REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-358/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivoni Horvatić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Branke Crnogorac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene ČD, zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 4. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak,; dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KMP-DO-298/2018 od 22. studenog 2018., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zastupnice optužbe TD, optužene ČD i njezinog branitelja, odvjetnika Krešimira Martića, 24. siječnja 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

optužena ČD, OIB [osobni identifikacijski broj], rođena Č, kćer T i O, rođene C, rođena **.**.1984. u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, frizerka, boravi na adresi u [adresa], zaposlena kao frizerka dva dana u tjednu u [adresa], s plaćom od oko 520,00 €, ostvaruje pravo na naknadu od države zbog zdravstvenih razloga od 1.000,00 €, razvedena, majka dvoje djece rođenih 2010. i 2019., kazneno osuđivana i prekršajno nekažnjavana,

k r i v a  j e :

što je

7. rujna 2017. oko 01,35 sati u Sesvetama, na križanju Kobiljačke i Dumovečke ulice, nakon što su policijski službenici OD i CD postupajući po dojavi da se u Sesvetama na križanju Kobiljačke ulice i Dumovečke ceste nalazi dezorijentirana NN ženska osoba, zatekli optuženu ČD te je policijska službenica CD radi provjere identiteta od optuženice zatražila na uvid osobnu iskaznicu, u nakani da onemogući policijske službenike u daljnjem postupanju tijekom vršenja radnje iz okvira policijskih ovlasti, optuženica počela vrijeđati policijske službenike, da bi potom optužena ČD prišla policijskoj službenici CD te ju rukom udarila u vrat i rame, nakon čega ju je počela naguravati i s njom se hrvati u nastojanju da je obori na pod, pri čemu je policijsku službenicu cijelo vrijeme pljuvala, udarala rukama i nogama po cijelom tijelu, grizla ju i s nje čupala odjeću, nakon čega su zajedno pale na pod, u kojem trenutku je optuženica posegnula za službenim pištoljem policijske službenice CD, no imenovana policijska službenica primijenila je sredstva prisile i vezala optuženicu, dok je uslijed postupanja optuženice policijska službenica CD zadobila tjelesne povrede u vidu oguljotine kože desnog koljena i istegnuće mišića vrata,

dakle,

silom pružila otpor službenoj osobi u obavljanju službene radnje, a kaznenim djelom je službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda,

čime je

počinila kazneno djelo protiv javnog reda – napad na službenu osobu – opisano u čl. 315. st. 2. i 4., a kažnjivo po čl. 315. st. 4. KZ/11.

pa se na temelju čl. 315. st. 4. KZ/11. optuženica se osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

te se na temelju čl. 56. KZ/11. na optuženicu primjenjuje uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08. optuženica je dužna naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. u iznosu od 1.050,71 € što je dužna uplatiti u državni proračun u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je dana 26. studenog 2018. podiglo optužnicu broj KMP-DO-298/2018 protiv ID i ČD zbog kaznenog djela napada na službenu osobu iz čl. 315. st. 4. u vezi st. 2. KZ/11. Sudski postupak povodom navedenog optužnog akta je razdvojen u odnosu na optuženicu (list 163. spisa) jer je ista bila nedostupna. Oštećena CD nije postavila imovinskopravni zahtjev.

2. Optužena ČD pozvana da se očituje o optužbi navela je da se smatra krivom za kazneno djelo koje joj se optužnim aktom stavlja na teret.

3. Optuženica je u svojoj obrani od 4. studenog 2024. (list 193-194. spisa) navela da ne osporava kazneno djelo. Istaknula je da je prije događaja koji je predmet postupka popila litru votke te se samog događaja više ne može sjetiti. Njoj je policajac u bolnici, nakon događaja, opisao što se dogodilo i kako se ona ponašala. Moguće je da je tada bila i pod utjecajem Suboteksa jer je u to vrijeme imala propisanu terapiju Suboteksom od liječnika u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, a kojeg liječnika se više ne sjeća zbog proteka vremena. Pojasnila je da je u to vrijeme bila politoksikomanski ovisnik te se 2013. počela liječiti u Njemačkoj kod psihijatra zbog problema s ovisnošću o heroinu. Navela je da se sjeća da je 2016. je bila pod takvim utjecajem alkohola da je njena baka pozvala hitnu pomoć te je završila na liječenju u Psihijatrijskoj bolnici u Vrapču i tada je dobila Suboteks koji je ranije spomenula, a također i lijekove Dijazepam i Haidol. Poslije događaja koji je predmet postupka je ponovno otišla u Njemačku gdje joj živi majka jer nije htjela ostati u Hrvatskoj znajući da, pod pretpostavkom ostanka, neće prestati s konzumacijom alkohola i lijekova. U Njemačkoj je išla na terapije tijekom tri i pol godine, a u međuvremenu je 2019. rodila. Na terapijama je ostala do 2022. Njoj je 2019. dijagnosticirana i paranoidna shizofrenija zbog koje svaka 4 tjedna uzima lijekove i ta bolest je sada potpuno pod kontrolom te nema nikakvih simptoma. Također se izliječila od ovisnosti tako da od 2019. nije konzumirala ništa štetno, osim lijekova koji su joj prepisani od strane liječnika. U listopadu 2023. se zaposlila kao frizerka te radi dva puta tjedno, a više od toga ne smije zbog svog zdravstvenog stanja. Dobro funkcionira te se brine za svog sina koji je u dobi od 5 godina. Njezina kćer u dobi od 14 godina živi jedan tjedan kod nje (optuženice), a jedan tjedan kod svog oca time da one dobro funkcioniraju kao majka i kćer. Nakon predočenja da je oštećena policijska službenica zadobila ozljede zbog kojih ima posljedice, optuženica je navela da joj je doista žao zbog toga i ona joj ne bi naudila pod pretpostavkom da je bila normalna. U dopuni obrane od 24. siječnja 2025. optuženica je ponovila da joj je jako žao što je policajka tako stradala, ali da ona (optuženica) tada nije bila pri sebi.

4. Iz ovakve obrane optuženice proizlazi da priznaje počinjenje kaznenog djela i da ne osporava niti jedan navod činjeničnog opisa, no da osporava svoju ubrojivost te zgode. Stoga je sud nakon priznanja izveo dokaze radi provjere li priznanje optuženice potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima te one dokaze koji se odnose na odluku o kazni (u što ulazi i pitanje stupnja krivnje) budući da tako propisuje odredba čl. 417.a st. 4. ZKP/08.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr. Željku Mariniću (nalaz i mišljenje na listu 213-214. spisa). Na temelju suglasnosti stranaka je pročitao iskaz svjedokinje CD od 26. listopada 2018. s lista 90-91 spisa, iskaz svjedoka OD od 26. listopada 2018. s lista 94-95 spisa te nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Pere Bubala od 12. studenog 2018. s lista 106-111 spisa. Potom je pročitao izvješće o uhićenju i dovođenju s lista 6-10 spisa, zapisnik o očevidu od 7. rujna 2017. s lista 14-20 spisa, izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi događaja s lista 21 spisa, medicinsku dokumentaciju za OD s lista 24 spisa, medicinsku dokumentaciju za CD s lista 26, 47-49 i 96-105 spisa, službenu zabilješku o zaprimanju dojave s lista 26 spisa, zapisnik o prisutnosti alkohola s lista 33 spisa, medicinsku dokumentaciju za optuženicu s lista 34, 46, 80-83 i 198-210 spisa, analizu alkohola s lista 77-78 spisa, dopis i prijevode dopisa i nalaza liječnika s njemačkog jezika s lista 143-147, 155-157 i 186-190 spisa. Na kraju dokaznog postupka je pročitan izvadak iz kaznene evidencije na listu 177-179 spisa te izvadak iz prekršajne evidencije na listu 175 spisa.

6. Priznanje optuženice je sukladno dokazima u spisu pa je sud zaključio da je optuženica počinila kazneno djelo koje joj se optužnim aktom stavlja na teret, odnosno da se inkriminirani događaj odvio na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu.

6.1. Imajući na umu da je postupak razdvojen u odnosu na ID, sud je iz činjeničnog opisa optužnice u ovoj izreci izostavio dio njegovog postupanja na štetu policijskog službenika OD, koji glasi: „u kojem trenutku im je prišao i I okrivljeni ID koji ih je također počeo vrijeđati i psovati, a kada je policijski službenik OD radi provjere identiteta od I okrivljenog ID zatražio na uvid osobnu iskaznicu, I okrivljeni ID fizički je nasrnuo na imenovanog policijskog službenika na način da je prema njemu zamahivao rukama i nogama pokušavajući ga udariti te mu naposljetku zadao udarac nogom u njegovo lijevo koljeno, nakon čega je policijski službenik OD prema I okrivljenom uporabio sredstva prisile te ga vezao, no I okrivljenik se i nadalje nastavio opirati pokušavajući policijskog službenika OD udariti nogama po leđima te cijelo vrijeme galameći i vrijeđajući policijske službenike“ i „a uslijed navedenog postupanja I okrivljenika policijski službenik OD zadobio tjelesnu povredu u vidu manje oguljotine kože u području lijevog koljena,“ a zajedničku radnju optužene ČD i ID je stavio u jedninu.

7. Radnje optuženice su bile poduzete sa ciljem da silom pruži otpor službenoj osobi u obavljanju službene radnje, a kaznenim djelom je službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda u vidu oguljotine kože desnog koljena i istegnuća mišića vrata.

8. Optuženica je za kazneno djelo kriva (čl. 23. KZ/11.) budući da je bila ubrojiva, iako ne u punoj mjeri jer su, prema nalazu vještaka, njezine sposobnosti shvaćanja značenja djela i mogućnosti upravljanja svojim postupcima bile smanjene u bitnoj mjeri. Nadalje, optuženica je postupala s namjerom (reduciranom u bitnoj mjeri), bila je svjesna (također ne u punom opsegu) da je njezino ponašanje zabranjeno i ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Optuženica je pri tome postupala s izravnom namjerom (čl. 28. st. 2. KZ/11.) budući da nema sumnje da je bila svjesna obilježja kaznenih djela i htjela njihovo ostvarenje pri čemu su njezine sposobnosti shvaćanja značenja djela i mogućnosti upravljanja svojim postupcima bile smanjene u bitnoj mjeri, a o čemu je sud zaključio na temelju njezine nalaza vještaka psihijatra i njezine obrane. Vezano za svijest o zabranjenosti postupanja, ističe se da svaka odrasla osoba zna da je zabranjeno postupanje opisano u izreci. Nadalje, sud nije našao da postoji neki od ispričavajućih razloga budući da se optuženica na njih nije pozivala u svojoj obrani, a niti to proizlazi iz tijeka događaja koji je predmet ovog postupka. Dakle, u ponašanju optuženice su ostvarena sva bitna, kako subjektivna tako i objektivna, obilježja kaznenog djela pa ju je sud proglasio krivim kao u izreci ove presude.

9. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženice za kazneno djelo, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kaznenopravne sankcije i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11.

10. Kao olakotno sud je uzeo u obzir priznanje kaznenog djela i žaljenje zbog ozljeđivanja policijske službenice čime je optuženica manifestirala preuzimanje odgovornosti za svoje radnje i svijest o nedopuštenosti svog postupanja. Nadalje, optuženica je u vrijeme počinjenja djela bila smanjeno ubrojiva u bitnoj mjeri. Vještak je vezano za to našao da se koncentracija alkohola u njezinoj krvi kretala oko 2,5 g/kg u inkriminiranom trenutku, što odgovara gornjoj granici srednjeg pijanog stanja i početku teškog pijanog stanja zbog čega je njezino mnestičko i kognitivno funkcioniranje bilo u značajnoj mjeri blokirano, a i njezine psihomotoričke funkcije bitno su bile reducirane pa je njezina mogućnost shvaćanja svojih postupaka kao i vladanje svojom voljom bila smanjena i to bitno. Vještak je također rekao da postoji velika razlika između njezinog ranijeg načina življenja i življenja zadnjih godina od kada je uključena u lječidbeni program. Daljnja olakotna okolnost je zaposlenost te majčinstvo dvoje djece pri čemu mlađi sin ima samo pet godina. Optuženica je prekršajno nekažnjavana (list 160. spisa)

11. Značajna otegotna okolnost je ranija osuđivanost (list 177-178. spisa) u Saveznoj Republici Njemačkoj u ukupno četiri navrata, i to zbog kaznenih djela lažnog svjedočenja, ometanja ili sprečavanja provođenja pravde, uvrede, klevete, tjelesne ozljede i namjernog oštećivanja ili uništavanja tuđe imovine (time da je posljednja presuda postala pravomoćna 2019., što znači da je od tada do donošenja ove presude prošlo više od pet godina).

11. Za kazneno djelo iz čl. 314. st. 4. KZ/11. propisan je raspon kazne od jedne do osam godina.

12. Sud je doveo u ravnotežu olakotne i otegotne okolnosti te je optuženicu osudio na kaznu zatvora od jedne godine i potom, uz primjenu čl. 56. KZ/11., primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od četiri godine. Naime, sud je zaključio da je došlo do velike razlike između njezinog načina života u vrijeme događaja koji je predmet postupka i u današnje vrijeme, a vještak je to također potvrdio. Optuženica se u međuvremenu zaposlila, redovito se liječi od psihijatrijskih problema te uredno funkcionira sa svoje dvoje djece. Zbog tako velikih promjena u njezinom životu, a unatoč višestrukoj osuđivanosti, sud smatra da bi kazna lišenja slobode bila prestroga i u nerazmjeru s aktualnim životnim okolnostima optuženice koja je zacijelo morala uložiti veliki trud u prevladavanju svojih teškoća. Stoga je sud zaključio da će uvjetna osuda s duljim rokom kušnje biti adekvatna svim utvrđenim okolnostima.

13. Takvom kaznom bi se trebale postići svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. KZ/11., dakle izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

14. Ako optuženica u roku provjeravanja počini novo kazneno djelo, uvjetna osuda se može opozvati i ista može biti upućena na izdržavanje kazne zatvora.

15. Napominje se da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu sigurnosnih mjera iz čl. 68. i 69. KZ/11. budući da ih vještak psihijatar nije preporučio što je obrazložio time da se optuženica već nalazi u kontinuiranom psiho-farmakološkom tretmanu pri čemu medikacija održava njezino stabilno psihičko stanje i životnu funkcionalnost.

16. Sud je optuženicu na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. Paušalni iznos od 100 € je u okviru propisnog raspona i razmjeran činjenici da je optuženica priznala kazneno djelo i tako ubrzala te olakšala okončanje ovog kaznenog postupka. Optuženica je dužna platiti i trošak toksikološkog vještačenja u iznosu od 750,00 kn (list 79. spisa) i 1.150,00 kn (list 87 spisa), polovicu troška sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 600,00 kn (list 114-115. spisa), trošak prevođenja po sudskom tumaču u iznosu od 1.438,13 kn (list 148-149. spisa) i 225,00 kn (list 153. spisa), a što ukupno iznosi 4.163,13 kn, odnosno 552,54 €. Također je dužna platiti i trošak psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 398,17 €. Svi troškovi ukupno iznose 1.050,71 €. Sud zaključuje da je optuženica u mogućnosti naknaditi trošak postupka bez ugrožavanja vlastite egzistencije i egzistencije osoba koje je dužna uzdržavati budući da ostvaruje prihode na način kako je navedeno u njezinim osobnim podacima u izreci ove odluke.

17. Prilikom obračuna kuna u eure sud je koristio propisani tečaj prema kojemu 1 € vrijedi 7,53450 kn.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. siječnja 2025.

Sudac:

Ivona Horvatić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od pisanog primitka iste, žalba se podnosi ovom sudu neposredno ili poštom preporučeno u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KMP-DO-298/2018 uz zapisnik

2. oštećena CD - po pravomoćnosti

3. optužena ČD putem punomoćnika za primanje pismena

4. branitelj, odvjetnik Krešimir Martić - uz zapisnik

5. u spis.