Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1347/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Došenu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Adriacink transport Split d.d., Split, Stinice 42a, OIB 03040465340, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Šakiću, odvjetniku iz Splita i Adriacink d.d., Split, Stinice 12, OIB 29615199749, zastupanog po punomoćniku Borisu Bulju, odvjetniku iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Pn-174/2022-11 od 12. ožujka 2024., 24. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Pn-174/2022-11 od 12. ožujka 2024. tako da se tužitelju dopušta preinaka tužbe isticanjem zahtjeva za izgubljenu zaradu sadržanog u podnesku tužitelja od 21. travnja 2021.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
"Ne dopušta se preinaka tužbe isticanjem zahtjeva za izgubljenu zaradu sadržana u podnesku tužitelja od 21. travnja 2021. godine."
2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj u tužbi podnesenoj 26. lipnja 2012. (ranije P- 227/12 i Pn-94/15) traži da mu 1. i 2. tuženici solidarno nadoknade imovinsku i neimovinsku štetu koja je istome nastala u događaju od 4. prosinca 2008. kada je na privremenom gradilištu u Zagvozdu, kao radnik tvrtke Fraccaso Ri d.o.o. iz Kukuljanova, zadobio tešku tjelesnu ozljedu. U tužbi ističe da mu je nastala neimovinska šteta jer je trpio fizičke i duševne bolove, strah te mu je nastala naruženost zbog postoperativnog ožiljka pa po toj osnovi postavlja tužbeni zahtjev na iznos od 30.000,00 kn sa zateznom kamatom na taj iznos od dana podnošenja tužbe. Također, u činjeničnim navodima ukazuje i na nastanak imovinske štete radi potrebe tuđe pomoći i njege pa po toj osnovi potražuje iznos od 10.000,00 kn, kao i na to da mu je zbog definitivnog stanja lijeve noge utvrđena trajna invalidnost u visini od 40% te radna nesposobnost za poslove montažera u visini od 100% pa po toj osnovi "predlaže" 50.000,00 kn te postavlja tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete na iznos od 60.000,00 kn na koji zatezna kamata teče od 4. prosinca 2008.. U činjeničnim navodima ističe i da zahtijeva naknadu imovinske i neimovinske štete zbog teške tjelesne ozljede i trajnog oštećenja zdravlja u vidu izgubljene buduće zarade jer isti nigdje ne radi i nije se u stanju vratiti na posao koji je prethodno obavljao.
4.1. Nakon što je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku specijalnosti ortopedije i traumatologije, tužitelj je u podnesku od 6. listopada 2014. postavio tužbeni zahtjev na način da zbog duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti potražuje iznos od 16.500,00 kn, zbog fizičkih bolova potražuje iznos od 27.120,00 kn, zbog straha iznos od 15.000,00 kn, zbog naruženja iznos od 15.000,00 kn, dok zbog potrebe tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 13.340,00 kn. U podnesku je naveo i da pridržava pravo preinake odnosno povećanja tužbenog zahtjeva u vidu imovinske štete (izgubljene buduće zarade) nakon provođenja vještačenja, pri čemu ukazuje da je iz nalaza medicinskog vještaka vidljivo da je kod istog nastala profesionalna nesposobnost jer je izgubio profesionalnu radnu sposobnost za poslove koje je obavljao do ozljede pa je prekvalificiran na radno mjesto skladištara, čime trpi štetu u vidu izgubljene buduće zarade pa predlaže provođenje vještačenja kojim će se izvršiti kapitalizacija buduće zarade do 65-e godine života zbog razlike u plaći između prethodnog i sadašnjeg posla.
4.2. U podnesku od 19. travnja 2021. tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na način da na ime neimovinske štete potražuje iznos od 138.000,00 kn sa zateznom kamatom od 19. srpnja 2012., na ime imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 15.660,00 kn sa zateznom kamatom od 19. srpnja 2012., dok na ime izmakle dobiti – izgubljene zarade do 15. travnja 2021. potražuje iznos od 406.238,18 kn, pri čemu zatezna kamata teče na svaki pojedinačni iznos, a od 15. svibnja 2021. nadalje da se tuženicima naloži plaćanje 2.456,67 kn mjesečno. Tuženici su se takvoj preinaci tužbe protivili.
4.3. Zaključak je suda prvog stupnja da je u prvotno podnesenoj tužbi tužitelj naveo da zbog trajnog oštećenja zdravlja trpi štetu u vidu izgubljene buduće zarade, međutim na tu okolnost nije postavio određen zahtjev niti je naveo druge činjenice vezane uz izgubljenu zaradu, iako je istome bilo poznato da u tom trenutku isti ne radi jer je bio privremeno nesposoban za rad (bolovanje). Također obrazlažući u činjeničnim navodima tužbe zahtjev za isplatom iznosa od 50.000,00 kn tužitelj je naveo da mu je utvrđena trajna invalidnost u visini od 40% te radna nesposobnost za poslove montažera u visini od 100%, ali činjenično nije naveo u čemu se sastoji šteta po navedenoj osnovi. Sud zaključuje da je tužitelju u vrijeme podnošenja tužbe bilo poznato da je ozljedu zadobio kao radnik tvrtke Fracasso Ri d.o.o., kao i da mu je prije podnošenja tužbe od strane Croatia osiguranja d.d. isplaćen iznos od 20.000,00 kn na ime trajnog invaliditeta. Iz tih razloga sud zaključuje da se u pogledu izgubljene zarade ne radi o okolnostima nastalim nakon podnošenja tužbe te sud ne nalazi svrsishodnim dopustiti preinaku tužbe isticanjem zahtjeva za naknadu štete s osnova izgubljene zarade, što je tužitelj učinio podneskom od 21. travnja 2021.
5. Po ocjeni ovog suda osnovane su žalbene tvrdnje tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 190. ZPP-a kada nije dopustio preinaku tužbe.
5.1. Odredbom članka 190. stavak 3. ZPP-a propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
6. Neosnovane su žalbene tvrdnje tužitelja da je sud pogrešno utvrdio da je tužitelj tek 2021., nakon provođenja svih vještačenja, prvi put postavio zahtjev za naknadu imovinske štete tvrdeći da se radi samo o povišenom tužbenom zahtjevu kojeg je tužitelj postavio već u tužbi. Naime, po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na isplatu imovinske štete u tužbi bio je nejasan jer tužitelj u činjeničnim navodima tužbe nije naveo činjenice o tome u čemu se sastoji izgubljena zarada, već je kao činjenice za isplatu iznosa od 50.000,00 kn naveo postotak trajne invalidnosti te gubitak radne sposobnosti za poslove montažera, što bi ukazivalo na eventualnu neimovinsku štetu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, ali ne i na činjenice koje bi se odnosile na izgubljenu zaradu. Tijekom postupka tužitelj je iznosio činjenice i dostavljao dokaze koji se odnose na izgubljenu zaradu (podnesak od 7. prosinca 2017. uz koji podnesak je tužitelj dostavio podatke o visini plaće i drugih prihoda te nalaz i mišljenje vještaka Ljubomira Jelića, koji je sačinjen na zahtjev tužitelja), ali je prvi puta tužbeni zahtjev s osnova izgubljene zarade postavio u podnesku od 19. travnja 2021. te je u tom podnesku iznio jasne činjenice koje se odnose na izgubljenu zaradu. Po ocjeni ovog suda tužitelj je tim podneskom preinačio tužbu postavljajući tužbeni zahtjev s osnova izgubljene zarade koji je bio podoban za raspravljanje.
6.1. Međutim, s obzirom da je i bez podobnog zahtjeva za raspravljanje sud tijekom postupka rješenjem od 13. prosinca 2020. odredio vještačenje po financijskoj vještakinji Goranki Šmer Maraš radi utvrđenja činjenica o gubitku zarade tužitelja, koja je izradila nalaz i mišljenje i dostavila ga sudu 27. srpnja 2020., po ocjeni ovog suda u takvom slučaju bilo je svrsishodno radi konačnog rješenja odnosa među strankama dopustiti preinaku tužbe isticanjem zahtjeva s osnova izgubljene zarade.
7. Iz obrazloženih razloga žalbu tužitelja trebalo je uvažiti, a rješenje suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a te dopustiti traženu preinaku tužbe.
Koprivnica, 24. siječnja 2025.
Sutkinja
Tatjana Kučić
