od njega, za tužitelja je nastala šteta uslijed izmakle koristi koju bi tužitelj ostvario da mu je sukladno ugovoru bilo omogućeno obavljanje ugovorenih poslova. Navodi da su mu nastali i troškovi osoblja, trojice djelatnika u vremenu od prestanka obavljanja ugovorenih poslova u ožujku 2020. godine pa do rujna 2020. godine i prestanka njihova radnog odnosa, uzrokovanog neobavljanjem poslova u Zadru te troškovi telefona u istom razdoblju. U skladu s dopunskim nalazom i mišljenjem tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev. Tužitelj potražuje i trošak parničnog postupka od donošenja presude do isplate uvećan za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava nastanak štete, uzročno-posljedičnu vezu kao i visinu štete. Navodi da tuženik u tužbi nije dokazao opće pretpostavke odgovornosti za štete. Ističe kako je nesporno da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o kontroli kvalitete i količine tekućih naftnih derivata sa Aneksom br. 1. od 01. listopada 2017., a na osnovi kojeg ugovora je tužitelj po potrebi za tuženika obavljao usluge kontrole kvalitete i količine tekućih naftnih goriva prilikom prihvata i otpreme na skladištu društva TANKERKOMERC d.d., Zadar. Ističe da navedenim Ugovorom nije bila propisana obveza tuženika da za vrijeme trajanja Ugovora naruči od tužitelja određenu „količinu“ predmetne usluge, niti je Ugovorom određen broj djelatnika tužitelja koje je isti trebao osigurati za pružanje predmetne usluge, a da je tome tako svjedoči činjenica oko dogovaranja cijene predmetnih usluga između tužitelja i tuženika, pri čemu se u kalkulaciju cijene uzimala u obzir nepredvidivost potrebe za pružanjem predmetnih usluga. Također, Ugovorom nije bila propisana/ugovorena ekskluzivna suradnja tužitelja i tuženika vezano uz predmet Ugovora pa je tuženik za vrijeme trajanja Ugovora predmetne usluge mogao naručiti od bilo koga pa je za kontrolu količine i kvalitete naftnih derivata za uvoz iz Srbije i Bosne Hercegovine angažirao Saybolt Pan Adriatika d.o.o. Naglašava da je tuženik prestao obavljati djelatnost pretovara naftnih derivata na Terminalu, odnosno skladištu TANKERKOMERC d.d. Zadar s danom 12. ožujka 2018. te je s tim danom prestala potreba za angažiranjem tužitelja za pružanjem usluga iz Ugovora. Naime, o navedenom prestanku obavljanja djelatnosti od strane tuženika, bio je upoznat i tužitelj obzirom je prisustvovao provođenju inventure goriva od dana 13. ožujka 2018. te je tom prilikom izvršio uslugu kontrole količine goriva u spremnicima na navedenom skladištu. Osporava navode tužitelja da je tuženik u travnju 2018. uputio tužitelju da predmetne ugovorene usluge na Terminalu Zadar obračunava vlasnički povezanoj osobi Naručitelja odnosno tuženika CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. jer tuženik nikada nije dao takvu uputu tim više što ju nije mogao dati obzirom je s danom 12. ožujka 2018. prestao obavljati djelatnost pretovara naftnih derivata na Terminalu, odnosno skladištu TANKERKOMERC d.d. Zadar. Također, e- mail komunikacija djelatnice druge pravne osobe u konkretnom slučaju CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. vezano za način izdavanja faktura nikako se ne može smatrati bilo kakvom uputom tuženika. Naglašava da je poslovni odnos tužitelja i tuženika reguliran ranije spomenutim ugovorom zaseban poslovni odnos u odnosu na odnos između tužitelja i CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. S danom 13. ožujka 2018. CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. počelo je obavljati djelatnost pretovara naftnih derivata na Terminalu, odnosno skladištu TANKERKOMERC d.d., Zadar te je uslugu kontrole kvalitete i količine tekućih naftnih derivata naručivalo od tužitelja. Međutim, CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. nikada nije sklopio nikakav pisani ugovor s tužiteljem vezano za pružanje predmetnih usluga na Terminalu Zadar već ih je u slučaju potrebe isključivo naručivalo pisanim putem, a tužitelj ih je pružao isključivo temeljem pisane narudžbe CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. Stoga, odnos između tužitelja i CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. temeljio se na narudžbama i prihvatu istih tj. na ponudi i prihvatu ponude. Pri tome ističe da su tužitelj i CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. imali sklopljene ugovore za pružanje navedenih usluga na drugim terminalima i to JANAF Omišalj i JANAF Žitnjak. Stoga, slanje obavijesti o obustavi pružanja usluge kontrole kvalitete na terminalu TANKERKOMERC d.d., Zadar od dana 19. ožujka 2020. i to od strane druge pravne osobe CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. bilo je potpuno opravdano jer isti je potpuno ovlašten obzirom navedeno društvo nije imalo sklopljen ugovor s tužiteljem prema kojem bi bio dužan osigurati osoblju tužitelja pristup predmetnom Terminalu Zadar. Navodi da je netočno da predmetna obavijest predstavlja nenajavljen prekid posla bez ikakvog valjanog povoda obzirom je CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. već ranije upozoravao i pozivao tužitelja da prestane sa samoinicijativnim obavljanjem bilo kakvih poslovnih aktivnosti za njih koje nisu pismeno naručene od strane njegovih djelatnika. Međutim kako se tužitelj oglušio na predmetna upozorenja i pozivanja to je CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., bio prisiljen poslati tužitelju obavijest i pozvati ga da s danom 23. ožujka 2020. premjestiti osoblje sa navedenog terminala, a ujedno je bio prisiljen obavijestiti TANKERKOMERC d.d. da sa danom 24. ožujka 2020. onemogući djelatnicima tužitelja ulazak u Terminal Zadar jer više nemaju nikakvu obvezu provoditi poslovne aktivnosti iz segmenta kontrole kvalitete i kvantitete naftnih derivata na navedenom Terminalu Zadar. Naglašava da je tužitelj po narudžbi tuženika poslove iz Ugovora obavljao do zaključno 13. ožujka 2018., a s danom 13. ožujka 2018. tuženik je prestao obavljati djelatnost pretovara naftnih derivata na Terminalu Zadar te nije mogao angažirati nikoga. U odnosu na štetu, tuženik navodi da nije onemogućio tužitelja u obavljanju djelatnosti iz Ugovora. Tužitelj je poslove temeljem Ugovora prestao obavljati za tuženika sa danom 12. ožujka 2018. Tužitelj je predmetne poslove obavljao isključio po pisanoj narudžbi i potrebi tuženika te Ugovorom nije imao ugovorene minimalne količine usluga koje bi tuženik bio obvezan od njega naručiti. Naglašava da tužitelj pogrešno zanemaruje činjenicu da su tuženik i CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. različite pravne osobe bez obzira što imaju zajedničkog jednog člana društva jer je to isto kao da potražuje izmaklu korist na temelju prihoda bilo koje treće pravne osobe za koju je tužitelj obavljao slične usluge. Jednako tako, smatra nelogičnim i neosnovanim i zahtjev tužitelja za isplatom troškova zapošljavanja i otkazivanja radnicima tužitelja kao i za njihovo telefoniranje.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je obavio uvid u Ugovor o kontroli kvalitete i količine tekućih naftnih goriva od 01. lipnja 2016. između CRODUX PLIN d.o.o. i tužitelja te Aneks (Dodatak) broj 1 Ugovoru o kontroli kvalitete i kvantitete tekućih naftnih goriva od 01. listopada 2017. (list 6-14 spisa), e-mail korespondenciju FIĆ i FI od 03. i 04. ožujka 2018. (list 16 spisa), izvadak iz sudskog registra za društvo CRODUX PLIN d.o.o. (list 17-25 spisa), e-mail korespondencija BI i JI od 19. ožujka 2020. (list 26 spisa), e-mail VI od 23. ožujka 2020. (list 27 spisa), pregled faktura tužitelja za 2019. i 2020. godinu (list 28-29 spisa), e-mail TI od 24. listopada 2017. i e-mail OI od 27. prosinca 2017. i 22. kolovoza 2018. (list 57-63 i 76 spisa), inventurni zapisnik za skladište Tankerkomerc Zadar – 03/2018 od 13. ožujka 2018. (list 64-68 spisa), Zapisnik o očevidu Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split, Carinski ured Zadar, Klasa: 410-19/18-03/291, Urbroj: 513-02- 8030/10-18-2 od 24. travnja 2018. (list 69-71 spisa), Izmjenu trošarinskog odobrenja za ovlaštenog držatelja trošarinskih skladišta i za trošarinsko skladište Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb, Carinski ured Zagreb I, Klasa: Up/I-410-19/13-03/10, Urbroj: 513-02-3016/6-18-62 od 27. travnja 2018. (list 72-75 spisa), e-mail BI od 23. ožujka 2020. (list 78 spisa), dopis CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. od 22. siječnja 2021. (list 79 spisa), e-mail BI od 23. ožujka 2020. s prijedlogom Sporazumnog raskida od 23. ožujka 2020. (list 83-85 spisa), iskaze svjedoka i zakonskih zastupnika stranaka s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika, a koje su tužitelj i tuženik dostavili u spis i prihvatili da se isti uzmu kao dokazi u ovom postupku i to iskazi SI, OI, TI, BI, FIĆ, BIĆ i JI (list 91-116 i 125-132 spisa), e-mail ĆI od 10. lipnja 2020. (list 120 spisa), dopis CRODUX PLIN d.o.o. od 17. ožujka 2021. (list 121-122 spisa), prijedlog Sporazumnog raskida od 23. veljače 2021. (list 123-124 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Ljupka Omazića, dipl. oec. s dostavljenom dokumentacijom tužitelja (list 150-618 spisa), izvadak iz sudskog registra za DELTA PLIN d.o.o. (list 630-642 spisa), kalkulacija za 2019. godinu, podatak o izravnim troškovima uzrokovanim trenutnim onemogućavanjem rada na terminalu Zadar, podatak o plaćama djelatnika na Terminalu Zadar za 2019. godinu i povezani troškovi na Terminalu Zadar za 2019. i 2020. godinu (list 652-655 spisa), dopunski nalaz i mišljenje vještaka Ljupka Omazića dipl. oec. (list 660-665 spisa).

4. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08,123/08, 47/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje poslovnog odnosa između tužitelja i društva CRODUX PLIN d.o.o. (sada DELTA PLIN d.o.o.), ali je sporan poslovni odnos tužitelja i CRODUX DERIVATI d.o.o. kao i tužitelja i DELTA PLIN d.o.o., te je sporan i način ostvarivanja i prestanka poslovnog odnosa tužitelja s CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. i CRODUX PLIN d.o.o. (sada DELTA PLIN d.o.o.), kao i osnova i visina izmakle koristi i troškova radnika i njihova telefoniranja uslijed prestanka poslovnog odnosa tužitelja s CRODUX PLIN d.o.o. i CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. pa je tijekom postupka valjalo raspraviti te sporne činjenice.

6. Tuženik je osporavao pasivnu legitimaciju pa je radi utvrđivanja postojanja i prestanka poslovnog odnosa, sud obavio uvid u izvadak iz sudskog registra za društvo DELTA PLIN d.o.o. iz kojeg je razvidno da je rješenjem trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-23/12929-2 od 23. ožujka 2024. došlo do promjene tvrtke/naziva i to tako da je dotad tvrtka društva bila CRODUX PLIN d.o.o., a navedenim rješenjem došlo je do promjene tvrtke koja sada glasi DELTA PLIN d.o.o.

7. U odnosu na društvo CRODUX PLIN d.o.o. i društvo CRODUX DERIVATI DVA d.o.o i spornu činjenicu između stranaka za koje od ta dva društva je prestala usluga pružanja predmetnih usluga iz e-maila korespondencije od 03. i 04. travnja 2023. između FI i JIĆ (list 16 spisa) jasnim proizlazi da je tužitelju dana uputa da do 12. ožujka 2018. tužitelj izdaje fakture na CRODUX PLIN d.o.o., a od 12. ožujka 2018. na CRODUX DERIVATI DVA d.o.o.

8. Iz inventurnog zapisnika za skladište Tankerkomerc Zadar – 03/2018 od 13. ožujka 2018. (list 64-68 spisa) proizlazi kako je inventura provedena s ciljem da utvrđena količina goriva na skladištu Tankerkomerc zabilježena navedenim zapisnikom potpisanim od članova komisije (OI, PI, VI i ĐI) bude podloga za prijenos zaliha iz tvrtke CRODUX PLIN d.o.o. u tvrtku CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., Zagreb. Stoga, suprotno navodima tuženika, ocjena je ovog suda da je poslovni odnos tužitelja i CRODUX PLIN d.o.o. nastavljen obzirom je tuženik dao pisanu uputu (e-mail) o izdavanju faktura za društvo CRODUX DERIVATI DVA d.o.o.

9. Slijedom navedenoga, razvidno je da je u odnosu na CRODUX PLIN d.o.o. i DELTA PLIN d.o.o. riječ o istom društvu, a da je postojanje poslovnog odnosa tužitelja s CRODUX PLIN d.o.o. (tuženikom) temeljem e-mail korespondencije od 03. i 04. ožujka 2018. (list 16 spisa) i dalje nastavljeno, ali s izdavanjem faktura na društvo CRODUX DERIVATI DVA d.o.o.

10. Iz iskaza dostavljenih od strane tuženika i to iskaza SI koja je do 06. listopada 2021. obnašala funkciju predsjednika Uprave u društvu CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., iskaza OI koji je od 01. kolovoza 2010. do 05. travnja 2018. bio zaposlen u CRODUX PLIN d.o.o., a od 06. travnja 2018. kod CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., iskaza TI koji je bilo član uprave tužitelja do 15. veljače 2019., iskaza BI koji je bio član uprave CRODUX DERIVATI dva d.o.o. i RI koja je kod CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. bila zaposlena u razdoblje od 01. lipnja 2013. godine do 31. prosinca 2021. na radnom mjestu „voditelj nabave i logistike“ proizlazi da je između tužitelja i tuženika postojao poslovni odnos temeljem Ugovora o kontroli kvalitete i količine tekućih naftnih derivata od 01. lipnja 2016., a temeljem kojeg je tužitelj za navedeno trgovačko društvo obavljao usluge kontrole kvalitete i količine tekućih naftnih goriva prilikom prihvata i otpreme na skladištu društva TANKERKOMERC d.d. Zadar. Ugovorom nije bila propisana ekskluzivna suradnja tužitelja i tuženika već je tuženik mogao slobodno angažirati bilo koje drugo društvo za pružanje sličnih usluga, kao što navedenim Ugovorom nije bila određena „količina“ predmetne usluge ni broj djelatnika tužitelja koji je tužitelj trebao osigurati za pružanje predmetne usluge. Proizlazi da je s danom 12. ožujka 2018. tuženik prestao obavljati djelatnost pretovara naftnih derivata na Terminalu Zadar te je od 13. ožujka 2018. prestala potreba za naručivanjem usluga tužitelja na Terminalu Zadar, a društvo CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. je od tog dana nastavilo obavljati predmetnu djelatnost na terminalu Zadar i to temeljem pisane narudžbe. Naime, CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. i tužitelj nisu imali sklopljene pisane ugovore za Terminal Zadar već samo za terminale JANAF Omišalj i JANAF Žitnjak, dok su za terminal Zadar predmetne usluge od tužitelja naručivali isključivo pisanim putem.

11. Iz iskaza SI, BI i RI dodatno proizlazi da je dana **.**.2020. BI e-mailom uputio Obavijest od CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. i to predstavnicima tužitelja kojom ih je obavijestio da je prestala potreba za pružanjem predmetnih usluga tužitelja na Terminalu Zadar jer su isti samoinicijativno, bez pisane narudžbe, obavljali aktivnosti za CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. Navedena obavijest poslana je isključivo u ime i za račun CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., a ne od CRODUX PLIN d.o.o.

12. U svom iskazu UI opsežno je objasnio postupak kontrole i kvalitete biodizela na terminalu Omišalj, a što nije predmet ovog postupka.

13. Iz iskaza dostavljenih od strane tužitelja i to iskaza JI koji je od 2019. godine bio član uprave tužitelja u bitnome proizlazi da je od 2016. godine pa godinama koje su slijedile za grupaciju CRODUX tužitelj jedini obavljao usluge kontrole kvalitete i količine nafte na skladištu TAKERKOMERC u Zadru i to na osnovi Ugovora iz 2016. s Aneksom iz 2017. godine, a koji ugovor je trebao trajati pet godina dakle do lipnja 2021. godine odnosno uz automatsko produljenje na idućih pet godina osim ako koja od stranaka ne da obavijest drugoj strani da ne želi ugovor produljiti na idućih pet godina. Navodi da je tijekom 2018. godine tužitelj od CRODUX PLIN d.o.o. primio pisanu uputu da usluge koje se obavljaju na Terminalu Zadar za CRODUX PLIN d.o.o. počnu fakturirati povezanoj osobi CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., a usluge se se pružale dalje sukladno sklopljenom navedenom Ugovoru i tamo dogovorenim uvjetima. Dana 23. ožujka 2020. prema nalogu CRODUXA momentalno je onemogućen pristup djelatnika tužitelja Terminalu Zadar čime je tužitelju onemogućeno obavljanje ugovorenih poslova do kraja 2020. godine i u većem dijelu 2021. godine, dokle je Ugovor trajao. Navodi da Ugovor nikada nije bio raskinut, a tužitelj nije imao pristup skladištu i zbog tog nije mogao obavljati Ugovorene poslove. U svom iskazu osvrnuo se i na opis poslova na Terminalu Zadar.

14. BIĆ u svom iskazu navela je da je u 2020. godini kod tužitelja radila na radnom mjestu Voditelja pravnih poslova. Dana **.**.2020. NI e-mailom je obavijestio JI o obustavi pružanja usluge kontrole kvalitete na Terminalu Tankerkomerc Zadar navodeći da je prestala potreba za angažmanom tužitelja iz razloga što se CRODUX PLIN d.o.o. prestalo baviti poslovima vezanim uz pretovar naftnih derivata na tom terminalu, a pri tom je navedeno da se ugovorni odnos tužitelja i CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. ne odnosi na pružanje usluge kvalitete i količine tekućih naftnih goriva na Terminalu Zadar pa da se od 23. ožujka 2020. premjesti osoblje tužitelja sa Terminala Zadar na druge lokacije. Dana 20. ožujka 2020. tužitelj je gosp. BI dao odgovor da jednostrana izjava o prestanku potrebe za angažmanom nema učinka jer isto predstavlja kršenje Ugovora. Navodi kako je tužitelju u tri navrata i to 23. ožujka 2020., 10. lipnja 2020. i 22. ožujka 2021. upućen prijedlog Sporazuma o raskidu Ugovora o kontroli kvalitete tekućih naftnih goriva zaključen između tužitelja i CRODUX PLIN d.o.o. te tužitelja i CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. Sva tri sporazuma nisu obuhvaćali naknadu štete koja pripada tužitelju zbog onemogućavanja izvršenja ugovora te tužitelj nijedan od sporazuma nije potpisao.

15. U odnosu na tvrdnje tužitelja da se radi o povezanim društvima, a što tuženik osporava sud je službenim putem izvršio uvid u povijesne izvatke iz sudskog registra koji su javno dostupni i to za društvo CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. i društvo DELTA PLIN d.o.o., te je utvrdio da društvo CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. i društvo DELTA PLIN d.o.o. nisu povezana društva na način kako to propisuje članak 473. Zakona o trgovačkim društvima koji kaže da su povezana društva pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati kao: društvo koje u drugome društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, ovisno i vladajuće društvo, društvo koncerna, društva s uzajamnim udjelima i društva povezana poduzetničkim ugovorima.

16. Međutim, sud je daljnjim uvidom u povijesne izvatke iz sudskog registra za ova dva društva ipak utvrdio određenu povezanost navedenih društava na način da je npr. osnivač društva tuženika i jedini član uprave EI, da tuženik između ostalog ima sjedište na adresi [adresa], a također sud je utvrdio da je osnivač društva CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. također bio EI, te je do 01. lipnja 2020. bio i predsjednik uprave i osoba ovlaštena za zastupanje, te je navedeno društvo u jednom razdoblju imalo i sjedište na adresi tuženika, [adresa], pa unatoč tome šte se u konkretnom slučaju ne radi o povezanim društvima kako to propisuje zakon, a obzirom na iskaze svjedoka i dokumentaciju koju su dostavile stranke u spis ne može se isključiti povezanost navedenih društava upravo u pogledu obavljanja djelatnosti u pogledu pretovara naftnih derivata u skladištu Tankercomerc d.d. Zadar. Stoga, sud zaključuje kako prije svega Ugovor između tužitelja i tuženika nikada nije raskinut. Iako svjedoci tuženika u svojim iskazima tvrde da obavijest (e-mail od 19. ožujka 2020.), dopis i e-mail od 23. ožujka 2020. (list 83 spisa) nisu bili poslani u ime tuženika. Valja istaknuti kako je tužitelj u spis dostavio prijedlog Sporazuma za raskid Ugovora datiran 23. veljače 2020. (list 124 spisa), koji sporazum je tužitelju dostavio upravo tuženik i to upravo vezano za Ugovor o kontroli kvalitete od 01. lipnja 2016. i Aneksa tom ugovoru od 01. srpnja 2017. Iz e-maila od 04. veljače 2018. (list 16 spisa), jasno proizlazi da je upravo tuženik kao naručitelj prema Ugovoru o kontroli kvalitete i količine tekućih naftnih uputio tuženika da fakture za ugovorene usluge na tom terminalu obračunava vlasnički povezanoj osobi naručitelja društvu CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. to od 13. ožujka 2018.

17. Dakle, iz dokumentacije u spisu kao i iskaza svjedoka predloženih od strane tužitelja koji iskazi su u skladu sa dokumentacijom jasno proizlazi da je tužitelj sve od sklapanja Ugovora pa do ožujka 2020., kada mu je to onemogućeno obavljao naručene usluge na skladištu u Zadru prema uvjetima iz Ugovora, te nije sporno da je u jednom razdoblju a prema uputi tuženika račune ispostavljao društvu CRODUX DERIVATI DVA d.o.o.

18. Društvo CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. očigledno je dana 19. ožujka 2020. obavijestilo tužitelja da je prestala potreba za njegovim angažiranjem na Terminalu u Zadru, jer se tuženik prestao baviti poslovima vezanim za pretovar naftnih derivata, te je dana 23. ožujka 2020. djelatnicima tužitelja zabranjen ulazak na Terminal, čime je tužitelju onemogućeno u dijelu ugovorenog perioda trajanja Ugovora obavljati usluge koje je prema Ugovoru tuženik bio dužan naručiti od tužitelja.

19. Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

20. Odredbom čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle korist, dok je stavkom 3. istog članka propisano da pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

21. Unatoč osporavanju tuženika da isti nije pasivno legitimiran i da je poslovni odnos tužitelja i tuženika prestao sukladno Ugovoru, isti to nije dokazao. Odredbama Ugovora o kontroli kvalitete i količine tekućih naftnih derivata i Aneksa br. 1. Ugovoru od 01. listopada 2017. jasno proizlazi način raskida ugovora odnosno prestanka poslovne suradnje tužitelja i tuženika. Prema stavu ovog suda, tuženik nije dokazao da je na valjan način obavijestio tužitelja o namjeri prestanka poslovne suradnje s njim, štoviše iz e-mail korespondencije od 03. i 04. ožujka 2018. inventurnog zapisnika za skladište Tankerkomerc Zadar – 03/2018 od 13. ožujka 2018. (list 16 spisa) razvidno je da se poslovna suradnja nastavlja i da je tužitelj imao opravdane razloge očekivati postupanje sukladno odredbama ugovora, stoga je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

22. Stoga, sud je stava da je tuženik tužitelju prouzročio štetu. Nema osnove za prihvaćanje tuženikovih navoda o tome da on tužitelju štetu nije prouzročio, jer rezultati dokaznog postupka potvrđuju da do valjanog prestanka poslovne suradnje odnosno raskida predmetnog ugovora nije ni došlo te da je poslovna suradnja tužitelja i tuženika bila očekivana posebno uzimajući u obzir činjenicu da se ugovor sklapa na 5 godina te se automatski produžuje. Tuženik je protivno odredbama Ugovora ne vodeći računa o postojećoj poslovnoj suradnji s tužiteljem i očekivanim i predviđenim obvezama tužitelja koji proizlaze iz Ugovora, jednostrano prekinuo poslovni odnos s tužiteljem.

23. Sud stoga nije poklonio vjeru iskazima zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka koje je predložio tuženik, budući su njihovi iskazi vezano za postojeći Ugovor i poslovnu suradnju među strankama u suprotnosti sa dokumentacijom koja se nalazi u spisu, dok je sud poklonio vjeru iskazima zakonskog zastupnika tužitelja i svjedocima koje je predložio tužitelj, obzirom da su njihovi iskazi logični, životni i u skladu sa dokumentacijom koja se nalazi u spisu.

24. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio je da je zahtjev tužitelja prema tuženiku da isti isplati neostvarenu neto dobit od točno određenog posla odnosno zbog raskida Ugovora o kontroli kvalitete i količine tekućih naftnih goriva od 01. lipnja 2016. i Aneksa br. 1. od 01. listopada 2017. i naloga tuženika od 04. travnja 2018. te se takva dobit utvrđuje kao razlika između prihoda koje bi tužitelj tim konkretnim poslom ostvario umanjeno za rashode koje bi zbog tog istog posla nastali tužitelju. Tužitelj nije knjigovodstveno vodio evidenciju troškova po svakom pojedinom poslu pa je vještak kod utvrđenja udjela ukupnih troškova u ostvarenom prometu s tuženikom, koristio podatke o prosječnom udjelu troškova u ukupnom prihodu prema ostvarenim rezultatima poslovanja tužitelja u razdoblju 2018. -2019. godine koji iznosi 87,92%. Vještak je navedeni postotak primijenio kod utvrđenja izmakle dobiti tužitelja za razdoblje od 01. travnja do 31. prosinca 2020. i utvrdio iznos izmakle dobiti tužitelja za vrijeme kad nije mogao obavljati ugovorene usluge po Ugovoru na Terminalu Zadar ukupno 23.384,87 EUR.

25. Troškovi s osnova isplaćenih plaća i troškovi telefona (naknada tarife za telefonske brojeve temeljem knjigovodstvenih isprava računa Hrvatskog telekoma d.d.) koji su koristili djelatnici tužitelja na radnom mjestu u Zadru koji su obavljali ugovorene usluge na terminalu Zadar u razdoblju 01. travnja 2020. do 20. rujna 2020. iznosi 14.986,60 EUR.

26. Tužitelj i tuženik istaknuli su svoje primjedbe na nalaz i mišljenje u podnescima od 30. listopada 2023., odnosno tuženik u podnesku od 31. listopada 2021.

27. U svom dopunskom nalazu i mišljenju od 24. svibnja 2024. vještak je uzeo u obzir naknadno dostavljenu dokumentaciju tužitelja (sukladno odredbi čl. 259. st. 2. ZPP-a) te kako tužitelj nije knjigovodstveno vodio evidenciju troškova po svakom pojedinom poslu, a uzimajući u obzir naknadno dostavljenu dokumentaciju tužitelja, vještak kod utvrđenja udjela ukupnih troškova u ostvarenom prometu za Crodux Zadar, koristio podatke o prosječnom udjelu troškova u ukupnom prihodu prema ostvarenim rezultatima poslovanja tužitelja za 2019. godine, a koji troškovi iznose 49,46 %. Vještak je navedeni postotak primijenio kod utvrđenja izmakle dobiti tužitelja za razdoblje od 01. travnja do 31. prosinca 2020. i utvrdio iznos izmakle dobiti tužitelja za vrijeme kad nije mogao obavljati ugovorene usluge po Ugovoru na Terminalu Zadar i to ukupno 100.861,90 EUR. U odnosu na troškove s osnova isplaćenih plaća i troškova telefona (naknada tarife za telefonske brojeve) koji su koristili djelatnici tužitelja na radnom mjestu u Zadru koji su obavljali ugovorene usluge na terminalu Zadar u razdoblju 01. travnja 2020. do 20. rujna 2020., vještak je utvrdio isti iznos kao i u osnovnom nalazu i mišljenju od 29. svibnja 2023. i to iznos od 14.986,60 EUR.

28. Tuženik je imao prigovor na dopunski nalaz i mišljenje vještaka pa je vještak saslušan na ročištu dana 19. prosinca 2024.

29. Nakon saslušanja vještaka, sud je dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 24. svibnja 2023. u cijelosti prihvatio kao stručan i potpun u skladu sa postavljenim zadatkom, pravilima struke i priloženom dokumentacijom.

30. Stoga, sud je stava da je tuženik tužitelju prouzročio štetu. Nema osnove za prihvaćanje tuženikovih navoda o tome da on tužitelju štetu nije prouzročio, jer rezultati dokaznog postupka potvrđuju da do valjanog prestanka poslovne suradnje odnosno raskida predmetnog ugovora nije ni došlo te da je poslovna suradnja tužitelja i tuženika bila očekivana posebno uzimajući u obzir činjenicu da se ugovor sklapa na 5 godina te se automatski produžuje. Tuženik je protivno odredbama Ugovora ne vodeći računa o postojećoj poslovnoj suradnji s tužiteljem i očekivanim i predviđenim obvezama tužitelja koji proizlaze iz Ugovora, jednostrano prekinuo poslovni odnos s tužiteljem.

31. Tužitelj kao oštećenik ima pravo na naknadu koristi koju je mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari, a čije je ostvarenje opisanim postupanjima tuženika izostalo (čl. 1089. st. 1. ZOO-a). Izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena i ušla u oštećenikovu imovinu, da nije bilo postupanja (ili propusta) štetnika koji ga čine građansko-pravno odgovornim. S gledišta odštetne odgovornosti potrebno je ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki: da očekivana korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi ta korist bila ostvarena da nije bilo štetnog događaja te da je dopuštena osnova po kojoj bi ta korist bila ostvarena (tako i VS RH Rev 1251/2011, 1239/2006). U konkretnom slučaju tužitelju je izostala očekivana korist od predmetnog ugovora i Aneksa Ugovoru i izvjesno bi tu korist ostvario da nije bilo opisanog postupanja tuženika, a kako bi ispitao opseg tužiteljeve izmakle koristi prvostupanjski je sud proveo vještačenje i ocjenom tog dokaza utvrdio da očekivana tužiteljeva korist koja mu je izmakla, opsegom odgovara visini prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

32. Sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Zakonske zatezne kamate dosuđene su na iznos glavnog duga, na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, koja određuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. U konkretnom slučaju zakonske zatezne kamate teku od dana nastanka štete, a prema dokumentaciji u spisu šteta s osnova izmakle koristi tužitelju je nastala najkasnije 31. prosinca 2020. dok tužitelj zatezne kamata potražuje od 30. siječnja 2021., a šteta nastala s osnova troškova osoblja, trojice radnika u vremenu od prestanka obavljanja ugovornih obveza u ožujku 2020. pa do rujna 2020., te ostalih troškova u tom periodu u iznosu od 14.986,60 EUR dospjela je najkasnije 15. listopada 2020. od kada tužitelj i potražuje zatezne kamate, pa mu je tako sud i dosudio i to sve po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a koja se odnosi na trgovačke ugovore.

33. Nadalje, tužitelj je u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 137.609,52 EUR smanjio za iznos od 21.761,02 EUR, dakle konačno specificirani tužbeni zahtjev postavljen je na iznos 115.848,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a kako svako sniženje tužbenog zahtjeva ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe, čemu se tuženik nije protivio, to je sud odlučio kao u izreci rješenja sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a.

34. Iz naprijed navedenog proizlazi da je tužitelj u sporu uspio sa oko 84%, a tuženik sa oko 16%.

35. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, prema uspjehu u sporu (94%-16%=68%), a trošak je obračunat sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018, 51/2023; dalje: ZSP) i zahtjevu tužitelja iz troškovnika koji je dostavio u spis (list 682 spisa). Tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na novčanu svotu pa se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (čl. 40. st. 2. ZPP-a ). Odredbom čl. 14. st. 2. ZSP-a propisano je da se vrijednost predmeta spora radi naplate pristojbe utvrđuje prema vrijednosti koju je predmet spora imao u vrijeme podnošenja tužbe. Međutim odredbom članka 26. st. 2. ZSP-a je propisano da u slučaju kada se vrijednost predmeta spora promijeni zbog preinačenja zahtjeva ili djelomičnog rješenja zahtjeva, kao vrijednost predmeta spora uzima se promijenjena vrijednost za sve podneske i radnje nakon takve promjene. Kao vrijednost predmeta spora, za izračun visine troška podnesaka i radnji do preinačenja tužbenog zahtjeva ima uzeti vrijednosti predmeta spora od 137.609,52 EUR naznačeno u tužbi), dok se za ostale podneske i radnje nakon preinačenja tužbenog zahtjeva ima uzeti vrijednost predmeta spora od 130.835,00 EUR (konačno postavljeni tužbeni zahtjev). Prema zahtjevu za naknadom parničnog troška tužitelj je parnični trošak specificirao na način da je za sve radnje uzeo vrijednost predmeta spora po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pa je sud primjenjujući odredbe čl. 2. ZPP-a tužitelju dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 1.744,17 EUR (Tbr. 7/1), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 12. siječnja 2022., 14. siječnja 2023., 30. listopada 2023. i 24. srpnja 2024., u iznosu od po 1.744,17 EUR, svaki (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima 27. veljače 2023., 11. travnja 2024. i 19. prosinca 2024. u iznosu od po 1.744,17 EUR (Tbr. 9/1), dakle 13.953,36 EUR, što uvećano za PDV po stopi od 25% ukupno iznosi 17.441,70 EUR. Tužitelju je dosuđen daljnji trošak sudskih pristojbi (prema zahtjevu na listu 682 spisa) i to u pristojbu na tužbu u iznosu od 345,00 EUR i pristojbu na presudu u iznosu od 345,00 EUR.

36. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 18.131,70 EUR, a obzirom da tužitelj ima pravo na 68% dosuđenog troška (12.329,55 EUR), odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

37. Zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak određene su sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i u skladu sa odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku po odvj.