REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-260/2020

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HOK-OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupan po pun. Iva Pezić odvj. u Zagrebu, protiv tuženika LM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 12. prosinca 2024. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja Ivana Grančić odvj. vjež. u Splitu, dana 24. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjana Popovac iz Splita, Mažuranićevo šetalište 13, posl. br. Ovrv-10107/2019 od 05. prosinca 2019. godine.

II Nalaže se tuženiku OM, [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 8 dana isplati tužitelju HOK- OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, iznos od 210,78 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 02.12.2017.g., pa do 31.12.2022. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g., do 29.12.2023.g., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12. 2023.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 401,54 Eur.

Obrazloženje

Dana 05. prosinca 2019. god., kod javnog bilježnika Mirjana Popovac iz Splita, Mažuranićevo šetalište 13, zaprimljen je ovršni prijedlog tužitelja na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika kao ovršenika, podnesen dana 02. prosinca 2019. god., a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 1.588,09 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02. prosinca 2017. god., pa do isplate, a sve temeljem priložene vjerodostojne isprave – Liste dospjele a nenaplaćene premije od 18. studenog 2019. godine.

Rješenjem ovršnog odjela ovog suda posl.br. Povrv-260/2020 od 06. studenog 2020 god., a nakon blagovremeno podnesenog prigovora tuženika, stavljeno je van snage donijeto rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mirjana Popovac iz Splita, Mažuranićevo šetalište 13, posl. br. Ovrv-10107/2019 od 05. prosinca 2019. god., u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a spis ustupljen parničnom odjelu ovog suda nakon pravomoćnosti rješenja.

U podnesenom prigovoru od 28. siječnja 2020. god., tuženik navodi da pobijanom rješenju o ovrsi prigovara u cijelosti jer se ne temelji na istini.

Nije točno da je ostao dužan HOK-osiguranju d.d. iznos od 1.588,09 kn na ime neplaćene premije osiguranja koja je izdana dana 18. studenog 2016. godine. Premiju je odmah platio gotovinom radnici HOK-osiguranja d.d. ĆM, mobitel [broj telefona], koja je policu osiguranja izradila i predala mu je. ĆM se čitavog događaja dobro sjeća, i sjeća se da je novac uredno predala HOK-osiguranju d.d., o čemu ima SMS prepisku.

Bez plaćene premije obveznog automobilskog osiguranja ne bi mu dali policu, i ne bi u stanici za tehnički pregled u Sinju mogao registrirati svoj automobil (koji je u međuvremenu prodao), pa je i stoga zahtjev HOK-osiguranja d.d. apsurdan i neosnovan.

Čitav događaj se dogodio prije više od tri godine, pa opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja.

Tuženik stoga predlaže sudu da platni nalog stavi van snage, a u konačnici da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži mu snašanje parničnih troškova.

Tužitelj u podnesku od 04. prosinca 2020. god., navodi da poriče sve navode prigovora tuženika na rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-10107/19 od 05.12.2019., jer su isti neosnovani, proizvoljni i nadasve subjektivni.

Iz teksta samog prigovora jasno je razvidno kako je isti podnesen samo iz razloga odgode podmirivanja osnovanog potraživanja tužitelja.

Tužitelj je, naime, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tj. izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja Liste dospjele a nenaplaćene premije, a koja Lista je dostavljena tuženiku u privitku Rješenja o ovrsi donesenog od strane javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, posl. br. Ovrv-10107/19 od 05.12.2019. godine.

Iz navedene Liste proizlazi tužiteljevo potraživanje prema tuženiku nastalo na temelju sklopljenih, a neplaćenih premija s naslova Police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 3010759191.

Navedenu policu tužitelj dostavlja u privitku ovog podneska te je iz iste jasno vidljivo kako je tuženik potpisom navedene police na sebe preuzeo obvezu plaćanja premije osiguranja.

Budući da tuženik osporava valjanost vjerodostojne isprave, tj. izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja Liste dospjele a nenaplaćene premije, tužitelj predlaže provođenje knjigovodstvenog i financijskog vještačenja poslovnih knjiga tužitelja.

Usputno, tuženik ističe i prigovor zastare. Protivno čl. 58. st. 1. OZ-a, tuženik nije obrazložio svoj Prigovor, odnosno uz isti nije priložio niti predložio nikakve dokaze kojima bi argumentirao svoje navode o zastari predmetnog novčanog potraživanja. Naime, u skladu s odredbom čl. 234. st. 3. Zakona o obveznim odnosima: „Tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine“, a u predmetnom je slučaju prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen dana 02.12.2019. g., pa nije protekao zakonski zastarni rok od tri godine.

Sukladno čl. 921. Zakona o obveznim odnosima ugovaratelj osiguranja dužan je platiti premiju osiguranja, te je sukladno čl. 936. ZOO-a plaćanje premije osiguranja temeljna obveza ugovaratelja osiguranja, a koju obvezu tuženik nije uredno izvršio. Člankom 247. ZOO-a, propisano je kako je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane usuglasile o bitnim sastojcima ugovora, a temeljem čl. 249. ZOO-a volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju.

Pored potpisane police osiguranja od automobilske odgovornosti, tužitelj dostavlja i Dospijeće i zatvaranje premije po polici osiguranja br. [broj police osiguranja], odnosno analitičku karticu, iz koje je vidljivo kako je tuženik po navedenoj polici dana 21.02.2017.g., podmirio dio glavnice u iznosu od 600,00 kn, dana 13.03.2017.g., dio glavnice u iznosu od 1.000,00 kn, dok je preostali iznos od 1.588,09 kn ostao nepodmiren, u skladu s čim je i sastavljen prijedlog za ovrhu. Plaćanjem te premije tuženik je na jasan i nedvosmislen način izrazio svoju volju za sklapanjem i održavanjem ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti na snazi.

Naime, člankom 927. ZOO-a propisano je da ugovorni odnos iz osiguranja nastaje samim plaćanjem premije. Premija osiguranja je bitni element ugovora o osiguranju i njezinom uplatom je ugovaratelj osiguranja ispunio svoju osnovnu ugovornu obvezu. Dakle sam ugovor o osiguranju se smatra sklopljeni i perfektnim na temelju činjenice uplate premije osiguranja.

Štoviše, plativši dio glavnice tuženik je priznao osnovanost tužiteljeva potraživanja.

Tužitelj u privitku ovog podneska dostavlja izvod iz Baze podataka Hrvatskog ureda za osiguranje iz kojega nedvojbeno proizlazi kako je vozilo u vlasništvu tuženika u spornom razdoblju bilo kod tužitelja osigurano od automobilske odgovornosti spomenutom policom osiguranja.

Ukoliko je potrebno, predlaže se sudu službenim putem zatražiti od Hrvatskog ureda za osiguranje podatak je li vozilo (prema podacima iz police osiguranja koja se nalazi u prilogu) bilo u predmetnom razdoblju kod tužitelja osigurano spomenutom policom osiguranja.

Tužitelj, s namjerom daljnjeg dokazivanja iznesenih tvrdnji ističe prijedlog sudu da službenim putem zatraži očitovanje od MUP-a, Odsjeka za izdavanje prometnih dozvola o tome gdje je, tj. kod kojeg osiguravajućeg društva, predmetno vozilo bilo osigurano na dan 30.11.2017.g., te navodi kako osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti) predstavlja obvezno osiguranje u prometu, a kojeg je svaki vlasnik vozila dužan imati.

S obzirom na iznijeto jasno je kako je potraživanje tužitelja osnovano i utemeljeno, kako po osnovu, tako i po visini, te da su navodi tuženika neistiniti i bespredmetni, očito usmjereni na odugovlačenje postupka pravičnog namirenja tužitelja i izbjegavanju plaćanja nespornog i neosporenog potraživanja tužitelja.

Slijedom navedenog tužitelj predlaže naslovnom sudu da donese sljedeću presudu:

„I Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi, donesenog od strane javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, Mažuranićevo šetalište 13, posl. br.: OVRV- 10107/2019 od 05.12.2019.g. održava se na snazi, te se nalaže tuženiku OM, [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, iznos od 1.588,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 02.12.2017.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 956,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja Rješenja o ovrsi 05.12.2019.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

Na pripremnom ročištu dana 28. rujna 2023. god., tuženik navodi da je sva tri obroka sporne premije osiguranja platio na ruke djelatnice tužitelja ĆM, a sporni iznos od 1.500,00 kuna je bio treći, posljednji obrok isplate sporne police osiguranja. U nijednom navratu nije dobio nikakvu potvrdu o plaćanju, a sporna polica osiguranja mu je uručena odmah po sklapanju police kada je uplatio i prvi obrok otplate. Posebno upitan navodi da ne raspolaže adresom prebivališta predloženog svjedoka ĆM.

Uvidom u podatke JRO MUP-a, utvrđeno je da predloženi svjedok ĆM ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa].

Predloženi svjedok ĆM je na adresi prijavljenog prebivališta bezuspješno pozivana radi saslušanja na raspravna ročišta dana 08. studenog 2023. god. (dostava uredna), 07. prosinca 2023. god., (dostava neuredna), 31. siječnja 2024. god., (dostava neuredna), 22. veljače 2024. god., (dostava uredna), 11. travnja 2024. god. (dostava neiskazana), 23. svibnja 2024. god. (dostava neuredna), 11. rujna 2024. god. (dostava uredna), 30. listopada 2024. god. (dostava neiskazana), s tim što je na raspravna ročišta održana dana 11. travnja 2024. god., 23. svibnja 2024. god., i 30. listopada 2024. god., imenovani svjedok pozvan prisilno putem ovlaštenih djelatnika P.U. Splitsko-dalmatinska, Postaja policije Sinj, dok je na raspravno ročište dana 11. rujna 2024. god., pozvan putem sudskog dostavljača.

Na raspravnom ročištu dana 30. listopada 2024. god., tuženik navodi da predloženi svjedok ĆM prema njegovim spoznajama boravi na njemu nepoznatoj adresi u Splitu, da izbjegava zaprimiti sudske pozive na raspravno ročište u ovom predmetu, te je zamolio kraći rok u kojem će pokušati saznati adresu na kojoj ista boravi u [adresa], i dostaviti je sudu u dokazne svrhe.

Na raspravnom ročištu dana 14. studenog 2024. god., tužitelj je izvijestio sud da je predloženi svjedok ĆM samoinicijativno otkazala sklopljeni Ugovor o radu kod tužitelja.

Tuženik je na istom ročištu izvijestio sud da prema njegovim spoznajama predloženi svjedok ĆM boravi na adresi u [adresa].

Dostava poziva predloženom svjedoku ĆM na raspravno ročište dana 12. prosinca 2024. god., na adresi u [adresa], vraćena je ovom sudu dana 25. studenog 2024. god., uz naznaku da je naslovnik nepoznat na navedenoj adresi.

Raspravnim rješenjem od 12. prosinca 2024. god., sud je odustao od izvođenja daljnjih dokaza i zaključio glavnu raspravu.

Tužitelj je zatražio parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao spis predmeta javnog bilježnika Mirjana Popovac iz Splita, Mažuranićevo šetalište 13, posl. br. Ovrv-10107/2019, Listu dospjele a nenaplaćene premije od 18. studenog 2019. god., sedam SMS poruka, Policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. 301075919 od 16. veljače 2017. godine, Međunarodna karta za osiguranje automobila od 16. veljače 2017. godine - primjerak za evidenciju osiguratelja, Izvadak iz poslovnih knjiga – dospijeće i zatvaranje premije po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] od 01. siječnja 1997. godine do 31. prosinca 2021. godine, Izvadak stranice Provjera osiguranja - Hrvatskog ureda za osiguranje, te petnaest SMS poruka od 24. siječnja 2020. godine.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), u odredbi čl. 921, propisuje da se Ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

U odredbi čl. 234 st. 3 ZOO-a, propisano je da tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.

Kada se imaju u vidu odredbe čl. 234 st. 3 ZOO-a, vrijeme dospijeća za plaćanje spornog obroka premije osiguranja po predmetnoj Polici osiguranja od automobilske odgovornosti dana 02. prosinca 2017. god., te da je predmetni ovršni prijedlog - tužba podnesena dana 02 prosinca 2019. god., dakle tijekom propisnog zastarnog roka od tri godine, razvidno je da predmetna tražbina nije zastarjela, pa je istaknuti prigovor zastare potraživanja odbijen kao neosnovan.

Među strankama nije sporan sadržaj i sklapanje predmetne Police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 301075919 od 16. veljače 2017. god., kao niti visina tužbenog zahtjeva.

Sporno je pitanje da li je tuženik podmirio svoju obvezu plaćanja dijela premije osiguranja u iznosu od 1.588,09 kn / 210,78 Eur.

Odmah valja primijetiti nedosljednost u izlaganjima tuženika, koji u podnesenom prigovoru - odgovoru na tužbu od 28. siječnja 2020. god., izričito navodi da je premiju osiguranja odmah platio gotovinom radnici HOK-osiguranja d.d. ĆM, koja je policu osiguranja izradila i predala mu je, te da se ona sjeća da je novac uredno predala HOK-osiguranju d.d., o čemu ima SMS prepisku. Navodi i to da mu bez plaćene premije obveznog automobilskog osiguranja ne bi dali policu osiguranja, i ne bi u stanici za tehnički pregled u Sinju mogao registrirati svoj automobil (koji je u međuvremenu prodao), pa da je i stoga zahtjev HOK-osiguranja d.d. apsurdan i neosnovan.

Međutim, na pripremnom ročištu dana 28. rujna 2023. god., tuženik sada navodi da je sva tri obroka sporne premije osiguranja platio na ruke djelatnice tužitelja ĆM, a sporni iznos od 1.500,00 kuna je bio treći, posljednji obrok isplate sporne police osiguranja. Navodi da u nijednom navratu nije dobio nikakvu potvrdu o plaćanju, a sporna polica osiguranja mu je uručena odmah po sklapanju police kada je uplatio i prvi obrok otplate.

Tužitelj je u dokazne svrhe dostavio sudu Listu dospjele a nenaplaćene premije od 18. studenog 2019. god., te Izvadak iz poslovnih knjiga – dospijeće i zatvaranje premije po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] od 01. siječnja 1997. godine do 31. prosinca 2021. god., iz kojih nedvojbeno proizlazi da je tuženik odista po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti, dana 21.02.2017.g., podmirio dio glavnice u iznosu od 600,00 kn, dana 13.03.2017.g., dio glavnice u iznosu od 1.000,00 kn, dok je preostali iznos od 1.588,09 kn sa dospijećem dana 01.12. 2017 g., ostao nepodmiren, a kako to tužitelj i navodi u svom podnesku od 04. prosinca 2020. godine.

Tuženik je predmetno Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Mirjana Popovac iz Splita, Mažuranićevo šetalište 13, posl. br. Ovrv-10107/2019 od 05. prosinca 2019. god., zaprimio dana 24. siječnja 2020. godine.

Međutim, priložena SMS korespondencija između tuženika i predloženog svjedoka ĆM sačinjena upravo dana 24. siječnja 2020. god., (gotovo tri godine od sklapanja predmetne police osiguranja od 16. veljače 2017. god.,) svakako se ne može smatrati vjerodostojnim dokazom na okolnost plaćanja tužitelju preostalog iznosa pripadajuće premije osiguranja u iznosu od 1.588,09 kn sa dospijećem dana 01.12. 2017 god., a ovo i osobito stoga što sadržaj njihove korespondencije, kao i datum kada je sačinjena, nedvojbeno ukazuje na njihov prijateljski odnos, ili pak odnos između jako dobrih poznanika.

Tuženik je stoga kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik obvezan da tužitelju kao osiguratelju, na ime nepodmirenog dijela ugovorene premije osiguranja od automobilske odgovornosti za razdoblje od 16.02.2017. god., do 16.02.2018. god., a temeljem sklopljene Police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 301075919 od 16. veljače 2017. god., isplati zatraženi iznos od 210,78 eur (1.588,09 kn) sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća tj. dana 02. prosinca 2017. god., pa do isplate, te je donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav ovršnog prijedloga - tužbe 25 bod., sastav jednog podneska 25 bod., pristup na dva ročišta po 25 bod., pristup na osam ročišta po 6,25 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 75,00 eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su priznati i troškovi ovršnog postupka na ime nagrade javnog bilježnika s PDV-om u iznosu od 13,27 eur (100,00 kn), te troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe presude u iznosu od 13,27 eur, a sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23), pa tako ukupan trošak tužitelja iznosi 401,54 eur.

U Splitu, 24. siječnja 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženiku