REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-399/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KL, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, ; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog KL izjavljenoj po branitelju Dejanu Vukomanoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1233/2024- 115 od 7. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog KL, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom BL izrečena sporedna novčana kazna ukida.

II. U preostalom dijelu odbija se žalba optuženog KL, kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog KL zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma opisano u članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11, kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari, opisano u članku 235. stavku 1. KZ/11, kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – obijesnom vožnjom u cestovnom prometu, opisano u članku 226. KZ/11 i kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, opisano u članku 215. stavku 1. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, te mu je na temelju članka 326. stavak 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, na temelju članka 235. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 226. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 215. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i primjenom članka 51. stavak 2. KZ/11 osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom BL je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 19. siječnja 2024. pa nadalje na način da se jedan dan lišenja slobode izjednačava sa jednim danom kazne zatvora.

1.3. Na temelju članka 40. stavak 5. KZ/11 u svezi sa člankom 42. KZ/11 optuženom KL izrečena je sporedna novčana kazna u visini od 11.007,50 € (jedanaest tisuća sedam eura i pedeset centi), što predstavlja 250 prosječnih dnevnih iznosa u visini od 44,03 € (četrdeset četiri eura i tri centa) za dnevni iznos, koju je dužan platiti u korist proračuna Republike Hrvatske u roku od 3 (tri) mjeseca po izvršnosti presude uz upozorenje da ako u roku koji mu je određen u cijelosti ili djelomično ne plati novčanu kaznu, a ne postoje pretpostavke za produljenjem roka plaćanja zbog neskrivljenog znatnog pogoršanja njegovih imovinskih prilika, neplaćena novčana kazna naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se ni prisilno ne može naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije biti dulji od 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna, odnosno, rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro na način da se dva sata rada zamjenjuju s jednim danom zatvora, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 mjeseci.

1.4. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženog KL oduzimaju se mobiteli marke Samsung Galaxy S22, IMEI 1: 352539596753369, IMEI 2: 356229366753360 i marke iPhone 12, IMEI 1: 357848538385627, IMEI 2: 357848539661802.

1.5. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u nastavku ZKP/08) oštećeniku Hrvatskim cestama d.o.o., OIB: 57500462912 dosuđen je postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 6.032,25 € (šest tisuća trideset dva eura i dvadeset pet centi), koji je optuženi KL, MBS: [matični broj subjekta] dužan uplatiti u korist Hrvatskih autocesta d.o.o., ... u korist računa [broj bankovnog računa] otvorenog kod Privredne banke Zagreb d.d. u roku od 15 dana po izvršnosti.

1.6. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženi KL, obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 € (petsto eura) s osnova paušalne svote, a koji trošak je dužan uplatiti u korist proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po izvršnosti presude.

1.7. Na temelju članka 148. stavak 1. i 4. ZKP/08 optuženi KL, obvezan je naknaditi i trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08 s osnova nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti u visini koja će biti određena posebnim rješenjem po pravodobnom postavljanju zahtjeva.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi KL, po branitelju Dejanu Vukomanoviću, odvjetniku iz Zagreba, zbog odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se uvažavajući žalbu preinači odluka o kazni na način da se smanje izrečene pojedinačne kazne, smanji izrečena jedinstvena kazna zatvora, ukine izrečena sporedna novčana kazna i podredno da se izrekne djelomična uvjetna osuda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba optuženog KL je djelomično osnovana.

6. Žaleći se na odluku o kazni i to na visinu izrečenih pojedinačnih kazni i visinu jedinstvene kazne zatvora te sporedne novčane kazne žalitelj ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj otegotnih okolnosti, a podcijenio značaj olakotnih okolnosti te zanemario određene olakotne okolnosti, te izrekao suviše stroge kazne. Smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti i to iskreno priznanje svih djela, izraženo kajanje i ispriku, loše imovinsko stanje, činjenicu da ima obitelj i maloljetno dijete od tri godine te da nikada do sada nije kazneno ni prekršajno osuđivan, da nije cijenio kao olakotnu okolnost činjenicu da je osoba mlađe životne dobi već ju je cijenio kao otegotnu okolnost, a s druge strane da je precijenio otegotne okolnosti koje po žalitelji nisu ni pravilno utvrđene jer navod prvostupanjskog suda da je došao na teritorij Republike Hrvatske radi činjenja kaznenog djela ne može predstavljati otegotnu okolnost jer bi time bilo povrijeđeno načelo jednakosti pred zakonom, odnosno postojala bi diskriminacija u odnosu na strane državljane, a nejasan je i navod da je da je prema tijelima i imovini Republike Hrvatske iskazao drskost i bezobzirnost te se pogrešno navodi da je u kombi vozilu bilo 12 maloljetnih osoba jer iz opisa djela proizlazi da je bilo 11 maloljetnih osoba. Smatra da je jedinstvena kazna zatvora primjenom pravila o stjecaju trebala biti izrečena u trajanju od najviše 6 godina ili je sud mogao primijeniti djelomičnu uvjetnu osudu, s obzirom da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.

6.1. Žaleći se na sporednu novčanu kaznu ističe da je izricanje takve kazne kod kaznenih djela iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11 nije uobičajeno i više je izuzetak, što bi trebalo biti i u ovom slučaju posebno s obzirom da mu je izrečena izuzetno visoka bezuvjetna zatvorska kazna, a priznao je imovinski zahtjev. Smatra da je visina sporedne novčane kazne suviše visoko utvrđena. Ističe i da budući je rok za ispunjenje novčane kazne određen 3 mjeseca od izvršnosti presude on će se u tom roku nalaziti na izvršavanju kazne zatvora i novčanu kaznu neće moći platiti u tom roku pa će ona u konačnici biti zamijenjena kaznom zatvora što će njegovu kaznu dodatno povećati. Izrečena sporedna novčana kazna prema njemu ni na koji način nije individualizirana, predstavlja nepotrebno i prekomjerno opterećenje i represiju prema njemu.

7. Prvostupanjski je sud ispravno optuženiku utvrdio olakotne okolnosti dosadašnja neosuđivanost, priznanje kaznenih djela čime je iskazao samokritičnost i spremnost snositi posljedice za svoje protupravne radnje. Isto tako su ispravno utvrđene otegotne okolnosti u vidu prijevoza 32 migranta čime je izražena veća kriminalna količina, okolnost da unatoč tome što je mlada, zdrava i radno sposobna odlučio čineći kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11 doći do zarade dakle pobuda iz koje je kazneno djelo počinjeno bila je želja za brzom i lakom zaradom zbog čega se i zatekao na teritoriju Republike Hrvatske, kao i kršenje niza prometnih propisa tijekom obijesne vožnje u bijegu pred policijom, a tijekom kojeg bijega je oštetio tuđu imovinu, ugrozio veći broj sudionika u prometu i u konačnici se i zabio u policijsko vozilo iz kojeg su netom prije udara istrčali policijski službenici tako da je doista takvim svojim ponašanjem iskazao bezobzirnost i drskost i prema ilegalnim migrantima, njih 32 među kojima i 11 djece, koje je prevozio i prema policiji od koje je bježao, a u čije se vozilo u konačnici i zabio i prema građanima koji su zatekli na javnom prostoru ulicama i cestama gdje se optuženik kretao upravljajući teretnim vozilom što je prvostupanjski sud opravdano utvrdio kao otegotnu okolnost na strani optuženika. Iako okolnost da je optuženik oženjen i otac je jednog djeteta u dobi od 3 godine nije posebno cijenjena po prvostupanjskom sudu kod odmjeravanja kazne, ona nije takve naravi da bi posebno utjecala na odmjeravanje kazne.

7.1. Prvostupanjski je sud pravilno odmjerio kaznu u kojoj su na ispravan način došli do izražaja svi oni činitelji koji imaju utjecaja na to da kazna za počinitelja kaznenog djela bude blaža ili teža. Radi se o upravo iznijetim olakotnim odnosno otegotnim okolnostima koje su utvrđene na strani optuženika, a one su po nalaženju ovog suda drugog stupnja pravilno vrednovane, i to ne samo što se tiče jedinstvene zatvorske kazne odmjerene u trajanju od 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci, nego i u odnosu na pojedinačno utvrđene zatvorske kazne za svako od četiri kaznena djela za koja je ovaj optuženik proglašen krivim.

7.2. Ukazuje se žalitelju da se djelomična uvjetna osuda iz članka 57. KZ/11 može izreći počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju većem od jedne godine, a manjem od tri godine, što ovdje ne bi bio slučaj s obzirom da je jedinstvena zatvorska kazna odmjerena u trajanju od 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci.

8. U pravu je optuženik kada se žali zbog izrečene sporedne novčane kazne. Imajući u vidu da visina imovinske koristi nije utvrđena i da je optuženik djelo u cijelosti priznao, to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda optuženiku dostatno izreći samo glavnu kaznu kojom će se u cijelosti ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja. Kada se pri tome ima u vidu da je optuženik državljanin Republike Moldavije, da je upitno je li više zaposlen s obzirom da je od uhićenja, a uhićen je prije godinu dana, lišen slobode, da nema imovine iz koje bi se prodajom mogla naplatiti novčana kazna, izricanje novčane kazne u predmetnom slučaju i ne bi bilo svrsishodno jer se ista objektivno ne bi mogla naplatiti, stoga je žalbu optuženika u tom dijelu valjalo prihvatiti i prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se ukida sporedna novčana kazna.

9. Nije osnovana žalba optuženog KL zbog odluke o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je ispravno odmjerio, vodeći računa o dužini i složenosti kaznenog postupka te imovnom stanju samog optuženika, visinu paušalne svote. S obzirom na činjenicu da je optuženik mlada i radno sposobna osoba koja ostvaruje redovne mjesečne prihode od 1.800,00 eura do 2.200,00 eura, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da nisu postojali uvjeti za oslobođenje optuženika od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično jer on nije lošeg imovinskog stanja niti bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. Za istaći je da u slučaju promijenjenih okolnosti prvostupanjski sud ovu svoju odluku uvijek može izmijeniti pod uvjetima i na način kako to propisuje članak 148. stavak 6. ZKP/08.

10. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu članka. 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

11. Slijedom svega iznijetog, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je kao pod točkom I. izreke dok se odluka pod točkom II. izreke temelji na odredbi članka 482. ZKP/08 na temelju utvrđenja da je žalba optuženika djelomično neosnovana.

Slavonski Brod, 24. siječanj 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić