REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1983/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, [adresa], ..., zastupanog po načelnici NC, radi imenovanja posebnog skrbnika, 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-02/22-02/8, URBROJ: 524-11-01/1-23-2 od 4. travnja 2023.

II. Poništava se rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice [obrt], KLASA: UP/I-552-02/22-07/43, URBROJ: 534-113-03/06-22-3 od 27. svibnja 2022.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-552-02/22-02/8, URBROJ: 524- 11-01/1-23-2 od 4. travnja 2023., odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Novi Zagreb, KLASA: UP/I-552-02/22-07/43, URBROJ: 534-113-03/06-22-3 od 27. svibnja 2022., kojim je odlučeno da se mlt. UC imenuje posebni skrbnik CC, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, radi zastupanja u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj: P Ob-333/2020, radi spora o roditeljskoj skrbi.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako tuženik u pobijanom rješenju nije ocijenio sve žalbene navode, već samo paušalno citira odredbe Obiteljskog zakona. Ističe kako nisu ispunjene pretpostavke za imenovanje posebnog skrbnika, s obzirom da nema sukoba interesa između nje i sina mlt. UC, niti je u tijeku postupak u kojem sukladno čl. 240. st. 1. Obiteljskog zakona dijete mora imati posebnog skrbnika. Ističe kako tuženik nije argumentirano otklonio žalbene navode, već ih doslovce ignorira navodeći da „mišljenje majke ili djeteta da li djetetu uopće treba posebni skrbnik nije relevantno“. Smatra da je pobijano rješenje protivno odredbama Zakona o parničnom postupku, kao i Smjernicama Odbora ministara Vijeća Europe o pravosuđu prilagođenom djeci, koje predviđaju da u slučaju sukoba interesa ili mogućeg sukoba interesa između djeteta i roditelja ili drugih uključenih osoba djeca trebaju prvenstveno imati pravo da ih u njihovo ime zastupa vlastiti odvjetnik te da u tom smislu djeca trebaju imati pristup besplatnoj pravnoj pomoći. Jednako tako, i Zakon predviđa da dijete ima pravo na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava suda, kao što predviđa da opunomoćenik oštećenika može biti isključivo odvjetnik, što posebna skrbnica imenovana pobijanim rješenjem evidentno nije. Ono što se u tom smislu ukazuje spornim jest to da je prvostupanjskim rješenjem utvrđeno da će posebna skrbnica zastupati interese i dobrobit mlt. UC u postupku što, međutim, nije njezina uloga predviđena Obiteljskim zakonom, koji niti na jednom mjestu za posebnog skrbnika ne predviđa zastupanje interesa i dobrobiti tužitelja, kako se to navodi u pobijanom rješenju, već je njegova uloga svedena isključivo na davanje izjava i poduzimanje radnji na koje je ovlašten oštećenik, dakle da uloga posebnog skrbnika niti na jednom mjestu u Zakonu o parničnom postupku nije predviđena kao uloga zastupanja, budući da ulogu zastupanja interesa stranke u postupku može izvršavati isključivo odvjetnik. Nadalje ističe kako je samo rješenje protivno i svrsi radi koje se navodno donosi, jer mlt. UC, iako ima gotovo 18 godina, nije upitan da se izjasni oko toga želi li u postupku imati posebnog skrbnika ili odvjetnika, a sukladno spomenutim Smjernicama i jedna i druga osoba mogu nastupati u slučaju sukoba interesa roditelja i djeteta, već je u ovom pogledu sveden isključivo na objekt postupka, što se s uvođenjem zakonske mogućnosti zastupanja djeteta po odvjetniku upravo htjelo izbjeći. Pored toga, Zakon o parničnom postupku predviđa imenovanje posebnog skrbnika djetetu čiji su interesi u suprotnosti s interesima roditelja, međutim, u pobijanom se rješenju niti na jednom mjestu ne obrazlaže u čemu se točno sastoji suprotnost interesa mlt. UC u odnosu na njegovu majku, štoviše čitanjem obrazloženja rješenja proizlazi da suprotnosti interesa uopće i nema. Rješenje se ukazuje nesvrsishodnim i iz razloga što će mlt. UC **.**.2023. navršiti osamnaest godina života, slijedom čega će moći i sam davati izjave u postupku ukoliko sud ne nastavi ignorirati njegov zahtjev za izdavanje rješenja o priznavanju njegove postupovne sposobnosti u navedenom postupku.

2.1. Tužiteljica ističe kako prvostupanjsko tijelo nije primijenilo čl. 52. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, s obzirom da je iz spisa razvidno da nije omogućilo tužiteljici izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama. U prilog navedenom govori i recentna sudska praksa. Naime, prilikom donošenja rješenja o posebnom skrbniku za mlt. UC, kao majka i zakonska zastupnica djeteta, tužiteljica nije niti jednom pozvana ni na razgovor niti da se očituje na bilo koji način, isto kao ni majka u dotičnom predmetu (iz novinskog članka koji prilaže spisu), čime je, uz niz ostalih procesnih pogrešaka, prvostupanjsko tijelo propustilo ispuniti svoju dužnost iz čl. 52. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, prema kojem je bilo dužno omogućiti majci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama. Dodaje kako mlt. UC ima gotovo 18 godina te je i on sukladno Konvencijama o pravima djeteta i Obiteljskom zakonu trebao biti pozvan i upitan želi li on da mu se postavi poseban skrbnik ili ne, a što nije učinjeno. Tužiteljica se poziva na presudu Visokog upravnog suda RH, posl. br. Usž-758/22-3 od 21. travnja 2022., donesenu u predmetu tužiteljice, kojom su poništena rješenja o tadašnjem imenovanju posebne skrbnice, jer tužiteljici nije omogućeno sudjelovanje u postupku imenovanja posebnog skrbnika mlt. UC, pa je time povrijeđeno njeno pravo i pravni interes, tim više što prema odredbi čl. 242. st. 4. ObZ-a žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja. Isto stajalište zauzeto je i u presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Usl- 1878/17-27 od 23.veljače 2021. Predlaže sudu poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 98. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS), jer je sud na temelju stanja spisa utvrdio da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu ne traži održavanje rasprave i ne predlaže izvođenje dokaza.

7. Tuženik u osporenom rješenju citira odredbe članka 240. stavka 1. Obiteljskog zakona te navodi kako je uvidom u prvostupanjski spis predmeta utvrđeno da je Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, izvijestio prvostupanjsko tijelo da je u tijeku parnični postupak tužitelja AC i mlt. UC, protiv tuženika MC, a kako se radi o sporu o roditeljskoj skrbi, sud je podneskom pozvao prvostupanjsko tijelo da imenuje mlt. djetetu posebnog skrbnika u smislu čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20). Navedenom odredbom je propisano da će radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta, centar za socijalnu skrb ili sud imenovati posebnog skrbnika djetetu u drugim postupcima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, pojedinim sadržajima roditeljske skrbi i osobnim odnosima s djetetom kad postoji spor među strankama.

7.1. Tuženik nadalje navodi da je prvostupanjsko rješenje, kojim je mlt. UC imenovana posebna skrbnica CC, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo, ABC, koja će štititi njegova prava i interese u postupku radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, na zakonu osnovano temeljem čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona. U pogledu žalbenih navoda tužiteljice tuženik ističe kako ona ponavlja žalbene navode iz prijašnjih žalbi protiv imenovanja posebnog skrbnika mlt. UC, koji su odbijeni rješenjima tuženika (KLASA: UP/II- 552-02/ 20-01/22, URBROJ: 524-11-01/3-21-2 od 16. lipnja 2021., KLASA: UP/II-552-02/20 -01/9, URBROJ: 524-08/8-20-2 od 4. prosinca 2020. i KLASA: UP/II-552-02/20-01/21, URBROJ: 524-08/8-20-1 od 1. prosinca 2020.) i sudskim presudama (UsI-2874/2021 od 21. travnja 2022., potvrđena presudom Usž-3041/22 od 13. prosinca 2022., UsI- 2374/2021 od 4. travnja 2022.), iz kojih proizlazi da se postupak imenovanja posebnog skrbnika vodi po službenoj dužnosti iz zakonom predviđenih razloga, tj. precizno određenih slučajeva, pa mišljenje majke ili djeteta o tome da li djetetu uopće treba posebni skrbnik nije relevantno. Ostatak žalbenih navoda se odnosi na parnični postupak koji je u toku, što ne može biti predmetom raspravljanja u ovom postupku.

8. Međutim, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž- 758/22-3 od 21. travnja 2022., na koju se tužiteljica poziva, poništena je presuda ovoga suda i rješenja o imenovanju posebnog skrbnika mlt. UC radi zastupanja u postupku kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovr-1306/19, radi održavanja kontakata, jer tužiteljici nije omogućeno sudjelovanje u postupku.

8.1. Visoki upravni sud navodi da nije sporno da je u predmetnom slučaju imenovanje posebnog skrbnika naložio Općinski građanski sud, a da je CSS samo izvršio odluku nadležnog suda i odredio osobu posebnog skrbnika, kako to ocjenjuje i prvostupanjski sud. Međutim, sporno je, je li CSS donoseći predmetno rješenje postupio zakonito odnosno je li povrijedio prava i pravne interese tužiteljice, majke i zakonske zastupnice djeteta. Naime, iz priloženog spisa tuženika proizlazi, a što tužiteljica u žalbi i tvrdi, da tužiteljici nije omogućeno sudjelovanje u postupku imenovanja posebnog skrbnika mlt. UC pa je, po ocjeni ovog suda, time povrijeđeno njeno pravo i pravni interes, tim više što prema odredbi članka 242. stavka 4. ObZ-a žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja. Takvim postupanjem je prvostupanjsko tijelo, CSS Zagreb, ABC propustilo ispuniti svoju dužnost iz članka 52. ZUP-a, prema kojem stranka ima pravo sudjelovati u postupku, a što joj je službena osoba dužna omogućiti, kako to pravilno tvrdi tužiteljica u žalbi. S obzirom na sve navedeno, prvostupanjsko rješenje je ocijenjeno nezakonitim, a posljedično tome i tuženikovo rješenje kojim je tužiteljičina žalba kojom je osporavala zakonitost prvostupanjskog rješenje odbijena kao neosnovana. Ovdje valja dodati da se tužiteljica pravilno poziva na sudsku praksu jer je isto stajalište zauzeto u presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-1878/17-27 od 23. veljače 2021.

9. Citirano shvaćanje Visokog upravnog suda RH primjenjivo je i na predmetni slučaj. Naime, iz spisa predmeta je razvidno da je prvostupanjsko tijelo tužiteljici uputilo obavijest KLASA: UP/I-552-02/22-07/43, URBROJ: 534-113-03/06-20-2 od 13. svibnja 2022., kojom se obavještava da je prvostupanjsko tijelo zaprimilo zahtjev suda za imenovanje posebnog skrbnika mlt. UC te da će posebni skrbnik biti osoba zaposlena u Centru za posebno skrbništvo, a u nastavku se citiraju odredbe čl. 240. Obiteljskog zakona. Tužiteljici je, prema dostavnici u spisu, navedena obavijest dostavljena 26. svibnja 2022. Tužiteljica se pisano očitovala podneskom od 1. lipnja 2022., koji je zaprimljen kod prvostupanjskog tijela 2. lipnja 2022. Međutim, kako je prvostupanjsko rješenje doneseno 27. svibnja 2022., to očitovanje tužiteljice nije uzeto u obzir kod donošenja prvostupanjskog rješenja. U postupku povodom žalbe tužiteljice, tuženik također nije uzeo u obzir njene navode, već samo navodi da mišljenje majke ili djeteta o tome da li djetetu uopće treba posebni skrbnik nije relevantno. 10. Slijedom navedenoga, primjenjujući citirano shvaćanje Visokog upravnog suda RH o nužnosti primjene čl. 52. ZUP-a u postupku imenovanja posebnog skrbnika maloljetnom djetetu, sud ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo i u ovom slučaju propustilo ispuniti svoju dužnost iz članka 52. ZUP-a, prema kojem stranka ima pravo sudjelovati u postupku, a što joj je službena osoba dužna omogućiti, čime je povrijedio prava i pravne interese tužiteljice, majke i zakonske zastupnice djeteta. S obzirom na sve navedeno, prvostupanjsko rješenje je ocijenjeno nezakonitim, a posljedično tome i tuženikovo rješenje kojim je tužiteljičina žalba kojom je osporavala zakonitost prvostupanjskog rješenje odbijena kao neosnovana.

11. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje kao nezakonito.

12. Sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, jer nije navela naknadu kojih troškova potražuje i u kojem iznosu, a prema odredbama čl. 148. st. 1. i 2. ZUS-a o naknadi troškova odlučuje sud na zahtjev stranke, pri čemu je stranka dužna u zahtjevu navesti troškove za koje traži naknadu.

U Zagrebu 24. siječnja 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude

Dna:

1. AC, [adresa]

2. [naziv], [adresa]

3. U spis