Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ovr-31/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, protiv ovršenika PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1230/2024-4 od 24. rujna 2024., dana 24. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika PB kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1230/2024-4 od 24. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je ovrha na novčanoj tražbini ovršenika na novčanom pologu koji se za njega vodi u Kaznionici u Lepoglavi sukladno čl. 135. Zakona o izvršavanju kazne zatvora i Pravilniku o raspolaganju novcem, a na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-39/14-28 od 7. listopada 2015., sve radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja na ime parničnih troškova u iznosu od 364,99 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 7. listopada 2015. do isplate.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žali se ovršenik navodeći kako o presudi Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-789/99 od 3. studenog 2009. nije imao nikakvih saznanja niti je znao da ga je oštećeni IB tužio pa je mislio da je taj slučaj riješen kada ga je sud u Dubrovniku osudio na kaznu zatvora u trajanju 3 godine. Nadalje, navodi da je 2006. godine počinio dvostruko ubojstvo zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 godina koju je izdržavao u Bosni i Hercegovini pa u to vrijeme nije bio na adresi u [adresa] niti je bio upoznat s tužbom na temelju koje je donesena ova ovršna isprava.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenika navodeći da je predmetna ovršna isprava donesena u parničnom postupku u kojem je ovršenik aktivno sudjelovao. Osim toga, ukazuje kako je ovršenik 2016. godine pozvan podmiriti predmetnu tražbinu na što se isti očitovao da to nije u mogućnosti iz čega, također, proizlazi da je isti znao da ovaj dug.
4. Žalba ovršenika je neosnovana.
5. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene povrede odredaba postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/2020, 114/22 i 6/24 – dalje OZ), a i materijalno pravo pravilno je primijenjeno.
6. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-39/14-28 od 7. listopada 2015., kao ovršne odluke iz čl. 23. toč. 1. OZ-a, kojom je ovršeniku naloženo ispuniti ovršnu tražbinu ovrhovoditelju.
7. S obzirom na to da je svrha ovršnog postupka da se prisilno provede ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odredivši predloženu ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika, u skladu s gore navedenom ovršnom ispravom i odredbama čl. 174. OZ-a te čl. 172. toč. 7. OZ-a i čl. 135. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/21 i 155/23).
8. U odnosu na žalbene navode ovršenika kojima isti navodi da nije znao za presudu Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-789/99 od 3. studenog 2009. niti da ga je oštećeni IB tužio prvenstveno valja reći kako ovršna isprava u ovom predmetu nije presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P- 789/99 od 3. studenog 2009., već presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 39/14-28 od 7. listopada 2015. Nadalje, ovršeniku valja reći da je isti takve navode s eventualnim uspjehom mogao isticati u parničnom postupku u kojem je donesena ovršna isprava (koji parnični postupak je bio pokrenut kao regresni postupak protiv ovršenika na temelju presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-789/99 od 3. studenog 2009.), a ne u ovom postupku prisilne naplate tražbine određene tom ovršnom ispravom.
8.1. Ovo stoga što sud u ovršnom postupku nije ovlašten ispitivati okolnosti koje su prethodile donošenju ovršne isprave, odnosno zbog načela formalnog legaliteta isključeno je svako osporavanje zakonitosti parničnog postupka koji je prethodio donošenju presude. Slijedom navedenog, takvi navodi ovršenika nisu razlozi koji sprječavaju ovrhu jer je zadaća ovršnog postupka prisilno provesti ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom – u konkretnom slučaju gore navedenom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-39/14-28 od 7. listopada 2015.
9. Nadalje, u odnosu na žalbene navode kojima ovršenik navodi da nije bio upoznat niti s tužbom na temelju koje je donesena ovršna isprava valja ukazati kako je uvidom u navedenu presudu utvrđeno da ista sadrži valjanu potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti koja podrazumijeva uredan primitak iste, a samim time i saznanje ovršenika o tražbini utvrđenoj tom ispravom. Stoga, sve dok takva potvrda eventualno ne bude ukinuta ta presuda predstavlja valjanu ovršnu ispravu ne temelju koje je sud ovlašten određivati ovrhu.
10. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu ovršenika temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi.
U Velikoj Gorici 24. siječnja 2025.
Sudac
Nikola Ramušćak
