REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-436/2024-51

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AS (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o., Polačišće 2/II, Zadar, protiv tužene OTP BANKA d.d., (OIB 52508873833), Split, Domovinskog rata 61, koju zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. Split, radi isplate, nakon glavne rasprave održane dana 17. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te punomoćnika tužene, dana 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se Tuženiku: OTP BANKA d.d., Ulica Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: AS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.187,55 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 2,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2005. do isplate,

- 0,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2006. do isplate,

- 19,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2008. do isplate,

- 22,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.02.2008. do isplate,

- 27,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2008. do isplate,

- 23,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2008. do isplate,

- 20,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.05.2008. do isplate,

- 19,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2008. do isplate,

- 18,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2008. do isplate,

- 17,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.08.2008. do isplate,

- 18,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2008. do isplate,

- 25,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2008. do isplate,

- 31,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2008. do isplate,

- 29,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2008. do isplate,

- 42,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.01.2009. do isplate,

- 62,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2009. do isplate,

- 68,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2009. do isplate,

- 57,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2009. do isplate,

- 55,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.05.2009. do isplate,

- 54,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2009. do isplate,

- 56,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2009. do isplate,

- 51,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2009. do isplate,

- 53,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2009. do isplate,

- 50,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.10.2009. do isplate,

- 53,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2009. do isplate,

- 51,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2009. do isplate,

- 68,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.01.2010. do isplate,

- 73,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2010. do isplate,

- 72,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2010. do isplate,

- 77,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.04.2010. do isplate,

- 83,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2010. do isplate,

- 88,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2010. do isplate,

- 98,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.07.2010. do isplate,

- 88,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2010. do isplate,

- 114,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2010. do isplate,

- 100,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.10.2010. do isplate,

- 103,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2010. do isplate,

- 114,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2010. do isplate,

- 129,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2011. do isplate,

- 104,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2011. do isplate,

- 109,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2011. do isplate,

- 101,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.04.2011. do isplate,

- 118,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2011. do isplate,

- 129,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2011. do isplate,

- 141,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.07.2011. do isplate,

- 196,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2011. do isplate,

- 144,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.09.2011. do isplate,

- 136,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2011. do isplate,

- 138,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2011. do isplate,

- 137,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.12.2011. do isplate,

- 144,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2012. do isplate,

- 149,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2012. do isplate,

- 150,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.03.2012. do isplate,

- 147,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2012. do isplate,

- 148,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2012. do isplate,

- 150,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.06.2012. do isplate,

- 148,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2012. do isplate,

- 147,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2012. do isplate,

- 142,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2012. do isplate,

- 144,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2012. do isplate,

- 148,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.11.2012. do isplate,

- 146,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2012. do isplate,

- 148,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2013. do isplate,

- 143,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.02.2013. do isplate,

- 141,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.03.2013. do isplate,

- 147,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2013. do isplate,

- 141,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2013. do isplate,

- 138,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2013. do isplate,

- 135,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2013. do isplate,

- 139,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.08.2013. do isplate,

- 141,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2013. do isplate,

- 143,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2013. do isplate,

- 144,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.11.2013. do isplate,

- 147,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2013. do isplate,

- 127,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2014. do isplate,

- 95,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2014. do isplate,

- 96,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2014. do isplate,

- 96,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2014. do isplate,

- 94,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.05.2014. do isplate,

- 93,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2014. do isplate,

- 95,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2014. do isplate,

- 98,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.08.2014. do isplate,

- 99,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2014. do isplate,

- 99,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.10.2014. do isplate,

- 101,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2014. do isplate,

- 102,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2014. do isplate,

- 102,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.01.2015. do isplate,

- 97,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.02.2015. do isplate,

- 97,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2015. do isplate,

- 97,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.04.2015. do isplate,

- 97,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.05.2015. do isplate,

- 97,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2015. do isplate,

- 97,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.07.2015. do isplate,

- 107,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.08.2015. do isplate,

- 107,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.09.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženoj OTP BANKA HRVATSKA d.d., OIB 52508873833, da tužitelju AS, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe plati iznos od 5.882,81 € (pettistućaosamstotinaosamdesetdvaeura i osamdesetjedancent) uz zateznu kamatu koja teče:

- na iznos od  2,93 € počev od 13. prosinca 2005.

- na iznos od  0,05 € počev od 11. siječnja 2006.

- na iznos od  0,89 € počev od 11. studenog 2008.

- na iznos od  11,62 € počev od 13. siječnja 2009.

- na iznos od  31,05 € počev od 11. veljače 2009.

- na iznos od  37,44 € počev od 11. ožujka 2009.

- na iznos od  26,22 € počev od 11. travnja 2009.

- na iznos od  24,22 € počev od 12. svibnja 2009.

- na iznos od  23,09 € počev od 11. lipnja 2009.

- na iznos od  25,35 € počev od 11. srpnja 2009.

- na iznos od  20,84 € počev od 11. kolovoza 2009.

- na iznos od  22,89 € počev od 11. rujna 2009.

- na iznos od  19,37 € počev od 13. listopada 2009.

- na iznos od  22,50 € počev od 11. studenog 2009.

- na iznos od  20,70 € počev od 11. prosinca 2009.

- na iznos od  37,99 € počev od 12. siječnja 2010.

- na iznos od  42,94 € počev od 11. veljače 2010.

- na iznos od  41,89 € počev od 11. ožujka 2010.

- na iznos od  46,09 € počev od 13. travnja 2010.

- na iznos od  52,15 € počev od 11. svibnja 2010.

- na iznos od  57,54 € počev od 11. lipnja 2010.

- na iznos od  67,88 € počev od 13. srpnja 2010.

- na iznos od  57,77 € počev od 11. kolovoza 2010.

- na iznos od  83,46 € počev od 11. rujna 2010.

- na iznos od  69,98 € počev od 12. listopada 2010.

- na iznos od  72,59 € počev od 11. studenog 2010.

- na iznos od  83,77 € počev od 11. prosinca 2010.

- na iznos od  98,55 € počev od 11. siječnja 2011.

- na iznos od  73,03 € počev od 11. veljače 2011.

- na iznos od  78,06 € počev od 11. ožujka 2011.

- na iznos od  70,95 € počev od 12. travnja 2011.

- na iznos od  87,04 € počev od 11. svibnja 2011.

- na iznos od  98,07 € počev od 11. lipnja 2011.

- na iznos od 103,07 € počev od 12. srpnja 2011.

- na iznos od 158,68 € počev od 11. kolovoza 2011.

- na iznos od 105,94 € počev od 13. rujna 2011.

- na iznos od  98,07 € počev od 11. listopada 2011.

- na iznos od 100,01 € počev od 11. studenog 2011.

- na iznos od  99,29 € počev od 13. prosinca 2011.

- na iznos od 106,15 € počev od 11. siječnja 2012.

- na iznos od 110,95 € počev od 11. veljače 2012.

- na iznos od 112,43 € počev od 13. ožujka 2012.

- na iznos od 108,94 € počev od 11. travnja 2012.

- na iznos od 110,80 € počev od 11. svibnja 2012.

- na iznos od 112,73 € počev od 12. lipnja 2012.

- na iznos od 109,85 € počev od 11. srpnja 2012.

- na iznos od 109,58 € počev od 11. kolovoza 2012.

- na iznos od 104,16 € počev od 11. rujna 2012.

- na iznos od 106,01 € počev od 11. listopada 2012.

- na iznos od 110,04 € počev od 13. studenog 2012.

- na iznos od 108,76 € počev od 11. prosinca 2012.

- na iznos od 110,61 € počev od 11. siječnja 2013.

- na iznos od 105,35 € počev od 12. veljače 2013.

- na iznos od 103,32 € počev od 12. ožujka 2013.

- na iznos od 109,11 € počev od 11. travnja 2013.

- na iznos od 103,44 € počev od 11. svibnja 2013.

- na iznos od 100,45 € počev od 11. lipnja 2013.

- na iznos od  97,08 € počev od 11. srpnja 2013.

- na iznos od 101,21 € počev od 13. kolovoza 2013.

- na iznos od 103,47 € počev od 11. rujna 2013.

- na iznos od 105,62 € počev od 11. listopada 2013.

- na iznos od 106,10 € počev od 12. studenog 2013.

- na iznos od 108,94 € počev od 11. prosinca 2013.

- na iznos od  89,61 € počev od 11. siječnja 2014.

- na iznos od  57,16 € počev od 11. veljače 2014.

- na iznos od  58,69 € počev od 11. ožujka 2014.

- na iznos od  58,41 € počev od 11. travnja 2014.

- na iznos od  55,94 € počev od 13. svibnja 2014.

- na iznos od  55,58 € počev od 11. lipnja 2014.

- na iznos od  57,73 € počev od 11. srpnja 2014.

- na iznos od  59,90 € počev od 12. kolovoza 2014.

- na iznos od  61,04 € počev od 11. rujna 2014.

- na iznos od  61,17 € počev od 11. listopada 2014.

- na iznos od  63,25 € počev od 11. studenog 2014.

- na iznos od  63,90 € počev od 11. prosinca 2014.

- na iznos od  64,74 € počev od 13. siječnja 2015.

- na iznos od  59,14 € počev od 11. veljače 2015.

- na iznos od  59,14 € počev od 11. ožujka 2015.

- na iznos od  59,14 € počev od 11. travnja 2015.

- na iznos od  59,14 € počev od 12. svibnja 2015.

- na iznos od  59,14 € počev od 11. lipnja 2015.

- na iznos od  59,14 € počev od 11. srpnja 2015.

- na iznos od  59,14 € počev od 11. kolovoza 2015.

- na iznos od  59,14 € počev od 11. rujna 2015.

pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 12. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 12. siječnja 2023. do 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 2. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

III. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.413,78 € sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su stranke dana 19. rujna 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 88446/05 koji sadrži odredbu kojom je ugovorena kamata uz redovnu stopu koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Takva je kamatna klauzula, smatra tužitelj, ništetna jer je ugovorena činidba tj. visina kamatne stope neodređena i neodrediva. Pored toga ugovor sadrži valutnu klauzulu te su takve odredbe ugovora imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga tužbom od 10. lipnja 2019. tužitelj zahtijeva da mu tužena vrati neosnovano stečeni iznos koji će se tijekom postupka precizirati i to nakon pribavljanja svih potrebnih isprava i provedenog vještva.

2. Ocijenivši da je ovakva tužba nerazumljiva i da nije dovoljno jasno na kom osnovu tužitelj temelji svoje potraživanje, a posebice jer su naznačeni i eventualni kumulirani zahtjevi, sud je rješenjem od 9. listopada 2019. (list spisa 6 i 7) vratio tužbu radi ispravka i dopune primjenom odredbe čl. 109. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP).

3. Podneskom od 17. listopada (list spisa 8) tužitelj je zatražio produljenje ostavljenog roka uz napomenu da nije u mogućnosti postavit određeni zahtjev za isplatu dok mu tužena ne dostavi svu potrebnu dokumentaciju.

4. Tužena je u odgovoru na tužbu (list spisa 14-24) istakla prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda pri čemu smatra da je tužba nepodobna za postupanje.

4. 1. Takav prigovor sud nije prihvatio ocijenivši da je za predmetni spor mjesno nadležan a sukladno odredbi čl. 59. ZPP-a. Citiranom je zakonskom odredbom propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovni jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. U nazočnom slučaju tužitelj je s tuženom, odnosno njezinom prednicom Splitska banka d.d. ugovor zaključio u Poslovnici Dubrovnik tj. u poslovnoj jedinici izvan svog sjedišta (Split) slijedom čega je za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan ovaj sud.

4. 2. Osporavajući osnov tužbenog traženja tužena smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva te takva odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti, a niti je tužitelj bilo čime potkrijepio tvrdnju da je banka postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja odnosno da bi došlo do značajne neravnoteže u pravima stranaka. Ni odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, ističe tužena, nije ništetna niti su ispunjene pretpostavke za takvo utvrđenje, a pored toga u vrijeme nastanka obveznopravnog odnosa među strankama (2005.) ugovaranje kamatne stope bilo je izrijekom zakonom dopušteno. Stoga tužena predlaže da se tužbeni zahtjev odbije te osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, a ujedno tvrdi da tužitelj nema pravnog osnova niti interesa voditi ovu parnicu budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF naknadno konvertiran te su stranke dana 1. ožujka 2016. zaključile Dodatak ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 - dalje ZID ZPK). Time je, tvrdi tužena, položaj tužitelja kao potrošača izjednačen s položajem u kojem bi bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima jer konverzija kredita i svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja ugovora. Spomenuti dodatak ugovoru o kreditu, kako dalje navodi tužena, zaključen je slobodnom voljom stranaka, utvrđena je iznos preplata te ugovoreno da će se navedeni iznos iskoristiti za namirenje budućih obroka kredita. Iz tog razloga, smatra tužena, tužitelj nije ovlašten potraživati bilo kakvu isplatu temeljem osnovnog ugovora budući je sklapanjem dodatka od 1. ožujka 2016. odnos među strankama ugovoren na drugačiji način pa samim time u ovoj pravnoj stvari niti pravomoćne presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne mogu predstavljati pravni temelj utuženog potraživanja.

4. 3. Podneskom od 23. travnja 2020. (list spisa 49-51) tužena ukazuje na pravno shvaćanje vrhovnog suda izneseno u predmetu pod br. Gos 1/2019 te smatra da su sporazumu o konverziji pravno valjani sa svim pravnim učincima koji iz toga proizlaze čak i u slučaju ako su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Stoga ističe da je sklapanjem dodatka ugovora o kreditu raniji ugovor s valutnom klauzulom pravno prestao postojati te da tužitelj nema nikakvog pravnog interesa niti osnova voditi ovu parnicu.

5. Tužitelj je tijekom postupka i to podneskom od 29. srpnja 2020. (list spisa br. 135-145) uredio tužbeni zahtjev naznačivši koji točno iznos na ime stečenog bez osnova potražuje od tužene. Tako glavnim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 69.223,67 kn na ime stečenog bez osnova, a koji iznos predstavlja razliku između anuiteta obračunatih temeljem jednostrano promijenjene kamatne stope u odnosu na anuitete obračunate po zakonom propisanoj kamatnoj stopi u smislu čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje ZOO) kao i razlike između fiksnog tečaja CHF na dan isplate kredita u odnosu na izmijenjeni tečaj sukladno valutnoj klauzuli, sve uz pripadajuću zateznu kamatu počev od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog obroka.

5. 1. Za slučaj da sud ne bi prihvatio takav zahtjev tužitelj je sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a istakao tužbeni zahtjev kojim od tužene potražuje iznos od 45.352,20 kn uz pripadajuću zateznu kamatu počev od dospjelosti svakog mjesečnog obroka. Obrazlažući takvo potraživanje tužitelj tvrdi da stranke o kamatnoj klauzuli nisu pojedinačno pregovarale već je kamatnu stopu banka mijenjala svojom jednostranom odlukom te bi u ovom slučaju vrijedila početno ugovorena kamatna stopa od 4,99 %. Stoga traženi iznos predstavlja razliku između onoga što je doista isplaćeno i obračuna koji se dobije u slučaju da je od početka otplate kredita primijenjen fiksni tečaj te početno ugovorena kamata bez jednostranih povećanja od strane banke.

5. 2. Jednako je tako ovim podneskom tužitelj istakao i daljnje eventualno kumulirane zahtjeve radi povrata iznosa od 50.416,93 kn odnosno radi povrata iznosa od 17.643,75 kn, a sve uz pripadajuću zateznu kamatu.

6. Očitujući se na ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužena je predložila da se svi istaknuti tužbeni zahtjevi, kako glavni tako i podredni, odbiju kao neosnovani pozivajući se pri tome na zaključeni sporazum o konverziji i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izneseno u postupku pod br. Gos-1/19 gdje je izričito navedeno da sporazum o konverziji sklopljen prema odredbama ZID ZPK-a ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovanog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

7. Presudom ovoga suda pod posl.br. P-934/19 od 14. siječnja 2022. (list spisa br. 214-226) naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju na ime obeštećenja iznos od 42.767,87 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka u utuženom razdoblju, a u preostalom je dijelu (26.455,80 kn) potraživanje odbijeno.

7. 1. Povodom izjavljenih žalbi donesena je presuda ukinuta odlukom Županijskog suda u Zadru br. Gž-264/2022 od 7. svibnja 2024. (list spisa br. 252-258) te je predmet vraćen na ponovljeni postupak.

7. 2. U nastavku postupka tužitelj je svoje novčano potraživanje koje je bilo istaknuto u kunama uskladio s važećom novčanom jedinicom primjenom fiksnog tečaja konverzije eura. Tako podneskom od 26. rujna 2024. (list spisa br. 263-268) tužitelj ističe glavni tužbeni zahtjev na iznos od 9.187,55 € koji predstavlja razliku između anuiteta obračunatih na temelju jednostranog promijenjene kamatne stope u odnosu na anuitete obračunate po kamatnoj stopu u smislu čl. 26. st. 3. ZOO-a kao i razlike između fiksnog tečaja CHF na dan isplate kredita u odnosu na izmijenjeni tečaj sukladno valutnoj klauzuli, a sve uz pripadajuću zateznu kamatu počev od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog obroka (toč. I izreke). Isti podneskom tužitelj primjenom odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a ističe tužbeni zahtjev potražujući od tužene iznos od 6.019,28 € uz pripadajuću kamatu od dospjelosti svakog mjesečnog obroka pri čemu traženi iznos predstavlja razliku između onoga što je doista isplaćeno i obračuna koji se dobije u slučaju da je od početka otplate kredita primijenjen fiksni tečaj te početno ugovorena kamata (4,99 %).

7. 3. Tužena je u nastavku postupka, a očitujući se na tako precizirani tužbeni zahtjev, ustrajala u svim ranije istaknutim prigovorima te posebice na tvrdnji da je sklapanjem sporazuma o konverziji kredita u potpunosti uspostavljena ravnoteža u ugovornim odnosima među strankama. Predložila je da se i glavni i podredni tužbeni zahtjev odbiju.

8. U postupku je proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i bankarstvo Majdi Korljan, saslušanjem tužitelja kao parnične stranke te pregledom i čitanjem isprava u spisu, a ocjenom svih provedenih dokaza odlučeno je kao u pravorijeku.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa utemeljen na odredbi čl. 1111. ZOO kojim je regulirano pitanje stjecanja bez osnova pri čemu tužitelj tvrdi da mu tužena navedeni iznos duguje zbog razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice nastale zbog povećanja redovne kamate i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita.

10. Nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tužena, kao kreditor, dana 19. rujna 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj 88446/05 kojim je tužena odobrila tužitelju stambeni kredit u iznosu od 61.755 CHF s rokom otplate od 20 godina odnosno 240 mjesečnih anuiteta. U čl. 5. toč. 1. Ugovora utvrđeno je da nominalna kamatna stopa iznosi 4,99% godišnje s time da je ta stopa promjenjiva i da se utvrđuje aktom/odlukom kreditora.

10. 1. Među strankama je neprijeporno da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjala, a to jasno i proizlazi iz poslovnih knjiga tužene kao i iz nalaza vještaka. Tako se od rujna 2005. do 12. veljače 2007. primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,99%, potom je od ožujka 2007. do konca 2008. kamatna stopa iznosila 5,20%, a od 12. siječnja 2009. pa do kraja studenog 2009. kamatna je stopa iznosila 5,90%. Počev od siječnja 2010. pa do konca 2010. vrijedila je kamatna stopa od 6,40% da bi potom od 10. veljače 2011. pa do konca 2013. bila na snazi kamatna stopa od 5,99%. U razdoblju nakon 1. siječnja 2014. pa nadalje kamatna je stopa smanjena i iznosila je 3,23%.

10. 2. Također je neprijeporno da su stranke dana 1. ožujka 2016. zaključile dodatak ugovora o kreditu (list spisa 29-31) na način da je kredit s valutnom klauzulom u CHF u skladu s odredbama ZID ZPK-a (NN 102/15) konvertiran u kredit u eurima, da je tom prilikom utvrđena preplata u ukupnom iznosu od 136,47 € (1.051,84 kn). Prije toga tužitelju je dana 9. studenog 2015. dostavljena ponuda za zamjena kredita (list spisa br. 33-38) sa otplatnim planom pri čemu je tužitelj obaviješten da je na dan 30. rujna 2015. utvrđena preplata u iznosu od 136,47 € te da će takav iznos biti iskorišten za otplatu budućih anuiteta.

11. Sporno je, dakle, pitanje osnove i visine utužene tražbine jer tužena smatra da je u konkretnom slučaju do promjene kamatne stope došlo iz valjanog razloga predviđenog ugovorom o kreditu te da se ne radi o samovoljnoj jednostranoj promjenjivosti kamatne stope, a pored čega je također sporno ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu preplaćenih iznosa nakon zaključenja dodatka ugovora o kreditu.

12. Svoje novčano potraživanje tužitelj temelji na tvrdnji da je ništetna odredba Ugovora kojom je ugovorena redovna kamatna stopa s time da je ta stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, a sve iz razloga jer se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pri tome se tužitelj poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH pod br. Pž-7129/13 od 4. srpnja 2014. ističući da je taj postupak vođen povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i da je u tom predmetu na strani tuženih bila i OTP banka d.d.

12. 1. Spomenutom odlukom Visokog trgovačkog sud RH pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi protiv više tuženika, među ostalim i tuženom iz ove parnice OTP banka d.d., a takva je tužba podignuta radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Istom presudom utvrđeno je da je tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

12. 2. U obrazloženju iste presude se navodi kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene povrede, u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Ovo je u skladu i sa odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje ZZP) koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Navedeni zakon se ima primijeniti s obzirom na vrijeme kada je sklopljen ugovor, dakle kada je i ugovorena sporna odredba.

12. 3. Shodno tome, osnovano se tužitelj u ovoj parnici poziva na sadržaj pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH pod br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. prema kojoj je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, a svi prigovori tužene ne dovode u sumnju takav zaključak.

12. 4. Okolnost da, a što tvrdi tužena, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu (siječanj 2005.) ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo zabranjeno, ne daje za pravo banci da kamatnu stopu mijenja po svojem nahođenju i da time jednostrano mijenja visinu tužiteljeve otplatne obveze. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene načela savjesnosti i poštenja sadržana u odredbi čl. 4. ZOO.

12. 5. Ovdje je svakako potrebno uzeti u obzir i odluku Vrhovnog suda RH pod br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kojom je utvrđeno da je, među ostalim, tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a slijedom čega je takva ugovorna odredba ništetna.

12. 6. Pregledom Ugovora kojega su zaključile parnične stranke opravdano je zaključiti da je riječ o standardnom ugovoru o kreditu koji sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatama tužene. Na iste okolnosti saslušan je tužitelj koji se zapravo svih pojedinosti oko sklapanja ugovora o kreditu nakon proteka gotovo dvadeset godina više i ne sjeća. On ističe da je ovaj ugovor sklopljen u poslovnici tadašnje Splitske banke u Dubrovniku, da je iznos kredita određen u CHF, da je zapravo najviše obratio pozornost na iznos mjesečnog anuiteta, usporedio ga je sa svojom mjesečnom plaćom te zaključio da takav iznos može uredno vraćati. Sam ugovor, tvrdi tužitelj, bio je tipski te on na ništa nije mogao utjecati niti je u tom trenutku opravdano mogao pretpostaviti što će se ubuduće događati sa tečajem CHF odnosno promjenom kamatne stope. Nakon određenog vremena primijetio je da su mjesečni obroci otplate kredita sve veći, sad su već premašivali iznos njegovih imovnih mogućnosti, a u jednom trenutku je dobio ponudu od banke za konverziju kredita, pristao je na takvu ponudu jer mu je rečeno da će sada uvjeti za otplatu biti povoljniji.

12. 7. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je u ovom slučaju ovisila isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena. U ugovoru nema naznačenog ni preciznog načina utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tužena, a koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata određuje isključivo prema odluci banke, mogla postupiti kako je htjela tj. i savjesno i nesavjesno. I iz citirane presude Visokog trgovačkog suda RH jasno proizlazi da su banke postupale suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interese potrošača kojima su nametnute ugovorne odredbe koje ih stavljaju u neravnopravan položaj. Zbog toga su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke protivne zakonu, a prema tome i ništetne.

12. 8. Odredbom čl. 96. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. u st. 2. cit. članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

12. 9. Nedvojbeno je da se o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke nije pojedinačno pregovaralo. Naime, u citiranoj presudi Visokog trgovačkog sud RH navodi se da se upravo o toj odredbi nije pregovaralo, a sve banke koje su u tom postupku bile tužene nisu niti tvrdile da su korisnici kredita mogli utjecati na visinu kamatne stope. Iz toga slijedi da se ni u ovom slučaju vezano uz spornu ugovornu odredbu nije pojedinačno pregovaralo.

12. 10. Čl. 1111. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnova u nekom pravnom poslu, odluci suda ili druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj ga je dužan vratiti, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema st. 3. istog članka obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednost nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije opala.

12. 11. Iz svega naprijed navedenog utvrđeno je da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 11. Ugovora) ništetna, a samim time smatra se da se osnova nikada nije ni ostvarila budući ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla. Pri tome pozivom na odredbu čl. 324. ZOO ništetnost ove odredbe ugovora ne povlači ništetnost čitavog ugovora jer on može opstati i bez takve odredbe.

12. 12. Utvrdivši tako u postupku da je tužitelj podnio tužbu pozivajući se na citiranu presudu Visokog trgovačkog suda RH koja obavezuje i ovaj sud jer je tužitelj u spornom razdoblju bila stranka potrošačkog ugovora o kreditu, a tužena je koristila nepoštenu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, ovaj je sud ocijenio da tužitelju pripada pravo zahtijevati povrat stečenog bez osnova sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO.

13. U pogledu ništetnosti valutne klauzule u CHF, ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno člankom 1. spornog ugovora zaključenog između stranaka.

13. 1. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. 2. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

13. 3. Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima.

13. 4. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

13. 5. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača

- korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te je takvu ugovornu odredbu utvrdio ništetnom.

13. 6. U konkretnom se slučaju radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom CHF i promjenjive kamatne stope pa slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja, kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni, a što je vidljivo iz priložene dokumentacije i nalaza vještaka. Do takvog značajnog povećanja anuiteta došlo je s jedne strane zbog povećanja stope redovne kamate, a s druge strane zbog rasta tečaja.

14. Utvrdivši tako da svoj novčani zahtjev tužitelj temelji na posljedici ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena primjena valutne klauzule tijekom otplate kao i ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamati, sud je ocijenio da tužitelju pripada pravo na novčano potraživanje jer je tužena stekla nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

15. Odlučujući o visini iznosa kojega je tužena neosnovano stekla, sud je utvrdio da takav iznos predstavlja razliku između mjesečnih anuiteta naplaćenih tužitelju u utuženom razdoblju i onih iznosa koji bi mu bili naplaćeni da je mjesečni anuitet obračunavan po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,99% te primjenom fiksnog tečaja CHF na dan isplate kredita. Ovo stoga jer je neprijeporno da su Ugovorom o kreditu stranke ugovorile redovitu kamatu od 4,99% i u tom dijelu ugovorna je odredba pravno valjana.

15. 1. Zbog toga i nije bilo osnova primjenjivati na odnose među strankama zakonom propisanu kamatu u skladu s odredbom čl. 26. st. 3. ZOO, a kako je to glavnim tužbenim zahtjevom potraživao tužitelj. Iz tog je razloga tužiteljev glavni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. I izreke).

16. Na okolnost visine iznosa kojega je tužena stekla više nego što bi iznosili otplaćeni anuiteti u slučaju da je od početka otplate kredita do konverzije primijenjen fiksni tečaj CHF i kamata utvrđena ugovorom o kreditu bez jednostranih povećanja, a na temelju priložene dokumentacije i izvoda iz poslovnih knjiga tužene, sud je odredio provedbu financijsko knjigovodstvenog vještačenja te vještakom u ovoj parnici imenovao Majdu Korljan. U svom pismenom nalazu (list spisa br. 168-175) imenovana je vještakinja utvrdila da je banka primjenom promjenjive kamatne stope uz valutnu klauzulu i promjenu tečaja CHF stekla iznos od 45.352,20 kn više nego što bi iznosili otplaćeni anuiteti u slučaju da je od početka otplate kredita do konverzije primijenjen fiksni tečaj za CHF i kamata utvrđena ugovorom o kreditu bez jednostranih povećanja

16. 1. Povodom primjedbi tužene na provedeno vještačenje te tvrdnje da imenovana vještakinja nije u svom nalazu iskazala negativnu razliku nastalu zbog činjenice što je tečaj CHF u određenom razdoblju bio manji od početnog i time povoljniji za tužitelja, sud je zatražio očitovanje vještaka i dopunu prvobitnog nalaza. Postupajući po takvom nalogu sudska vještakinja Majda Korljan je u svom pisanom nalazu (list spisa br.196-203) primjenjujući i pozitivnu i negativnu razliku tečaja utvrdila da je banka primjenom promjenjive kamatne stope uz valutnu klauzulu i promjenu tečaja CHF stekla iznos od 42.767,87 kn više nego što bi iznosili otplaćeni anuiteti u slučaju da je od početka otplate kredita do konverzije primijenjen fiksni tečaj za CHF i kamata utvrđena ugovorom o kreditu bez jednostranih povećanja, a za takav izračun korištena je i pozitivna i negativna razlika tečaja.

16. 2. Međutim, sud je mišljenja da je u ovoj pravnoj stvari mjerodavan izračun sudske vještakinje prema pismenom nalazu (list spisa br. 168-175) i to izračun prikazan u tablici br. 2 neovisno o negativnoj razlici tečaja, a na koju se tužena poziva. Naime, u ugovorima s valutnom klauzulom vezanom uz CHF postojala su razdoblja kada je tečaj te valute padao u odnosu na početno ugovoreni tečaj. No, u takvoj situaciji potrošač plaćanjem po nižem tečaju nije mogao ništa steći niti se tužena osnovano poziva na institut stjecanja bez osnova.

17. Tužena je tijekom postupka osporila tužitelju pravo potraživati bilo kakvu isplatu temeljem osnovnog ugovora o kreditu, a zbog sklapanja dodatka Ugovoru kojim je isti konvertiran iz valute CHF u valutu EUR pri čemu smatra da su konverzijom sporne ugovorne odredbe izmijenjene s važenjem ex tunc te da dodatak ugovora o kreditu predstavlja svojevrsnu nagodbu stranaka kojom su razriješena sva uzajamna prava i obveze.

17. 1. Naime, prema čl. 19. b. ZPK konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

17. 2. Čitanjem dodatka Ugovora o kreditu od 1. ožujka 2016. (list spisa 29-31) sud utvrđuje da je istim izvršena konverzija kredita radi promjene valute i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi korisnik bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Ovakav ugovor tužena je zaključila u ispunjenu svoje zakonske obveze sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju pri čemu su stranke utvrdile neotplaćeni dio glavnice, preostali rok otplate kredita, a iz dopisa kojega je tužena dana 9. studenog 2015. (list spisa br. 33-38) uputila tužitelju jasno proizlazi da iznos preplate po konvertiranom kreditu je 1.051,84 kn. U istom pismenu tužena izvješćuje korisnika kredita da će izračunati iznos preplate biti uplaćen na njegov račun te će se koristiti za otplatu budućih anuiteta.

17. 3. Dodatak ugovora o kreditu i konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR izvršen je temeljem odredbi ZID ZPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju preplatom/podmirenja manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže zakon.

17. 4. Konverzija, odnosno potpisivanje dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim dodatkom, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i iznos glavnice veza za tečaj CHF, kao što se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

17. 5. Konverzijom prvobitnog ugovora o kreditu među strankama je uređeno pitanje određivanja kamatne stope nakon zaključenja dodatka ugovoru, odnosno time se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose među strankama.

17. 6. U ovoj pravnoj stvari tužitelj svojim zahtjevom traži isplatu s osnova preplate anuiteta odnosno neosnovano stečenog na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a potraživanje je utuženo za razdoblje do rujna 2015. Dodatak ugovora o kreditu zaključen je dana 1. ožujka 2016. i njime je regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, utvrđeno je stanje glavnice kredita i utvrđen iznos preplate. Zbog svega toga sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK te da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnova zbog ništetnih ugovornih odredbi. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje odredba čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u ovom slučaju nisu ispunjeni.

17. 7. Slijedom toga dodatkom ugovora o kreditu uređeno je pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja sporazuma o konverziji tj. u ovom slučaju nakon prosinca 2015., a takvim se pravnim poslom ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženo razdoblje, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim. Samim time, a protivno tumačenju tužene, korisnik kredita kao potrošač, neovisno o izvršenoj konverziji kredita, ima pravo na potpuno obeštećenje od posljedica koje su za njega proizvele ništetne ugovorne odredbe, kako ona o promjenjivosti ugovorne kamate, tako i ona o vezanju glavnice za valutu CHF. Zbog toga tužitelju pripada pravo na potpuno obeštećenje jer onim što joj je priznato na ime pretplate prilikom provedbe konverzije nisu u potpunosti sanirane posljedice ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu s time što utvrđeni iznos preplate valja uračunati i za taj iznos je sud umanjio tužiteljevu tražbinu.

18.  Tužitelju,  dakle,  pripada  pravo  zahtijevati  od  tužene  razliku otplaćenih anuiteta u odnosu na iznos anuiteta obračunatih na način da je od početka otplate kredita do konverzije primijenjen fiksni tečaj za CHF i kamata utvrđena ugovorom o kreditu bez jednostranih povećanja.

18. 1. Zbog svega navedenog sud je obvezao tuženu platiti tužitelju iznos koji je utvrđen provedenim knjigovodstvenim vještačenjem, a koji se odnosi na razliku dobivenu jednostranim povećanjem kamatne stope od strane tužene i na razliku iznosa početnog tečaja CHF u odnosu na tečaj istog u vrijeme mjesečnih otplata kreditnih anuiteta. Slijedom toga mjerodavan je u ovom slučaju izračun sudske vještakinje prema pismenom nalazu (list spisa br. 168-175) iz kojega proizlazi da preplata u ovom slučaju iznosi 45.352,20 kn odnosno primjenom fiksnog tečaja konverzije (7,5345) riječ je o iznosu od 6.019,28 €. Ovako utvrđeni iznos valjalo je umanjiti za iznos preplate kojega su stranke utvrdile pri konverziji kredita (1.051,84 kn – 136,47 €), a koji je iznos iskorišten i potrošen za plaćanje budućih rata od trenutka zaključenja ugovora o konverziji.

19. Shodno navedenom tužena je u konačnici dužna platiti tužitelju iznos od 5.882,81 €, a pored toga tužena duguje tužitelju pripadajuću zateznu kamatu počev od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog obroka po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO te je i presuđeno kao u toč. II pravorijeka.

19. 1. Stoga je sud obvezao tuženu isplatiti tužitelju naprijed navedeni iznos sa zateznom kamatom na svaki pojedini novčani iznos pobliže označen u točki II izreke ove presude i to od dospjelosti pa do isplate. Ovo stoga jer se u nazočnom slučaju u pogledu opsega vraćanja stečenog bez osnova primjenjuje odredba čl. 1115. ZOO koja propisuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja.

19. 2. Neovisno o tome što je tužiteljevo potraživanje umanjeno za iznos preplate utvrđen prilikom konverzije (136,47 €) sud je mišljenja da on ima pravo na isplatu zateznih kamata na sve više plaćene iznose anuiteta računajući od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

19. 3. Na takav zaključak suda upućuje i stav zauzet na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 13. i 20. prosinca 2022. koji glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZID ZPK, nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz čl. 1111. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl 19 c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije."

19. 4. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u toč. II izreke te je naloženo tuženoj platiti tužitelju 5.882,81 € kn kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini više preplaćeni iznos do dana izvršene konverzije, a sve u skladu s nalazom vještaka.

20. Odlučujući o parničnom trošku sud je primijenio odredbu čl. 154. st.

2. ZPP-a imajući u vidu djelomični uspjeh stranaka u parnici. Sukladno istoj odredbi omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu a pri tome vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Kako je tužena tijekom čitavog postupka osporavala osnov novčanog potraživanja, a tužitelj je u pogledu osnova uspio u cijelosti, njegov uspjeh u tom dijelu iznosi 100%. U pogledu visine novčanog potraživanja tužitelj je uspio za cca 60% dok je tužena u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela za 40% (glavnim tužbenim zahtjevom potraživan je iznos od 9.187,55 €, a tužitelju je priznat iznos od 5.882,81 €). Obračunom navedenih postotaka jasno je da tužitelj ima pravo na naknadu svih troškova koji su bili potrebni radi vođenja ove parnice. Stoga je odmjerivši sve izdatke koji su bili potrebni u ovom postupku sud tužitelju priznao izdatke za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe i sastav četiri obrazložena podneska te zastupanje na četiri ročišta, za svaku radnju po 200,00 € te za sastav žalbe 250,00 €, a što ukupno iznosi 2.050,00 €, koji je iznos uvećan za pripadajuću stopu PDV-a (512,50 €). Jednako tako su tužitelju priznati troškovi sudskog vještačenja u iznosu od 398,16 € te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 138,30 € i na presudu u iznosu od 138,30 € te trošak pristojbe žabe od 176,52 € pa sveukupno priznati trošak iznosi 3.413,78 €.

21. Zbog navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Korčuli, 24. siječnja 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).