Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-2/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Damira Krahuleca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom žalbi optuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-1376/2020-35 od 8. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. ŠE kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-1376/2020-35 od 8. studenog 2024., opt. ŠE proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenje isprave, djelo opisano po čl. 278. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 278. st. 3. KZ/11 te je na temelju odredbe čl. 278. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

1.1. Na temelju odredbe čl.148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 opt. ŠE dužan je u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 400,00 eura, od čega iznos od 118,12 eura predstavlja troškove provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 115,50 eura predstavlja troškove provedenog sudsko-psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 166,38 eura predstavlja paušalni trošak.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. ŠE putem braniteljice po službenoj dužnosti Lovrenke Franceschi, odvjetnice iz Splita zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se žalitelj oslobodi optužbe, a podredno da se blaže kazni.

2.1. Žalbu je optuženik podnio i putem izabranog branitelja Bepe Marušića, odvjetnika iz Splita zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog "pogrešne primjene materijalnih prava", zbog "povrede postupovnih odredbi" te zbog "odredaba o sankciji" s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu optuženika te preinači pobijanu presudu na način da oslobodi opt. ŠE optužbe, a podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Kako su žalbe optuženika izjavljene putem braniteljice po službenoj dužnosti Lovrenke Franceschi, odvjetnice iz Splita te izabranog branitelja Bepe Marušića, odvjetnika iz Splita, izjavljene iz istih žalbenih osnova, a navodi žalbi međusobno se u bitnom podudaraju, iste će biti razmatrane kao jedna žalba.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba opt. ŠE nije osnovana.

6. Uvodno se opt. ŠE žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju žalbenu osnovu u nastavku žalbe ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Opt. ŠE žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nepotpuno činjenično stanje ne obrazlaže, odnosno ne navodi koju odlučnu ili drugu važnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj (optuženik) polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda tražeći preocjenu izvedenih dokaza: s jedne strane njegove obrane, a s druge strane iskaza svjedoka, carinskog službenika ĆE te materijalnih dokaza u spisu u vidu dopisa PU splitsko-dalmatinske, Sektora Krim policije, Službe organiziranog kriminaliteta od 15. srpnja 2015. (str. 11 i 14 spisa), na način kako bi to odgovaralo probicima njegove obrane.

7.1. Takvim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je valjanom i savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza pa i onih proturječnih, na nedvojben način utvrdio da je svojim radnjama opt. ŠE počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave, opisano u čl. 278. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 273. st. 3. KZ/11 te ga za navedeno kazneno djelo proglasio krivim, pri čemu je za svoju odluku dao jasne, valjane, argumentirane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.2. Naime, pravilno je prvostupanjski sud obranu optuženika ocijenio nevjerodostojnom i neistinitom, pri čemu je za ukazati kako je optuženik iznosio obranu u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu 9. ožujka 2016. te na raspravi 5. studenog 2024., koje su obrane različite u određenim dijelovima i koje je mijenjao na način kako je to navedeno pod toč. 6.1. do 6.2.4. obrazloženja ožalbene presude, pri čemu optuženik nije dao logično i razložno obrazloženje u odnosu na pojedine nedosljednosti. Tako npr. pred državnim odvjetnikom u obrani iskazuje da ga je do garaže prodajnog centra "Konzum (Mercator)" dovela supruga vozilom marke "Insignia", da bi na raspravi iskazao da ga je dovezla neka treća osoba, odnosno u nastavku obrane, da je u teretanu "Guliver" došao motorom; na raspravi prvo je iskazao da je prodavatelj došao u garažu prodajnog mjesta "Konzum" nakon što je carinski službenik otišao i da mu se nakon toga više nikada nije javio, da bi potom o istoj okolnosti drugačije iskazivao navodeći da je telefonski kontaktirao prodavatelja predmetnog vozila i da se isti obvezao doći u Carinsku upravu i inspektorima sve objasniti; pred državnim odvjetnikom u obrani je iskazao da su službenici prodajnog centra nekoliko dana potom odveli automobil na nepoznatu lokaciju, odnosno da je prodavatelj vozila nakon što je carinski službenik otišao, došao u garažu prodajnog centra s vučnom službom i odveo automobil, da bi na kraju, na raspravi iskazao da mu ti detalji nisu poznati, kao ni to, da li je vlasnik i prodavatelj jedna te ista osoba, dok je ranije pred državnim odvjetnikom iskazao da je vlasnik vozila iz Trogira a prodavatelj iz Dugog Rata.

7.3. Napose, na neistinitost obrane optuženika ukazuje i iskaz svjedoka carinskog službenika ĆE iz čijeg iskaza proizlazi da je 8. srpnja 2015. iza 13,00 sati bio na parkirališnom prostoru u garaži prodajnog centra "Konzum" ("Mercator") u Solinu, da je provodio nadzor nad motornim vozilom marke "BMW" tip "serija 7" s istaknutim njemačkim izvoznim registarskim pločicama oznake i broja "SIG 46H" na kojima da je bilo naznačeno da im je isteklo važenje 15. prosinca 2005., da je predmetno vozilo zatečeno u posjedu opt. ŠE koji nije raspolagao nikakvim dokumentima za navedeno motorno vozilo pa da se s njim dogovorio da pristupi u prostorije carinske službe sljedećeg dana kako bi dostavio na uvid sve dokumente i potrebne informacije, da optuženik nikada nije pristupio prostorije Carine, iako ga je naknadno pozivao. Uz to, da je carinska služba zatražila sve potrebne informacije od policijske uprave pa da su došli do saznanja da predmetne registarske pločice nisu nikada evidentirane prilikom ulaska i izlaska na graničnim prijelazima Republike Hrvatske niti da su bile registrirane u [adresa], da nije utvrđen prelazak granice predmetnog vozila te da je opt. ŠE prethodno čak i upravljao navedenim vozilom na kojem da su tada bile istaknute predmetne registarske pločice.

7.4. Takve navode predmetnog svjedoka, čije je iskaze prvostupanjski sud pravilno ocijenio nepristranim i vjerodostojnim, potvrđuje i materijalna dokumentacija u spisu u vidu izvješća PU splitsko-dalmatinske, Sektora krim policije, Službe organiziranog kriminaliteta iz dopisa od 15. srpnja 2015. (str. 11 spisa) iz kojeg proizlazi da reg. oznake "SIG 46H" nikada nisu evidentirane pri ulasku, odnosno izlasku na graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a da je za osobu ŠE provjerom u evidencijama MUP-a utvrđeno da je 27. svibnja 2015. u 08,30 sati legitimiran kada je upravljao motornim vozilom s reg. oznakom "SIG 46H" u Splitu, u ulici Smokovik, kao i dopis PU splitsko-dalmatinske, Sektora krim policije, Službe organiziranog kriminaliteta od 15. srpnja 2015. (str. 14 spisa) iz kojeg proizlazi da je međunarodnom provjerom utvrđeno da reg. pločice "SIG 46H" nisu registrirane u [adresa]. S obzirom na prethodno navedeno, i po nalaženju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je na nedvojben način utvrđeno i dokazano da je opt. ŠE u inkriminiranom razdoblju izradio izvozne tzv. "zoll" tablice SR Njemačke oznake i broja "SIG 46H" koje je postavio na neregistrirano osobno vozilo marke "BMW", tip "Serija 7" te se takvim vozilom koristio do 8. srpnja 2015. kada je u garaži prodajnog centra "Konzum" u Solinu zatečen u posjedu navedenog vozila sa spomenutim reg. pločicama.

8. Iako se optuženik žali zbog povrede kaznenog zakona, takvu povredu u nastavku žalbe ne obrazlaže, a ispitivanjem ožalbene presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.

9. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno i primijenio kazneni zakon kada je opt. ŠE proglasio krivim zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave, opisano u čl. 278. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 278. st. 3. KZ/11.

10. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni smatrajući da bi, ukoliko sud utvrdi da je kriv za počinjenje predmetnog kaznenog djela, uvjetna osuda s maksimalnim rokom kušnje bila za njega dovoljan korektiv, posebice što je od proteka predmetnog događaja prošlo devet godina.

10.1. Razmatrajući prethodno navedene žalbene navode i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Iako nije kao olakotno cijenio činjenicu da je otac dvoje malodobne djece (od 12 i 16 godina) i pri utvrđenju takve olakotne okolnosti, s obzirom na pravilno po prvostupanjskom sudu utvrđene i vrednovane otegotne okolnosti, kazna zatvora u navedenom trajanju ne ukazuje se prestroga. Ovo posebice kada se ima u vidu da je opt. ŠE u kontinuiranom sukobu za zakonom od 2018. godine u kojem je razdoblju pa sve do danas u pet navrata pravomoćno osuđivan zbog različitih kaznenih djela (u četiri navrata zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11 te jedanput zbog kaznenog djela neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11), za koja mu je kaznena djela jednom izrečena uvjetna osuda, jednom djelomična uvjetna osuda, jedanput mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, dva puta je osuđen na bezuvjetne kazne zatvora, a povrh toga je i višestruko (šest puta) prekršajno kažnjavan zbog raznih prekršaja (iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira) za koje su mu prekršaje izricane novčane kazne. Kako sve do sada izrečene kaznenopravne sankcije i prekršajne kazne nisu utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa pozitivnim zakonskim propisima, pravilno je prvostupanjski sud, polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica zapriječene kazne za navedeno kazneno djelo (za kazneno djelo krivotvorenje isprave iz čl. 278. st. 3.. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina), opt. ŠE osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja je visina kazne bliže donjem minimumu zapriječene kazne. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (41. KZ/11) i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda kaznom zatvora u navedenom trajanju ostvariti će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

11. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih optuženik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 24. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić