REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-130/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice AO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mario Biondić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, Pula, Zagrebačka 30, OIB 16089706543, kojeg zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Marija Biondića, odvjetnika u Puli i punomoćnika tuženika Edija Slivara, odvjetnika u Puli, 24. siječnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB 16089706543, da tužiteljici AO, OIB [osobni identifikacijski broj] na ime manje obračunate plaće u razdoblju od 1. svibnja 2017. do 31. svibnja 2022. isplati iznos od 270,65 eura bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 0,14 EUR od 16.06.2017. do isplate,

-na iznos od 5,74 EUR od 16.07.2017. do isplate,

-na iznos od 6,00 EUR od 16.10.2017. do isplate,

-na iznos od 4,99 EUR od 16.11.2017. do isplate,

-na iznos od 21,31 EUR od 16.01.2018. do isplate,

-na iznos od 10,57 EUR od 16.02.2018. do isplate,

-na iznos od 21,15 EUR od 16.03.2018. do isplate,

-na iznos od 20,45 EUR od 16.04.2018. do isplate,

-na iznos od 21,42 EUR od 16.05.2018. do isplate,

-na iznos od 4,89 EUR od 16.06.2018. do isplate,

-na iznos od 13,27 EUR od 16.07.2018. do isplate,

-na iznos od 3,60 EUR od 16.08.2018. do isplate,

-na iznos od 5,79 EUR od 16.09.2018. do isplate,

-na iznos od 9,99 EUR od 16.10.2018. do isplate,

-na iznos od 8,68 EUR od 16.11.2018. do isplate,

-na iznos od 8,31 EUR od 16.12.2018. do isplate,

-na iznos od 6,34 EUR od 16.01.2019. do isplate,

-na iznos od 5,96 EUR od 16.02.2019. do isplate,

-na iznos od 13,79 EUR od 16.03.2019. do isplate,

-na iznos od 16,41 EUR od 16.04.2019. do isplate,

-na iznos od 9,40 EUR od 16.05.2019. do isplate,

-na iznos od 2,61 EUR od 16.06.2019. do isplate,

-na iznos od 9,40 EUR od 16.09.2019. do isplate,

-na iznos od 4,65 EUR od 16.10.2019. do isplate,

-na iznos od 5,91 EUR od 16.11.2019. do isplate,

-na iznos od 4,65 EUR od 16.12.2019. do isplate,

-na iznos od 15,22 EUR od 16.01.2020. do isplate,

-na iznos od 10,01 EUR od 16.03.2020. do isplate,

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom navedenom pojedinom bruto iznosu.

II. Odbija se, u preostalom dijelu povrh priznatog, tužbeni zahtjev tužiteljice.

III. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB 16089706543, da tužiteljici AO, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 443,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da prema tuženiku ima novčano potraživanje na ime manje obračunatog i isplaćenog novčanog primanja za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 31. svibnja 2022. U tom razdoblju tužiteljica je kontinuirano zaposlena kod tuženika kao radnik na održavanju čistoće u Odjelu za uslužne radove, Odsjeku za održavanje čistoće. Kao potvrdu tome u prilogu se dostavlja ugovor o radu na neodređeno vrijeme za tužitelju sklopljen 12. veljače 2015.

1.1. Prava i obveze između tužiteljice i tuženika u utuženom razdoblju regulirani su ugovorom o radu, Zakonom o radu („NN“ 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u tekstu: ZOR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („NN“ 143/2013) i njegovim Dodatkom I. ("NN" 96/2015)- dalje u tekstu: KU/13, nadalje Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („NN“ 29/18), te njegovim dodacima: Dodatkom I. („NN“ 35/2019), Izmjenom Dodatka I („NN“ 35/19), Dodatkom II. („NN“ 92/19) i Dodatkom III. („NN“ 56/2020),dalje u tekstu: KU/18, te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ 128/17), Dopunom istog („NN“ 47/2018) i njegovim Dodatkom („NN“ 123/19) i njegovim Dodatkom II („NN“ 66/2020), dalje u tekstu: TKU/17. Tužiteljica u sklopu svojih obveza radi u turnusima od 12 sati i to po principu 12-24, 12-48 odnosno ako 12 sati radi u jutarnjoj smjeni tada ima 24 sata odmora do početka sljedećeg turnusa, a ako radi 12 sati u noćnoj smjeni tada ima pravo na 48 sati odmora do početka sljedećeg turnusa. Tužiteljica svaki mjesec redovno izvršava svoje obveze koje je preuzela ugovorom o radu te zbog opsega i potrebe posla redovito svaki mjesec ostvaruje i prekovremene sate koje joj tuženik pravilno ne obračunava i ne isplaćuje za vrijeme rada subotom i nedjeljom i blagdanom, niti joj pravilno isplaćuje pripadajuće joj dodatke iz kolektivnog ugovora za sve sate te joj isto tako pravilno ne obračunava i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, sve kako se pojašnjava daljnjim točkama tužbe.

1.2. Plaća tužiteljica definirana je u utuženom razdoblje odredbama članka 47. KU/13 i 45. KU/18, te odredbama članka 51. TKU/17. Člancima 51., 57. i 59. KU/13, člancima 49., 55. i 58. KU/17 i člankom 54. TKU/17 propisana su uvećanja i dodaci na osnovnu plaću tužiteljice koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Tužiteljica je u utuženom razdoblju, kao radnik na održavanju čistoće ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima sukladno članku 94. ZOR-a. Odredbom članka 57. KU/13 koji je u primjeni od 1. prosinca 2013. propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću“ i 25 % za radna mjesta III vrste.“ Isto je propisano i člankom 55. KU/18 koji je u primjeni od 1. ožujka 2018. Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada, na sve sate koje je tužiteljica odradila, već samo na dio odrađenih sati. Tuženik istoj nije obračunavao pravilno ni druge dodatke na sve sate.

1.3. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljice po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pa tužiteljica i tu ima potraživanje u utuženom razdoblju prema tuženiku.

1.4. Tuženik nije tužiteljici platio niti prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika te joj je i tu umanjio iznos plaće. Tužiteljica uobičajeno radi i za vrijeme državnih blagdana te do pogrešnog obračuna plaće dolazi ukoliko tužiteljica radi na državni blagdan koji pada za vrijeme radnog tjedna (ponedjeljka do petka). U radnom pravu postoje dva termina koja označavaju radno vrijeme – ukupno mjesečni fond sati koji predstavlja umnožak broja radnih dana u mjesecu s brojem radnih sati u danu (8) koji je za svakog radnika isti i efektivni mjesečni fond sati koji predstavlja ukupni mjesečni fond sati umanjen za dane državnih blagdana koji padaju u razdoblju od ponedjeljka do petka i koji je također za sve radnike u Republici Hrvatskoj isti. Kada tužiteljica ne radi na državni blagdan koji pada u razdoblju od ponedjeljka do petka tužiteljica uredno dobiva naknadu plaće kao i svi ostali radnici a ako radi bude joj plaćena redovna stanica uvećana za dodatke koji joj pripadaju po Zakonu o radu i kolektivnom ugovoru. Problem nastaje u slučaju da tužiteljica radi na državni blagdan koji pada u periodu od ponedjeljka do petka (za što je tuženik sve uredno i plati), ali u tom mjesecu tuženik od tužiteljice traži da odradi puni mjesečni fond sati umjesto efektivni mjesečni fond sati, te joj tako slaže i raspored. Međutim svaki rad preko efektivnog mjesečnog fonda sati smatra se prekovremenim radom. Na primjeru recimo u mjesecu studenom 2017. u kojem je ukupni mjesečni fond sati iznosio 176 sati (22 radna dana puta 8 sati dnevno), a efektivni mjesečni fond za taj mjesec iznosio je 168 sati (21 radni dan bez blagdana x 8 sati dnevno). Pod uvjetom da je tužiteljica radila 1. studenog 2017. u jutarnjem turnusu, tuženik je od nje tražio da odradi svih 176 sati te joj je za to isplatio samo redovnu plaću, dok je u stvari tužiteljičina redovna plaća pokrivala 168 sati efektivnog mjesečnog fonda te joj je dakle ostalo neisplaćeno 8 sati prekovremeno.

1.5. Tužiteljica okvirno postavlja tužbeni zahtjev potražujući za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 31. svibnja 2022. mjesečno iznos od po 200,00 kuna na ime manje plaćene joj plaće i naknade plaće odnosno ukupan iznos od 12.000,00 kuna bruto (s osnova neplaćenih dodataka i uvećanja na sve sate, posljedično nepotpuno plaćenog godišnjeg odmora i neplaćenog prekovremenog rada za dane blagdana), a kako ista ne raspolaže dokumentacijom (obračunima plaće i evidencijskim listama prisustva na radu), a istima raspolaže tuženik te isto tako kako ista nema financijska znanja ista ističe da će konačni tužbeni zahtjev urediti nakon što tuženik dostavi navedenu dokumentaciju te nakon što se provede financijskog vještačenja. Zaključno predlaže sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici na ime manje obračunate plaće isplati iznos od 12.000,00 kuna bruto sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te da joj naknadi troškove postupka.

2. Tužiteljica je podneskom od 21. svibnja 2024. (list 316 do 318 spisa), nakon provedenog financijskog vještačenja, specificirala tužbeni zahtjev na način da u konačnici potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.350,87 eura. Tuženik se takvoj preinaci tužbe nije usprotivio, stoga je sud, sukladno odredbi članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), istu dopustio ocijenivši da je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je tužiteljica mogla pravovremena podnijeli zahtjev za zaštitu prava ako smatra da su joj pojedina prava uskraćena. Tuženik kao poslodavac u cijelosti isplaćuje plaću tužiteljici i svim ostalim radnicima na temelju ugovora o radu i po odredbama kolektivnog ugovora, a obračun plaće za sve radnike izvršava se temeljem zakonskog propisa po programu za obračuna plaća, tzv. Centralni obračun podataka (COP), koji program je temeljem zakonskog propisa izradila i vodi Financijska agencija a uveden je u primjenu u lipnju/srpnju 2014. Dakle, FINA kao operater na tome programu izvršava obračun plaća za sve institucije predviđene propisom pa tako i za tuženika i tuženik nema nikakvog utjecaja u obračun plaća, može samo unijeti podatke o radnicima i ostvarenim radnim satima a ostale elemente obračuna plaće, dodatke i slično, temeljem primjene kolektivnog ugovora i njegovog tumačenja provodi u svojemu djelovanju FINA, primjenjujući sve zakonske propise i tumačenja tih propisa u njihovoj primjeni. Stoga, tuženik smatra da je tužiteljica u slučaju da je smatrala da se njoj pogrešno obračunava plaća ili neki dodatak na plaću, morala prethodno obratiti van sudskim zahtjevom za zaštitu prava tuženiku kao pretpostavku za podnošenje ove tužbe. Tuženik primjenjuje sve propise i tumačenja te tvrdi da propise i tumačenja o isplati plaća primjenjuje pravilno. Strane ugovornice koje su zaključile kolektivni ugovor (radnici i poslodavci) preko svojih predstavnika predvidjeli su da će se u slučaju pogrešne primjene odredbi kolektivnog ugovora o tome odlučiti arbitražom koju će sazvati ugovorne strane, a što nije učinjeno. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

4. U dokaznom postupku pročitane su obračunske isprave, satnica rada, nalaz i mišljenje vještakinje Zorice Unukić te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 2.350,87 eura bruto za utuženo razdoblje od 1. svibnja 2017. (dospijeće u lipnju 2017.) do zaključno s 31. svibnjem 2022. (dospijeće u lipnju 2022.). Tužiteljica predmetni iznos potražuje po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati, neisplaćenih dodataka na plaćene prekovremene sate te na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju.

7. Pritom, između parničnih stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu radnika na održavanju čistoće u Odsjeku za održavanje čistoće Odjela za uslužne poslove Opće bolnice Pula,

- da je tužiteljica, ovisno o potrebama posla, u utuženom razdoblju ostvarila određeni broj prekovremenih sati, o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis;

- da tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, kao i na ostale dodatke određene Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

7.1. Osim što su istaknute činjenice između stranaka nesporne, proizlaze i iz dostavljene dokumentacije.

8. Sporno je obračunava li tuženik ispravno plaću tužiteljici, posebno u situacijama kada tužiteljica radi na državni praznik ili blagdan koji "pada" u vrijeme radnog tjedna (od ponedjeljka do petka) i, sukladno tome, obračunava li ispravno prekovremeni rad tužiteljice. Također je sporno pripadaju li tužiteljici za vrijeme prekovremenog rada dodaci na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi i otežanih uvjeta rada, koje tuženik nesporno isplaćuje tužiteljici na sate odrađene u redovnom radu. Posljedično tome, sporno je i je li tužiteljici pravilno obračunata i isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor u utuženom razdoblju. Sporna je pasivna legitimacija tuženika uzimajući u obzir da tuženik svoje postupanje opravdava time da je dužan plaće obračunavati u sustav COP (Centralni obračun podataka).

9. Navodeći da ne postoji odgovornost tuženika jer plaće isplaćuje na temelju podataka iz sustava COP koji koriste ustanove za obračun plaća u državi, tuženik zapravo ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Točno je da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna i da ih tuženik ne obračunava sam, već to čini preko sustava Centralnog obračuna plaća pa do promjene podataka ne može doći automatizmom. Međutim, tuženik je kao poslodavac tužiteljice dužan ispuniti svoje obveze i odgovoran je u slučaju njihovog neispunjenja. Time je otklonjen prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji.

10. Nije u pravu tuženik niti kada navodi da je tužiteljica prije podnošenja tužbe morala tuženiku kao poslodavcu uputiti zahtjev za zaštitu prava. Naime, odredbom članka 133. stavka 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019) propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. S obzirom da je predmet tužbenog zahtjeva novčano potraživanje, stav je ovoga suda da podnošenje zahtjeva za zaštitu prava nije uvjet za traženje sudske zaštite i podnošenje ove tužbe.

11. U utuženom razdoblju u primjeni je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15.; dalje u tekstu: KU/13), koji je bio na snazi do 1. ožujka 2018., od kojeg se dana primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18., 16/19., 35/19., 78/19. i 92/19.; dalje u tekstu: KU/18).

12. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati, u tijeku postupka nametnulo se pitanje je li tuženik pri obračunavanju mjesečnog fonda radnih sati, a posljedično tome i broja prekovremenih sati, pravilno primijenio odredbe članka 51. stavka 10. KU/13, odnosno članka 49. stavka 10. KU/18, a posljedično tome je li pravilno obračunala broj prekovremenih sati tužiteljice.

12.1. Odredbom članka 51. stavka 10. KU/13 odnosno odredbom članka 49. st. stavka KU/18 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

12.2. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

12.3. Odredbu članka 51. stavka 10. KU/13 je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora dva puta tumačilo.

12.4. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. članovi povjerenstva donijeli su Zaključak broj 148 koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

12.5. Nastavno, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

12.6. Odredbom članka 19. stavka 6. KU/13 propisano je da su tumačenja povjerenstva obvezna, da se dostavljaju podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu. Iz navedenog proizlazi da je sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13. Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora (iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično).

12.7. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 (tako i Rev 28/2021 od 17. svibnja 2022.).

12.8. Prema stavu ovoga suda (a suprotnu stavu tužiteljice), Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

12.9. Nadalje, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

12.10. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

12.11. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), pri utvrđenju je li tuženik pravilno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati tužiteljice, valjalo je po stavu ovoga suda uzeti u obzir tumačenje iz Zaključka broj 153, s obzirom da je navedeni Zaključak bio na snazi u utuženom razdoblju, dok je Zaključak broj 148 u prosincu 2015. stavljen izvan snage.

12.12. Odredbom čl. 52. KU/13 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članka 51. KU/13. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavka 9. KU/13.

13. Glede dodataka na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi te otežanih uvjeta rada, a koje tužiteljica potražuje u odnosu na sate odrađene u prekovremenom radu, valja ukazati sljedeće.

13.1. Odredbom članka 47. KU/13 (odnosno istovjetnom odredbom čl. 45. KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom članka 51. stavka 1. KU/13 (te istovjetnom odredbom članka 49. stavka 1. KU/18) propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50%, s tim da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

13.2. Sukladno članku 57. stavku 1. KU/13 (te sadržajno istovjetnom članku 55. stavku 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji popis je sastavni dio KU/13 i KU/18), a u kojem je, između ostalog, navedeno i radno mjesto tužiteljice, što tuženik ne spori. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici, s obzirom na njeno radno mjesto, u skladu s odredbom članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada, u postotku utvrđenom u nalazu i mišljenju.

13.3. Nadalje, odredbom članka 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Odredbom članka 59.a KU/13 (koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. odnosno od stupanja na snagu Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015.) određeno je da iznimno od članka 59. KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Sadržajno istovjetne odredbe, ali uz različite postotke povećanja (16% za doktore medicine, a 8% za ostale zdravstvene radnike), sadržane su u člancima 57. i 58. KU/18.

13.4. Tumačenjem citiranih odredaba nameće se stav da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po ostalim utuženim osnovama, budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu članka 57. KU/13 (članka 55. KU/18) te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu članka 59. KU/13 (članka 57. KU/18).

13.5. Osim toga, niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora ne proizlazi da radniku uvećanje plaće pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi te po osnovi vjernosti službi (radnog staža) međusobno isključuju i ne odnose na prekovremeni rad. Naime, između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer u oba slučaja tužiteljica obavlja jednake poslove i radne zadatke, što tuženik u tijeku postupka nije osporio. Dakle, sva ta prava/dodaci koji uvećavaju osnovu plaću ne mijenjaju se ovisno o tome radi li tužiteljica u redovnom ili prekovremenom radu, a dodaci se prema članku 51. KU/13 međusobno ne isključuju.

13.6. U vezi toga valja istaknuti da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene prekovremenim radom. Stoga je neosnovan prigovor tuženice da se navedeni dodaci isplaćuju tek od travnja 2020., a iz istog razloga nije u tom smislu naložena pisana dopuna nalaza i mišljenja.

13.7. Proizlazi, dakle, da tužiteljica osnovano potražuje isplatu po osnovi dodataka za otežane uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću, na sate odrađene u prekovremenom radu.

14. Posljedično svemu navedeno, tužiteljici je obračunata i isplaćena i manja naknada za godišnji odmor. Naime, odredbom članka 36. stavka 2. KU/13 i članka 34. stavka 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12 i čl. 58. st. 1. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Kako je utvrđeno da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju pogrešno obračunavao plaću i istu isplaćivao u umanjenom iznosu, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

15. Radi utvrđenja spornih činjenica i visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Zorici Unukić koja je sačinila je pisani nalaz i mišljenje (list 215 do 244 spisa) prikazujući tri posebna obračuna. Prvi i drugi obračun sačinjen je primjenom Zaključka 153 izrijekom kako je stipuliran te proizlazi da primjenom istog u utuženom razdoblju tužiteljica nema neisplaćenih sati prekovremenog rada. Ta se dva obračuna razlikuju u tome što je vještakinja u drugom obračunu dodatno izračunala naknadu plaće na dane blagdana (što primaju primjerice računovodstveni radnici koji na blagdan koji pada u radni dan ne rade), međutim takav zadatak vještakinji nije naložen niti tužiteljica to potražuje. Stoga predmetni obračun sud neće niti razmatrati.

15.1. U prvom obračunu vještakinja je izračunala da bi tužiteljica primila veću bruto plaću za 230,99 eura na ime neisplaćenih dodataka na sate prekovremenog rada te za 39,66 eura na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor odnosno ukupno 270,65 eura.

15.2. Treći obračun vještakinja je sačinila na temelju Zaključka 148 odnosno Zaključka 153 kako ga tumači tužiteljica te izračunala da bi primila veću bruto plaću za 1.567,33 eura na ime prekovremenog rada, za 493,83 eura na ime neisplaćenih dodataka na prekovremeni rad te za 289,71 eura na ime razlike naknade plaća za godišnji odmor odnosno ukupno 2.350,87 kuna.

15.3. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio u cijelosti, cijeneći ga stručnim, objektivnim, izrađenim u skladu sa zadaćom suda (osim u dijelu drugog obračuna) i pravilima struke, a da niti stranke nisu imale primjedbe i prigovore na obračune vještakinje.

15.4. Odbijen je prijedlog tuženika da se izvrši dopuna vještačenja kako bi se vještakinja očitovala o tome na koji način obračune vezano za predmetna sporna pitanja sačinjava Nastavni zavod za hitnu medicinu Istarske županije. S obzirom da je sve relevantne činjenice sud utvrdio na temelju provedenih dokaza predloženi dokaz ukazuje se suvišnim, a odluku o spornom pravnom pitanju donio je ovaj sud neovisno o tome na koji način druge zdravstvene ustanove postupaju i neovisno o tome postupaju li drugačije od tuženika.

16. Sud je prihvatio prvi obračun iz nalaza i mišljenja koji je sačinjen primjenom Zaključka broj 148 do 20. prosinca 2015., a potom primjenom Zaključka broj 153 na način kako su odredbe Zaključka 153 izrijekom stipulirane.

17. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice specificiran podneskom od 21. svibnja 2024. (list 316 do 318 spisa) djelomično je prihvaćen te je naloženo tuženiku da tužiteljici, na ime manje obračunate plaće, isplati ukupan iznos od 270,65 eura.

18. Odluka o zateznim kamatama donesena je na temelju odredaba članka 29. Zakona o obveznim odnosima te članka 92. stavka 3. ZR-a.

19. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP-a kad radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, dužan ih je utužiti u tom iznosu, što je tužiteljica i učinila konačno uređenim tužbenim zahtjevom.

20. U preostalom dijelu (povrh dosuđenog) tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan, kako je to već obrazloženo.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje - Tarifa). Tužiteljica je osnovano pokrenula predmetni parnični postupak i dokazala osnovanost svoga zahtjeva pa se smatra da je u tom dijelu uspjela u cijelosti (100 %), dok je u odnosu na visinu, sagledavajući konačno postavljeni tužbeni zahtjev, uspjela u omjeru od 11,51 %, što znači da je ukupan uspjeh tužiteljice 55,75%, a tuženika 44,25%. Stoga je tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove u omjeru od 11,50%.

21.1. Tužiteljica je u ovom postupku zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj se priznaje trošak od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr.7.1. Tarife), podneska od 19. kolovoza 2022. i 21. svibnja 2024. (Tbr.8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 23. listopada 2023. i 10. prosinca 2024. (Tbr.9.1. Tarife). Tužiteljici je priznata nagrada od ukupno 500 bodova što sukladno vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr.54. Tarife) iznosi 1.000,00 eura. Uzimajući u obzir uspjeh stranaka, tužiteljici se priznaje 115,00 eura (11,50 %). Tom iznosu valja pridodati trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u cijelosti u iznosu od 328,27 eura koji je bio nužan za ovaj postupak. Ostatak neutrošenog predujma tužiteljici će biti vraćen. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 443,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a.

22. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za priznanje troškova postupka kao neosnovano previsoko postavljen, uzimajući u obzir uspjeh tužiteljice.

23. Posljedično predmetnoj odluci o trošku, u cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

U Puli 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Porezna uprava, Ispostava Pula – po pravomoćnosti (čl.433.a st.2. ZPP-a)