REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-3230/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Korneliji Adamec uz sudjelovanje Sanje Vidović kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ŠĆ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) povodom optužnog prijedloga Policijske postaje Jastrebarsko broj 211-07/24-5/24370, nakon provedene glavne rasprave, 24. siječnja 2025., javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik: ŠĆ, sin Š i K, rođen **.**.1988. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, vodoinstalater, zaposlen, s mjesečnim primanjima od oko 1.500,00 eura, razveden, otac troje malodobne djece, sa prijavljenim prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivan, nije u tijeku drugi prekršajni ili kazneni postupak,

k r i v  j e

što je 2. rujna 2024. u 17.30 sati, tijekom vožnje u osobnom vozilu od trgovine u Jastrebarskom prema adresi [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje djece malodobne KĆ, rođene 2017. i malodobnog BĆ, rođenog 2023., na način da im je rekao: "Sva su djeca normalna samo naša nisu" dok su se zajedno sa majkom JĆ nalazili u vozilu, jer je malodobni BĆ cijelo vrijeme plakao tijekom vožnje, a u jednom trenutku je počeo brže voziti, što je uplašilo malodobnu KĆ, koja je počela plakati i govorila da se boji, a kada je njegova supruga JĆ, rekla da zaustavi vozilo, to je učinio, te je supruga JĆ sa djecom izašla iz vozila, a okrivljenik je rekao da će se sada zabiti u drvo, pa je počeo dodavati gas na vozilu i prilikom kretanja je došlo do proklizavanja i škripe kotača, nakon čega se okrivljenik udaljio prema B, a što je kod malodobnih KĆ i malodobnog BĆ izazvalo osjećaj uznemirenosti, straha i povredu dostojanstva, dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji prema djeci, koje je kod žrtava izazvalo uznemirenost i povredu dostojanstva,

čime je počinio prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavku 5. istog Zakona,

pa mu se na temelju citiranog propisa, uz primjenu odredbe članka 37. stavka 1. Prekršajnog zakona(„Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče

kazna zatvora od 30 (trideset) dana.

Na temelju članka 41. u svezi s člankom 44. stavkom 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku se primjenjuje

uvjetna osuda

te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 (šest) mjeseci, ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavcima 2., 3. i 4. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obavezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 € (trideset eura) u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, priloženom uplatnicom, u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, na temelju članka 152. stavaka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Jastrebarsko pod brojem 211- 07/24-5/24370 podnijela je 27. rujna 2024. optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani iskazao da se smatra ne krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. 2. rujna 2024. je zajedno s bivšom suprugom JĆ i njihovom zajedničkom djecom KĆ, rođenom 2017. i BĆ rođenim 2023., bio u osobnom vozilu, jer su prethodno bili u kupnji u Jastrebarskom i vozili su se u osobnom vozilu prema mjestu [adresa] gdje su tada zajedno živjeli. Čim su sjeli u vozilo Vito, koji je tada bio u dobi od godinu i pol, je bio već nervozan i počeo je plakati, a supruga je sjedila na zadnjem sjedištu vozila zajedno s djecom, time da su djeca bila vezana i u dječjim sjedalicama, a li je supruga inzistirala da BĆ izvadi iz sjedalice i drži ga u naručju za vrijeme vožnje, što je smatrao vrlo opasnom radnjom te je u vezi toga sa suprugom došlo do svađe i u jednom trenutku ga je ona stražnjeg sjedišta vozila počela udarati rukama po glavi dok je upravljao vozilom. Zbog te svađe su djeca bila uznemirena te su oboje plakali, a KĆ ga ništa nije pitala niti joj je u bilo kojem trenutku govorio da šuti i da je bolje da je otišla u drugu kuću kod drugih roditelja. Nije točno da bi u bilo kojem trenutku vozio prebrzo, već je upravljao vozilom u skladu s ograničenjem brzine na kolniku, a supruga mu je u jednom trenutku rekla da zaustavi vozilo jer je ona s djecom htjela izaći van, što je i učinio i iskrcao ih je na jednom ugibalištu koje se nalazi otprilike 500 metara od kuće u [adresa]. Navedene zgode nije imao nikakvih suicidalnih namjera u smislu da bi govorio da ću se s vozilom u nešto zabiti i da će ga vidjeti na podu te nije kretao na način da bi naglo dodavao gas na vozilu i da bi došlo do proklizavanja i škripe kotača. Otišao je u kuću u [adresa], uzeo svoje stvari i nakon toga se odselio u kuću u vlasništvu tete njegove bivše supruge u Klinča Selu. Sa bivšom suprugom je relativno brzo nakon ovog događaja dovršio postupak razvoda braka, s time da su djeca ostala živjeti s bivšom suprugom, a on ih viđa sukladno odluci suda. Na poseban upit suda, okrivljenik navodi da su se za vrijeme njegove svađe s bivšom suprugom djeca sigurno prestrašila, pa mu je žao što je to tako, ali njegova namjera nije bila da to učini, već je samo burno reagirao u vezi zahtjeva bivše supruge da malo dijete za vrijeme vožnje drži u naručju. Na daljnji upit suda može li se sjetiti je li se bivšoj supruzi obraćao nekim pogrdnim riječima, okrivljenik navodi da su se svađali, da je bilo povišenih tonova, ali ne može reći što joj je točno tada rekao. Na daljnji upit suda je li govorio "sva djeca su normalna, samo naša nisu", okrivljenik navodi da je nešto slično rekao, ali u kontekstu da se sva djeca normalno za vrijeme vožnje vežu sigurnosnim pojasom u vozilu i ne skaču po vozilu, a ne u smislu da nešto ne bi bilo u redu s njihovom djecom. Okrivljenik također navodi da nikada nije bio nasilan prema djeci niti ih je vrijeđao pogrdnim riječima.

3. Svjedokinja JĆ je, propisno upozorena, iskazala da se sjećala događaja od 2. rujna 2024. jer su tog dana u poslijepodnevnim satima bili u trgovini u Jastrebarskom, time da su se iz Jastrebarskog vraćali kući u [adresa], a okrivljenik je upravljao vozilom dok je ona sjedila na stražnjem sjedištu zajedno s njihovom zajedničkom djecom KĆ rođenom 2017. i BĆ rođenim 2023. Sjeća se da je BĆ plakao za vrijeme vožnje, jer se radi o vrlo osjetljivom djetetu koje je sa deset mjeseci imalo konvulzije, te je doktorica rekla da se ne smije dovesti u situaciju da jako plače, kako se one ne bi ponovile. Međutim, bivši suprug je BĆ prije nego što su krenuli posjeo i vezao u sjedalicu, a u tom trenutku se BĆ rasplakao te je plakao za vrijeme vožnje, a ona ga je htjela uzeti u naručje kako bi se smirio, no bivši suprug nije htio da ga izvadi iz sjedalice i u tom trenutku je došlo do svađe između njih, zbog čega su se oba djeteta još više uznemirila i prestrašila. U jednom trenutku je ŠĆ rekao da su sva djeca normalna samo njihova nisu te se sjeća da je u jednom trenutku počeo jako brzo voziti, zbog čega se uplašila te je od njega tražila da stane i da zajedno s djecom izađe iz vozila. Sjeća se da je i KĆ govorila da se boji i vikala je ŠĆ da stane. Kako su djeca bila jako uznemirena ŠĆ je u jednom trenutku zaustavio vozilo te je ona zajedno s djecom izašla iz vozila, a nakon toga je ŠĆ rekao da će se on sad zabiti u drvo, jer je taj dio ceste gdje smo se iskrcali u šumi, a nakon toga je krenuo sa mjesta s punim gasom i otišao u kuću gdje su zajedno stanovali u [adresa], uzeo svoje stvari i otišao od kuće. Sljedećeg dana otišla je u Centar za socijalnu skrb u Jastrebarskom jer je htjela pokrenuti postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka, a nakon toga i na policiju prijaviti ovaj događaj. Svjedokinja navodi da i dalje stanuje u kući u [adresa], s time da ona s djecom živi na katu kuće, a njezini roditelji u prizemlju kuće. Svjedokinja dalje navodi da tijekom ovog događaja malodobnoj KĆ okrivljenik se nije obraćao nekim pogrdnim riječima, već smatra da je ona bila uplašena zbog činjenice da je on brzo vozio, te nakon što ih je iskrcao iz vozila, što je naglo krenuo s mjesta, te govorio da će se zabiti u drvo. Nakon što ih je ŠĆ iskrcao iz vozila pozvala je svojeg oca koji je došao po njih te ih je odvezao kući. Dodaje da je ŠĆ i ranije prije otprilike godinu dana govorio da će se objesiti, te je tom prilikom također bila intervencija policije, nakon čega je on bio tri dana smješten u Jankomiru, ali nakon toga se on vratio kući jer je ona mislila da će moći zajedno nastaviti živjeti i da se njegovo takvo ponašanje neće ponoviti, ali nije niti odlazio na preporučene kontrole psihijatra niti koristio preporučene lijekove. Svjedokinja dodaje da nakon razvoda braka više nije u kontaktu s okrivljenikom, on povremeno viđa djecu, a zadnji put su se vidjeli 26. prosinca 2024. s time da povremeno sa KĆ kontaktira putem glasovnih poruka na mobitelu. Svjedokinja nadalje iskazuje da prije ovog događaja su se znali povremeno posvađati, ali drugog nasilja okrivljenika prema njoj nije bilo. Okrivljenik nije imao drugih pitanja i nije prigovarao iskazu ispitane svjedokinje. Svjedokinja JĆ navodi da je KĆ sada učenica prvog razreda osnovne škole, da ostvaruje odličan uspjeh osim iz hrvatskog jezika jer joj teže ide čitanje, ali je još uvijek pod dojmom ovog događaja, kao i činjenice da je došlo do razvoda braka, te predlaže da ju sud ne ispituje u ovom postupku, kako se ne bi dodatno traumatizirala.

3.1. U dokaznom postupku sudac je pročitao obavijest iz članka 109a. Prekršajnog zakona, zapisnik o ispitivanju svjedoka JĆ, obavijest žrtvi nasilja u obitelji, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja i izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske iz kojeg je vidljivo da okrivljenik nije pravomoćno prekršajno osuđivan unazad tri godine.

3.2. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje JĆ od 4. rujna 2024. proizlazi da je svjedokinja, propisno upozorena, iskazala da stanuje u obiteljskoj kući u [adresa] sa suprugom ŠĆ i njihovo dvoje malodobne djece KĆ, rođenom 2017. i BĆ, rođenim 2023. stanuje na katu kuće, dok u prizemlju kuće žive njezini roditelji J i SĆ. 2. rujna 2024. oko 17.30 sati je bila sa suprugom i djecom u kupovini, a nakon završene kupnje suprug ŠĆ je htio staviti BĆ u sjedalicu u vozilu, no BĆ je bio nervozan i umoran, te je plakao, zbog čega je ŠĆ rekao da su sva djeca normalna, samo njihova nisu. Kako je BĆ stalno plakao, htjela ga je uzeti u naručje, ali joj suprug nije to dopustio, već je ubrzao kretanje vozila, zbog čega sam mu je rekla da uspori, dok je kćer KĆ počela plakati i govoriti da se boji, te mu je rekla da stane kako bi sa djecom izašla iz vozila, što je i učinio na raskrižju prema [adresa]. Tijekom vožnje je govorio da se želi ubiti, a njihovi odnosi su već dulje vrijeme narušeni zbog čega je pokrenula postupak za razvod braka. Suprug se tada odvezao kući, spremio stvari i otišao od kuće, a po nju i djecu je došao sa vozilom njezin otac J. Također iz obrasca rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja proizlazi da okrivljenik boluje od psihičke bolesti, te da je prijetio suicidom 26. kolovoza 2023.

4. Sudac je suzio i precizirao činjenični opis djela prekršaja, ispuštajući dio u kojem se okrivljeniku stavlja na teret da ga je malodobna KĆ pitala zašto je namršten, na što joj je okrivljenik ljutito odgovorio: "Daj šuti, bolje da se otišla u drugu kuću, kod drugih roditelja" što je rastužilo KĆ, te da je okrivljenik tijekom vožnje sam sebi govorio: "Budalo", te da će ga djeca vidjeti na podu, budući nakon provedenog dokaznog postupka to nije nedvojbeno utvrđeno, a sud smatra da je okrivljenik i na temelju preostalog činjeničnog opisa ostvario bitno obilježje djela prekršaja koje mu se stavlja na teret.

5. Sudac nije prihvatio obranu okrivljenika ocijenivši ju neživotnom, nelogičnom i neuvjerljivom, jer je okrivljenik poricao počinjenje prekršaja navodeći da nikada nije bio nasilan prema djeci niti ih vrijeđao pogrdnim riječima, već je tom prilikom došlo do svađe sa bivšom suprugom JĆ oko načina prevoženja djece u vozilu, u kojem kontekstu je rekao da su sva djeca normalna, samo njihova nisu, jer nije dopustio da JĆ malodobnog BĆ izvadi iz sjedalice i drži u naručju jer je plakao tijekom vožnje, te da bi vozio neprimjerenom brzinom i govorio da će se u nešto zabiti, jer je takva obrana okrivljenika bila suprotna iskazu ispitane svjedokinje JĆ. Naime, iz iskaza svjedokinje JĆ proizlazi da su se svi nalazili u vozilu kojim je upravljao okrivljenik, a kako je malodobni BĆ već bio umoran i nervozan, stalno je plakao, zbog čega ga je htjela izvaditi iz sjedalice i uzeti u naručje kako bi prestao plakati, jer se uplašila da bi zbog toga ponovo mogao dobiti konvulzije koje je imao i ranije, ali joj to suprug nije dopustio, već je govorio da su sva djeca normalna, samo njihova nisu, zbog čega su se posvađali, a oba djeteta su se uznemirila, a nakon što je okrivljenik ubrzao kretanje vozila malodobna KĆ je vikala da se boji i rasplakala se, te mu je rekla da zaustavi vozilo kako bi izašla iz vozila zajedno sa djecom, a kada su izašli okrivljenik je rekao da će se sada zabiti u drvo i naglo je pokrenuo vozilo, uslijed čega je došlo do proklizavanja i škripe kotača, te dodatnog uznemiravanja djece. Sudac je iskaz svjedokinje JĆ smatrao vjerodostojnim, s obzirom da je svjedokinja iskazivala životno i uvjerljivo, detaljno je opisala dinamiku događaja čiji je bila sudionik, dok je okrivljenik samo paušalno poricao počinjenje prekršaj, te je njezin iskaz sudac cijenio uvjerljivijim od obrane okrivljenika. U postupku je sud odustao od ispitivanja u svojstvu svjedoka malodobne KĆ, jer se radi o djetetu niske kronološke dobi, a kako bi se izbjeglo dodatno traumatiziranje žrtve nasilja.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, dovodeći u vezu obranu okrivljenika sa dokazima u spisu, sudac je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret, jer su utvrđene odlučne činjenice, da je okrivljenik otac malodobnih KĆ, rođene 2017. i BĆ, rođenog 2023., te stoga predstavljaju osobe na koje se odnosi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, te da je okrivljenik navedene zgode počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje djece malodobnih KĆ i BĆ na način da im je rekao: "Sva su djeca normalna samo naša nisu" dok su se zajedno sa majkom JĆ nalazili u vozilu, jer je malodobni BĆ cijelo vrijeme plakao tijekom vožnje, a u jednom trenutku je počeo brže voziti, što je uplašilo malodobnu KĆ, koja je počela plakati i govorila da se boji, a kada je njegova supruga JĆ, rekla da zaustavi vozilo, to je učinio, te je supruga JĆ sa djecom izašla iz vozila, a okrivljenik je rekao da će se sada zabiti u drvo, pa je počeo dodavati gas na vozilu i prilikom kretanja je došlo do proklizavanja i škripe kotača, nakon čega se okrivljenik udaljio prema B, a što je kod malodobnih KĆ i malodobnog BĆ izazvalo osjećaj uznemirenosti, straha i povredu dostojanstva, čime su se ispunila bitna obilježja djela prekršaja iz članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga je sud okrivljenika proglasio krivim i izrekao mu sankciju, koju smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju njegove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se izrečenom kaznom utjecati na okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje. Sudac smatra da je u konkretnoj situaciji nužno reagirati izrečenom kaznom zatvora, čime će se okrivljeniku jasno staviti do znanja da je nasilničko ponašanje u obitelji apsolutno neprihvatljivo, a time će se i svima ostalima dati do znanja da je činjenje obiteljskog nasilja zabranjeno i pogibeljno. Prilikom izricanja sankcije, sudac je imao u vidu i samu prirodu prekršaja, te utvrđene okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, a posebno da je nasilje počinjeno na štetu djece, kao posebno ranjive skupine društva.

7. Prilikom odmjeravanja duljine trajanja izrečene zatvorske kazne sudac je cijenio okolnosti počinjenog prekršaja, ličnost okrivljenika, težinu počinjenog prekršaja, stupanj njegove odgovornosti, kao stupanj povrijeđenosti zaštićenog dobra, imajući na umu da okrivljenik nije pravomoćno prekršajno osuđivan, dok otegotno sud cijenio upornost u činjenju prekršaja, odnosno da se nasilnički ponašao prema djeci obraćajući im se neprimjerenim riječima, ali i načinom na koji je upravljao vozilom jer je ubrzao kretanje vozila, te naglo krenuo sa mjesta uslijed čega je došlo do proklizavanja kotača, te dodatnog uznemiravanja djece, pa mu je stoga izrečena teža kazna, kazna zatvora u trajanju od trideset dana, ispod zakonom propisanog minimalnog trajanja kazne zatvora od 70 dana koja je propisana za prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Međutim, sud cijeni da izvršenje izrečene kazne zatvora nije nužno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, već je okrivljeniku potrebno uputiti takvu vrstu prijekora kojom se ostvaruje svrha prekršajnih sankcija, izricanjem kazne bez njezina izvršenja, zbog čega je temeljem članka 41. u svezi s člankom 44. stavcima 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku primijenjena uvjetna osuda na način da mu se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene. Sud smatra da će se ovom sankcijom, kaznom zatvora u trajanju od 30 dana, postići svrha kažnjavanja, te da ova kazna ujedno predstavlja i društvenu osudu za izvršeno djelo prekršaja, a isto tako, postiže se svrha generalne i specijalne prevencije da okrivljenik shvati neprihvatljivost ovakvog ponašanja i da ubuduće ne čini ovo ili slična djela prekršaja.

8. S obzirom da je okrivljenik proglašena krivim obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kn, a određena visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti, trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika, a u presudi je iznos troškova izražen u eurima sukladno članku 42. i 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023.

9. Sud okrivljeniku, na prijedlog tužitelja, nije izrekao zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, budući da je Standardima za provedbu psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji, kao prilogu Pravilnika o načinu i mjestu provođenja psihosocijalnog tretmana ("Narodne novine" broj 29/05., 78/06., 137/09., 70/17., 116/18.), propisano da, ako počinitelj obiteljskog nasilja boluje od psihičke bolesti, odnosno ima aktualno izražene simptome produktivne psihopatologije, dijagnosticirani duševni bolesnici ne ispunjava kriterije za uspješno uključivanje u psihosocijalni tretman.

U Zagrebu 24. siječnja 2025.

Zapisničar

Sudac

Sanja Vidović, v.r.

Kornelija Adamec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od osam dana od primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Turinina 3, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. Okrivljeniku, ŠĆ, [adresa], 2. Tužitelju, Policijska postaja Jastrebarsko,

3. Žrtvama putem zz JĆ, S, [adresa],

4. Hrvatski zavod za socijalni rad, PU Jastrebarsko, po pravomoćnosti,

5. Pismohrana.