REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-74/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Laziću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Klinika za dječje bolesti Zagreb, Vjekoslava Klaića 16, OIB: 70641763756, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. prosinca 2024.g. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, dana 24. siječnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinika za dječje bolesti Zagreb, Vjekoslava Klaića 16, OIB: 70641763756 da tužiteljici ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 3.781,61 EUR bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 134,80 eura od dana 16.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 263,31 eura od dana 16.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 218,70 eura od dana 16.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 242,99 eura od dana 16.04.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 209,80 eura od dana 16.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 270,50 eura od dana 16.06.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 267,92 eura od dana 16.07.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 226,34 eura od dana 16.08.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 299,60 eura od dana 16.09.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 156,51 eura od dana 16.10.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 214,36 eura od dana 16.11.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 234,76 eura od dana 16.12.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 326,33 eura od dana 16.01.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 277,57 eura od dana 16.02.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 209,53 eura od dana 16.03.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 228,59 eura od dana 16.04.2020. godine pa do isplate,

sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinika za dječje bolesti Zagreb, Vjekoslava Klaića 16, OIB: 70641763756 da tužiteljici ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.737,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.siječnja 2025.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od 02. svibnja 2015.g. i to na radnom mjestu doktora medicine, a rad joj je zbog prirode posla organiziran između ostalog u smjenama, dvokratno, noću, vikendima-subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno.

Plaća tužiteljice odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana su Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 83/13, KU NN 143/13, NN 96/15, NN 29/18, NN 35/19,), Dodatak Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, NN 35/19), Dodatak I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 78/19), izmjene Dodataka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, NN 128/17, NN 47/18, NN 2/19).

Pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika koje tuženik nije ispoštivao i to počevši 01. prosinca 2018.g. misli se prvenstveno na to da tuženik nije evidentirao, pa posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka prema čl. 58. st. 9. KU 88/13, čl. 51. st. 9.,10. i 11. KU odnosno čl. 49. st. 9., 10., i 11. KU 29/18, sve u vezi sa odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH). Naime, tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada za prekovremeni rad tužiteljici nije isplaćivana. Tuženik tužiteljici nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate (odnosno i u prekovremenom radu), u iznosu utvrđenom čl. 65. KU 88/13, čl. 57. KU, Dodatkom KU odnosno čl. 55. KU 29/18 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iako tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u otežanim uvjetima rada.

Nadalje, tuženik tužiteljici nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu) a u iznosu utvrđenom čl. 66. KU 88/13, čl. 59. KU, Dodatkom KU odnosno čl. 57. KU 29/18, iako je tužiteljica sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi.

Nadalje, Zakonom o radu (NN 93/14) i to odredbom čl. 81. (čl. 60 Zakona o radu NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) određeno je kako "za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)". Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom čl. 37. st. 2. KU 126/11, odnosno čl. 36. st. 2. KU 143/13 propisano je da "Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije".

Budući da su za naknade plaće za godišnji odmor uzimanje prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu to je tuženik tužitelju počev od 01. prosinca 2018.g. do dana podnošenja tužbe, pogrešno obračunao i naknadu za godišnji odmor.

Člankom 59 TKU/12, odnosno čl. 58 TKU/17, propisano je ako je zaposlenik odsutan sa rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, odnosno u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

Budući da su za naknadu plaće za vrijeme bolovanja uzimanje prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu, to je tuženik tužiteljici počevši od 01. prosinca 2018.g. do dana podnošenja ove tužbe pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za vrijeme bolovanja. Slijedom gore navedenog, tuženik je tužiteljici iz gore navedenih razloga pogrešno isplaćivao plaću, odnosno naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknadu plaće za vrijeme bolovanja, uslijed čega tužitelj ovim putem potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće, koju mu je tuženik sukladno gore navedenog bio dužan isplaćivati, a nije.

Tužitelj ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je održana dana 09. prosinca 2019.g. zauzeo pravno shvaćanje glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, te je objavio slijedeće priopćenje:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57 KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu…".

Slijedom navedenog, u ponovljenom postupku, prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tužiteljica predlaže naložiti tuženiku da joj isplati na ime pogrešno isplaćene plaće iznos od 3.781,61 EUR bruto, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz naknadu troška parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te opreza radi ističe prigovore zastare.

Nadalje ističe kako je naknada plaće za prekovremeni rad tužiteljice obračunata u potpunosti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i odredbama Temeljnog Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja

Neosnovani su navodi tužiteljice kako tuženik nije isplaćivao prekovremeni rad tužiteljici u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni rad padao na radni da, odnosno da bi imao pravo na naknadu za prekovremeni rad u sate u mjesecima u kojima je blagdan ili neradni dan padao na standardni radni dan od ponedjeljka do petka.

Naime, čl. 52 KU-a je vrlo jasno propisano kako se sati odrađeni na prema redovnog rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu.

Zaključkom broj 153 Povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja zauzima nedvojben stav da se sati odrađeni prema redovnom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danim i na Uskrs evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Iz navedenog je razvidno kako blagdani ulaze u radne dane, odnosno u redovnu mjesečnu satnicu, te se za navedene sate isplaćuje naknada za blagdan, a koja je isplaćena što nije sporno u ovom postupku niti je tužiteljica potražuje. Tužiteljica pored te naknade nema pravo za navedene sate i naknadu za prekovremeni rad obzirom je vrlo jasno propisno gore citiranim Zaključkom i čl. 52 KU-a da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan evidentiraju kao redovan rad (a ne prekovremeni rad) i ubrajaju u mjesečnu satnicu.

Prema KU plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

Sukladno KU radnici ostvaruju dodatak kojim se uvećava osnovna plaća s osnova posebnih uvjeta rada, te dodatak kojim se osnovna plaća zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi uvećava za 4% odnosno 12% (doktori medicine), odnosno od dana 01. rujna 2019.g. za 8%, odnosno 16% (doktori medicine). Radnik ostvaruje za prekovremeni rad dodatak na plaću u iznosu od 50%, također od osnovne plaće.

Iz naprijed navedenog i više je no razvidno kako dodaci na plaću tužitelja nisu vezani uz broj prekovremenih sati rada, već su isti vezani uz osnovnu plaću, te su kao takvi fiksno ugovoreno kao dodatak na osnovnu plaću. Prekovremeni rad izračunava se tako da se samo osnovna plaća radnika, bez dodataka, podijeli s mjesečnim fondom sati, te se dobiva vrijednost sata rada osnovne plaće za taj mjesec i ona se uvećava za 50%, te se množi sa brojem sati prekovremenog rada radnika. Stoga je razvidno da je tuženik u cijelosti pravilno obračunava prekovremeni rad tužiteljice budući KU određuje uvećanje od 50% na osnovnu plaću.

Osim pravilnog postupka sukladno KU, tuženik je isplaćujući naknadu za prekovremeni rad na način da se osnovana plaća uvećanja za 50% postupao rukovodeći se i poštujući obvezna tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a.

Obzirom da je razvidno kako tuženik u cijelosti pravilno primjenjuje odredbe KU i tumačenje istog, te pravilno obračunava naknadu za prekovremeni rad tužiteljice, pa je stoga posljedično tome tužiteljici pravilno isplaćena naknada plaće za godišnji odmor, te naknada za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

Predlaže da sud odbije tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka, provedeni su svi predloženi dokazi, pa je tako sud izvršio uvid u Ugovor o radu tužiteljice (list 8-9 spisa), sudsku praksu (list 10-18, 27-50, 86-93, 122-129, 134-145, 163-171 spisa), Zaključak sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva (list 25-26 spisa), obračunske liste i Evidenciju rada na CD-u (list 99 spisa), proveo je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 105-114 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-352/2021-2 od 24. studenog 2022.g. (list 174-179 spisa), dopunskim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 188-190 spisa).

4. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenjujući dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Ovaj sud je dana, 26.veljače 2021.g. donio presudu pod poslovnim brojem Pr- 286/2020, kojom je naložio tuženiku, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćenih plaća u ukupnom bruto iznosu od 29.942,56 kn bruto, te je povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Osijeku, dana 24. studenog 2022.g. pod poslovnim brojem Gž R-352/2021, ukinuo presudu ovog suda, poslovni broj Pr-286/2020 u pobijanom dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev kao i u odluci o parničnom trošku i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju citirane presude Županijskog suda u Osijeku, između ostalog navedeno je kako je potrebno uzeti u obzir Zaključak broj 153 Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora i njegovo tumačenje izračuna mjesečnog fonda radnih sati, te ponovno utvrditi pripadajuću razliku manje isplaćene plaće.

6. Vezano za tuženikov istaknut prigovor zastare, valja istaknuti kako je isti neosnovan, ovo iz razloga što je sukladno odredbi čl. 139 Zakona o radu propisano kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, pa imajući u vidu da je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela dana, 31. siječnja 2020.g., a utuženo razdoblje predstavlja period od prosinca 2018.g. sa dospijećem u siječnju 2019.g. do ožujka 2020.g. sa dospijećem u travnju 2020.g., razvidno je kako isto nije u zastari.

7. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća, pa radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada.

8. Sukladno odredbi čl. 58 KU (NN 29/18) kao čl. 24 Dodatka II KU (NN 92/19) tužiteljica ima pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate u iznosu od 12% (do 31.08.2019.) od osnovne plaće, a u razdoblju od 01.09.2019.g. u iznosu od 16% od osnovne plaće, a među strankama nije sporno da je tužiteljica neprekidno radila na radnom mjestu doktor medicine, te je kao takva imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi kako u redovnom, tako i u prekovremenom radu.

9. Prema odredbi čl. 91. st. 3 Zakona o radu koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.

10. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, radnik ima pravo na povećanu plaću na prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada, pa stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3 Zakona o radu.

11. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknade plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, pa je tako odredbom čl. 34. st. 2. KU-a (NN 29/18) propisno ako radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno, ili noću, ili nedjeljom, odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

12. Odredbom čl. 58.st. 1. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 47/18, NN 123/19) propisano je "Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85% zbog njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego što je započeo bolovanje", a čl. 58. st. 2 TKU-a propisano je da je naknada u 100-tnom iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

Osnovnicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno na čiji teret se isplaćuje ako posebnim zakonom nije drugačije propisano.

13. Kada tužiteljici Kolektivni ugovor daje pravo za isplatu više različitih dodataka, ista ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. i čl. 59. KU-a (NN 143/13), odnosno KU (NN 29/18), Dodatak I KU-a (NN 96/15), te Dodatka II KU-a (NN 92/19), zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad.

Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po navedenim osnovama, budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, te u svojstvu radnika koji je iznimno odgovoran za život i zdravlje ljudi.

14. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, u ovom predmetu proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi kako pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 1.276,68 kn, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade za privremenu nesposobnost za rad iznosi 173,36 kn, pa ukupno potraživanje tužiteljice po osnovu prekovremenog rada i sa tim u vezi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade za privremenu nesposobnost za rad iznosi 1.450,04 kn, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada iznosi 17.436,73 kn, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 8.567,19 kn, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, posljedično na neobračunate dodatke za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate tužiteljice iznosi 2.488,60 kn, pa ukupno potraživanje tužiteljice koje proizlazi iz neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje iznosi 28.492,52 kn, slijedom čega ukupna visina potraživanja tužiteljice iznosi 29.942,56 kn.

15. Tužiteljica nije prigovorila na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, već je sukladno istom, konačno specificirala tužbeni zahtjev, tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći kako je isti izrađen suprotno Zaključku Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja broj 153, budući su prigovori pravne naravi nije predložio očitovanje financijskog vještaka, te je tuženik istakao kako nije sporna visina i utuženi tijek zakonskih zateznih kamata konačno specificiranog tužbenog zahtjeva tužiteljice ali i nadalje osporava osnov.

16. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaz dopunskim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., i to na način da prilikom izrade istog, uzme u obzir Zaključak broj 153, pa slijedom navedenog, visina potraživanja tužiteljice iznosi 3.781,61 EUR (28.492,52 kn), a sastoji se od potraživanja po osnovi neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada u iznosu od 2.314,27 EUR, potraživanja po osnovi neobračunatih dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 1.137,06 EUR, te manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanje u iznosu od 330,28 EUR.

Također iz dopunskog financijskog nalaza i mišljenja proizlazi, a imajući u vidu da je Zaključak broj 148 bio u primjeni do 21. prosinca 2015.g., a Zaključak 153 od 21. prosinca 2015.g., kako kod tužiteljice nema potraživanja po osnovi prekovremenog rada.

17.Tužiteljica nije istakla primjedbe na dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka, te je sukladno istom konačno specificirala tužbeni zahtjev potražujući od tuženika isplatu ukupnog bruto iznosa u visini od 3.781,61 EUR.

18. Tuženik se nije očitovao na dopunsko financijsko vještačenje, te nije istakao nikakve prigovore, kao što nije prigovorio niti visini konačno specificiranog tužbenog zahtjeva tužiteljice, pa stoga ovaj sud smatra kako tuženik na isto nema primjedbe.

19. Slijedom gore navedenog, cijeneći dokaz dopunskim financijskim vještačenjem, primjenjujući Zaključak broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, sud je naložio tuženiku, isplatiti tužiteljici na ime pogrešno isplaćene plaće i naknade plaće ukupan bruto iznos od 3.781,61 EUR.

20. Sukladno sa odredbom čl. 45 st. 1 i 2 Zakona o porezu na dohodak, predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14 istog Zakona, ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, stoga je tužiteljicu valjalo odbiti sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate poreza na dohodak i prireza na dohodak, kao neosnovanim.

21. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO i ZID ZOO-a.

22. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu sa doprinjetim i zatraženim troškovnikom, i to za sastav tužbe 100 bodova, sastav podneska od 29.05.2020.g. 100 bodova, pristup na ročište 01.06.2020.g. 100 bodova, sastav podneska od 31.08.2020.g. 100 bodova, sastav podneska od 22.09.2020.g. 25 bodova, pristup na ročište 15.01.2021.g. 100 bodova i pristup na ročište za objavu presude 26.02.2021.g. 50 bodova, pristup na ročište 06.11.2023.g. 100 bodova, sastav podneska od 24.01.2024.g. 100 bodova, pristup na ročište 23.12.2024.g. 100 bodova i pristup na ročište za objavu presude 50 bodova, (temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1 i toč. 3Tbr. 9 toč. 1 i toč. 3 Tarife), što ukupno iznosi 925 bodova, a što uz vrijednost 1 boda po 2,00 EUR prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika uvećano za 25% PDV-a, iznosi 2.312,50 EUR, te joj je priznat ukupan trošak financijskog vještačenja u iznosu od 424,71 EUR, pa joj je tako priznat ukupan trošak u iznosu od 2.737,21 EUR.

Na tako određen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 24. siječnja 2024.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog.

Dna:

- pun. tužiteljice

- tuženiku