REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pn-2172/2022-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Vujaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po odvjetniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2024. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Tiore Marcijuš, odvjetnice, te punomoćnika tuženika Ivana Glavaša, odvjetnika, dana 24. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 919,25 eur, sa zateznom kamatom tekućom od 12. veljače 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 179,18 eur, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.398,82 eur.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.172,47 eur.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se dana 08. studenog 2018. godine u Heinzelovoj ulici dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali HM iz [adresa] kao vozač osobnog vozila Citroen C2 reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika, i tužiteljica kao vozač osobnog automobila Volvo S40 reg. oznake [registarska oznaka], a za koju prometnu nesreću je odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika. Zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi tužiteljica je kontaktirala istog dana Dom zdravlja u koji je slijedećeg dana i otišla, a potom je zbog potpune onesposobljenosti i jakih bolova 21. studenog 2018. godine zaprimljena na traumatologiju u Kliničku bolnicu Dubrava. Zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi i zaostalih posljedica tužiteljica od tuženika potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi potražuje isplatu iznosa od 25.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznom kamatama i troškovima postupka.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje naknadu štete od tuženika u ukupnom iznosu od 18.800,00 kn i to po kriteriju pretrpljenog straha 10.000,00 kn, pretrpljenih fizičkih bolova 7.000,00 kn, te za tuđu pomoć i njegu 1.800,00 kn.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost. Osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeđivanja tužiteljice te osnovanost i visinu pretrpljene štete.

4. Tuženik se po smanjenju tužbenog zahtjeva tužiteljice istom smanjenju usprotivio.

5. U tijeku postupka izvršen je uvid u Izjavu osiguranika tuženika, medicinsku dokumentaciju tužiteljice, prijavu i zahtjev za naknadu materijalne štete, odštetni zahtjev, preslike fotografija, proveden je dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Berislavu Šimunoviću i dr. Petru Škaviću te medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću, provedena su saslušanja stalnih sudskih vještaka dr. Petra Škavića i dr. Miljenka Franića, izvršen je uvid u zdravstveni karton tužiteljice, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, te se stalni sudski vještak dr. Miljenko Franić pisano očitovao.

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan. 7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost, pa sud na okolnosti koje među strankama nisu sporne nije provodio i cijenio posebne dokaze.

8. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Radi utvrđivanja da li je i koje od ozljeda tužiteljica mogla zadobiti provedeno je kombinirano prometno i sudsko medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima ing. Berislavu Šimunoviću i dr. Petru Škaviću.

10. Stalni sudski vještak ing. Berislav Šimunović je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi dana 08. studenog 2018. godine kao vozačica vozila na čiji je stražnji dio, dok je bila zaustavljena, s prednjim dijelom naletjelo vozilo osiguranika tuženika. Uslijed ovog naleta vozilo tužiteljice je ostvarilo promjenu brzine od oko 5,8 do 8,7 km/h. Tom prilikom tijelo tužiteljice je poletjelo unatrag.

11. Stalni sudski vještak dr. Petar Škavić je u svom nalazu i mišljenju naveo kako iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica dana 08. studenog 2018. godine stradala kao vozač osobnog vozila prilikom sudara s drugim osobnim vozilom - nalet drugog vozila straga. Tužiteljica se nakon štetnog događaja, prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, prvi puta javila liječniku opće medicine telefonski na dan događaja radi glavobolje, te najavila dolazak za sljedeći dan, kada se žali na bol u leđima, radi čega ju liječnica opće medicine upućuje na Kliniku za traumatologiju, gdje, prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, nije otišla, već se javlja u KB Dubrava dana 21. studenog 2018. godine, odnosno 13 dana nakon događaja, gdje joj se postave slijedeće dijagnoze: prijelom donje grane lijeve preponske kosti bez pomaka, natučenje zdjelice, istegnuće mišićja vratne, prse i slabinske kralježnice. Kasnijom obradom se postave i slijedeće dijagnoze: bolovi u trtici, natučenje zgloba između križne i trtične kosti, te se radiološkom obradom utvrdi razvojni deformitet križno-trtičnog prijelaza. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je tužiteljica stradala kao vozačica osobnog vozila na čiji je stražnji dio, dok je bila zaustavljena, s prednjim dijelom naletjelo vozilo osiguranika tuženika, te je pritom ostvarena promjena brzine od oko 5,8 do 8,7 km/h. Bolovi u trtici i promjena u razini križno-trtičnog prijelaza, s obzirom da se radi o razvojnom deformitetu, ne stoje u uzročno-posljedičnoj vezi s štetnim događajem. Prijelom donje grane lijeve preponske kosti bez pomaka i istegnuće mišićja vratne, prsne i slabinske kralježnice nije mogla zadobiti u predmetnoj prometnoj nesreći, a kako to proizlazi iz prometnog dijela ovog kombiniranog vještačenja. Tužiteljica je u predmetnoj prometnoj nesreći mogla zadobiti natučenje zdjelice. Zaključno, u dinamici odigravanja predmetne prometne nesreće i ostvarenoj promjeni brzine, tužiteljica je mogla zadobiti natučenje zdjelice.

12. Povodom prigovora tuženika provedeno je saslušanje stalnog sudskog vještaka dr. Petra Škavića koji je u svom iskazu naveo kako u tužiteljice postavljena dijagnoza natučenja zdjelice je prema medicinskoj dokumentaciji postavljena temeljem subjektivnih tegoba, konkretno bolova dok ista nije objektivno medicinski utvrđena i opisana. Na pitanje da li bi dijagnoza prijeloma donje grane lijeve preponske kosti bez pomaka obuhvatila i sve posljedice koje bi tužiteljica eventualno trpjela uslijed dijagnoze natučenja zdjelice navodi kako je isto moguće s obzirom da utvrđeni prijelom koštanog dijela zdjeličnog obruča kao jedan od simptoma među ostalom ima i bolove u području zdjelice. U hipotetskom traumatskom događaju pri kojemu bi osoba zadobila prijelom donje grane lijeve preponske kosit mogla imati i tegobe koje bi dovele do postavljanja dijagnoze natučenja zdjelice. U pisanom nalazu i mišljenju pri navedenoj dinamici odigravanja štetnog događaja, a kako to proizlazi iz prometnog dijela ovog kombiniranog prometnog – sudsko medicinskog vještačenja tužiteljica nije mogla zadobiti trzajnu ozljedu vrata, istegnuća mišićja prsne i slabinske kralježnice te prijelom donje grane lijeve preponske kosti budući da za to nisu bili ispunjeni potrebni uvjeti. Vezano za sigurnosni pojas može navesti kako s obzirom na vrstu prometne nesreće, konkretno da je tužiteljica stradala kada je na stražnji dio vozila u kojem se nalazila naletilo drugo osobno vozilo navodi kako je u takvim slučajevima funkcija sigurnosnog pojasa nebitna odnosno isti ne sprječava polijetanje tijela prema natrag a što je bila dominantna kretnja tijela tužiteljice u trenutku štetnog događaja.

13. Stalni sudski vještak dr. Petar Škavić u svom dopunskom iskazu navodi kako u cijelosti ostaje kod ranije pisanog nalaza i mišljenja, te navodi kako u medicinskoj dokumentaciji, na prvom pregledu 09.11.2018. te 21.11.218. nisu objektivizirane ozljede u vidu istegnuća mišića vratne, prsne i slabinske kralješnice kao niti natučenje zdjelice. Vezano za dinamiku odigravanja predmetne prometne nesreće, a kako to proizlazi iz prometnog dijela ranije kombiniranog prometnog-sudsko medicinskog vještačenja nisu ostvareni uvjeti za nastanak ozljeda u vidu istegnuća mišića kralješnice niti prijeloma donje grane lijeve preponske kosti, te se prema tome navedene dijagnoze ne mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu s predmetnim štetnim događajem. Dijagnoze natučenja, a tako i natučenja zdjelice sudsko medicinski prihvaćaju kao objektivizirane kada se na navedenim dijelovima tijela utvrdi i opiše u medicinsku dokumentaciju neki izvana vidljiv znak ozljeđivanja, npr. oteklina, krvni podljev i sl.

14. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine štete provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila u nalazu opisane ozljede. Liječena je i obrađivana po kirurgu, ortopedu, fizijatru, neurologu. Provedena je dijagnostička obrada te fizikalna terapija. Svoj nalaz i mišljenje temelji na kompletnoj medicinskoj dokumentaciji koju je u nalazu citirao. Navedene ozljede (kontuzija zdjelice te trzajna ozljeda kralježnice) koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju su uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Obzirom na priloženu medicinsku dokumentaciju, odnosno nalaz radiologa od 22. studenog 2018. godine lom lijeve pubične kosti nije moguće sa sigurnošću povezati sa štetnim događajem… mogućnost da fraktura nije svježa, obzirom na izgled transparence… Mišljenja je da je liječenje tužiteljice u svezi štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stajališta završeno 25. veljače 2019. godine nalazom fizijatra, a uzevši u obzir karakter zadobivene ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju. Trajne posljedice kao posljedica ovog štetnog događaja nisu zaostale. Tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, slabijeg intenziteta 15 dana. Bol jakog intenziteta imala je 2 dana, srednje jakog intenziteta 10 dana, a manjeg intenziteta još narednih 20 dana. Tuđa pomoć i njega kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 30 dana liječenja. U narednom periodu od 30 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno.

15. Povodom prigovora tuženika provedeno je saslušanje stalnog sudskog vještaka dr. Miljenka Franića koji je u svom iskazu naveo da, kao što je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju mogla zadobiti natučenje zdjelice, ista je mogla zadobiti i ozljedu kralježnice. Dodatno bi pojasnio da je svaki slučaj za sebe individualan te da zadobivene ozljede uz parametre opisane po sudskomedicinskom vještaku ovise i o čitavom nizu drugih činjenica; između ostalog, i o položaju tijela, što je isto tako vrlo važno. Obzirom na priloženu presliku zdravstvenog kartona te općenito priloženu medicinsku dokumentaciju mišljenja je, kao što je i napisao, da nema zaostalih trajnih posljedica kao isključivih posljedica štetnog događaja. Pri izradi svog nalaza i mišljenja uzeo je u obzir priloženi nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine. Tijekom cijelog perioda liječenja se tužiteljica žalila na bolove u kralježnici, a prilikom kliničkog pregleda navela je i bolove i evidentirani su bolovi u trtici i području pubičnih kostiju. Obzirom da se kralježnica i zdjelica nalaze u jednom vrlo bliskom odnosu, nije u mogućnosti odijeliti trajanje bolova i straha, a za ozljedu kralježnice te ozljedu zdjelice. Čak i ako bi isključili ozljedu vratne kralježnice, što je sa aspekta medicinske struke teško, mišljenja je da bi procjena trajanja straha, bola i tuđe pomoći i njege ostala ista. Kad bi bila ozljeda samo vratne kralježnice, mogli bi analizirati trajanje bolova i straha na taj način. Međutim, tužiteljica je zadobila ozljedu i torakalne i lumbalne kralježnice, tj. zdjelice, zbog čega je trpila bolove od štetnog događaja do stabilizacije zdravstvenog stanja 25. veljače 2019. godine. Ukoliko bi se uzelo da je tužiteljica pretrpjela samo ozljedu natučenja zdjelice, a kako to proizlazi iz njezine medicinske dokumentacije, ne bi mogao razgraničiti trajanje bolova i straha samo s obzirom na tu ozljedu, s obzirom da je tužiteljica zadobila više ozljeda zbog kojih je trpila bolove. Tužiteljica je na dan štetnog događaja zvala ordinaciju opće medicine i u medicinskoj dokumentaciji postoji bilješka sestre, a kao dijagnoza navedena je ostale glavobolje. Sljedećeg dana 09. studenog 2018. godine tužiteljica je bila kod liječnika obiteljske medicine, objasnila da je jučer imala prometnu nezgodu te da nije zvala policiju te da se sada žali na bol u leđima te je isti taj dan tužiteljica upućena u Kliniku za traumatologiju u Draškovićevoj ulici na daljnju obradu. Međutim, tužiteljica se javila u Hitnu kiruršku ambulantu, ali KB Dubrava 21. studenog 2018. godine i žalila se na određene tegobe kako je i navedeno u medicinskoj dokumentaciji. Uzevši sve navedeno u obzir, mišljenja je da ipak postoji kontinuitet u medicinskoj dokumentaciji te je također i relativno često da se ozljeđenici ne javljaju na preporučenu obradu ili se čak i inicijalno nakon ozljede ne jave liječniku. Mišljenja je da u ovom posebnom slučaju nejavljanje tužiteljice na obradu u Kliniku za traumatologiju nije utjecalo, odnosno da se ona javila, bolovi i strah u nalazu i mišljenju ne bi bili manji. Napominje kako je nalaz sačinjen sukladno svim ozljedama i kompletnoj medicinskoj dokumentaciji. S obzirom na konkretnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice te opisane bolove u istoj, nije moguće razlučiti trajanje i intenzitet bolova na način da bi se ograničilo samo na jednu eventualnu ozljedu.

16. Stalni sudski vještak dr. Miljenko Franić, očitujući se na navode vještaka dr. Petra Škavića, navodi kako u priloženoj medicinskoj dokumentaciji zaista nema opisa u smislu neke otekline ili modrice, ali isto tako je potrebno naglasiti da nakon nekih blažih kontuzija ne nastaju modrice ili otekline što isto tako ovisi o dijelu tijela koji je kontuziran odnosno udaren. U ovom posebnom slučaju spominju se ozljede zdjelice, odnosno duboke koštane strukture te ovdje nije za očekivati vidljive otekline ili modrice. Kada bi se isključila trzajna ozljeda vrata ocjena pretrpljenih bolova, straha i tuđe pomoći ostala bi ista i to iz razloga što su ti bolovi bili paralelno prisutni. Prema nalazu kirurga od 28.11.2018. evidentirana je bol u preponi lijevo, nalaz 19.12.2018. bol u području trtice. Stoga ostaje kod ranijeg nalaza i mišljenja. Prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo je u obzir priloženu medicinsku dokumentaciju, klinički pregled tužiteljice koji je izvršio 17.11.2020. godine, te u spisu postoji jasan kontinuitet medicinske dokumentacije koja je u korelaciji s evidentiranom kliničkom slikom te je mišljenja da postoji uzročno posljedična sveza između zadobivenih ozljeda i štetnog događaja te ostaje pri svom nalazu mišljenju od 31.12.2020. godine.

17. Stalni sudski vještak u svom dopunskom nalazu i mišljenju, a nakon što je izvršio uvid u zdravstveni karton tužiteljice, iskaz iste te podnesak tuženika od 13. srpnja 2023. godine, navodi da je tužiteljica ZM (Burcar), rođ.

1.9.1991., stradala dana 8.11.2018. godine u prometnoj nesreći kako je opisano u tužbi. Nakon uvida u cjelokupan spis mišljenja je da sa sudsko medicinskog stajališta nije isključena mogućnost zadobijanja povrede zdjelice te ne prihvaća tvrdnju da natučenje zdjelice nije objektivno utvrđeno s obzirom da je liječenje bilo u više ustanova po različitim specijalistima (hematom nije uvijek vidljiv ), a on kao sudski vještak kliničar ne može isključiti mišljenja specijalista koji su liječili tužiteljicu, i koji su tada utvrdili da se žali na bolove. Potrebno je pojasniti da svaka osoba drugačije osjeća jačinu bolova, iz kojega razloga su istoj preporučeni analgetici, a s obzirom na sve vještak bolove ne može isključiti, a niti precizno odrediti da li su to bolovi u području trtice ili donjem dijelu kralježnice. Nadalje ne može niti kao vještak kliničar isključiti da oštećenik nije trpio uopće bolove i strah. Pretrpljeni strah ocjenjen je od strane sudskog vještaka medicinske struke kao posljedica štetnog događaja odnosno same prometne nezgode te tijekom samog liječenja. Ako ga se kao sudskoga vještaka medicinske struke i kliničara posebno pita da li je moguće razgraničiti bolove i strah koje je trpjela uslijed natučenja zdjelice i bolove koje trpjela uslijed povrede kralježnice, to je hipotetsko pitanje, ali bi se eventualno moglo razgraničiti dio bolova i straha na natučenje zdjelice u polovini dijela ocjenjenih bolova i straha, Na isti način bi se moglo pripisati i potreba za tuđom pomoći i njegom na način da se razgraniči već prethodno utvrđeni obim, te polovina bi se svakako moglo pripisati povredi u vidu natučenja zdjelicu.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke, obzirom je isti izrađen i obrazložen objektivno, jasno i stručno na temelju relevantne i dostupne dokumentacije, a stranke nisu imale prigovora na prometni dio vještačenja.

19. Analizirajući nalaze i mišljenja medicinskih vještaka utvrđeno je da je nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka protivan vještačenju vještaka ortopeda u odnosu na pitanje mogućnosti zadobivanja pojedinih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi.

20. Naime, sudskomedicinski vještak dr. Petar Škavić navodi kako u dinamici odigravanja predmetne nesreće nisu ostvareni uvjeti za nastanak ozljeda u vidu istegnuća mišića kralježnice niti prijeloma donje grane lijeve preponske kosti, ali je tužiteljica mogla zadobiti natučenje zdjelice.

21. Iako stalni sudski vještak ortoped dr. Miljenko Franić navodi kako je svaki slučaj za sebe individualan te zadobivene ozljede uz parametre opisane po sudskomedicinskom vještaku ovise i o čitavom nizu drugih činjenica, za utvrđivanje postojanja uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i predmetnih ozljeda tužiteljice mjerodavno je kombinirano prometno i sudsko medicinsko vještačenje, jer je izrađeno od strane liječnika specijalista koji raspolaže odgovarajućim stručnim znanjem potrebnim za utvrđivanje uzročno posljedične veze na temelju okolnosti nastanka prometne nesreće utvrđenih od strane za to mjerodavnog prometnog vještačenja.

22. Stoga je u konkretnom slučaju isključena mogućnost da bi u predmetnoj prometnoj nezgodi tužiteljica zadobila istegnuće mišića kralježnice i prijelom donje grane lijeve preponske kosti. Međutim, tužiteljica je mogla zadobiti natučenje zdjelice.

23. Pri tome sud nije kao relevantan uzeo navod stalnog sudskog vještaka dr. Petra Škavića da navedena ozljeda nije objektivizirana, obzirom je prema navodima stalnog sudskog vještaka ortopeda, kliničara, tužiteljica liječena po liječnicima specijalistima koji su utvrditi da se žali na bolove. Svaka osoba drugačije osjeća jačinu bolova, radi čega su joj preporučeni analgetici. Stoga stalni sudski vještak ne može isključiti da je tužiteljica trpila bolove i strah zbog ozljede natučenja zdjelice.

24. To tim više što prema navodima istog vještaka, koji ipak svakodnevno u svom radu neposredno liječi ozlijeđene osobe, kod nekih blažih kontuzija ne nastaju modrice ili otekline, što isto ovisi o dijelu tijela koji je udaren. Kako se u ovom slučaju spominju ozljede zdjelice, odnosno duboke koštane strukture, to nije za očekivati vidljive otekline ili modrice. Pri tome se ističe kako je stalni sudski vještak dr. Petar Škavić izričito naveo da je tužiteljica u dinamici odigravanja predmetnog štetnog događaja mogla zadobiti natučenje zdjelice.

25. Nakon dopunskog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Miljenka Franića stranke nisu imale daljnjih prigovora niti dokaznih prijedloga, te su stoga nalazi i mišljenja sudskomedicinskog vještaka i vještaka ortopeda u bitnom prihvaćeni kako je to ranije obrazloženo.

26. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobila lom pubične kosti, međutim, zbog navedenog je osjećala bolove i u trtici i u preponama, nogama. Imala je trnce kroz cijelo tijelo, te jake glavobolje. Bolovi su bili toliko jaki da nisu prestajali ni sa tabletama. Nije mogla ni spavati, a najviše je osjećala bol u preponama i donjem dijelu leđa. I doktori su se čudili zašto ju boli donji dio leđa, kada je bio lom pubične kosti, a ne trtice. Za vrijeme liječenja u kući u svemu su joj pomagali ukućani. Trebala joj je pomoć pri dizanju, sjedanju i slično. Nisu bila vidljiva vanjska natučenja. Bila joj je slomljena pubična kost, ali se izvana nije ništa vidjelo. U štetnom događaju je bila vozač i bila je vezana sigurnosnim pojasom. Uslijed udara nije svojim tijelom udarila ni u kakav predmet. Sjedila je i čekala da se upali zeleno svjetlo na semaforu i dobila udarac od iza. Nakon sudara je prvo bila u šoku, te su razmijenili podatke i odvezla se sa svojim vozilom kući i kada je došla kući osjetila je da nije dobro, osjećala je bolove u cijelim leđima i glavobolju, te je nazvala svog doktora koji joj je savjetovao da popije Normabel ili Ibubrufen i da se vide drugi dan. Tako je i učinila i otišla spavati. U trenutku sudara bila je zaustavljena, nogama na kočnici i kuplungu, te se njezino vozilo nije znatnije pomaknulo i nije udarilo u vozilo koje je bilo ispred nje. Ne zna da li je tom prilikom trznula glavom ili ne. Prije ove nezgode imala je još jednu prometnu nezgodu. Jednom prilikom je dobila injekciju zbog toga što se previše istegnula na treningu. Ne sjeća se da bi osjećala neke druge bolove u leđima. Tada kada je imala raniju prometnu nezgodu imala problema s kralježnicom, međutim sve što je tada bilo je prošlo. Misli da joj je bio dijagnosticiran akutni išijas kada je imala problem zbog istezanja s plesom. Osim opisanog nije imala drugih ozljeđivanja na plesu, odnosno treningu sa tim dijelom leđa, samo sa koljenom.

27. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljica stradala u predmetnom štetnom događaju, odnosno prometnoj nezgodi, što je jedan iznenadni traumatski događaj, obzirom se radi o sudaru motornih vozila u pokretu. Tužiteljica je u tom događaju nedvojbeno zadobila ozljedu natučenja zdjelice, koja je sasvim sigurno uzrokovala određene fizičke boli. Ista nije ostavila trajne posljedice, što može samo biti sretna okolnost za tužiteljicu, međutim, ne može se zanemariti da su kralježnica i zdjelica u jednom vrlo bliskom odnosu, a zbog ozljede zdjelice je trpjela bolove od štetnog događaja do stabilizacije zdravstvenog stanja, a u svakom slučaju i strah koji je posljedica same prometne nezgode i liječenja.

Stalni sudski vještak dr. Miljenko Franić je naveo kako je razgraničenje bolova i straha koje je tužiteljica trpjela uslijed natučenja zdjelice i bolove koje je trpjela uslijed povrede kralježnice hipotetsko pitanje, ali se može razgraničiti dio bolova i straha na natučenje zdjelice u polovini dijela ocijenjenih bolova i straha. Na isti način bi se moglo pripisati i potreba za tuđom pomoći i njegom na način da se razgraniči već prethodno utvrđeni obim te se polovina svakako može pripisati povredi u vidu natučenja zdjelice.

28. Stoga su provedenim vještačenjem na nedvojben način utvrđene posljedice štetnog događaja kod tužiteljice, kao i opseg istih. Također je utvrđeno da je ozljeda natučenja zdjelice, koju je zadobila tužiteljica u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem.

29. Navedenim ozljedama koje su utvrđene od strane liječnika vještaka povrijeđeno je pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a). Na temelju izloženog, utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade te je sud utvrdio da tužiteljici u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a pripada pravo na novčanu naknadu za neimovinsku štetu i temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu. U slučaju kumulacija više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno isprepletene oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos naknade za sve oblike neimovinske i imovinske štete. Sud je pri tom raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah, te tuđu pomoć i njegu i oni su u smislu čl. 1100. i čl. 1095. ZOO-a kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu. Isto tako, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade može biti sam za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosudu pravične novčane naknade, budući je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

30. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o utvrđenom intenzitetu i trajanju bolova kako ih je vještak utvrdio u dopuni nalaza i mišljenja (odnosno polovici bolova utvrđenih u prvom nalazu i mišljenju, te neugodnostima tijekom liječenja u vidu pregleda kod liječnika različitih specijalnosti, rtg obrade, hodanja uz pomoć štaka, uzimanja analgetika, zatim o trajanju i intenzitetu pretrpljenog straha, a imajući u vidu i činjenicu nastanka štetnog događaja, odnosno da je tužiteljica stradala kao vozačica motornog vozila na čiju je stražnju stranu naletjelo drugo motorno vozilo. Nadalje je sud vodio računa o cilju kojemu služi ta naknada te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te je utvrđeno da tužiteljici pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu u iznosu od 800,00 eur. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su mjerodavne za određivanje težine povrede prava osobnosti, utvrđeno je da je tužiteljičino pravo osobnosti povrijeđeno u mjeri zbog koje joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Naime, cilj i svrha pravične novčane naknade je ublažiti osjećaj nelagode koju je tužiteljica pretrpjela i time makar djelomično smanjiti nastale štetne posljedice.

31. Tuđa pomoć bila je potrebna tužiteljici ukupno 45 sati tuđe nestručne pomoći.

32. Tužiteljica ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći (čl. 1095. st. 1. ZOO) i onda kada joj je ta pomoć besplatno pružana od članova obitelji. Da je tužiteljici nedvojbeno bila potrebna tuđa pomoć koju su joj pružali članovi obitelji utvrđeno je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka. Stoga se ta naknada određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu, a ako takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP- a. Sud je kao primjerenu odredio cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu tužiteljice, a prema prilikama, običajima i troškovima života, u iznosu od 2,65 eur, kako je to tužitelj i zatražio, te joj po tom osnovu pripada iznos od 119,25 eur. 33. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da bi tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu pripadao iznos od 919,25 eur, te je valjalo tužiteljici isti dosuditi i odlučiti kao u izreci pod točkom I., a s preostalim dijelom zahtjeva tužiteljicu odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

34. Pri tome valja istaći da je kao konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice uzet u obzir zahtjev postavljen u tužbi u iznosu od 25.000,00 kn, što predstavlja 3.318,07 eur, obzirom je Vrhovni sud Republike Hrvatske 26. travnja 2021. godine zauzeo pravno shvaćanje broj Su-IV-16/2021-8, koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.". Kako je tužiteljica podneskom od 08. ožujka 2021. godine smanjila tužbeni zahtjev, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, a čemu se tuženik usprotivio, to je sud dužan odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva imajući u vidu visinu zahtjeva od 3.318,07 eur.

35. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

36. Kako je tužiteljica zateznu kamatu zatražila od podnošenja odštetnog zahtjeva, uz koji je bila priložena sva dokumentacija na temelju koje je mogao utvrditi osnovanost i visinu štete, to tužiteljici zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete pripadaju od navedenog dana.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka te uspjehu u postupku, sud je imao u vidu visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva koja se u konkretnom slučaju uzima u iznosu od 3.318,07 eur, te obzirom na isti djelomičan uspjeh stranaka u postupku.

38. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a tužiteljica je u konkretnom slučaju djelomično uspjela i u odnosu na osnovu zahtjeva i u odnosu na visinu istog.

39. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je utvrdio postotak uspjeha tužiteljice (27,7%) i postotak uspjeha tuženika (72,3%) te nakon oduzimanja postotka uspjeha tužiteljice od postotka uspjeha tuženika odmjerio tuženiku naknadu troškova parničnog postupka od 44,6%.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav odgovora na tužbu, te podnesaka od 04.06.2020.g.,

05.03.2021.g. i 13.07.2023.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 200,00 eur, za zastupanje na ročištima 12.02.2020.g., 21.10.2021.g., 26.04.2023.g., 27.09.2023.g. i 11.12.2024.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 200,00 eur, te za sastav žalbe od 06.12.2021.g. prema Tbr. 10. – 250,00 eur, što ukupno iznosi 2.050,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 512,50 eur ukupno iznosi 2.562,50 eur. Navedenom iznosu pribrojen je trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 66,36 eur, a razmjerno utvrđenom uspjehu tuženika od 44,6% iznosi 1.172,47 eur.

41. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

42. Tužiteljici je priznat trošak kombiniranog prometnog i sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 358,35 eur i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 179,18 eur, koji su tužiteljici priznati u cijelosti jer su bili potrebni za vođenje ovog postupka.

43. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

U Zagrebu, 24. siječnja 2025. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.