REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-945/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Željko Šimić, u pravnoj stvari tužitelja DOLEX d.o.o., OIB: 99947688160, Split, Plinarska 25, kojega zastupa punomoćnik Branko Čutura, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura, u Splitu, Pojišanska 18, protiv tuženika CARLSBERG CROATIA d.o.o., OIB: 09520995772, Koprivnica, Danica 3, radi isplate iznosa od 277.339,64 kn odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Pl-2/2021-2 od 14. travnja 2021., 24. siječnja 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Pl-2/2021-2 od 14. travnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbacio tužbu kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 466. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).
2. U obrazloženje odluke sud je naveo da je tužitelj u tužbi predložio izdavanje platnog naloga kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 277.339,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama na više pojedinačnih iznosa od dana dospijeća svakog iznosa do dana plaćanja uz naknadu troškova postupka s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja odluke do dana plaćanja. Tužitelj je priložio isprave na temelju kojih dokazuje osnovanost potraživanja te je naveo razlog zbog kojega predlaže izdavanje platnog naloga umjesto prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Tužitelj je pravni interes za izdavanje platnog naloga obrazložio tvrdnjom da je tuženik osporio predmetno potraživanje pa je ostvarena pretpostavka za izdavanje platnog naloga na temelju odredbe članka 446. ZPP-a. Sud je ocijenio da isprave koje je tužitelj priložio uz tužbi ne potvrđuju njegov pravni interes za predlaganje izdavanja platnog naloga, odnosno da ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe jer tužitelj nije priložio ispravu kojom bi dokazao da je tuženik osporio njegovu tražbinu.
3. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. ZPP-a. U žalbi je ponovio razloge koje je naveo u tužbi, a koji po njegovom shvaćanju dokazuju pravni interes za predlaganje izdavanja platnog naloga umjesto podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Žalitelj ističe da je tuženiku uputio Obavijest o dospjelim obvezama 16. siječnja 2019. i Opomenu pred tužbu 24. svibnja 2019. Budući da je tužiteljevu tražbinu tuženik osporio predmnijeva se da postoji pravni interes za podnošenje tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga u skladu s odredbom članka 446. stavaka 2. i 3. ZPP-a. Sud je pobijanu odluku donio u prethodnom postupku bez da je tužitelja upoznao sa svojim pravnim shvaćanjem i omogućio mu da se očituje. Na taj način tužitelj je onemogućen u raspravljanju i sud mu nije omogućio da dopuni dokazna sredstva kojima bi dokazao pravni interes. Žalitelj je predložio da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 7.812,05 kn.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Nakon što je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., u vezi s člankom 381. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.
6. Odredba članka 446. ZPP-a propisuje kad će sud izdati platni nalog. U tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ako sud ocijeni da razlozi koje je tužitelj naveo ne opravdavaju njegov pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, odbacit će tužbu kao nedopuštenu (odredba članka 446. stavka 2. ZPP-a). Smatrat će se da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga ako je tuženik osoba u inozemstvu ili ako je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi (odredba članka 446. stavka 3. ZPP-a).
7. Tužitelj je podnio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga 10. ožujka 2021. u kojoj je naveo razlog zbog kojega predlaže izdavanje platnog naloga. Taj razlog je u činjenici da je tuženik prije podnošenja tužbe osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi. Međutim, tužitelj je uz tužbu priložio Obavijest o dospjelim obvezama 16. siječnja 2019. i Opomenu pred tužbu 24. svibnja 2019. ali nije priložio dokaze da je te isprave dostavio tuženiku niti da je tuženik isprave primio. Nadalje, tužitelj nije priložio dokaz da je tuženik na bilo koji način osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi.
8. Prema odredbi članka 282. ZPP-a nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da nije proveden zakonom predviđeni postupak drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti. Sukladno članku 283. ZPP-a, ako sud smatra da nema dovoljno osnove za donošenje odluke o pitanju koje se postavilo u tijeku prethodnog ispitivanja tužbe, odluku o tom pitanju može donijeti i nakon primitka odgovora na tužbu ili na pripremnom ročištu. Mogućnost odbacivanja tužbe zbog nedostatka pravnog interesa nije ograničena na prethodno ispitivanje tužbe odnosno odluke na pripremnom ročištu. Sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi na postojanje pravnog interesa i postojanje pravnog interesa može provjeravati sve donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.
9. U konkretnom slučaju, prema ocjeni prvostupanjskog suda, tužitelj je podnio tužbu s prijedlogom za određivanje platnog naloga, u kojoj je naveo i obrazložio razlog zbog kojega predlaže izdavanje platnog naloga umjesto predlaganja određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Iz navoda tužbe proizlazi da se tuženik nije javljao tužitelju i da nije odgovorio na pisanu opomenu pred tužbu. Sama činjenica neplaćanja za prvostupanjski sud ne predstavlja osporavanje tražbine (što je prema ocjeni ovog suda ispravna ocjena, jer neplaćanje može biti, primjerice, i posljedica nemogućnosti za plaćanje duga koji dužnik ne osporava). Kako navedene činjenice i priloženi dokazi nisu predstavljali dostatno uvjerenje prvostupanjskom sudu da tuženik osporava tražbinu sadržanu u predmetnoj vjerodostojnoj ispravi odbacio je tužbu budući da je ocijenio da ne postoji razlog koji opravdava tužiteljev pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga. S navedenim shvaćanjem prvostupanjskom suda suglasan je i drugostupanjski sud.
10. Pojedine odredbe zakona treba tumačiti u skladu s ciljevima i načelima zakona. To konkretnom slučaju znači da odredbu članka 446. ZPP-a treba promatrati u cjelini i u skladu s izraženom namjerom zakonodavca. Nema dvojbe da tom zakonskom odredbom zakonodavac uskraćuje stranci pravni interes za jedan put pravne zaštite u situaciji kad je osiguran drugi brži i učinkovitiji pravni put (prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave). Određivanje i provođenje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave predstavlja pogodnost koju vjerovnik može koristiti. Tužbu vjerovnik može podnijeti ako postoji pravni interes za podnošenje tužbe s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, ali je u takvom slučaju tužitelj dužan već u tužbi dužan činjenice koje dovode do zaključka o postojanju pravnog interesa za takvo postupanje i priložiti dokaze koji potvrđuje te činjenice.
11. Za žalitelja nije sporna načelna mogućnost odbacivanja tužbe zbog nedostatka pravnog interesa u situacijama kada se za to ispune pretpostavke u smislu odredbe članka 282. ZPP-a. Međutim, žalitelj smatra de je sud bio dužan upoznati ga sa svojim pravnim shvaćanjem da razlozi navedeni u tužbi ne opravdavaju pravni interes za podnošenje tužbe. S takvim stajalištem ovaj sud se ne može složiti. Tužitelj je bio dužan dostaviti sve dokaze kojima dokazuje svoje tvrdnje o postojanju pravnog interesa za podnošenje tužbe, a ako ih nema tada je trebao podnijeti prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Štoviše, žalitelj niti u žalbi ne tvrdi da raspolaže s dokazima koji potvrđuju tuženikovo osporavanje predmetne tražbine. Također, sud nije bio dužan održati pripremno ročište jer je riječ o procesnoj pretpostavci o kojoj ovisi dopuštenost tužbe.
12. Budući da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo ga je potvrditi primjenom odredbe članka 380. stavka 2. ZPP-a kao u izreci rješenja ovog suda.
Zagreb, 24. siječnja 2025.
Sudac
Željko Šimić
