REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 16 P-2328/2021 - 34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru po sutkinji Meliti Lisici, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivici Ivaniću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika - protivnik osiguranja UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po punomoćnici Ireni Gulan Šimurina, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave 14. studenog 2024., u nazočnosti tužitelja i tuženika s punomoćnicima, po objavi dana 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim sporazum od 10. veljače 2009. godine, ovjeren kod JB Pavice Mišković u Zadru, pod brojem OV-842/09, zaključen između ŠŽ, [adresa], kao direktora društva Lavovi d.o.o., [adresa] i tuženika UŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove predmetnog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da ne postoji i ne proizvodi nikakve pravno relevantne pravne učinke Sporazum od 10. veljače 2009. godine, ovjeren kod JB Pavice Mišković u Zadru, pod brojem ovjere OV-842/09, zaključen između ŠŽ, [adresa], kao direktora društva Lavovi d.o.o., [adresa], i tuženika UŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove predmetnog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne 1 6 P -

3 2 8

/

2 0

2 1 - 3 4

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

i

r i j e š i o  j e

1. Odbija se prijedlog radi određivanja privremene mjere koji glasi:

"I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelj osiguranja

o d r e đ u j e

s e

p r i v r e m e n a m j e r a

zabranom protivniku osiguranja da otuđi i optereti nekretninu upisanu u zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 17. suvlasnički dio: 323/10000 etažno vlasništvo (E17) opisan kao Stan A 17 garsonjera u potkrovlju zgrade, sveukupne netto površine 21,50 m2, u grafičkom prilogu elaborata obojano narandžastom bojom, sa kojim posebnim dijelom je povezan suvlasnički dio na nekretnini 323/10000 dijela uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi.

II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.

III. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere."

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.453,00 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi odnosno podnesku od 12. studenog 2021., u predmetu ovog suda poslovni broj P-1628/2021 postavio protutužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma od dana 10. veljače 2009., koji je zaključen između tužitelja u predmetu P- 1628/2021, a ovdje tuženika i trgovačkog društva "Lavovi d.o.o." zastupanog po direktoru ŠŽ ( u daljnjem tekstu : Sporazum). U podnesku od 12. studenog 2021., tužitelj je postavio tužbeni zahtjev imajući u vidu izjavu ŠŽ kojom isti tvrdi da tužitelju u predmetu P-1628/2021, ovdje tuženiku UŽ nikada ništa nije prodao, a kako UŽ svojim pravnim temeljem za stjecanje prava vlasništva smatra Sporazum, a za koju ispravu tj. Sporazum postoji ozbiljna sumnja da bi bila krivotvorena to je tužitelj TŽ i postavio tužbeni zahtjev. Na ročištu održanom dana 11. travnja 2023., tužitelj TŽ uredio je tužbeni zahtjev odnosno postavio je i glavni i podredni tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci ove presude (l.s. 98 - 99).

2. U odgovoru na tužbu po punomoćnici od 13. siječnja 2022. (l.s.10 – 41) tuženik navodi da da je tužbu potrebno odbaciti jer je ista neuredna, a podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Kada se traži utvrđenje ništetnosti nekog pravnog posla koji je zaključen između dvije ugovorne strane, ovdje UŽ i Lavovi d.o.o. zastupano po ŠŽ, tad je nužno tužbom obuhvatiti obje ugovorne strane. Kako to nije 1 6 P -

3 2 8

/

2 0

2 1 - 3 4

učinjeno, tužba je neprikladna za raspravljanje, te je istu potrebno odbaciti, a svakako je neosnovana, pa je istu podredno potrebno odbiti. Tuženik je sa Lavovima d.o.o. zastupanima po ŠŽ zaključio Sporazum od 10. veljače 2009. godine, isplatio kupoprodajnu cijenu i stupio u posjed nekretnina koje su opisno navedene u samom Sporazumu, a riječ je o dva stana oznake A-18 opisan kao prostor od cca 25 m2 i stan oznake A-17 opisan kao nezavršeni prostor od cca 35 m2. Tuženik da je u posjedu stanova koji su predmet Sporazuma od tada, pa sve do danas, te je stan A-17 koji je bio u roh – bau fazi u cijelosti završio, izgradio i opremio. Stoga je riječ o valjanom pravnom poslu, te je sud u postupku P-1210/2016 Općinskog suda u Zadru utvrdio da je tuženik,a tamo tužitelj UŽ, stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na stanu A-17 na kojem je bila uknjižena tamo tužena DŽ, nećakinja tužitelja, i to stoga što niti DŽ, a niti ovdje tužitelj nikada nisu stupili u posjed stana A-17, već drugog stana oznake A-19. U međuvremenu je tužitelj unatoč presudi u postupku P-1210/2016 Općinskog suda u Zadru sa kojom je bio upoznat, kao i sa prethodnom presudom Gž-2124/14 – 2 Županijskog suda u Zadru, zaključio fiktivni ugovor o kupoprodaji sa tuženom DŽ kasnije ČŽ i uknjižio se u zemljišnu knjigu, što je povod novom sudskom postupku pod posl. br. P- 1628/2021. U tom sudskom postupku tužitelj je kao tuženik izjavio da on ČŽ (ranije DŽ) nije ništa platio po tome ugovoru temeljem kojega se knjižio, dakle ugovor temeljem kojega se uknjižio je fiktivan. Tužitelj nema nikakvog pravnog interesa osporavati predmetni Sporazum, obzirom da nema nikakve veze sa nekretninama koje su predmet Sporazuma. Ukoliko je ŠŽ potpisao izjavu na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, a što sam ŠŽ osporava, tada je to učinio nesvjestan njenog sadržaja i sama izjava je pravno nevaljana. ŠŽ da je svojevremeno gradio velik broj nekretnina na području [adresa] i bio dobrog materijalnog stanja. Međutim, tijekom godina se zbog osobnih problema i niza sporova sa svojom bivšom suprugom, te kaznenih postupaka kojima je bio izložen, razbolio. Danas on nema nikakvih sredstava za život, boluje od alkoholizma i drugih psihičkih bolesti radi kojih je u više navrata liječen u psihijatrijskim bolnicama na Ugljanu i Rabu, te ukoliko je na izjavi njegov potpis on niti je znao što potpisuje, niti je u stanju valjano očitovati svoju volju. Kako nije stranka ovoga postupka da je upitna mogućnost provođenja njegovog vještačenja, kao što niti ovaj postupak nije moguće provoditi ukoliko ŠŽ kao direktor Lavova d.o.o. u njega nije uključen kao stranka. Slijedom navedenog predlaže se odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbu i postavljene tužbene zahtjeve.

3. Tužitelj je podneskom od 5. veljače 2024., postavio i prijedlog za određivanje privremene mjere (l.s. 45 -46) u kojem navodi da tužitelj - predlagatelj osiguranja ima prema protivniku osiguranja nenovčanu tražbinu. U postupku radi utvrđenja prava vlasništva tuženik je ishodio pravomoćnu presudu posl..br. P-641/2023 te temeljem iste upisao pravo vlasništva u zemljišnim knjigama, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, od kad je tužitelj ustao tužbenim zahtjevom radi utvrđenja ništetnosti isprava na kojima je tuženik temeljio svoj tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva, a povodom kaznene prijave koju je tužitelj podnio protiv tuženika, Općinsko državno odvjetništvo u Zadru provodi istraživanje i to zbog učinjena tri kaznena djela: "Krivotvorenje isprave" opisano u čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona RH i "Ovjeravanje neistinitog sadržaja" opisano u čl. 281. Kaznenog zakona RH na štetu ĆŽ te "Sprječavanje dokazivanja" opisano u čl. 306. st. 2. Kaznenog zakona RH te je vrlo izvjesno da će Općinsko državno odvjetništvo u Zadru protiv tuženika podignuti optužnicu, a donošenje osuđujuće presude protiv tuženika bi imalo za posljedicu da bi naprijed navedena presuda kojom je utvrđeno da bi tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine bila posljedica učina kaznenog djela te bi u tom slučaju tužitelj mogao tražiti ponavljanje navedenog parničnog postupka. Tužitelj-predlagatej osiguranja ima saznanja da tuženik- protivnik osiguranja ima namjeru otuđiti predmetnu nekretninu trećoj osobi, a sve kako bi opstruirao tužitelja u nastojanjima da vrati vlasništvo svoje nekretnine na način 1 6 P -

3 2 8

/

2 0

2 1 - 3 4

kako je to naprijed opisano te bi u tom slučaju za tužitelja nastala nenadoknadiva šteta. Slijedom navedenog predlagatelj osiguranja predlaže da sud radi osiguranja njegove nenovčane tražbine odredi privremenu mjeru, što hitnije i bez zakazivanja ročišta za raspravljanje o prijedlogu, donese rješenje na način kako glasi u izreci ovog rješenja pod točkom 1.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije priložene spisu i to: presuda poslovni broj: P-1210/2016; Gž- 301/2020; Gž-2124/2014 (l.s. 12 - 29), Sporazum od dana 10. veljače 2009. (l.s. 30 -31), zapisnike u predmetu P- 1628/2021 (l.s. 32 –41), presudu P-641/2023 (l.s. 59 –67), Gž-425/2023 (l.s. 69 – 73), presudu u predmetu poslovni broj P-1628/2021 (l.s. 74 – 83), ZK izvadak (l.s. 84 –85), ovjerenu izjavu ŠŽ od 11. travnja 2023. (l.s. 86 -89), povijesni zk izvadak (l.s. 90 –. 95), elaborat za etažno knjižene stambene zgrade (l.s. 137 –138); na okolnost osnovanosti privremene mjere saslušani su tužitelj i tuženik (l.s. 144 –146), ovjereni preslik Sporazuma (l.s. 146 –150), z.k izvadak (l.s. 152 –. 157), kupoprodajni ugovori (l.s. 158. - 165), pročitani su podaci JB Jelene Skoblar od 21. lipnja 2024. s prilozima (l.s. 172 –.174. ), pročitani su podaci Porezne uprave Područnog ureda Zadra, Ispostava Zadar od 9. srpnja 2024., s prilozima (l.s. 175 -179) i od 12. studenog 2024., (l.s. 185 - 189 ), te je izvršen uvid u priložene parnične spise P-641/2023 (ranije oznake P-1628/2021), P-1000/2022, P- 1210/2016 i P-2004/2012.

5. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11, pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da glavni i podredni tužbeni zahtjevi nisu osnovani, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

6. Prije svega valja reći da je uvidom u priloženi parnični spis poslovni broj P- 641/2023, a ranije oznake P-1628/2021 razvidno da je Sporazum koji je predmet ovoga postupka pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P-641/23 utvrđen kao valjana pravna osnova i to upravo između ovih parničnih stranaka, u suprotnim ulogama. Dakle, ovaj sud je već zauzeo stav i ocijenio ovaj Sporazum pravno valjanim, a kako je tuženik UŽ – u predmetu P-641/23 tužitelj imao valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva to mu je dopuštena uknjižba, koju je i realizirao a što slijedi iz povijesnog z.k. izvatka (l.s.90-95).

6.1. Uvidom u priloženi parnični spis pod poslovnim brojem P-2004/2012 između tužiteljice-pravne prednice ovdje tužitelja ČŽ tada prezimena DŽ protiv ovdje tuženika UŽ radi iseljenja utvrđeno je da je tužiteljica ČŽ pravomoćno odbijena sa tužbenim zahtjevom, jer je sud utvrdio da nije dokazala identitet predmeta – odnosno nije dokazala da je kupila stan koji je naveden u kupoprodajnom Ugovoru a to je upravo nama predmetni stan A-17 već suprotno što je potvrdilo i vještačenje da je tužiteljica ČŽ kupila drugi stan i da je znala da kupuje drugi stran jer ga je prethodno identificirala.

6.2. Uvidom u priloženi spis pod poslovnim brojem P-1210/2016 proizlazi da je presudom od 21. veljače 2020. utvrđeno da je ovdje tuženik a u tom predmetu tužitelj UŽ u odnosu na tuženu ČŽ stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na stanu A 17, koji stan je i predmet ovog postupka te je presudom Županijskog 1 6 P -

3 2 8

/

2 0

2 1 - 3 4

suda u Slavonskom Brodu pod posl. broj Gž-301/2020 od 3. prosinca 2020. potvrđena ovosudna presuda pod posl. broj P-1210/2016.

6.3. Iz priloženog spisa P-1000/2022 slijedi da je ovdje tužitelj ĆŽ tužio sve suvlasnike zgrade osim ovoga tuženika UŽ, radi utvrđenja prava vlasništva na drugom stanu oznake A19, a ne ovdje predmetnom stanu oznake A17 iz čega se može zaključiti da pokretanje ovog postupka ide u prilog tvrdnji tuženika da tužitelj zaista nema ništa sa stanom tuženika, već sa drugim stanom, ali je unatoč tome pokrenuo ovaj sudski postupak.

7. Tužitelj ĆŽ u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti predmetnog Sporazuma za kojeg da postoji ozbiljna sumnja da bi bio krivotvoren slijedom čega je po prijedlogu tužitelja ovaj sud zatražio podatke od JB Jelene Skoblar kao preuzimateljice ureda JB Pavice Mišković u [adresa] koja je predmetni sporazum i ovjerila te u dva navrata i podatke od MF - Porezne uprave, Ispostave Zadar o tome da li raspolažu ovjerenim preslikom – originalom Sporazuma te da isti dostave u spis.

7.1. Iz očitovanje Porezne uprave [adresa] (l.s. 175-178 i 185-189) slijedi da je Porezna uprava u prilogu svog dopisa dostavila sudu presliku Sporazuma kojom raspolaže u ovjerenoj preslici, a na temelju kojega je tuženiku razrezan porez na promet nekretnina.

7.2. Iz podataka koje je dostavila JB Jelena Skoblar i preslike upisnika o ovjerama i potvrdama (l.s.172-174) razvidno je da je dana 10. veljače 2009. pod br. OV-842/09 u knjigu ovjera javne bilježnice Pavice Mišković evidentirana ovjera originala Sporazuma sa potpisima stranaka toga Sporazuma u knjigu ovjere.

7.3. Analizirajući naprijed dostavljene podatke JB Jelene Skoblar i Porezne uprave [adresa] ovaj sud zaključuje da su i ovjera potpisa i ovjera preslika napravljene u skladu s odredbama Zakona o javnom bilježništvu odnosno da ovjerena preslika ima istu snagu kao i izvornik – original. Upravo temeljem takvog Sporazuma odnosno ovjerene preslike Sporazuma koju je dostavila JB Jelena Skoblar uz knjigu ovjere Porezna uprava [adresa] je prihvatila takav Sporazum kao valjan dokument i tuženiku razrezala porez na promet nekretnina.

7.4. Tužitelj je tijekom postupka predlagao i pribavu podataka od Državnog arhiva u Zadru odnosno JB Davora Miškovića pribavu spisa broj ovjere OV-3589/2012 od 25. svibnja 2012. izražavajući i dalje sumnju da su isprave na kojima je tuženik UŽ u svojstvu tužitelja u naprijed citiranim parničnim predmetima temeljio svoj tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva navodeći da je tužitelj podnio i 3 kaznene prijave protiv ovdje tuženika međutim sud je odbio provođenje ovog dokaza smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uz napomenu da kaznena prijava datira sa 21. veljače 2022. nije predana tijekom prethodnog postupa te je sud nije niti uzeo kao dokaz u ovom postupku.

8. Dakle kako ovom parničnom predmetu prileže naprijed citirani predmeti pod točkom 6. do 6.3. u koji predmetima egzistiraju dvije pravomoćne presude kojima je ovdje tuženik, a u tim presudama tužitelj, utvrdio da je predmetni Sporazum valjana pravna osnova za uknjižbu, nadalje egzistira i pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da pravna prednica tužitelja ĆŽ – ČŽ ranije DŽ, nema pravo na posjed predmetnog stana, a imajući u vidu i tužbu u priloženom spisu P-1000/2022 iz koje proizlazi da je tužitelj ĆŽ tužio sve suvlasnike zgrade osim ovdje tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na drugom stanu oznake A19, a ne ovdje predmetnom stanu oznake A17, iz čega sud 1 6 P -

3 2 8

/

2 0

2 1 - 3 4

zaključuje da i ne polaže pravo na stan A17, te kako ovjerene preslike Sporazuma sukladno Zakonu o javnom bilježništvu imaju istu snagu i pravnu valjanost kao original, a iz preslike knjige ovjere jasno proizlazi da je original sporazuma potpisan pod brojem ovjere koji je isti kao i broj ovjere na Sporazumu OV-842/09 od 10. veljače 2009., to ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao zakonske pretpostavke radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Sporazuma propisane odredbom čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), slijedom čega je odbijen kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev i presuđeno kao pod točkom 1. izreke presude, a odbijen je i podredni tužbeni zahtjev jer je upravo predmetni Sporazum proizveo pravno relevantne učinke na način da ga je Porezna uprava, Ispostava Zadar prihvatila kao valjani dokument i temeljem kojeg je tuženiku i razrezan porez na promet nekretnina, slijedom čega je presuđeno kao pod točkom 2. izreke presude. Dakle i tužitelj i njegova pravna prednica su u tri postupka izgubili sporove u odnosu na ovdje tuženika jer je kao što je naprijed navedeno u tim postupcima pravomoćno utvrđeno da nikada nisu bili u posjedu stana A17 i pravomoćno je utvrđeno da upravo ovdje tuženik UŽ ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva.

9. U odnosu na privremenu mjeru:

9.1. Prema članku 346. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22; u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

9.2. Nadalje prema članku 341. OZ-a propisano je da predlagatelj u prijedlogu za određivanje privremene mjere mora istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe.

9.3. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, i to prvenstveno saslušanja stranaka u ovom postupku, kao i rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je zaključio da prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan.

9.4. Naime, stav je ovog suda da tužitelj – predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim obje od dvije kumulativne pretpostavke za donošenje predmetne privremene mjere, odnosno učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. U konkretnom slučaju nastanak nenadoknadive štete koja prijeti se sastoji u činjenici da tužitelj kao predlagatelj osiguranja izražava sumnju da bi tuženik otuđio stan A17 i tako ga spriječio u ostvarenju njegovih prava, međutim tuženik UŽ u svom iskazu l.s. 64 navodi da nema namjeru otuđiti stan u kojem i ne može živjeti jer je u istome isključena struja i to od samog početka parničnih postupaka između njega i tužitelja ĆŽ a struju da mu je isključio upravo ĆŽ. Tužitelj ĆŽ nije prigovorio iskazu tuženika. Sud zaključuje da tuženik- protivnik osiguranja ipak nema namjeru otuđiti nekretninu trećoj osobi i na taj način da bi tužitelju – predlagatelju osiguranja nastala nenadoknadiva šteta, slijedom navedenog, stav je ovog suda da donošenje predmetne privremene mjere nije nužno radi 1 6 P -

3 2 8

/

2 0

2 1 - 3 4

privremenog uređenja odnosa među strankama pa je dakle, s obzirom da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 346. st. 1. OZ, odlučio kao u izreci rješenja pod točkom 1.

10. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023 ,) te su tuženiku priznati troškovi za: odgovor na tužbu – 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), podnesak od 28. ožujka 2024.

– 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na ročištu 11. travnja 2023. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), podnesak od 14 svibnja 2024. – 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), zastupanje na ročištu 22. svibnja 2024., - 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1), 24. rujna 2024. - 100 bodova i 14. studenog 2024. – 100 bodova (Tbr. 9. stoč. 1.) što ukupno iznosi 700 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 € čini iznos od 1.400,00 €, kojem iznosu valja pribrojiti trošak plaćene sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 26,50 €, kao i sudske pristojbe na odgovor na privremenu mjeru u iznosu od 26,50 €, što čini ukupni parnični trošak tuženika 1.453,00 €, slijedom čega je odlučeno kao u točki 2. izreke ovog rješenja.

U Zadru, 24. siječnja 2025.

S u t k i n j a

Melita Lisica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.