REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2471/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, zastupanog po opunomoćeniku Marku Žuniću, odvjetniku u Rijeci, Strossmayerova 9, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva 10, OIB: 32420472134, zastupanog po službenoj osobi ĆDĆ, uz sudjelovanje zainteresirane osobe IHC Engineering Croatia d.o.o., [adresa], OIB: 98023038178, radi oglašivanja ništavim rješenja o utvrđivanju spomeničke rente, 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/II-410-01/23-04/4, URBROJ: 2170-03-08/6-23-2 od 20. listopada 2023.

II. Odbija se žalba zainteresirane osobe izjavljena protiv rješenja Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav, KLASA: UP/I-410-02/23-01/2044, URBROJ: 2170-1-07-00-23-1 od 29. svibnja 2023.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (slovima: dvije tisuće petsto eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika poništeno je, po žalbi zainteresirane osobe, rješenje Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav, KLASA: UP/I-410- 02/23-01/2044, URBROJ: 2170-1-07-00-23-1 od 29. svibnja 2023. (dalje: I° rješenje od 29. svibnja 2023.).

Tim rješenjem je odbijen zahtjev zainteresirane osobe za oglašivanje ništavim rješenja o utvrđivanju plaćanja spomeničke rente, KLASA: UP/I-363-01/12-08/2544 od 22. studenog 2012., UP/I-363-01/13-08/1749 od 15. travnja 2013., UP/I-363-01/14- 08/1752 od 15. travnja 2014., UP/I-363-01/15-08/1698 od 15. travnja 2015., UP/I-363- 01/16-08/843 od 8. travnja 2016., UP/I-363-01/17-08/891 od 12. travnja 2017., UP/I- 363-01/17-08/2227 od 18. svibnja 2017., UP/I-363-01/18-08/918 od 10. travnja 2018., UP/I-363-01/18-08/919 od 10. travnja 2018.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjena materijalnog prava te u tužbi i tijekom spora (održana rasprava), izlaže kako slijedi. U bitnom, stava da je činjenica statusa nekretnine, odnosno činjenica da poslovni prostor u zgradi na adresi [adresa], u kojem zainteresirana osoba obavlja svoju djelatnost, nema svojstvo kulturnog doba nije od utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari budući da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka kao niti uvjeti za oglašivanje ništavnim rješenja o spomeničkoj renti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu predmeta ovoga upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je I° rješenje od 29. svibnja 2023. doneseno u ponovljenom postupku nakon što je tuženik rješenjem, KLASA: UP/II-410-0123-04/3, URBROJ: 2170-03-08/6-23-2 od 3. travnja 2023. poništio rješenje istog prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-363-01/21-08/909, URBROJ: 2170-1-02-20-22-6 od 4. listopada 2022. kojim je odbijen zahtjev zainteresirane osobe od 2. ožujka 2022. za oglašivanje ništavim rješenja o utvrđivanju obveza plaćanja spomeničke rente za razdoblje od 1. listopada 2012. do 31. prosinca 2022.

Predmetnim zahtjevom obuhvaćena su, osim rješenja pobliže navedenih u tč. 1. obrazloženje ove presude i rješenja, KLASA: UP/I-363-01/19-08/919, UP/I-363- 01/19-08/920 oba od 8. travnja 2019. te KLASA: UP/I-363-01/20-08/903, UP/I-363- 01/20-08/904 oba od 30. lipnja 2020. Zainteresirana soba svoj zahtjev temelji na činjenici da se poslovni prostori na koja se odnose predmetna rješenja nalaze na dijelu nekretnine koja ne predstavljan kulturno dobro a slijedom čega da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 114. Zakona o zaštiti kulturnih dobara (NN br. 69/99, 151/03, 157/03, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21) za vođenje upravnog postupka i donošenja rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja spomeničke rente.

Prema uputi iz rješenja tuženika od 3. travnja 2023. prvostupanjsko tijelo je u ponovnom postupku trebalo razmotriti da li su ispunjeni uvjet za obnovu postupka iz čl. 123. st. 2. tč. 3. Zakona o općem upravnom postupku (NN. br 47/09, 110/21; dalje: ZUP) a obzirom da je o zabilježbi u zemljišnim knjigama od 21. siječnja 2022. doneseno rješenje a što (po mišljenju tuženika) ukazuje na to da je sud naknadno drugačije riješio pitanje svojstva kulturnog dobra za određene etaže predmetne nekretnine.

U postupku koji je nakon toga uslijedio prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 123. st. 1. tč. 1. ZUP-a za obnovu postupka utvrđivanja obveze spomeničke rente za 2019. i 2020. te je poništilo rješenja koja se odnose na te godine (rješenja od 8. travnja 2019. i 30. lipnja 2020), dok je o preostalom dijelu zahtjeva stranke odlučeno I° rješenjem od 29. svibnja 2023.

9. Među strankama ovog upravnog spora nesporno je: da je rješenjima pobliže navedenim u tč. 1. obrazloženju ove presude zainteresiranoj osobi utvrđena obveza plaćanja spomeničke rente za poslovene prostore u Rijeci na adresi [adresa] za razdoblje od 1. listopada 2012. do 31. prosinca 2018.; da je u postupku koji je prethodio donošenju tih rješenja činjenica da predmetni poslovni prostori imaju status kulturnog dobra utvrđena na temelju podataka iz službenih evidencija, odnosno temeljem izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u kojem izvatku je evidentiran upis zabilježbe (od 02. listopada 2013. broj Z-13186/13) da Hotel "Emigranti" u [adresa], na kat. čest. broj [katastarska čestica], ima svojstvo kulturnog dobra na temelju pravomoćnog rješenja Uprave za zaštitu kulturne baštine od 16. srpnja 2009. KLASA: UP-I-612-08/09-06/0229, URBROJ: 532-04-01-01/4-09-2; da je naknadno (21. siječnja 2022. pod brojem Z-1556/2022 ) u istom zk. izvatku, temeljem prijedlog Ministarstva kulture i medija, KLASA: UP/I-612-08/09-06/0229, URBROJ: 532-06-02-02/1-22 13. siječnja 2022, izvršen upis kojim se zabilježuje da se zabilježba svojstva kulturnog dobra upisana pod posl.br. Z-13186/2013 ne odnosi na E-35, E-36, E-37, E-38, E-39, E-40, E-41, E-42, E-43, E-44, E-45, E46, E-47, E-48, E-49, E-51, E- 52, E-54, E-55.

10. Sporno je da li okolnost da se poslovni prostori zainteresirane osobe nalaze u dijelu zgrade koji, prema zabilježbi od 21. siječnja 2022., nema status kulturnog dobra predstavlja razlog za oglašivanje rješenja ništavim iz čl. 128. ZUP-a, odnosno obnovu postupka iz čl. 123. st. 2. tč. 3. ZUP-a (a imajući u vidu uputu iz drugostupanjskog rješenja od 3. travnja 2023.).

11. Prvenstveno valja istaknuti da je zahtjev za oglašivanjem rješenja ništavim izvanredni pravni lijek, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo, odnosno Sud, ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

12. Prema čl. 128. st. 1. ZUP-a ništavo je rješenje: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

13. Okolnost na kojima zainteresirana osoba temelji svoj zahtjev za oglašivanje ništavim rješenja o utvrđivanju spomeničke rente, a koja se u suštini svodi na drugačije utvrđeno činjenično stanje od onog na kojemu se spomenuta rješenje temelje, ne čini ta rješavanja ništavim budući da, eventualna, a u konkretnom slučaju i očita, nezakonitost predmetnih rješenja nije jedan od taksativno navedenih razloga za oglašivanje ništavim rješenja iz čl. 128. st. 1. ZUP-a.

14. Odredbom čl. 123. st. 1. tč. 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

15. Odredbom čl. 123. st. 2. tč. 3. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drugačije.

16. Pod novim činjenicama, koje mogu biti razlogom za obnovu postupka, smatraju su samo one činjenice koje su postojale u vrijeme vođenja redovitog postupka u istoj upravnoj stvari, ali se za njih u tijeku tog postupka nije znalo pa je u trenutku donošenja upravnog akta (čija se obnova traži) činjenično stanje utvrđeno bez tih činjenica. Dakle, drugim riječima, radi se u biti o starim činjenicama koje su postojale u vrijeme vođenje prijašnjeg postupka a atributom „novi/nove“ označavaju se samo zato što se za njih saznalo tek nakon okončanja redovitog postupka. Isto vrijedi i za izraz „novi dokazi“. Naime, pod tim pojmom podrazumijevaju se oni dokazi za koje se u prijašnjem postupku nije znalo, ali i oni dokazi za koje se znalo ali se isti nisu mogli pribaviti ili upotrijebiti za vrijeme vođenja redovitog postupka.

17. Nadalje, prema definiciji koja je sadržana u odredbi čl. 55. ZUP-a, prethodno pitanje u upravnom postupku je neko neriješeno pravno pitanje, koje čini samostalnu pravnu cjelinu (samostalnu pravnu stvar), i za čije rješavanje je nadležan sud ili drugo javnopravno tijelo, a ne tijelo koje rješava konkretnu upravnu stvar. Sukladno prethodnom, pod razlogom za obnovu iz čl. 123. st. 2. tč. 3. ZUP-a, podrazumijeva se situacija u kojoj se javnopravno tijelo upustilo u razmatranje pitanja iz područja koje nije u njegovoj sferi nadležnosti ali bez čijeg raspravljanja ne može donijeti odluku u stvari koja je predmet upravnom postupka, a naknado je od strane nadležnog tijela donesena pravomoćna odluka kojom je to pitanje riješeno na drugačiji način.

18. Pravilno prvostupanjsko tijelo u obrazloženju I° rješenja od 29. svibnja 2023. navodi da rješenje Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z- 1556/2022 od 3. veljače 2022. kojim se u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dopušta upis zabilježbe da se zabilježba kulturnog dobro na odnosi na etaže na E-35, E-36, E-37, E-38, E-39, E-40, E-41, E-42, E-43, E-44, E-45, E46, E-47, E-48, E-49, E-51, E-52, E- 54, E-55., ne predstavlja drugačiju odluku o prethodnom pitanju. Potonje stoga što se u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o plaćanju spomeničke rente nije kao prethodno (neriješeno) pitanje pojavilo pitanje statusa predmetne nekretnine kao kulturnog dobra, već je navedenu činjenicu, a kako je to već ranije navedeno u obrazloženju ove odluke, prvostupanjsko tijelo utvrdilo temeljem zabilježbe u zemljišnoj knjizi koja je upisana na temelju pravomoćnog rješenja Ministarstva kulture. Naime, iz izloženog stanja spisa proizlazi, a što potvrđuje i sadržaj dopisa Ministarstva kulture od 13. siječnja 2022. upućen Općinskom sudu u Rijeci (u svrhu opravdanja naknadne zabilježbe), da je status kulturnog dobra temeljem rješenja od 16. srpnja 2009. utvrđen samo u odnosu na jedan dio nekretnine koje se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to isključivo na zgradu Hotela ne i na noviji dio zgrade koja je izgrađena na istoj čestici. Iz navedenog je razvidno da dio nekretnine u kojem se nalaze poslovni prostori zainteresirane osobe otpočetka nije imao status kulturnog dobra već da je taj status pogrešno utvrđen iz razloga što prvotno provedena zabilježba nije bila dovoljno precizna obzirom da se odnosila na cijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Posljedično tome, pravilno tužitelj ukazuje da je rješenje Općinskog suda u Rijeci od 3. veljače 2022. ne predstavlja drugačije rješavanje prethodnog pitanja već novu činjenicu u smislu ranije citiran odredbe čl. 123. st. 1. tč. 1. ZUS-a.

19. Slijedom prethodno navedenog, kako nisu ispunjeni uvjeti za oglašivanje rješenja ništavim (kao niti za obnovu postupka) to je prvostupanjsko tijelo pravilno odbilo zahtjev zainteresirane osobe pa je stoga, primjenom čl. 117. st. 1. ZUS-a koji, između ostalog, ovlašćuje Sud da sam riješi upravnu stvar, valjalo poništiti pobijano rješenja tuženika (tč. I. izreke) i odbiti žalbu zainteresirane osobe (tč. II. izreke), čime je Sud sam meritorno riješio predmetnu upravnu stvar, pa se stoga upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.

20. Odluka o troškovima spora (tč. III. izreke presude) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa).

Tužitelju je priznat je trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čini: sastav tužbe te zastupanje na ročištu održanom 23. siječnja 2025. (svaka radnja u pojedinačnom iznosu 1.000,00 € – temeljem Tbr. 27. tč. 1. i tč. 2. Tarife), uvećano za pripadajući PDV (25%), odnosno sveukupno 2.500,00 €.

U Rijeci 24. siječnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Marku Žuniću, odvjetniku u Rijeci, Strossmayerova 9

- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva 10

- zainteresiranoj osobi IHC Engineering Croatia d.o.o., [adresa]