Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1931/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš, u pravnoj stvari tužitelja EBV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 6. studenoga 2024. poslovni broj P-96/2023-8, 24. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika uvažava se kao osnovana i ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku od 6. studenoga 2024. poslovni broj P-96/2023-8 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I/ Utvrđuje se prekid postupka.

II/ Postupak će se nastaviti kad Vrhovni sud Republike Hrvatske okonča postupak donošenja službenog pravnog shvaćanja da li potrošači, koji su sklopili sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. ZIDZPK/15, nakon sklapanja takvog sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadalo zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na okončanje navedenog postupka."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima izreka pobijanog rješenja je razumljiva i nije u proturječnosti sa obrazloženjem te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu od 23. svibnja 2005. o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi kao i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF uz isplatu preplaćenih iznosa pri čemu između stranaka nije sporno da su iste sklopile dodatak Ugovoru o kreditu od 24. veljače 2016. kojim se regulira konverzija kredita iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EURU.

6. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem određuje prekid postupka do donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske da li potrošači, koji su sklopili Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19. c st. 1. toč. 6. Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN: 102/15, dalje ZIDZPK/15), nakon sklapanja takvog Sporazuma imaju pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ako bi postojala razlika između ukupnog iznosa koji bi im pripadao zbog ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i ukupnog iznosa koji je potrošačima banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita.

7. Osnovano žalitelj ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 213. st. 1. ZPP-a, kao niti ijedna od pretpostavki iz čl. 213. st. 2. ZPP-a za određivanje prekida postupka.

8. Odredbom čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a, na koju se pozvao prvostupanjski sud, propisano je da će sud odrediti prekid postupka i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12.), dok je u čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a propisano da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

9. Zauzimanje pravnog shvaćanja po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske po ocjeni ovoga suda ne predstavlja prethodno pitanje te ne rješava pitanje postoji li neko pravo ili pravni odnos o kojem bi ovisila odluka u ovom postupku (čl. 12. ZPP-a) niti isto predstavlja koji od razloga za prekid postupka propisan odredbom čl. 213. st. 1. i 2. ZPP-a pa u konkretnom slučaju suprotno utvrđenju te zaključku prvostupanjskog suda ne postoje razlozi za prekidom postupka.

10. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske s određenim pravnim shvaćanjima u činjenično i pravno istovrsnim predmetima (pod pretpostavkom da su otpremljene sa suda), predstavljaju za niže sudove recentnu sudsku praksu, međutim, do tog trenutka, ne i razlog za prekid postupka u smislu čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP, na koji se poziva prvostupanjski sud.

11. Slijedom navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika te pobijano rješenje ukinuti te je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Osijek, 24. siječnja 2025.

Sudac

Snježana Androš