REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-814/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Nicoli Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene OTP BANKA d.d. SPLIT, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. prosinca 2024. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 24. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 1.903,12 EUR, koja zatezna kamata teče od dana preplate svakog pojedinog novčanog iznosa pa do dana 30.studenog 2018., i to na iznos od:

-14,16 EUR od 11.10.2010.godine,

-61,75 EUR od 12.11.2010.godine,

-47,67 EUR od 08.12.2010.godine,

-112,97 EUR od 12.01.2011.godine,

-28,87 EUR od 02.03.2011.godine,

-47,96 EUR od 11.04.2011.godine,

-46,77 EUR od 11.05.2011.godine,

-71,91 EUR od 16.05.2011.godine,

-76,48 EUR od 16.05.2011.godine,

-127,38 EUR od 16.05.2011.godine,

-79,11 EUR od 16.05.2011.godine,

-71,91 EUR od 16.05.2011.godine,

-73,68 EUR od 16.05.2011.godine,

-73,02 EUR od 16.05.2011.godine,

-53,59 EUR od 16.05.2011.godine,

-78,95 EUR od 05.01.2012.godine,

-143,68 EUR od 05.01.2012.godine,

-85,31 EUR od 07.03.2012.godine,

-4,87 EUR od 07.03.2012.godine,

-125,14 EUR od 11.06.2012.godine,

-84,91 EUR od 16.07.2012.godine,

-84,93 EUR od 10.08.2012.godine,

-85,33 EUR od 12.09.2012.godine,

-85,19 EUR od 11.10.2012.godine,

-84,89 EUR od 12.11.2012.godine,

-52,89 EUR od 24.12.2012.godine,

s time da zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do 31. srpnja 2015. teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 30.studenog 2018., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 1.336,19 EUR, koja zatezna kamata teče od dana preplate svakog pojedinog novčanog iznosa pa do dana 30.studenog 2018., i to na iznos od:

-6,75 EUR od 11.08.2009.godine,

-19,53 EUR od 08.09.2009.godine,

-19,53 EUR od 09.10.2009.godine,

-18,88 EUR od 09.11.2009.godine,

-24,84 EUR od 14.12.2009.godine,

-32,80 EUR od 14.01.2010.godine,

-39,82 EUR od 15.01.2010.godine,

-32,80 EUR od 16.02.2010.godine,

-32,80 EUR od 12.03.2010.godine,

-39,43 EUR od 12.04.2010.godine,

-46,07 EUR od 12.05.2010.godine,

-46,07 EUR od 04.06.2010.godine,

-72,62 EUR od 19.07.2010.godine,

-59,34 EUR od 12.08.2010.godine,

-72,62 EUR od 07.09.2010.godine,

-71,73 EUR od 11.10.2010.godine,

-24,14 EUR od 12.11.2010.godine,

-24,95 EUR od 08.12.2010.godine,

-26,01 EUR od 12.01.2011.godine,

-24,81 EUR od 07.02.2011.godine,

-25,18 EUR od 02.03.2011.godine,

-24,66 EUR od 11.04.2011.godine,

-25,85 EUR od 11.05.2011.godine,

-26,66 EUR od 16.05.2011.godine,

-27,03 EUR od 16.05.2011.godine,

-31,12 EUR od 16.05.2011.godine,

-27,24 EUR od 16.05.2011.godine,

-26,66 EUR od 16.05.2011.godine,

-26,80 EUR od 16.05.2011.godine,

-26,75 EUR od 16.05.2011.godine,

-27,25 EUR od 16.05.2011.godine,

-27,61 EUR od 05.01.2012.godine,

-27,72 EUR od 05.01.2012.godine,

-27,46 EUR od 07.03.2012.godine,

-27,60 EUR od 07.03.2012.godine,

-27,73 EUR od 11.06.2012.godine,

-27,53 EUR od 16.07.2012.godine,

-27,51 EUR od 10.08.2012.godine,

-27,11 EUR od 12.09.2012.godine,

-27,24 EUR od 11.10.2012.godine,

-27,54 EUR od 12.11.2012.godine,

-30,40 EUR od 24.12.2012.godine,

s time da zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do do 31. srpnja 2015. teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 30.studenog 2018., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.512,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Pred ovim sudom dana 30. studenog 2018. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da su dana 25. studenog 2005. godine tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 95819/05 koji je solemniziran kod javnog bilježnika, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 28.150,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po deviznom tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom u čl. 4. da je određena kamatna stopa u visini od 5,40 % godišnje, promjenljiva, a člankom 10. da je određena promjenjivost kamate, Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom Kreditora. Predmetnim ugovorom o kreditu da su povrijeđena prava tužitelja kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, tužitelj smatra kako cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavlja zavaravajuću poslovnu praksu. Navodi da je nedopuštena i nepoštena primjena valutne klauzule izražene u CHF te da je na taj način tužitelj bez osnove stekao iznos od 25.093,21 kn. Ujedno navodi da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i da je s obzirom na to, kamatna stopa tužitelju povećavana nekoliko puta, sa početne 5,40 % pa sve do 8,90 % i to u vrijeme kada je vrijednost švicarskog franka rasla, što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita. Tužitelj da je osnovom nezakonito povećavane kamatne stope pretplatio iznos od 9.432,24 kn. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetna odredba 1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak te traži da mu tuženik isplati iznos od 25.093,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Ujedno traži utvrđenje da je ništetna odredba 10. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka vezano za promjenljivu kamatnu stopu te potražuje od tuženika iznos od 9.432,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Ujedno potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu potraživanja, ističe prigovor zastare navodeći da mu je tužitelj u obvezi naknaditi parnični trošak jer zahtjev nije osnovan u cijelosti. Ističe kako tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem budući je kredit u cijelosti otplaćen 24. prosinca 2012. godine. Ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima da je pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz Zakona o obveznim odnosima, tako i s aspekta odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Sa tužiteljem da se pregovaralo o spornoj ugovornoj odredbi, tužitelj da je samostalno i isključivo kao valutu obveze izabrao švicarski franak te da ga je tuženik izrijekom upozorio na rizike vezane za ugovorenu valutnu klauzulu. Tuženik poriče navode tužitelja kako predmetnim pravnim poslom kamata nije određena, da je ista neodrediva i da bi ove ugovorne odredbe bile ništetne u smislu članaka 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima. Ugovor o kreditu da sadrži klauzulu o visini početne kamatne stope, promjenjivosti kamate, kao i ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope odlukom tuženika time da je o svakoj izmjeni kamate tuženik dužan pravodobno i pouzdano obavijestiti tužitelja kao korisnika kredita, što je tuženik i učinio. Eventualna ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope da ne povlači ništetnost ugovorne odredbe da je kamatna stopa promjenjiva. Promjene kamatne stope da su u skladu sa tuženikovom Odlukom o kamatama u spornom razdoblju i ne podliježu obvezno pravnoj kontroli suda, pa da tužbeni zahtjev treba odbiti u cijelosti.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva koji je zaključen između stranaka dana 25. studenog 2005. godine i koji je solemniziran kod javnog bilježnika 25. studenog 2005. godine; dokumentacije tuženika u pogledu predmetnog pravnog posla; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oecc. GP, sa dopunama njenom pisanom vještvu.

Tužitelj traži isplatu temeljem utvrđenja ništetnosti dijela predmetnog ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka dana 25. studenog 2005. godine, vezano za eventualno ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i više plaćenoj kamati (promjenljiva kamatna stopa). Nije sporno da je kredit u cijelosti otplaćen 24. prosinca 2012. godine, tuženik je kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od CHF 28.150,00 po prodajnom tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita. Početna kamatna stopa iznosila je 5,40 %, a rok otplate ugovore je na 84 mjeseca.

Među strankama je sporno je li odredba predmetnog ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena odredba, što bi ju činilo ništetnom, o čemu ovisi i osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu preplate kredita koja se očituje u razlici između početno ugovorene kamatne stope i promjenljive kamatne stope tijekom otplatnog perioda (zaključno s danom otplate cjelokupnog kredita). Sporno je i pitanje naplate kredita po valutnoj klauzuli CHF radi primjene valutne klauzule u CHF, odnosno ništetnosti i ove klauzule. Istaknut je i prigovor zastare.

Dana 1.srpnja 2021.godine donesena je prvostupanjska presuda pod brojem P- 5718/18 kojom je djelomično prihvaćen zahtjev tužitelja, izreka iste glasi:

"I.Utvrđuje se da je ništetna odredba 1. Ugovora o kreditu broj 95819/05 od 25. 01. 2005. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

"IZNOS KREDITA

Kreditor odobrava Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od CHF 28.150,00 (slovima: dvadesetosamtisućastopedesetšvicarskih franaka).

Kredit se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem na dan korištenja kredita."

II.Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.338,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe – 30. studenog 2018. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se zahtjev odbija za više zatraženi iznos od 10.754,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa koji tvori tu glavnicu do isplate; kao i na više zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 14.338,88 kn od dospijeća svakog pojedinog iznosa koji tvore tu glavnicu pa do podnošenja tužbe.

III.Utvrđuje se da je ništetna odredba 10. Ugovora o kreditu broj 95819/05 od 15. 02. 2008. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi:

"10 KAMATE

2.Redovna (nominalna) kamata je promjenljiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom Kreditora."

IV.Nalaže se tuženiku da isplatiti tužitelju iznos od 9.432,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe – 30. studenog 2018. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se zahtjev odbija za više zatražene zakonske zatezne kamate koje tvore ovu glavnicu od dospijeća svakog pojedinog iznosa do podnošenja tužbe.

V.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak od 8.900,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Protiv ove presude tužitelj je podnio žalbu, dana 1.ožujka 2023.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž-1326/21 kojim je prihvaćena tužiteljeva žalba, ukinuta je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkama II. i IV. izreke i u odluci o trošku postupka pod točkom V.izreke i predmet je u ukinutom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Odlučeno je da se odluka o tužiteljevu zahtjevu za naknadu troška žalbenog postupka ostavlja za konačnu odluku. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja navodi se da je tuženik u konkretnom slučaju nepošten stjecatelj te da tužitelju pripada pravo na predmetnu isplatu stečenoga bez osnove uz zateznu kamatu koja teče od dana stjecanja do isplate. Prvostupanjski sud zbog navedenog pogrešnog stava da nije dao razloge za sve odlučne činjenice te da nije pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje se odnose na izvršene tužiteljeve uplate te da je stoga počinjena bitna povreda postupka. U nastavku postupka upućuje se prvostupanjski sud utvrditi iznose koje je tužitelj uplatio tuženiku i kada su te uplate izvršene, te ponovno ocijeniti sve tijekom postupka izvedene dokaze i donijeti novu zakonitu odluku.

Nakon donošenja ukidne odluke, na ročištu održanom dana 24.svibnja 2023.godine tuženik navodi da je nakon donošenja prvostupanjske presude koja je sada ukinuta platio tužitelju dosuđenu glavnicu po toj presudi i zakonske zatezne kamate na tu glavnicu od podnošenja tužbe pa do dana plaćanja, podneskom od 27.lipnja 2023.godine dostavlja dokaz o uplati iznosa od 4.839,63 eura, koji je platio tužitelju po točkama II., IV. i V. prvostupanjske presude, ovaj iznos tuženik je tužitelju platio dana 7.srpnja 2021.godine, dosuđenu glavnicu, dosuđene kamate na glavnicu i dosuđeni trošak. Svojim podneskom od dana 10.listopada 2023.godine tužitelj navodi da nije sporno da je tuženik platio iznose i kamate dosuđene prvostupanjskom presudom, ustraje u zahtjevu neplaćenih zakonskih zateznih kamata koje teku na svaki pojedini iznos od dana dospijeća pa do 30.studenog 2018.godine kao datuma podnošenja tužbe. Međutim, predlaže da sud provede dokaz dopunskim vještačenjem jer to nije u mogućnost iskazati bez dopune vještva, urediti tužbeni zahtjev. Sud je pozvao sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije dipl.oecc da dopuni svoj nalaz i mišljenje sukladno ovom prijedlogu tužitelja, sudski vještak dostavila je u spis pisanu dopunu vještva dana 17.lipnja 2024.godine, u svojoj dopuni navodi da je tužitelj u razdoblju od 30.prosinca 2005.godine do otplate kredita u cijelosti dana 12.prosinca 2012.godine, s osnova otplate kredita više platio ukupno 24.405,94 kn, što po fiksnom tečaju konverzije iznosi 3.239,31 eura i to 1.336,19 eura zbog promjene kamatne stope i iznos od 1.903,12 eura zbog primjene valutne klauzule. sudski vještak je u tablici iskazao sve preplate po mjesecima sa datumima kada su plaćanja izvršena. Svojim podneskom od dana 23.srpnja 2024.godine tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev na ime zatraženih zakonskih zateznih kamata, tijeka istih na pojedine iznose, tako da isti glasi kao u izreci ove presude.

Nakon uređenja tužbenog zahtjeva od strane tužitelja, na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 12.prosinca 2024.godine na kojem je raspravljanje zaključeno, stranke su navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje raspravljanja, dakle, činjenično stanje je u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje.

Pored već izvedenih dokaza, sud je nakon donošenja ukidnog rješenja izveo dokaz dopunskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc GP.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je osnovan.

Dakle, već je pravomoćno utvrđeno, obrazloženo i presuđeno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu zaključenog između stranaka dana 25.siječnja 2005.godine ništetne, dakle, dio odredbe ugovora koji se tiče dijela o primjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tužitelju je već pravomoćno dosuđena preplata po tim odredbama i dio zakonskih zateznih kamata, od podnošenja tužbe do isplate. Dakle, s obzirom na ništetnost ovih odredbi tužitelj je imao pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO- a, pa je to po pravomoćnoj presudi tuženik tužitelju i vratio.

Što se tiče zakonskih zateznih kamata na svaki pojedini mjesečni iznos preplate, tuženik je zaista nepošteni stjecatelj, pa tužitelju kamata na svaki pojedini mjesečni iznos preplate po ove dvije osnove teče od stjecanja preplaćenih iznosa na strani tuženika do isplate, u ovom slučaju isplata je bila do trenutka podnošenja tužbe jer je od tada kamata dosuđena. Sud prihvaća u cijelosti dopunu nalaza i mišljenja vještaka GP, tužitelj je u skladu sa tom dopunom koja je stručna i uvjerljiva, uredio svoj tužbeni zahtjev, ovaj zahtjev valjalo je u cijelosti prihvatiti. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U ovom slučaju tužitelju stečeno bez osnove na strani tuženika kao nepoštenog stjecatelja temeljem ništetnih odredaba Ugovora pripada od dana stjecanja odnosno plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa, vještačenjem je utvrđeno koliki je svaki pojedini iznos preplate i kada je to tužitelj tuženiku platio pa je radi navedenog odlučeno kao u izreci ove presude, tužitelju kamate na svaki pojedini iznos preplate pripadaju od plaćanja tog iznosa pa, u ovom slučaju, do podnošenja tužbe (s obzirom na pravomoćno presuđenje suda), odnosno do 30.studenog 2018.godine jer je tada tužba predana poštom.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Tužitelju je ranijom prvostupanjskom presudom dosuđen parnični trošak u iznosu od 8.900,00 kuna (sada 1.181,23 eura po fiksnom tečaju konverzije), dakle, to je onaj trošak koji tužitelju i pripada do donošenja prvostupanjske presude prema stavu ovog suda, jer je kod dosuđenja tog troška primijenjena odredba čl.154.st.3. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Što se tiče daljnjeg troška koji je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju, radi se o trošku sastava žalbe protiv prvostupanjske presude od 250,00 eura, zastupanja na ročištima održanim dana 24.svibnja 2023.godine, 10.travnja 2024.godine i 12.prosinca 2024.godine u iznosu od po 200,00 eura; sastava podneska od 23.srpnja 2024.godine u iznosu od 200,00 eura; 25% PDV-a u iznosu od 262,50 eura i troška dopune vještva u iznosu od 200,00 eura, što ukupno zbrojeno daje iznos od 1.512,50 eura koliko je tuženik u obvezi na ime naknade parničnog troška za ovu drugu fazu postupka isplatiti tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a temeljem odredbe čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka, a trošak pristojbe mu ne pripada, temeljem odredbe čl.11. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23), tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi po tom propisuje jer se radi o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, to je ovdje slučaj, tužitelj ima status potrošača i ovo je takva vrsta spora. Pristojbu tužbe sud je tužitelju već obistinio ranijom presudom, a pristojbu presude kao trošak tužitelj neće ni imati pa mu taj trošak sada sud nije niti dosudio. U Splitu, 24. siječnja 2025. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika