REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-4425/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Područna služba u Splitu, Obala kneza Branimira 15, protiv tuženika DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mihovilu Joviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 9.prosinca 2024. u prisutnosti generalne punomoćnice tužitelja ŽO, diplomirane pravnice zaposlene kod tužitelja, i punomoćnika tuženika Mihovila Jovića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 24.siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužitelju u korist Državnog proračuna RH IBAN [broj bankovnog računa] model 26 pozivom na broj 5908-94-19-03426131975, iznos od 8.792,79 EUR/66.249,30 kn (slovima: osam tisuća sedam stotina devedeset dva eura sedamdeset devet centi/ šezdeset šest tisuća dvije stotine četrdeset devet kuna trideset lipa), sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 5.919,25 EUR/ 44.598,60 kn od 20.lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 2.873,54 EUR/21.650,71 kn od 28.studenog 2022. do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 13.189,19 EUR/99.373,96 kn sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate, preko dosuđenog iznosa od 8.792,79 EUR/66.249,30 kn.

II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 750,00 EUR (slovima: sedam stotina pedeset eura).

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljena je 26.lipnja 2019. tužba u kojoj se navodi da je 2.svibnja 2009. došlo do fizičkog obračuna i pucnjave u disco baru Oaza u Kaštel Lukšiću, u kojem je teško ozlijeđen osiguranik tužitelja FO. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu posl. broj K-53/2011 od 22.svibnja 2014. za ozljede nanesene FO proglašen je krivim tuženik. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu broj 238312 od 12.srpnja 2010. osiguraniku tužitelja FO priznata je isplata invalidske mirovine počevši od 01.ožujka 2010. Uzrok invalidnosti je ozljeda izvan rada 70%, te bolest 30%. Isplatom mirovine po navedenom rješenju tužitelj trpi štetu, pa je tako u razdoblju od 01.ožujka 2010. do 31.prosinca 2013. isplatio svom osiguraniku iznos od 9.107,55 EUR/68.620,82 kn. Tužitelj na osnovi čl.160. ZOMO (Narodne novine, broj: 102/98) u tom razdoblju potražuje razmjerni iznos od 35.287,02 EUR/9.835,07 kn (70% od 7.552,89 EUR/56.907,25 kn zbog ozljede izvan rada). U razdoblju od 01.siječnja 2014. do 31.svibnja 2019. tužitelj je isplatio mirovinu svom osiguraniku FO u iznosu od 13.587,29 EUR/102.373,45 kn, te na osnovi čl. 161 ZOMO-a potražuje iznos od 9.511,10 EUR/71.661,42 kn (70% od 13.587,29 EUR/102.373,45 kn zbog ozljede izvan rada). Znači za razdoblje od 01.ožujka 2010. do 31.svibnja 2019. tužitelj potražuje ukupno 14.798,13 EUR/111.496,49 kn, a odgovornost tuženika za naknadu štete temelji na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 14.798,13 EUR/111.496,49 kn sa zateznom kamatom od 20.lipnja 2019. do isplate.

2.Tuženiku je uredno dostavljena tužba uz poziv radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu u roku 30 dana. Kako u ostavljenom roku tuženik nije podnio odgovor na tužbu, sud je na temelju iz čl. 331.b st.1. toč.1. do 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a) donio presudu zbog ogluhe posl.br.P-4187/2019 od 21.srpnja 2022. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Tuženik je 30.rujna 2022. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje pravovremenog odgovora na tužbu, zbog bolesti tuženika. Na ročištu održanom povodom prijedloga tuženika dana 28.studenoga 2022. prihvaćen je prijedlog za povratom u prijašnje stanje, te je predmetu dodijeljen novi poslovni broj.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi kao neosnovanoj, ističući da u postupanju FO postoji veliki postotak suodgovornosti za nastanak štete. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare potraživanja.

5. Rješenjem donesenim na ročištu za glavnu raspravu održanom 14.studenoga 2023. ukinuta je presuda zbog ogluhe posl.br. P-4187/2019 od 21.srpnja 2022., iz razloga što je to očitom omaškom propušteno prilikom prihvaćanja prijedloga tuženika za povratom u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje pisanog odgovora na tužbu.

6. Na pripremnom ročištu, dakle prije zaključenja prethodnog postupka, tužitelj je preinačio tužbu na način da pored iznosa od 14.798,13 EUR/111.496,49 kn, potražuje od tuženika isplatu daljnjeg iznosa od 7.183,86 EUR/54.126,77 kn sa zateznom kamatom od 28.studenoga 2022. na ime razmjerno isplaćenog dijela mirovine osiguraniku FO u razdoblju od 1.lipnja 2019. do 30.studenoga 2022. na temelju iste činjenične i pravne osnove koja je navedena u tužbi. Tuženik se nije usprotivio preinaci tužbe već se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi.

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom rješenja tužitelja Klasa: UP/I- 141-02/10-01/03455399025, Urbroj: 341-18-05/3-09-055563 od 12.srpnja 2010., Nalaza i mišljenja vještaka dr.Šimuna Jukića o invalidnosti FO broj 1/10/325 od 4.svibnja 2010., Izračuna razmjernog iznosa invalidske mirovine HZMO- a za osiguranika FO od 3.lipnja 2019., Obračuna isplata invalidske mirovine FO za razdoblje od 01.siječnja 2014. do 31.svibnja 2019. (list 25 spisa), Obračuna isplata invalidske mirovine FO za razdoblje od 01.lipnja 2019. do 30.studenoga 2022. (list 25 spisa), kaznenog spisa Županijskog suda u Splitu posl.br.K-53/2011, saslušanjem tuženika, saslušanjem svjedoka MO i ĐO, čitanjem iskaza svjedoka IO, CO, UO, JO i KO koji su dali u kaznenom postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem K-53/2011, i čitanjem Nalaza i mišljenja sudske vještakinje za sudsku medicinu dr.ŠO o zadobivenim ozljedama osiguranika tužitelja FO u štetnom događaju.

7.1. Tužitelj i tuženik su se suglasili da se u dokazne svrhe pročitaju iskazi svjedoka IO, CO, UO, JO i KO koje su dali u kaznenom postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem K-53/2011, kao i čitanjem Nalaza i mišljenja sudske vještakinje za sudsku medicinu dr.ŠO o zadobivenim ozljedama osiguranika tužitelja FO u štetnom događaju.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete, odnosno zahtjev za povratom 70 % iznosa invalidskih mirovina koje je isplatio svom osiguraniku FO u razdoblju od 1.ožujka 2010. do 30. studenog 2022. u ukupnom iznosu od 21.981,98 EUR/ 165.623,26 kn, za nastanak koje štete je odgovoran isključivo tuženik.

10. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja FO **.**.2009. zadobio ustrijelnu ranu leđa, koju mu je nanio tuženik, kao i da je zbog navedene ozljede kod osiguranika tužitelja nastupila invalidnost od 70%. Tuženik nije osporio da je tužitelj svom osiguraniku FO u utuženom razdoblju isplatio invalidsku mirovinu u ukupnim iznosima prema priloženim obračunima.

11. Sporno je da li je i u kojem omjeru osiguranik tužitelja FO suodgovoran za nastanak štete, te je sporna osnovanost istaknutog prigovora zastare.

12. Sukladno važećoj sudskoj praksi izraženoj u većem broju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revx-725/16 od 29. studenoga 2016., Rev-552/08 od 8. travnja 2010., Revx-436/10 od 2. veljače 2011., Rev-550/10 od 9. siječnja 2013., Rev- 2320/15 od 21. svibnja 2019.) ovdje se ima primijeniti zakon koji je na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a to je isplatom invalidske mirovine osiguraniku. U konkretnom slučaju, mirovine su isplaćivane u razdoblju od 1. ožujka 2010. do 30. studenog 2022.

13. Iz navedenoga proizlazi da se na potraživanje tužitelja nastalo do 31.prosinca 2013. primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 36/08, 40/10, 121/10, 131/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 130/13, nadalje: ZOMO/98), dok se za potraživanje nastalo nakon 1.siječnja 2014. imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 68/15, 93/15, 120/16, 18/18, 48/18, 62/18, 115/18 I 102/19; dalje u tekstu: ZOMO/13), koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014.

14. Odredbom čl.160. ZOMO/98 propisano je da zavod, ovdje tužitelj, ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u tim zakonom za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja 4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbe o istom pravu zavoda na naknadu štete sadržane su i u ZOMO/13 u čl.161.

15. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. K-53/2011 od 22. svibnja 2014. okrivljenik DO, ovdje tuženik, proglašen je krivim što je 2. svibnja 2009. oko 4,30 sati u Kaštel Lukšiću, Cesta dr. Franje Tuđmana bb, u prizemlju disco bara Oaza, u svojstvu voditelja tog disco bara u kojem su IO i FO, kao gosti, tijekom večeri izazivali nered, pa kada su se fizički sukobili sa redarima ZO i TO, u tijeku odbijanja njihovog daljnjeg napada i kako bi zaštitio redare, iz pištolja marke Češka zbrojevka, promjera 7,65 mm, model 50, serijskog broja [serijski broj oružja], s udaljenosti od oko 2 metra, ispalio jedan hitac upozorenja u pod disco bara, s lijeve strane mjesta na kojem su se nalazili IO i FO koji su nastavili sa napadom na redare, nakon čega je u stanju jake razdraženosti u cilju nanošenja teške tjelesne ozljede IO ispalio jedan hitac kojim je ovoga pogodio u desnu nogu, zadavši mu ustrijelnu ranu desne potkoljenice, s kompliciranim prijelomom koljenične kosti koja ozljeda je teške naravi, a odmah za tim je u istom stanju u cilju oduzimanja života FO, ispalio u njega jedan hitac kojim ga je pogodio u leđa i pri tom mu nanio ustrijelnu ranu leđa u predjelu između lopatice i kralješka s mnogostrukim prijelomom 2. i 3. prsnog kralješka, oštećenjem leđne moždine i posljedičnom oduzetošću ispod razine 4. prsnog kralješka, koji predstavljaju osobito tešku tjelesnu ozljedu, pri tom znajući da će pucanjem s obzirom na skučenost i zatvorenost prostora izazvati opasnost za život i tijelo ljudi, na što je pristao i što se dogodilo jer je jedno od ispaljenih streljiva okrznulo desnu ruku gosta bara CO, zadavši mu razdernu ranu 3 i 4 prsta desne ruke, koja ozljeda je lake naravi, dakle, s namjerom je započeo, ali nije dovršio drugoga usmrtiti u prekoračenju nužne obrane i drugog teško tjelesno ozlijedio u prekoračenju nužne obrane, te općeopasnom radnjom i općeopasnim sredstvom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, čime je počinio jedno kazneno djelo protiv života i tijela -ubojstva u pokušaju s prekoračenjem nužne obrane - djelo označeno i kažnjivo po čl. 90. uz primjenu čl. 33. st. 1. i čl. 29. st. 3. Kaznenog zakona / 97 (na štetu FO), jedno kazneno djelo protiv života i tijela-teška tjelesna ozljeda s prekoračenjem nužne obrane – djelo označeno i kažnjivo po čl. 99. st. 1. Kaznenog zakona / 97, u vezi s čl. 29. st. 3. istog zakona (na štetu IO) i jedno kazneno djelo protiv opće sigurnosti -dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom i općeopasnim sredstvom -djelo opisano i kažnjivo po čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona/11.

15.1. Stoga su okrivljeniku DO (ovdje tuženiku) utvrđene kazne zatvora na način da mu je kazneno djelo na štetu oštećenika FO, izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, za kazneno djelo na štetu oštećenika IO kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, i za kazneno djelo iz čl. 215. st.1. Kaznenog zakona/11 kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, s tim da se okrivljenik primjenom čl.51. st. 1 KZ-a/ 11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine, te se istom u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 2. svibnja 2009. do 20. travnja 2011. Okrivljeniku je trajno oduzet pištolj marke Češka zbrojevka, oštećeni FO se s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete uputio u parnicu, te je okrivljenom naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka na ime vještačenja u iznosu od 20.190,00 kn/2.775,23 EUR, i trošak paušala u iznosu od 3.000,00 kn/398,17 EUR.

16. Pregledom rješenja tužitelja Klasa: UP/I-141-02/10-01/03455399025, Urbroj: 341- 18-05/3-09-055563 od 12.srpnja 2010., utvrđeno je da je kod osiguranika tužitelja FO zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad, te mu je počevši od 26. siječnja 2010. priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 88,41 EUR/666,15 kn mjesečno, s tim da će se umjesto navedene mirovine istom isplaćivati najniža mirovina u iznosu od 195,28 EUR/1.471,34 kn mjesečno, a isplata mirovine korisniku pripada počevši od 1. ožujka 2010.

17. Pregledom Nalaza i mišljenja vještaka dr. Šimuna Jukića o invalidnosti FO broj 1/10/325 od 4.svibnja 2010., utvrđeno je da je osiguranik FO na bolovanju od svibnja 2009., da je 2. svibnja 2009. doživio nesreću propucavanjem iz vatrenog oružja u leđa, praćeno ozljedom kralježnice, sa posljedičnom paraplegijom, te je isti nepokretan, noge plegične, bez aktivnog pokreta, na temelju čega vještak zaključuje da kod osiguranika FO postoji invalidnost i opća nesposobnost za rad zbog trajnog gubitka radne sposobnosti, dok je kao uzrok invalidnosti navedena ozljeda izvan rada u postotku od 70%, a na ime bolesti invalidnost od 30%.

18. Kako je odredbom članka. 12. st. 3. ZPP-a propisano da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik oglašen krivim, to je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da je tuženik 2.svibnja 2009. na način pobliže opisan u kaznenoj presudi ozlijedio osiguranika tužitelja FO na način da je ispalio u njega jedan hitac kojim ga je pogodio u leđa i pri tom mu nanio ustrijelnu ranu leđa u predjelu između lopatice i kralješka s mnogostrukim prijelomom 2. i 3. prsnog kralješka, oštećenjem leđne moždine i posljedičnom oduzetošću ispod razine 4 prsnog kralješka.

19. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno kako je nadležni vještak utvrdio kod osiguranika tužitelja FO invaliditet od 70 % uslijed zadobivenih ozljeda u štetnom događaju, dok preostalih 30 % invaliditeta otpada na bolest koja nije u uzročno- posljedičnoj vezi s njegovim ranjavanjem. Kako je utvrđena trajna nesposobnost za rad kod osiguranika FO zbog invaliditeta od 100%, istom je tužitelj 12.srpnja 2010. priznao pravo na invalidsku mirovinu, s pravom na isplatu od 01.ožujka 2010. Dakle, tužitelju je nastala šteta isplaćivanjem invalidske mirovine osiguraniku FO u utuženom razdoblju i to u visini 70% isplaćene invalidske mirovne, za nastanak koje štete je odgovoran tuženik.

20. Prije odlučivanja o istaknutom prigovoru suodgovornosti osiguranika tužitelja FO nastanku štete, potrebno je odlučiti o istaknutom prigovoru zastare, čija osnovanost ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva.

21. Odredbom članka 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO) propisano je da kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Ujedno je stavcima 2. i 3. citirane odredbe propisao kako prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. Isto vrijedi i za zastoj zastare.

22. Tzv.privilegirani rok iz čl. 231. ZOO-a ne treba vezivati uz eventualno (ne)podnošenje imovinskopravnog zahtjeva od strane oštećenika u kaznenom postupku. Tako Vrhovni sud u čitavom nizu odluka (Rev 2679/2011 od 22. travnja 2015., Rev 230/2012 od 6. srpnja 2016. i Rev 2038/2016-2 od 26. siječnja 2022.) u pogledu primjene ove odredbe smatra kako u slučaju da se u pogledu konkretnog štetnog događaja vodio i (osuđujućom presudom) pravomoćno okončao kazneni postupak, do prekida zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete dolazi pokretanjem i vođenjem kaznenog postupka protiv štetnika, pa prekinuto zastarijevanje počinje teći kada je postala pravomoćna kaznena presuda kojom je štetnik oglašen krivim, bez obzira što nije utvrđeno da bi bio postavljen imovinskopravni zahtjev.

23. U praksi se pokazalo spornim i da li tužitelj kao posredni oštećenik ima prilikom potraživanja naknade štete prouzročene kaznenim djelom pravo na privilegirani rok zastare, ili se na taj rok ima pravo pozivati samo neposredni oštećenik. Vrhovni sud je u više svojih odluka zauzeo stajalište prema kojem kad je šteta prouzročena kaznenim djelom zahtjev za naknadom štete zastarijeva sukladno čl.231.ZOO-a, dakle i tužitelj kao posredni oštećenik ima pravo na tzv.privilegirani rok (VSRH, Rev- 837/1978 od 12.prosinca 1978., Rev x-674/2010 od 17.studenoga 2011., Rev- 1252/2022 od 24.listopada 2023.).

24. Prema odredbi čl. 90. KZ/97 onaj tko drugoga usmrti, kaznit će se kaznom zatvora o najmanje pet godina, dok je prema odredbi čl.33.st. 1. istog zakona propisano da onaj tko s namjerom započne ostvarenje kaznenog djela, ali ga ne dovrši kaznit će se za pokušaj kaznenog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, a za pokušaj drugog kaznenog djela samo kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj. Prema odredbi čl. 29.st. 3. KZ/97 počinitelj koji je prekoračio granice nužne obrane može se blaže kazniti, a ako je do prekoračenja došlo zbog jake razdraženosti ili prepasti prouzročene napadom, može se osloboditi kazne.

25. Odredbom čl. 19. st. 1. podst. 3. KZ/97 propisano je da se kazneni progon radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, osim u slučajevima kad se radi o kaznenim djelima navedenim u čl. 18. st. 2. tog Zakona, ne može poduzeti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela i to deset godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od pet godina zatvora.

26. Prema odredbi čl. 20. KZ/97 zastara kaznenog progona počinje teći od dana kad je kazneno djelo počinjeno. Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu kazneni progon ne može poduzeti ili se ne može nastaviti. Zastara se prekida svakom postupovnom radnjom koja se poduzima radi kaznenog progona počinitelja zbog počinjenog kaznenog djela. Zastara se prekida i kad počinitelj počini isto tako teško ili teže kazneno djelo. Nakon svakog prekida zastara počinje ponovo teći. Zastara kaznenog progona nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara kaznenog progona.

27. U konkretnom slučaju šteta je prouzročena kaznenim djelom. Tuženik je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. K-53/2011 od 22.svibnja 2014. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela-ubojstvo u pokušaju s prekoračenjem nužne obrane, djelo označeno i kažnjivo po čl.90. uz primjenu čl.33.st.1. i čl.29.st.3. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj:110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje: KZ/97) na štetu osiguranika tužitelja FO.

28. Presuda Županijskog suda u Splitu posl.br. K-53/2011 od 22.svibnja 2014., kojom je tuženik proglašen krivim, postala je pravomoćna 17.prosinca 2014., a započinjanjem kaznenog postupka protiv tuženika došlo je do prekida kaznenog progona, a time i do prekida zastare za naknadu štete koja je učinjena kaznenim djelom. Zastara je počela ponovno teći od pravomoćnosti kaznene presude, dakle od 17.prosinca 2014., i primjenom zastarnog roka iz čl. 19. st. 1. podst. 4. KZ-a/97, zastara naknade štete iznosi deset godina, te bi zastara nastupila 17.prosinca 2024.

29. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 26.lipnja 2019., dok je preinaka tužbe izvršena 28.studenoga 2022., dakle prije nastupa zastare potraživanja. Isto tako šteta je tužitelju nastala prilikom isplate svakog pojedinog iznosa invalidske mirovine u razdoblju od 1.ožujka 2010. do 30.studenoga 2022., pa gledano za svaki pojedini mjesečni iznos isplaćen osiguraniku u tom periodu nije nastupila zastara tužiteljeva potraživanja. Slijedom navedenoga, istaknuti prigovor zastare u cijelosti je neosnovan za cjelokupno potraživanje tužitelja.

30. Radi odlučivanja o prigovoru tuženika da je osiguranik tužitelja FO pridonio nastanku štete, te ukoliko jest, u kojem omjeru, sud je izveo dokaze saslušanjem tuženika, svjedoka MO i ĐO, te čitanjem iskaza svjedoka IO, CO, UO, JO i KO koje su dali u kaznenom postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem K-53/2011.

31. Tuženik u svom iskazu navodi da se u konkretnom slučaju radilo o nužnoj obrani, da su osiguranik tužitelja FO i nekoliko drugih osoba pripadali krim-miljeu, bili su pritvarani, neki i osuđivani, a u ugostiteljski objekt tuženika dolazili bi raditi probleme, jer su htjeli raditi kao redari. Te večeri kad se dogodio štetni događaj CO, IO i FO došli su skupa, bili su na šanku, i znao je da će biti problema, pa je pjevaču rekao da odsvira jednu ili dvije pjesme. Iste večeri IO je jednom momku udarcem slomio nos, ali ga nije smio prijaviti, već je otišao na hitnu. U jednom trenutku IO je udario žensku osobu, a FO je udario redara ĐO koji je ostao ležati u nesvijesti na podu. Tada je došao drugi redar MO, koji je tu večer došao na poziv ĐO jer bi moglo biti problema zbog naprijed imenovanih. Sporni pištolj tuženik je posjedovao i nosio isključivo prilikom nošenja većih količina novca, a par mjeseci prije štetnog događaja istog je posudio MO, koji je radio kao redar odnosno zaštitar direktora brodogradilišta, te je isti upravo tu večeri navedeni pištolj vratio tuženiku. Sve navedeno odvijalo se na gornjem katu lokala, s kojeg kata je MO počeo bježati od njih u baštu u prizemlju, te je pao preko stolova na pod, a oni su išli za njim i udarali ga. Nakon što je pao na pod, nastavili su udarati MO, a on je vikao da mu se pomogne jer će ga ubiti. Tuženik je pokušavao odvući FO i druge od MO, ali nije ništa postigao jer su njih bila trojica. Bilo mu je poznato da je IO godinu dana prije jednu osobo izbo nožem. U tom trenutku rukom je okrznuo torbicu i sjetio se da kod sebe ima pištolj, koji mu je MO vratio tu večer, izvadio ga je i vikao da će pucati. Jedan metak ispalio je sa strane, bez ikakvog učinka, pa je sljedeći put pucao IO u nogu. U tom trenutku CO je uhvatio rukom pištolj koji je držao tuženik, te je prilikom izvlačenja pištolja od CO i povlačenja prema sebi, opalio nehotice iz pištolja. Taj metak pogodio je FO u predjelu leđa, s tim da tuženik to odmah nije znao, osim da su FO i IO pali dolje. CO je došao do tuženika i uzeo pištolj, uperivši ga u tuženika i vikao "što si napravio", tada se pridignuo MO i došao do CO, koji ga je udario kundakom u glavu, te mu je pri tom ispao pištolj koji je uzeo tuženik, odnio vani, ispraznio šaržer i bacio u draču. Nakon toga tuženik je otišao predati se u policijsku postaju, te je proveo godinu i 6 mjeseci u zatvoru. Nakon izlaska iz zatvora tuženik više godina nije bio u Kaštelima, nego u Istri, s obzirom da su do njega dolazile glasine o nekakvoj osveti, ista ekipa podmetnula je požar u jednom njegovom ugostiteljskom objektu, dva puta je pucano u MO, istome je ispod vozila postavljena eksplozivna naprava, pa je tuženik zbog svega samo povremeno dolazio u Kaštela. Novac od prodaje ugostiteljskih lokala uložio je u kuću za odmor kako bi imao od čega živjeti, jer se nakon izlaska iz zatvora nije mogao zaposliti. I prije štetnog događaja su znali slati mlađe da rade u lokalu probleme, a sve očito u svrhu kako bi mogli zaposliti svoje ljude i radi svojih očito kriminalnih aktivnosti. O kakvim se osobama radi dovoljno govori to da je IO osuđen na 19 godina zatvora zbog ubojstva D, CO je također stalno po crnih kronikama i suđenjima, dok FO nije toliko izložen kaznenim postupcima, za kojeg je čuo da je nepokretan. Tuženik navodi da on i supruga zbog svih stresova i strahova nisu imali djecu, ali da sada imaju troje djece. U prosincu 2018. na tuženika je izvršen napad kada se vraćao kući s posla na građevini, pogodila su ga 4 metka, od kojih je jedan zaostao u tijelu, dok su ostali meci završili u vozilu. Iako je policija istraživala, do danas za taj pokušaj likvidacije nisu utvrđeni osumnjičeni. Kobne večeri nije imao dozvolu za pištolj, nije vidio da FO tu večer posjeduje vatreno oružje, i da nije stigao pozvati jer se sve odvilo jako brzo. U tom trenutku je razmišljao samo kako spasiti sebe i MO, radilo se o brzinskom odlučivanju, u kojem nisu uključena razmišljanja o eventualnim posljedicama. Te večeri redari su zamolili izjavljuje da su to pokušali, ali su "nokautirani".

32. Svjedok MO u svom iskazu navodi da je radio kao redar, da ga je sporne večeri nazvao tuženik i rekao da FO i IO rade probleme, te da ih dođe smiriti. Na lice mjesta došao je negdje oko 5 i 30 ujutro, te je na gornjem katu uočio da IO udara neku curu. Krenuo je prema njemu, ali su ga svladali IO i FO i bacili na pod cijelo vrijeme ga pritom udarajući. U nekom trenutku dok je bio na podu čuo je pucnjavu, ne zna što se točno događalo, ali kad se pridigao vidio je da jedna osoba drži pištolj i to CO iz [adresa], zvani Ž, kojem je oduzeo pištolj i bacio ga. Vidio je da su ranjeni FO i IO, pa je nazvao hitnu pomoć. Tom prilikom svjedok je zadobio 10-15 teških udaraca, zna da su IO i FO bili na podu, a IO je prijetio i s poda. Isto tako zna mu je u nekom trenutku pripomogao tuženik, i to na način da je svjedok držao osobu s pištoljem, a tuženik je istoga udario po rukama nakon čega je ispustio pištolj. Tuženika nije vidio nakon toga. Ne sjeća se da su FO i IO radili probleme tuženiku u njegovim ugostiteljskim objektima, FO nije ni viđao, dok je IO dolazio u ugostiteljske objekte tuženika, ali nije bio konfliktan. Upitan da li se osjetio životno ugroženim tom prigodom, svjedok izjavljuje da kada su ga udarali nije imao dojam da namjeravaju stati.

33. Svjedok TO u svom iskazu navodi da je u vrijeme štetnog događaja bio prisutan cijelu večer u disco baru Oaza kao redar, da su u nekom trenutku u disko došli FO, IO i njihovo društvo, nešto su slavili, a dolazili su i prije u navedeni disco bar i nisu radili probleme. Tijekom večeri, udarili su nekoga iz svog društva, a nakon toga nije bilo nikakvih incidenata do pred samo jutro, kada je IO udario pljuskom jednu žensku osobu. Tada je pritrčao MO, njega je udario IO, svjedok je pritrčao da ih rastavi, ali ga je u nekom trenutku netko udario šakom u glavu, te se od tog udarca i šoka ne sjeća događaja oko 1-2 minute, pa mu tako nije niti poznato tko je pucao, osim da se svjedok našao dolje jer je disco bar imao dva kata. Kada je došao sebi ugledao je MO kako leži na podu i viče "u pomoć, ubiti će me", nad njim je bio IO kojeg je svjedok TO maknuo, kao i FO, a nakon toga došlo je do pucnjave. Kad je začuo pucnjavu, bacio se na pod, nakon čega je vidio da na podu leže IO i FO, dok je tuženik pozvao hitnu pomoć i policiju. Upitan da li je FO te večeri provocirao druge goste ili se na drugi način ponašao neprimjereno, svjedok navodi da se radi o opasnim osobama, tako da drugi nisu niti prilazili mjestu gdje su stajali FO i njegova ekipa. Nadalje, izjavljuje da su bili pod utjecajem alkohola i pretpostavlja da se ne bi zaustavili prilikom napada na MO, te ističe kako su vrlo vjerojatno oni pucali kasnije na MO.

34. Svjedok CO, saslušan u kaznenom postupku koji se vodio protiv tuženika, izjavio je da kada se kritične prigode spustio u prizemlje disco bara vidio je da redar MO leži na podu u kutu u staklu, svjedok navodi da je pokušao smiriti sukob između MO i IO, pokušao ih je razdvojiti u čemu nije uspio, te je vidio da IO stoji iznad MO. Potom je prišao još jedan redar TO, koji je pokušao izmiriti navedenu situaciju, misli da je FO udario ĐO, jer je vidio kako su obojica pala na pod. U trenutku kada je čuo pucnjeve, bio je par metara udaljen od redara MO i IO, ne zna gdje se u tom trenutku nalazio tuženik osim što misli da je došao iz smjera šanka. Primijetio je da je i UO pokušao smiriti navedeni sukob, ali nije vidio da bi to pokušao DO. Svjedok se nije miješao na sukob na način da bi tukao MO, prije pucnjave nije vidio pištolj u ruci DO, niti bi vidio da bi netko fizički na njega nasrnuo. Za razliku od iskaza pred istražnim sucem, navedeni svjedok iskazuje da nije siguran da bi IO šakom udario redara MO, niti obratno. Svjedok je tu večer popio dosta alkohola, a IO i FO poznaje iz viđenja.

35. Svjedok UO, saslušan u kaznenom postupku koji se vodio protiv tuženika kao okrivljenika, navodi da se pohvatao IO s MO, da su se njih dvojica hrvali, ali nije vidio da je IO tukao MO niti obratno. Kazao je da su on i okrivljenik DO držali IO, sprječavajući ga da ne napada MO, a u momentu kada im se IO istrgnuo, ponovo je poletio prema MO, opet je došlo do međusobnog hrvanja i tuče na podu, koji sukob nije sprječavao nitko osim svjedoka i okrivljenika DO, koji je negdje nestao da bi se nakon kraćeg vremena vratio, i tada ga je vidio da iz pištolja puca prema IO i FO. U tom trenutku je bio 5-6 osoba koji su rastavljali IO i MO, a ovo je svjedok izjavio nakon što je upitan zbog neslaganja iskaza danog pred istražnim sucem. Svjedok izjavljuje da nije vidio FO da bi tukao MO i ĐO, on sam nalazio se udaljen oko 1 m od sukobljenih IO i MO.

36. Svjedokinja JO, saslušana u kaznenom postupku koji se vodio protiv tuženika kao okrivljenika, u svom iskazu navodi da ne poznaje niti IO niti FO, niti zna kako fizički izgledaju, te da je navedene večeri u disco baru Oaza bila sa prijateljicom SO. U jednom trenutku je dobila šamar kada se nalazila na prvom katu objekta za šankom, dok je njena prijateljica bila u wc- u. Jedino čega se sjeća jest da je nastala buka i metež, ali nije konkretno vidjela u čemu se to točno sastoji. Te večeri je prvi put bila u disco baru Oaza, ne zna tko su redari u tom disco baru, te ona osobno nije ništa učinila da bi dobila šamar. 37. Svjedok KO, saslušan u kaznenom postupku koji se vodio protiv tuženika kao okrivljenika, u svom iskazu navodi da je na prvom katu objekta disco bara Oaza, pred zoru, ispred šanka vidio nekakvo naguravanje hrpe ljudi, s tim da ne zna tko je sudjelovao u toj gužvi, ali je vidio redare disco bara kako trču, navodi da iz viđenja poznaje FO i IO koji su bili u tom dijelu šanka gdje je nastalo naguravanje oko desetak ljudi, te da redar MO nije bio među tim ljudima, iako je suprotno iskazao pred istražnim sucem. Navedene večeri nije bio u društvu s IO i FO, nije vidio tko je sudjelovao u guranju, osim što je vidio da okrivljenik DO drži pištolj u ruci, te da je bio sav uplašen i u strahu vikao.

38. Svjedok IO, saslušan u kaznenom postupku koji se vodio protiv tuženika kao okrivljenika, u svom iskazu navodi da između njega i MO nije bilo nikakva fizičkog sukoba, već međusobnog hrvanja i guranja, zbog čega su završili u prizemlju disco bara, te da kad su se spustili u prizemlje između njih dvojice nije bilo nikakvog fizičkog sukoba, da je u jednom trenutku pao zbog metka zadobivenog u nogu. Kad se situacija između njega i MO smirila, da su to željeli spriječiti i ostali nazočni, ne zna da se tada umiješao i okrivljenik DO, a posebno nije vidio da bi se u prizemlju FO fizički sukobio s nekim kao ni TO, osim što su se ona dvojica malo porječkali, želeći smiriti sukob. Svjedok također navodi da je s njegove lijeve strane nakon što je propucan pao i FO, da se ne može sjetiti gdje je tada bio MO, da nije primijetio da okrivljenik ima pištolj, da je znao i prije dolaziti u disco bar Oaza, da su bili u dobrim odnosima s redarima, kao i da je tu večer bio pod utjecajem alkohola.

39. Analizirajući sve izvedene dokaze, a posebno činjenični opis i okolnosti počinjenog kaznenog djela na štetu osiguranika tužitelja FO, sud zaključuje da je isti doprinio nastanku štete, odnosno da je suodgovoran za nastanak štete. Iz izreke kaznene presude nedvojbeno proizlazi da su FO i IO kao gosti izazivali tijekom večeri nered u disco baru Oaza u vlasništvu tuženika, nakon čega su se sukobili s redarima MO i TO. Tuženik je radi odbijanja njihovog daljnjeg napada i kako bi zaštito redare s udaljenosti dva metra ispalio jedan metak u pod, ali su i nakon toga FO i IO nastavili s napadom na redare, pa je tuženik u stanju jake razdraženosti ispalio jedan metak u desnu nogu IO i drugi metak u leđa FO. I sam kazneni sud zaključuje da je na taj način tuženik prekoračio nužnu obranu, i da je tom prilikom bio u stanju jake razdražljivosti. Sud prihvaća u cijelosti kao istinite iskaze tuženika, kao i saslušanih svjedoka MO i ĐO o okolnostima u kojima je došlo do ozljeđivanja FO, jer su njihovi iskazi u skladu s ostalim izvedenim dokazima. Svjedokinja JO nema nikakvih relevantnih saznanja o štetnom događaju, kao ni svjedok KO, koji je vidio samo neko naguravanje. S druge strane, svjedoci CO i UO iskazuju samo o sukobu IO i MO, ali je iz zapisnika o njihovu saslušanju i pitanja koja su im postavljanja razvidno da su mijenjali svoje iskaze koje su prethodno dali pred sucem istrage, pa iskaze tih svjedoka sud ne smatra vjerodostojnima.

40. Iz svega navedenoga, sud zaključuje da je osiguranik tužitelja FO suodgovoran za nastanak štete u omjeru 60%, dok je tuženik suodgovoran u omjeru 40%.

41. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, treba navesti da je pravomoćnu i ovršnu odluku o pravu na isplatu invalidske mirovine osiguraniku tužitelja FO donijelo nadležno tijelo (HZMO). Naime, u upravnom postupku utvrđeno je da je kod tužiteljevog osiguranika uslijed ozljeđivanja u štetnom događaju nastupila nesposobnost za rad od 70%, te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu. Prvostupanjski sud vezan je tim rješenjem, te u odnosu na to pitanje ne može donijeti drugačiju odluku od one donesene u upravnom postupku, u kojem su utvrđene činjenice relevantne za odluku o invalidnosti, te se o valjanosti i zakonitosti donesene odluke ne može raspravljati u parničnom postupku.

42. Tužitelj visinu svog potraživanje u ovom postupku dokazuje obračunima plaćanja, koji su javne isprave, s obzirom da je odredbom čl. 230 st. 1. i 2. ZPP-a propisano kako isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelu u granicama svoje nadležnosti i isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, te kako istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama.

43. Pregledom Izračuna razmjernog iznosa invalidske mirovine HZMO-a za osiguranika FO od 3.lipnja 2019., utvrđeno je da je osiguraniku FO za razdoblje od 1. ožujka 2010. do 31. prosinca 2013. ukupno isplaćena mirovina u iznosu od 9.107,55 EUR/68.620,82 kn, s tim da tužitelj potražuje od tuženika 70% tog iznosa ili 5.287,02 EUR/39.835,07 kn. Prilikom ovog izračuna treba napomenuti da 70% od 9.107,55 EUR/68.620,82 kn daje iznos od 6.375,28 EUR/ 48.034,57 kn, ali tužitelj može tražiti i manje od onoga što mu pripada.

43.1. Pregledom Obračuna isplata invalidske mirovine FO, utvrđeno je da je osiguraniku za razdoblje od 01.siječnja 2014. do 31.svibnja 2019. isplaćen ukupan iznos na ime invalidske mirovine od 13.587,29 EUR/102.373,45 kn, s tim da tužitelj potražuje od tuženika 70% tog iznosa ili 9.511,10 EUR/71.661,42 kn. 43. 2. Pregledom Obračuna isplata invalidske mirovine FO za razdoblje od 01.lipnja 2019. do 30.studenoga 2022., utvrđeno je da je imenovanom osiguraniku u navedenom razdoblju isplaćena ukupna invalidska mirovina u iznosu od 10.262,65 EUR/77.323,95 kn, s tim da tužitelj potražuje od tuženika 70% tog iznosa ili 7.183,86 EUR/54.126,77 kn.

44. Dakle, tužitelj je na temelju javnih isprava dokazao visinu svog potraživanja u ukupnom iznosu od 21.981,98 EUR/165.623,26 kn, koji iznos predstavlja 70% iznosa ukupno isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja FO u razdoblju od 01.ožujka 2010. do 30.studenoga 2022., a što između stanaka nije bilo niti sporno. Nakon što se taj iznos umanji za 60% na ime doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete, proizlazi da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 8.792,79 EUR/66.249,30 kn, dok je za više zatraženo preko tog iznosa zahtjev tužitelja neosnovan. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

45. Tužitelju je priznata i zatezna kamata, i to na iznos od 5.919,25 EUR/ 44.598,60 kn od 20.lipnja 2019. do isplate, a na iznos od 2.873,54 EUR/21.650,71 kn od 28.studenog 2022. do isplate, iako je tužitelj imao pravo na zateznu kamatu od datuma isplate svakog pojedinog iznosa invalidske mirovine svom osiguraniku FO, jer je tužitelju šteta nastala upravo tada. Međutim, kako tužitelj može tražiti i manje na ime zatezne kamate, sud je prihvatio zahtjev tužitelja u tom dijelu kao osnovan i odlučio kao u izreci ove presude.

46. Što se tiče parničnog troška, u postupku je između parničnih stranaka bila sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva. Tužitelj je i u osnovi i u visini postigao uspjeh od po 40%. Iz toga proizlazi da je tuženik postigao uspjeh od 60%. Kad se od uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku, ovdje tuženika, oduzme iznos stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku, ovdje tužitelja, ili 60%-40%=20%, proizlazi da tuženik ima pravo na naknadu 20% parničnog troška.

46.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a). Tuženiku koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa) Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška, i vrijednosti predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 21.981,98 EUR, za sljedeće radnje: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 14.studenoga 2023., 8.listopada 2024., 17.lipnja 2024., 24.travnja 2024. i 9.prosinca 2024. po 250 bodova za svako ročište (250x5), odnosno ukupno 1 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 3.000,00 EUR, što uvećano za 25%PDV-a daje iznos od 3.750,00 EUR. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe suda u iznosu od 1.000,00 EUR budući da taj trošak nije određen, odnosno nije razvidno za koju radnju se traži navedena pristojba.

46.2. Kako tuženik ima pravo na naknadu 20% parničnog troška od ukupno priznatog iznosa, to mu je priznat trošak u iznosu od 750,00 EUR, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

U Splitu, 24.siječnja 2025.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.